Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3499/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BGH, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24) i članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), odlučujući o prigovoru okrivljenika BGH, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 3. siječnja 2025., broj: 211-07/25-3/81, Ur.broj: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prigovor okrivljenika BGH odbija se neosnovanim, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik BGH, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 3. siječnja 2025., broj: 211-07/25-3/81, Ur.broj: 511-12-36-25-1, proglašen je krivim okrivljenik BGH zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura.

2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, navodeći kako nije bio svjestan kršenja propisa i da do zaustavljanja vozilo nije bilo u prometu, te da mu je žao počinjenog prekršaja i ubuduće će biti pažljiviji u poštivanju zakonskih obveza. Novčanu kaznu okrivljenik smatra previsokom i moli da se ista ublaži ili ukine uzimajući u obzir njegovo financijsko stanje. Naime, ima tri maloljetna djeteta od kojih dvoje primaju inkluzivni dodatak zbog zdravstvenog stanja.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Razmatrajući odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz točke 1. okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u propisanom iznosu od 260,00 eura, dok je za prekršaj iz točke 2. propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu. Iako je prvostupanjsko prekršajno tijelo propustilo za svaki pojedini prekršaj počinjen u stjecaju utvrditi novčanu kaznu kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, navedena nepravilnost nije na štetu okrivljenika. Ovako izrečena ukupna novčana kazna primjerena je težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Kako okrivljenik uz prigovor nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi doveo u pitanje pravilnost odmjere novčane kazne od strane izdavatelja prekršajnog naloga budući nije dostavio dokaze o svojim osobnim i imovinskim prilikama, to ovaj Sud nije našao zakonske osnove za ublažavanjem novčane kazne.

7. Ovaj Sud nije našao da bi u konkretnoj situaciji bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno za oslobođenje od kazne, a isto tako ne može se za počinjeni prekršaj primijeniti mjera upozorenja-opomena, jer je člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da se opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, a visina zapriječene novčane kazne iznosi preko tog iznosa.

8. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom ukupnom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.