REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-306/2025-8

[adresa] Ž 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ŽL iz [adresa], 2433 F [adresa] H, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 411-10/23-01/218, URBROJ: 513-04-25-2 od 6. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-411-01/2019-02/293, URBROJ: 513-07-18-02- 23-5 od 30. kolovoza 2023., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi član uprave u trgovačkom društvu, u ponovnom postupku, utvrđena obveza plaćanja doprinosa 03 1. siječnja 2019. u mjesečnim iznosima prema mjesečnoj osnovici-umnošku iznosa prosječne plaće i koeficijenta 1,00 i to: doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 16,5%, kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

2. Tužitelj je protiv rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da je predmetno rješenje doneseno u ponovljenom postupku i da upravna tijela uopće nisu uzela u obzir stajališta ranijih (viših) upravnih tijela koja su već usvojila žalbu tužitelja u istom postupku. Ističe da je predmetna obveza za tužitelja već bila utvrđivana i to rješenjem HZZO-a Područne službe Pazin KLASA: UP/I-503-01/19-01/632 ; URBROJ: 338-18- 02-19-04 od 18. rujna 2019. koje rješenje da je ukinuto povodom žalbe žalitelja, rješenjem Direkcije HZZO-a KLASA: UP/II-503-01/19-01/78 URBROJ: 338-01-06-05- 19-02 od 20. prosinca 2019. te vraćeno na ponovni postupak. Drugostupanjsko tijelo da samo paušalno navodi u pobijanom rješenju da je prvostupanjsko tijelo „postupilo po uputama drugostupanjskog tijela, te je pravilno i zakonito postupilo sagledavanjem svih činjenica koje su podrobno navedene u obrazloženju osporavanog rješenja“, a što da jednostavno nije točno. Naime ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo da uopće nisu sagledavali uputu Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak rješenjem KLASA: UP/II-411-10/2101/1131, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. studenog 2022. niti su odgovorili na ključne navode tužitelja pa da je rješenje lišeno svake mogućnosti ispitivanja jer ne sadrži obrazloženje koje se da suvislo osporavati. Upravo da je Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak ukazao na rješenje Direkcije HZZO-a KLASA: UP/II-503-01/19-01/78 URBROJ: 338-01-06-05-19-02 od 20. prosinca 2019. kojim se poništava Rješenje HZZO-a Područne službe Pazin KLASA: UP/I-503-01/19-01/632 ; URBROJ: 338-18-02-19-04 od 18. rujna 2019. Upravna tijela uopće da nisu uvažila upute drugostupanjskog tijela i u obzir uzele okolnosti i primjedbe navedene u rješenju Direkcije HZZO-a KLASA: UP/II-503-01/19- 01/78 URBROJ: 33801-06-05-19-02 od 20. prosinca2019. Prvostupanjsko tijelo da je bilo dužno provjeriti da li je tužitelj bio osiguran u predmetnom razdoblju u Republici Austriji, a što da uopće nije utvrđivalo unatoč postojanju relevantne dokumentacije koja govori tome u prilog. Člankom 7. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju da propisuje da su obvezi članovi uprave trgovačkih društava i izvršni direktori trgovačkih društava, ako nisu obvezno zdravstveno osigurani po osnovi rada kod druge pravne ili fizičke osobe u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici. Tužitelj tvrdi da nema osnove kako bi mu se utvrdio status obveznika za osiguranja jer da je on tijekom cijelog svog radnog vijeka živio i bio prijavljen u Republici Austriji te da je tamo njegovo prebivalište kao i prebivalište njegove obitelji. Iz ovjerenog prijevoda Potvrde iz matičnog ureda za ŽL izdane od Gradske zajednice Moedling proizlazi da žalitelj ima(o) glavno prebivalište na adresi [adresa] str. 82 (dakle adresi na koju mu je i dostavljeno prvostupanjsko rješenje) i to od 14. ožujka 1997. Navedeno da znači da je i u predmetnom spornom razdoblju imao prebivalište u [adresa]. Iz ovjerenog prijevoda Potvrde o stanju računa za ŽL izdane od Zemaljskog tijela Niža Austrija da proizlazi da je žalitelj mirovinski osiguran u Austriji te da njegov staž odnosno broj osiguranih mjeseci iznosi 315, odnosno više od 26 godina. Budući u Austriji, kao i u Republici Hrvatskoj je mirovinsko osiguranje neodvojivo od zdravstvenog, navedeno da znači da i kroz razdoblje od predmetnih 315 mjeseci, odnosno više od 26 godina žalitelj bio i zdravstveno osiguran. Da je žalitelj zdravstveno osiguran da proizlazi i iz njegove kartice zdravstvenog osiguranja koja je također priložena u spis. Stoga da su upravna tijela nepotpuno odnosno pogrešno utvrdila činjenično stanje kada nisu utvrdila činjenicu da je u spornom razdoblju tužitelj osiguran u Austriji, kao što to još uvijek jest, pa je na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno i primijenilo materijalno pravo utvrdivši da žalitelj ima status osigurane osobe u Republici Hrvatskoj za predmetno razdoblje, a on je ustvari osiguran u drugoj članici EU gdje ima stalno prebivalište. Osim navedenog, ukoliko u trenutku odlučivanja nastupi zastara utvrđivanja obveze na istu se poziva tužitelj i predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 19. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Zamjenik opunomoćenika tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod dokaznih prijedloga.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, osim uvida u spis upravnog postupka, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom članka 90. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZOD), propisano je da je osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje (stavak 1.). Obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem (stavak 2.).

9. Odredbom članka 226. stavak 1. ZOD-a, propisano je da su nositelji obveznih osiguranja i Središnji registar osiguranika dužni Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja, o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je rješenjem KLASA: UP/l-411-01/2019-02/293, URBROJ: 513-07-18-02-19-01 od 24. siječnja 2019., tužitelju utvrđena obveza doprinosa i obveza plaćanja doprinosa po osnovi član uprave trgovačkog društva, koje rješenje je povodom žalbe tužitelja poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/ll-411-10/21-01/1 132, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. studenog 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Predmetno prvostupanjsko rješenje je poništeno jer je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija KLASA: UP/ll-503-01/19-01/78, URBROJ: 338-01-06-05-19-02 od 20. prosinca 2019., poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, KLASA: UP/I-503-01/19-01/632, URBROJ: 338-18-02-19- od 18. rujna 2019., te je u odnosu na točku 1. i 2. istog rješenja predmet vraćen na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je tužitelju utvrdilo obvezu plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje rješenjem od 6. veljače 2025. i to prema dostavljenim podacima od strane nadležnih zavoda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstven osiguranje, za obveze doprinosa po osnovi člana uprave trgovačkog društva. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 14. lipnja 2023. proizlazi da nakon donošenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija KLASA: UP/ll-503-01/19- 01/78, URBROJ: 338-01-06-05-19-02 od 20. prosinca 2019., kojim je poništeno rješenje od 18. rujna 2019., nije nikada doneseno novo rješenje. To da znači da je status u obveznom zdravstvenom osiguranju tužitelja ostao isti koji je bio i prije donošenja rješenja od 18. rujna 2019., a to je da je tužitelj osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju kao član uprave trgovačkog društva i to: od 21. kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017. na temelju prijave/odjave HZMO-a od 23. kolovoza 2018. i od 1. siječnja 2018. pa nadalje na temelju prijave HZMO-a od 23. kolovoza 2018.

12. Uvidom u sudski registar nadležnog Trgovačkog suda također je utvrđeno da je tužitelj član uprave slijedećih trgovačkih društava: Auratus igre na sreću, d. o. o. u stečaju, za razdoblje od 18. rujna 1998. do 24. rujna 2015., Pelikan kladionice, d. o. o. za klađenje, za razdoblje od 16. studenog 2010. do 24. listopada 2022., Kalamota nekretnine d. o. o., od 14. studenog 2007. i Paradox d. o. o. za poslovanje nekretninama u stečaju, za razdoblje od 4. srpnja 2007. do 6. ožujka 2017.

13. Imajući u vidu gore citirane odredbe ZOD-a proizlazi da je utvrđivanje statusa osigurane osobe, osnovice osiguranja te datum početka i prestanka obveze doprinosa u nadležnosti nositelja obveznih osiguranja i Središnjeg registra osiguranika, dok je u nadležnosti Porezne uprave da u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti i bez provođenja ispitnog postupka, a na temelju podataka dostavljenih od nadležnog tijela, razrezuje i naplaćuje doprinose, to se ne može ocijeniti osnovanim prigovor tužitelja da nije u obvezi plaćanja doprinosa, jer mu je predmetna obveza doprinosa utvrđena na temelju podataka koji su dostavljeni poreznom tijelu od strane nadležnog tijela nositelja obveznih osiguranja - Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u skladu s kojim dostavljenim podacima je porezno tijelo bilo dužno postupiti te tužitelju po osnovi član uprave trgovačkog društva, primjenom citiranih odredbi obvezati na plaćanje doprinosa kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

14. Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da Sud nije našao da su u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bile počinjene povrede zakona na štetu tužiteljice, jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, iz čega je izveden pravilan zaključak, u zakonito provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, to se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženja koja su u njima dana, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, ocjenjuju zakonitim.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Rijeci 26. svibnja 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Markiću, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Višeslava 11

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5