Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11096/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe Agencija za znanost i visoko obrazovanje i odgovorne osobe UOI koje brani Tomislav Konforta, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 118/18, 102/19, 84/21, 119/22), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. listopada 2024., broj: Pp-19078/2023, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se neosnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa i prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. listopada 2024., broj: Pp-19078/2023, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba Agencija za znanost i visoko obrazovanje i odgovorna osoba UOI, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju), te su na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), oslobođeni od kazne.
2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj smatra da s obzirom na težinu prekršaja, nije moguća primjena članka 38. Prekršajnog zakona. Ovo zato, jer navedeni prekršaj predstavlja ponašanje kojim se povrjeđuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Kršenjem navedene zakonske norme može ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, nepoštivanje navedene odredbe može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu, a pri tom treba imati u vidu i visine propisanih novčanih kazni. Žalitelj nadalje navodi kako postoji nesklad između kazni koje propisuje zakonodavac i kazni koje izriču sudovi prema počiniteljima prekršaja, te da jedini način da se okrivljenici u buduće klone prekršaja je njihovo sankcioniranje i izricanje novčanih kazni. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se okrivljenici proglase krivima i kazne po zakonu, podredno, istu ukinuti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6. Razmatrajući žalbu i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je proglasio krivima okrivljenike i prema istima u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, te umjesto propisane kazne za počinjene prekršaje, okrivljenike oslobodio od kazne.
7. Naime, odredbom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, što znači da se u navedenim slučajevima sudu ostavlja na ocjenu je li opravdana primjena instituta oslobođenja okrivljenika od kazne u konkretnom predmetu. Kako se u ovom slučaju radi o zakašnjenju u dostavi podataka o početku osiguranja za radnicu izv.prof.dr.dc. UOI koji podatak je trebalo dostaviti najkasnije 13. ožujka 2023., a koji nedostatak su okrivljenici ispravili odmah slijedećeg dana, tj. 14. ožujka 2023. te su ju prijavili s točnim danom početka rada, a sve to prije inspekcijskog nadzora 4. prosinca 2023., te nije nastupila nikakva šteta za osiguranicu niti za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, uzimajući u obzir i činjenicu da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani, to neosnovano tužitelj dovodi u pitanje primjenu navedenog instituta. S obzirom da otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao, to ove razloge za oslobođenje od kazne prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud.
8. U vezi navoda žalitelja da s obzirom na težinu prekršaja, nije moguća primjena članka 38. Prekršajnog zakona, napominje se kako citirani članak Prekršajnog zakona ne propisuje na koje se prekršaje ovaj institut može primijeniti, a na koje ne. Tužitelj u žalbi nije naveo posebne razloge, odnosno otežavajuće okolnosti za okrivljenike, a koji bi mogli utjecati na eventualno preinačenje pobijane presude u smislu žalbenih navoda.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjskom presudom nisu u korist okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 26. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
