REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-568/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U IME REPULIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Snježane Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOPLAST d.o.o., Split, Ulica Slobode 5, OIB: 70676517267, kao upravitelj zgrade zastupano po direktoru TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], on po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o., protiv tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 06. ožujka 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja TVĆ i tuženika osobno te po objavi dana 26. svibnja 2025..

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Splitu Vlade Madunića broj Ovrv-26856/2023 od 13.11.2023.g. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati iznos od 87,29 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate i to kako slijedi:

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.11.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.02.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.03.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.04.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.01.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.02.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.03.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.04.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.05.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.06.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR kune od 21.01.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,21 EUR kune od 21.02.2023.g. pa do isplate, dok se isto ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 eura tj 656,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi tj od 13.11.2023. do isplate jer je u pogledu troškova cjelokupnog postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku.

II. Nalaže se ovršeniku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati ovrhovoditelju troškove parničnog postupka od 176,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1.Dana 25.10.2023. zaprimljen je prijedlog radi ovrhe iznosa od 1.357,84 kuna sada 180,19 eura po fiksnom tečaju konverzije, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa koji tvori iznos glavnice do isplate. Potraživanje tužitelja kao upravitelja stambene zgrade [adresa]., Velebitska 32 Split odnosi se na neplaćenu pričuvu u mjesečnom iznosu za period od studenog 2020. do veljače 2023.

1.1. Dana 13.11.2023. doneseno je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vlade Madunića u Splitu kojim je određena predložena ovrha od 1.357,84 kuna sada 180,19 eura i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 656,93 kn tj 87,19 eura

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem navodi tužitelju ništa ne duguje, jer da je predmetna garaža vlasništvo CV, tuženik da je stekao garažu od "Anić Nekretnine 21.03.2022.. Međutim, da je pokušao uknjižiti tu nekretninu 22.04.2022. ali nije uspio, stoga predlaže sudu ovrhu odbiti.

3. Općinski sud u Splitu je rješenjem br. Ovrv-26856/2023-6 od 21. studenog 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 22.12.2023. tužitelj se očituje na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsti te navodi da iako ovršenik u prigovoru ne navodi ništa osim tvrdnje da nije vlasnik, koja je u cijelosti neosnovana, ovrhovoditelj ističe da su temeljem odredbi čl. 89 i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i na način određen Međuvlasničkim ugovorom od 17.01.2019.g., doprinose za zajedničku pričuvu dužni plaćati vlasnici nekretnina za koje je to ugovoreno pa tako i tuženik. Prethodno navedeni međuvlasnički ugovor sadrži sve što Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 375. predviđa i propisuje pa je tako u čl. 6.tog ugovora određeno da suvlasnici plaćaju pričuvu sukladno svojim suvlasničkim dijelovima i to 2,00 kn/m2 za garažno mjesto. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije definirao iznos pričuve po m2, ali je člankom 90. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova . Sukladno navedenom, visinu sredstava zajedničke pričuve utvrđuju sami suvlasnici nekretnine, njena visina trebala bi se utvrđivati ovisno o potrebama upravljanja i predvidivim troškovima redovnog održavanja te su suvlasnici odredili visinu pričuve kako to zahtijeva predmetna zgrada i njeni sadržaji. Međuvlasničkim ugovorom regulirana su sva pitanja koja su bitna za zaštitu prava suvlasnika kao i urednog funkcioniranja zgrade. Ovrhovoditelj je upravitelj zgrade [adresa], Velebitska 32 u Splitu, a ovršenik je u razdoblju za koje se tereti bio vlasnik posebnog dijela te nekretnine koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to − 49. suvlasničkog dijela: 19/9084, E-49, koji je povezan sa cjelinom garažnog mjesta označenog kao G 22, ukupne površine 19,31 m2, u podrumu I. S obzirom na dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga i činjenicu da je ovršenik vlasnik prethodno navedenog posebnog dijela nekretnine posve je jasno da je on obveznik plaćanja pričuve. Ne može ovršenik, pa ni bilo tko drugi u vlasništvu imati određeni dio zgrade i onda se pozivati da u odnosu na taj dio nema nikakvu obavezu kao da taj dio ne postoji. Osnovno načelo je da vlasništvo obvezuje, a s obzirom da je za predmetnu zgradu sklopljen međuvlasnički ugovor ovakvi navodi ne mogu imati nikakvog utjecaja na ovaj predmet. Ovrhovoditelj je ovršeniku sve račune uredno dostavio, a iz izvoda otvorenih stavki jasno je vidljivo koliko i za koje razdoblje iznosi njegova obveza.

4.1. Iz rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-17819/2022 od 29.travnja 2022.g. proizlazi da je ovršenik zatražio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21.kolovoza 2006.g., ali da mu je taj prijedlog odbijen iz razloga jer opis nekretnine u zemljišnoj knjizi ne odgovara onome iz ugovora. Dakle, nije sporno da je još 2006.g. ovršenik stekao vlasništvo predmetne garaže, ali mu je zbog određenog formalnog razloga taj prijedlog odbijen. Upravo temeljem prethodno navedenog ugovora i temeljem zahtjeva stranaka, na ime ovršenika prebačena je obveza podmirenja pričuve za predmetnu nekretninu pa činjenica što određeni period nije mogao provesti uknjižbu zbog formalnog nedostatka ne može utjecati na njegovu obvezu. Da ovršenik pokušava pogrešno prikazati činjenično stanje dokazuje i to da je uz prigovor dostavio izvadak iz zemljišne knjige na kojem je skriven datum izvatka i iz kojeg proizlazi da je vlasnik nekretnine CV. Svaki izvadak iz zemljišne knjige, bio službeni ili neslužbeni, ima otisnut datum tiskanja. U privitku ovog podneska ovrhovoditelj sada tužitelja je dostavio izvadak iz zemljišne knjige na dan 6.srpnja 2022.g. iz kojeg je vidljivo da je uknjiženi vlasnik nekretnine upravo ovršenik jt tuženik pa je posve jasno da je otklonio formalni nedostatak koji je priječio uknjižbu te da je proveo uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo.

4.2. Naime, iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo je kako je ovršenik uknjižbu prava vlasništva proveo temeljem ugovora o kupoprodaji od 21.08.2006.g. te dodatka br.1. ugovoru o kupoprodaji od 19.05.2022.g. te nije sporno da je on vlasnik i posjednik upravo od dana sklapanja ugovora od 21.08.2006.g. Iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu također je vidljivo da je temeljem ugovora o darovanju od 25.11.2022.g. pravo vlasništva preneseno na JVĆ da bi nakon toga temeljem ugovora o kupoprodaji od 7.12.2022.g. kao vlasnik nekretnine bio uknjižen FV. O ovoj promjeni prava vlasništva ovršenik je obavijestio upravitelja dopisom kojeg je upravitelj primio dana 28.veljače 2023.g. te je u tom dopisu ovršenik naveo kako garaža više nije njegovo vlasništvo i to od 25.11.2022.g. te je izvršio povrat primljenih računa za dio 2023.g. Budući da je upravitelj o promjeni obveznika obavješten u veljači 2023.g. ovrhovoditelj povlači dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje koje dospijeva od 21.02.2023.g. pa do 21.09.2023.g. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen u listopadu 2023.g. ovrhovoditelj povlači i potraživanje koje se odnosi na razdoblje koje dospijeva od 21.11.2019.g. pa do 21.10.2020.g.

4.3. Iako pitanje aktivne legitimacije nije sporno, ovrhovoditelj ističe da je upravitelj temeljem odredbe čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući je postavljen od suvlasnika, ovlašten na upravljanje nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila eventualno postavljena pravnim poslom. Također, u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnio je upravitelj kao zakonski zastupnik u svoje ime, a za račun tužitelja. Upravitelj temeljem odredbe iz čl. 378.st.5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drugačije određeno. Temeljem te odredbe upravitelj može u povodu prigovora nastaviti parnicu kao tužitelj. Upravitelj zgrade ovlašten je ex lege pokrenuti sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Takav stav zauzeo je i Ustavni sud RH u svojoj odluci broj U-III-1656/2004 od 10.listopada 2006.g., kao i Županijski sud u Splitu u pravnom shvaćanju od 13.veljače 2007.g. Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici su uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade i čestice zemlje na kojoj leži zgrada te su odredili da upravljanje stambenom zgradom povjeravaju upravitelju Tehnoplast d.o.o. Između suvlasnika stambene zgrade i upravitelja društva Tehnoplast d.o.o. sklopljen je Ugovor o upravljanju kojim su također regulirana međusobna prava i obveze.

4.4. Radi navedenog, ovrhovoditelj- sada tužitelj, predložio je sudu donošenje presude na način da se održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Splitu Vlade Madunića broj Ovrv-26856/2023 od 13.11.2023.g. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati iznos od 87,29 EUR a sa zz kta od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškove postupka.

5. Tuženik tijekom postupka ističe kao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, time da ističe kako za utuženo razdoblje on nije bio vlasnik predmetne nekretnine. Naime, tu garažu je otkupio od CV tek 19.2.2022. a ugovorom o darovanju koji predaje sudu je darovao kako stan tako i predmetnu garažu svojoj kćeri ugovorom o darovanju koji je zaključio 25.11.2022. Stoga, navodi kako tužitelju nije obvezan platiti pričuvu za predmetnu garažu za utuženo razdoblje eventualno za razdoblje od vremena kupnje od gosp. CV do darovanja svojoj kćeri dakle, u razdoblju od 19. svibnja 2022. do 22.11.2022. Za drugo razdoblje koje je utuženo drži da nije u obvezi jer nije bio vlasnik predmetne garaže. U dokazne svrhe predaje za sud i suprotnu stranu preslik Ugovora o darovanju.

6. Tužitelj tijekom postupka ustraje u navodima iz podneska od 22.12.2023., protivi se čitanju ugovora o darovanju u dokazne svrhe s obzirom na to da je tuženik prekludiran u predlaganju novih dokaza. Također osporava netom iznesene navode tuženika, osobito u pogledu tvrdnje o vremenu stjecanja predmetne garaže. Naime, tuženik je predmetnu posebni dio nekretnine stekao temeljem ugovora o kupoprodaji iz 2006. a 2022. je dodatkom tom ugovoru samo otklonio nedostatak ranijeg ugovora u pogledu opisa predmeta kupoprodaje koji ga je priječio u uknjižbi prava vlasništva pa je tuženik obvezan plaćanja pričuve za cijelo utuženo razdoblje.

7. U postupku izveden je dokaz pregledom i čitanjem Ugovora o upravljanju garažnim objektom [adresa]., Velebitska 32., Split, ( str 32-33.), izvadak iz zemljišne knjige od 13.12.2023. ( str 64,65), izvadak iz zemlji8čne knjige, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 49 od 05.07.2022., ( str 669,70.), Međuvlasnički ugovor od 17.01.2019. ( str.74-71.), potpisi suvlasnika uz Ugovor ( str 79-84.), Aneks ugovora od 21.05.1997. od 21.03.2002. ( str 87-90.), Dodatak Ugovora o kupoprodaji od 21.08.2006., od 19.05.2022 ( str 93-95.), Izvadak iz poslovnih knjiga, konto kartica suvlasnika na ime tuženika JV zaključno sa 18.10.2023. ( str 96.)

7.1. U dokazne svrhe nije izveden dokaza pregledom i čitanjem Ugovora o darovanju kojeg je tuženik priložio na ročištu glavne rasprave sukladno odredbi članka 460. Zakona o parničnom postupku jer je na tu odredbu upozoren Rješenjem ovoga suda br. OVRV-26856/6 od 21. studenog 2023. kojim je stavljeno izvan snage rješenje javnog bilježnika Vlade Madunića od 13. studenog 2023. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja stambene zgrade, da mu tuženik plati utužene iznose po osnovi dospjelih, a neplaćenih dijelova obroka pričuve za posebne dijelove nekretnine u vlasništvu tuženika u Garažnom objektu anagrafske oznake [adresa] u [adresa]

11.1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, u daljnjem tekstu ZV-a) propisuje u odredbi čl. 66. st. 1. da vlasništvo određenoga posebnog djela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

11.2. U odredbi čl. 84. st. 1. ZV-a propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno.

11.3. Nadalje, odredbom čl. 85. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim zakonom nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravljanja i osnovati zajedničku pričuvu.

11.4. U odredbi čl. 89. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za opterećivanje zajma za pokriće tih troškova, snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

12. Među strankama nije sporno:

- da su suvlasnici temeljem Međuvlasničkog ugovora od17.01.2019. suglasni da upravljanje garažnog objekta povjere na upravljanje upravo TEHNOPLAST d.o.o. Split,

- da tužitelj temeljem Ugovora o upravljanju garažnim objektom T br. 11 Split, od 17.01.2019. ima ovlaštenje zastupati suvlasnike pred sudom, dakle, nije sporna aktivna legitimacija tužitelja,

- kao što nije sporna niti visina mjesečnog potraživanja,

- da je tuženik tužitelja o promjeni prava vlasništva obavijestio upravitelja dopisom kojeg je upravitelj primio dana 28.veljače 2023.g. te je u tom dopisu ovršenik naveo kako garaža više nije njegovo vlasništvo i to od 25.11.2022.g. pa kako je upravitelj o promjeni obveznika obavješten u veljači 2023.g. to je ovrhovoditelj povukao dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje koje dospijeva od 21.02.2023.g. pa do 21.09.2023.g., kao i za potraživanje koje se odnosi na razdoblje koje dospijeva od 21.11.2019.g. pa do 21.10.2020.g.

13. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, jer on drži kako nije vlasnik predmetne nekretnine tj garaže za čiju pričuvu ga tužitelj obvezuje na isplatu.

14. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] razvidno da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine i to − 49. suvlasničkog dijela: 19/9084, E-49, koji je povezan sa cjelinom garažnog mjesta označenog kao G 22, ukupne površine 19,31 m2, u podrumu I., a sve na temelju ugovora o kupoprodaji od 21.08.2006.g. te dodatka br.1. ugovoru o kupoprodaji od 19.05.2022.g. te se ima zaključiti kako je tuženik vlasnik i posjednik upravo od dana sklapanja ugovora od 21.08.2006.g.

14.1. Osim toga, iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu također je vidljivo da je temeljem ugovora o darovanju od 25.11.2022.g. pravo vlasništva preneseno na JVĆ da bi nakon toga temeljem ugovora o kupoprodaji od 7.12.2022.g. kao vlasnik nekretnine bio uknjižen FV, o navedenim promjenama prava vlasništva tuženik je obavijestio upravitelja dopisom kojeg je upravitelj primio dana 28.veljače 2023.g. te je u tom dopisu ovršenik naveo kako garaža više nije njegovo vlasništvo i to od 25.11.2022.g.

14.2. Dakle, za zaključiti je da je tuženik bio vlasnik nekretnine tj garaže izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] razvidno da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine i to − 49. suvlasničkog dijela:

19/9084, E-49, koji je povezan sa cjelinom garažnog mjesta označenog kao G 22, ukupne površine 19,31 m2, u podrumu I., u razdoblju od 21.08.2006. pa do 25.11.2022., dakle tuženik je bio vlasnik garaže i kroz utuženo razdoblje, koje je tužitelj specificirao podneskom od 22.12.2023.

15. Slijedom prednjeg, sud je utvrdio kako je tuženik obveznik plaćanja pričuve za garažu u njegovom vlasništvu za utuženo razdoblje, pa kako aktivna legitimacija tužitelja nije sporna kao ni visina potraživanja, to je valjalo temeljem čl.451.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) platni nalog održati na snazi, i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

16.1. Na dosuđene iznose tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja je određena sukladno čl. 29. ZOO-a i koja teče upravo onako kako je tužitelj tražio postavljenim tužbenim zahtjevom.

17.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 153/23 -dalje: OT).

17.1. Prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.6.2017. o trošku iz rješenja o ovrsi se odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

17.2. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada po Tbr.7.t.9. od 100 eura, uvećanu za 25% PDV-a od 25,00 eura, sudska pristojba prijedloga za ovrhu i presudu od po 13,27eura te troškove javnog bilježnika od 25,00 eura, što ukupno iznosi 176,54 eura

7.3. Na dosuđeni iznos valjalo je tužitelju priznati i zatražene zatezne kamate sukladno odredbi članka 29.st.2. ZOO-a i čl.151.st.3.ZPP dosuđene od presuđenja do isplate.

U Splitu, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije.

Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi sa čl. 460. ZPP-a te prema odredbi čl. 467 st.1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis