Republika Hrvatska

Općinski sud u

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-241/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36 protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon održanog ročišta za glavnu i javnu raspravu dana 29. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 01.09.2011. do 01.06.2016. iznos od 670,24 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2011.g. na iznos od 23,80 EUR počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate

- za siječanj 2012.g. na iznos od 17,57 EUR počev od 16. veljače 2012.g. do isplate

- za veljaču 2012.g. na iznos od 8,48 EUR počev od 16. ožujka 2012.g. do isplate

- za kolovoz 2012.g. na iznos od 48,28 EUR počev od 16. rujna 2012.g. do isplate

- za studeni 2012.g. na iznos od 5,95 EUR počev od 16. prosinca 2012.g. do isplate

- za prosinac 2012.g. na iznos od 20,94 EUR počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 11,89 EUR počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za veljaču 2013.g. na iznos od 18,90 EUR počev od 16. ožujka 2013.g. do isplate

- za srpanj 2013.g. na iznos od 12,85 EUR počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 39,22 EUR počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 16,34 EUR počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 25,74 EUR počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 13,84 EUR počev od 16. travnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 3,84 EUR počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

- za srpanj 2014.g. na iznos od 33,87 EUR počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate

- za kolovoz 2014.g. na iznos od 102,01 EUR počev od 16. rujna 2014.g. do isplate

- za prosinac 2014.g. na iznos od 50,80 EUR počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate

- za siječanj 2015.g. na iznos od 72,84 EUR počev od 16. veljače 2015.g. do isplate

- za kolovoz 2015.g. na iznos od 143,08 EUR počev od 16. rujna 2015.g. do isplate

po stopi po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počem od 19. siječnja 2007. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.777,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tužene MORH – Hrvatska kopnena vojska, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada na poslovima djelatne vojne osobe dužnosti vozača, ustrojbeni čin vojnik, s mjestom službe u Našicama. Tužitelj tvrdi da je zbog neplaćanja razlike plaće i dodatka na plauću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije, potpore u miru, taborovanje, pooći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu) te obavljanje stražarskih dužnosti i dužnosti požarstva, kao i naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene za prethodna tri mjeseca te isplate jubilarne nagrade od u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 300,00 kuna brutoodnosno za 57 mjeseci u vremenskom razdoblju od 01. rujna 2011. godine do 01. lipnja 2016. godine za ukupan znos od 17.100,00 kuna bruto. U vremenskom razdoblju od 01. rujna 2011. godine do 01. lipnja 2016. godine tužitelj je kontinuirano obavljao službene poslove i zadaće pekovremeno, noću, subotama, nedjeljama blagadnima, smjenama rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije, potpore u miru, taborovanje, pooći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu) te obavljanje stražarskih dužnosti i dužnosti požarstva, te koristio godišnji odmor na temelju čega je ostvario pravo na isplatu uvećanog iznosa plaće,m dodataka na plaću, jubilarnu nagradu kao i naknade plaće za godišnji odmor koje u RH –MORH nije isplaćivao. Tužitelj stoga nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari predlaže da sud pozove tužitelja da sukladno odredbi članka 109. Zakona o parničnom postupku uredi tužbu. Naime tužitelj u tužbi traži isplatu razlike plaće i dodataka na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu, te obavljanja stražarskih dužnosti, naknade putnih troškova odnosno troškova prijevoza na posao i sa posla, kao i naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca te isplate božićnice, regresa, naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Dakle tužitelj nabraja sve moguće i nemoguće dodatke na plaću ne navodeći niti okvirno razdoblje kada je koju od tih vrsta rada obavljao, koje je to dužnosti i kada je obavljao, kada je radio u smjenskom režimu rada, za koje razdoblje i koju vrstu dodataka na plaću traži naknadu za stražarske dužnosti, kada je koristio godišnji odmor, kada godišnji odmor nije iskoristio, kada mu nije isplaćena božićnica odnosno regres, na kojoj relaciji je putovao i koje troškove prijevoza je dobivao. Temeljem ovako općenitog nabrajanja svih dodataka na plaću tuženik nije u mogućnosti dati precizan odgovor na tužbu niti brzo dostaviti potrebnu dokumentaciju budući je kod ovako postavljene tužbe i tužbenog zahtjeva potrebno pregledavati cjelokupnu radnu dokumentaciju za tužitelja za sporno razdoblje od pet godina. Također ukoliko se za neki od vidova dodataka na plaću za tužitelja dokaže da je neosnovan, ne zna se za koji dio tužbenog zahtjeva tužitelj povlači tužbu što je bitno kod određivanja visine parničnih troškova.

Tuženik po zastupniku po zakonu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane. Tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora neosnovani su u cijelosti iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora podnositelja zahtjeva kao djelatne vojne osobe, regulirani su Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN br. 140/02 i 68/11).

Prema odredbi članka 4. Pravilnika propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. lipnja 2011., propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

Također, odredbom članka 2. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN. br. 54/14) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Budući da djelatnici u spornom razdoblju nisu radili prekovremeno, ne pripada im pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor sukladno članku 4. stavku 3. citiranog Pravilnika.

Ujedno tuženik ističe da obzirom na datum stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, naknada plaće za godišnji odmor za 2011., neovisno o načinu rada tužitelja i neovisno o tome što je za ta potraživanja nastupila zastara potraživanja, nije niti mogla biti obračunata prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

Obzirom da tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima jer je temeljem istih koristio slobodne dane te mu je isplaćena naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a sukladno navedenom Pravilniku, pa tužitelj nema pravo na isplatu navedenog dodatka za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Nadalje tuženik napominje da u pogledu pitanja koja uređuju prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba sudska praksa izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12, ukazuje da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

Također u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju predmetnu materiju. Prvo razdoblje odnosi se na vrijeme od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 01. listopada 2009.

Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navedenim Pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje su tužitelji ostvarili i koja je isplaćena u tom razdoblju.

U odnosu na to razdoblje tuženik ukazuje na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj: Gž- 1254/2012 od 23. kolovoza 2012. i Gž-1829/2012 od 12. srpnja 2012., Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-2185/2011 od 12. siječnja 2012., Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-978/2012 od 06. lipnja 2012. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž- 474/2013 od 05. veljače 2014. kao i ranije citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Drugo razdoblje odnosi se na razdoblje nakon 26. lipnja 2013. kada je stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136.). Prema članku 239. st. 1. toga Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Prema članku 239. stavku 6. istoga Zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. U pogledu radnog vremena člankom 153. toga Zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Pri tom je važno napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Temeljem navedenih odredbi Zakona doneseni su i podzakonski propisi i to Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15 i 84/15) i ranije navedeni Pravilnik a koji su stupili na snagu 01. lipnja 2014.

Točkom IV. Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

Budući da navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno propise o državnim službenicima i namještenicima i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima za djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju zaposlenika, to tužitelja ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad idr.

Tuženik na spis predmeta dostavlja dokumentaciju o radnom angažmanu i izvršenim isplatama plaće i dodataka na plaću za tužitelja za sporno razdoblje. Slijedom ranije navedenog tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovane u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku o rasporedu od 21. svibnja 2014. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te dopunu nalaza.

Uvidom u Odluku o rasporedu tuženika od 21. svibnja 2014. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao vojnik raspoređen na ustrojbeno mjesto vozača u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Našicama, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 – dalje u tekstu ZSOS/13) je stupio na snagu 26. lipnja 2013., i njime je u članku 142. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 219. propisano je da će se plaća i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba bez stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ZSOS-a kojima će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenih na temelju zakona o službi oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09 ZSOS/02) kojima se uređuje to područje. Nakon 08. svibnja 2014. u primjeni je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatne vojne osobe ("Narodne novine" broj 54/14 Pravilnik/14) kojem u članku 4. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojem se određuje raspored radnog vremena (članak 4. stavak 3.).

Prema članku 19. stavak 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14 i 114/14 – dalje Pravilnik o dodacima na plaću), dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne djelatnosti.

Prema članku 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine", broj 54/14 - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u članku 142. ZSOSRH, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema članku 4. stavak 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

Točkom V. stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH/13 i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, u skladu s člankom 142. ZSOSRH/13 i člankom 4. stavak 2. Pravilnika/14.

Nadalje, premda tuženik tvrdi da tužitelju nikako ne pripada razlika naknade plaće za razdoblje nakon 7. svibnja 2014., jer se nikako za to razdoblje tužitelju ne mogu u naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora pribrajati dodaci koji se inače obračunavaju djelatnim vojnim osobama odnosno dodatak za vojnu službu i dodatak za minuli rad ovaj sud je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je vještak isto to imao u vidu prilikom obračuna što je vidljivo iz nalaza kada vještak navodi da je obračun razlike neisplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdobljuod 01. rujna 2011. godine do 07. svibnja 2014. godine računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je trebala biti isplaćena u prethodna 3 mjeseca, a u razdoblju od 08. svibnja 2014. godine do 01. lipnja 2016. godine vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće te djeli sa fondom sati tog istog mjeseca (list 124 spisa). Kako nakon očitovanja vještaka više nije bilo prigovora to je prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, a u svezi sa točkama VII i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namješenika NN 118/09 te odredaba čl. 4 st. 2 i st. 3 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika NN 140/02, 68/11 sud dosudio na ime dodataka na plaću, na ime godišnjeg odmora iznos od 670,21 EUR po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude. Ujedno sud je na tako dosuđene iznose dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 187,50 EUR , za sastav tužbe u iznosu od 187,50 EUR, trošak sastava podneska od 10 listopada 2017. godine u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 02. prosinca 2021. godine u iznosu od 187,50 EUR, zastupanje na ročištu od 01. prosinca 2022. godine u iznosu od 187,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 93,75 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 464,53 EUR, zastupanja na ročištu od 29. travnja 2025. godine u iznosu od 187,50 EUR sveukupno 1.683,28 EUR, time da je istom sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a dosudio i zakonsku zateznu kamatu počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu 26. svibnja 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Dubrovniku.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-686/2017