Poslovni broj P-53/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja GVČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Stavely House Stavely Road 0, London, Velika Britanija, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi Stvarno-predaja-povrat, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 13.ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 26.svibnja 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:" Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predat tužitelju u posjed, slobodan od svojih stvari i osoba, istočni dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to sve od istočnog pročelja zgrade kč. [katastarska čestica] i istočne granice kč. [katastarska čestica] sve do krajnje istočnog ruba čestice kč. [katastarska čestica], kao i predati u posjed južni dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji su dijelovi nekretnina na položajnoj skici Ilije Margaretića iz kolovoza 2024., označeni žutim i sivim ispunom (bojom) i to: kč. [katastarska čestica] slovima A, B, C,D, E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,NJ, a kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slovima N,O,P,R,S,T,U,V,Z, Q, W, X,Y, Š, Ž, Đ, Ć, Č, LJ, NJ".

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Zabranjuje se tuženiku uznemiravati tužitelja u posjedovanju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako što mu se zabranjuje ulaženje na ove nekretnine, uporaba ovih nekretnina, odlaganje uređaja, namještaja, ogrjeva i drugih pokretnina na ovim nekretninama te bilo kakvo drugo uznemiravanje."

III. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.105,23€, sa zateznom kamatom od dana presuđenja 26.svibnja 2025.g. do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.

IV.Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:" Utvrđuje se da je tuženica- protutužiteljica vlasnica točno određenog fizičkog dijela nekretnine kč. [katastarska čestica] slovima A, B, C,D, E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,NJ, površine 38m2, i točno određenog fizičkog dijela nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slovima N,O,P,R,S,T,U,V,Z, Q, W,X,Y, Š, Ž, Đ, Ć, Č, LJ, NJ, površine 51m2, na kojoj je izgrađen pomoćni objekt na skici sudskog vještaka Ilije Margaretića, u mjerilu 1:250, prikazan sivom i žutom ispunom.

Dužan je tužitelj-protutuženik, temeljem ove presude, trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata, kojim će biti formirana katarska čestica koja odgovara fizičkim dijelovima nekretnine kč. [katastarska čestica] slovima A, B, C,D, E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,NJ, površine 38m2, i nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slovima N,O,P,R,S,T,U,V,Z, Q, W,X,Y, Š, Ž, Đ, Ć, Č, LJ, NJ, površine 51m2."

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 26.siječnja 2023.g., tužitelj navodi kako je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisan vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ova nekretnina je tužitelju vraćena u vlasništvo na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove, Klasa: UP/I-943-01/20-01/217 od 17.12.2020. godine.

Tužitelj je vlasnik i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ova je nekretnina tužitelju vraćena u vlasništvo na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a upis vlasništva proveden na temelju pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Klasa: UP/I-943-01/10- 01/07 od 24. studenoga 2011. godine. Uknjižba je provedena rješenjem Z-6438/2018.

Tuženica je vlasnik 1. etaže (E-1), stana u suterenu i prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine, 51,00 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Vlasništvo je stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju O-1471/16 od 7.12.2016.g., provedenog rješenjem Z- 260/2017, iza smrti IV, koji je vlasništvo stekao na temelju Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo NS 129/666-97 od 25. studenog 1998.g.

Čestica zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je poništena Prijavnim listom Područnog ureda za katastar u Dubrovniku Klasa: 932-06/2021-02/43 od 16.02.2021.g., provedenog rješenjem Z-3158/2021, tako da su u zemljišnoj knjizi provedeni upis etaža na novoformiranoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tuženica bez osnove koristi istočni dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na ovom dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tuženica s južne strane postavila željeznu ogradu, na istočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavila tuš, odlaže ljetne stolove, stolice i ležaljke. Sve ove radnje su napravljene budući da tuženica svoju etažu koristi u svrhu iznajmljivanja. Istočno od kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi tužiteljeva nekretnina oznake kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na južnom dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženica odlaže ljetne garniture, stolove, stolice, ležaljke, a u žicom ograđenim prostorima sa strehom odlaže stolove, stolice, ležaljke, suncobrane kao i drva za roštilj.

Na istočnoj granici kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i jugozapadnoj granici kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tuženica postavila željezna vrata i time onemogućila tužitelju (vlasniku) prilaz ovom dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom da mu preda posjed nekretnina bez svojih stvari i osoba, što je tuženica odbila tvrdeći da je vlasnica tog dijela nekretnine.

Budući da tuženica bez osnove drži u posjedu istočni dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio jugoistočnog dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (oba smještena istočno od zgrade izgrađene na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka, prihvati tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovaj sud dana 28.veljače 2023.g. tuženica navodi kako je vlasnica posebnog dijela nekretnine opisanog kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) – stana u suterenu i prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 51,00 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje je stekla temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pod posl.br. O. 1471/16 od 7. prosinca 2016.g. iza smrti njenog oca sada pok. IV (UV) Tupanjca, a koji je prethodno stekao vlasništvo predmetnog posebnog dijela nekretnine temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo pod brojem NS 129/666-97 od 25. studenog 1998.g.

2.1.Tuženica se protivi tvrdnjama tužitelja da ista bez pravne osnove koristi istočni dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], budući je isključiva vlasnica istočnog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine cca 200,00 m2, na kojem dijelu je 1974.g. izgrađena septička jama s upojnim bunarom temeljem odobrenja nadležnog tijela, a za potrebe sanitarnog čvora stambenog prostora u kući izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi G [adresa] i 67. Tuženica koristi navedeni dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao pripadnost posebnom dijelu nekretnine, osobno i putem svog pravnog prednika sada pok. IV (Rade) Tupanjca dugi niz godina kao samostalni, zakoniti, istiniti i pošteni posjednik, što joj nitko nikada nije osporavao, niti je polagao bilo kakva prava u odnosu na navedeni dio nekretnine, pa je vlasništvo istog stekla građenjem kao savjesni graditelj, dosjelošću i nasljeđivanjem.

2.2.Rješenjem bivšeg Sekretarijata za upravno pravne i inspekcijske poslove Općine Dubrovnik pod brojem UP I-04-2731/1-74 od 2. prosinca 1974.g., po zahtjevu pravnog prednika tuženice sada pok. IV (Rade) Tupanjca, naloženo je Poduzeću za gospodarenje stambenim zgradama, trgovinu i ugostiteljstvo “Dubrava” iz Dubrovnika, da u roku od 60 dana, izgradi odgovarajući zahod za ispiranje u sklopu stambenih prostorija (ili do njih) Tupanjac Radi na [adresa], te za isti izgradi propisanu septičku jamu s opojnim bunarom. Temeljem prethodno navedenog rješenja pravni prednik tuženice je osobnim radom i sredstvima, izradio septičku jamu s upojnim bunarom, dok je preostali dio nekretnine od tada koristio kao samostalni, mirni i pošteni posjednik.

2.3.Nastavno na gore navedeno tuženica ovim putem ukazuje na odredbu čl. 1.4 Ugovora o kupoprodaji stana navedenog u točki br. I. ovog odgovora na tužbu, iz koje nedvojbeno proizlazi kako, sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupac, kupnjom stana postaje suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta koji će se naknadno utvrditi temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96). Gore opisani dijelovi nekretnine u naravi su sporedni dijelovi na koje se proteže posebni dio nekretnine u vlasništvu tužene u smislu odredbe čl. 67 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima.

Pravomoćnim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove pod brojem KLASA: UP/I-943-01/20- 01/217, URBOJ: 2117/1-09/7-20-04 od 17. prosinca 2020.g. ( koje je položeno u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z. 3458/2021), tužitelju je dana u vlasništvo cjelina prava vlasništva novoformirane katastarske čestice k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 218 m2, nastala cijepanjem od prvobitne k. č. [katastarska čestica], upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. U obrazloženju navedenog rješenja ( str. 3 odjeljak br. 1) prvostupanjsko upravno tijelo je utvrdilo (... kako se radi o zemljištu koje je situirano iznad ulice – [adresa] u neposrednoj blizini stambene zgrade s oznakom čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te u naravi predstavlja ograđene vrtove koje vjerojatno koriste stanari u predmetnoj zgradi....)

2.4.Odredbom čl. 52 st. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo imovina na kojoj su, na temelju valjanog pravnog osnova, treće osobe stekle pravo vlasništva. Tuženici nisu sudjelovali u postupku povrata imovine pred nadležnim upravnim tijelom, dok s druge strane tužitelj je mogao znati odnosno nisu mu mogle ostati nepoznate okolnosti da tuženica izvršava sve vlasničke ovlasti na predmetnom dijelu nekretnina kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da je u postupku povrata nedvojbeno utvrđen način korištenja predmetne nekretnine. Također, potrebno je naglasit kako je gore navedeno rješenje o tzv. naturalnom povratu konstitutivnog karaktera, pa je stoga tuženica, u ovom parničnom postupku legitimirana isticati prigovore kojima negira tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnom dijelu k. č. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], uzimajući u obzir da je predmetni istočni dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine cca 200,00 m2 stekla temeljem valjane pravne osnove.

3. Tuženica je posebnim podneskom zaprimljenim na sudu dana 05.listopada 2023. izjavila protutužbu. Tvrdi da je isključiva vlasnica istočnog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine cca 200,00 m2, na kojem dijelu je 1974.g. izgrađena septička jama s upojnim bunarom temeljem odobrenja nadležnog tijela, a za potrebe sanitarnog čvora stambenog prostora u kući izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi G [adresa] i 67. Tuženica koristi navedeni dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao pripadnost posebnom dijelu nekretnine, osobno i putem svog pravnog prednika sada pok. IV (UV) IV dugi niz godina kao samostalni, zakoniti, istiniti i pošteni posjednik, što joj nitko nikada nije osporavao, niti je polagao bilo kakva prava u odnosu na navedeni dio nekretnine, pa je vlasništvo istog stekla građenjem kao savjesni graditelj, dosjelošću i nasljeđivanjem.

Nastavno na gore navedeno tuženica je izradila pregledni nacrt izrađen od strane HABITAT GEO d.o.o. – Dubrovnik, u mjerilu 1:200, u kojem su prikazani dijelovi k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 281 m2, u isključivom vlasništvu tuženice.

Slijedom svega gore navedenog predlaže sudu da prihvati protutužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci odluke.

4. U odgovoru na protutužbu zaprimljenim na sudu dana 20.listopada 2023. tužitelj navodi kako tuženica nije kvalificirani posjednik, niti je pošten posjednik nekretnina 1850/1 i 1853/1 k. o. [katastarska općina].

Tuženici je činjenica postojanja prava na posjed stvari morala biti poznata jer je iza smrti svog oca IV naslijedila pravo vlasništva stana u zgradi 758 k.o.

Dubrovnik i ništa više od toga.

Tuženica-protutužiteljica tvrdi da dijelove kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi „kao pripadnost posebnom dijelu nekretnine (stanu)“. Ponavlja da je tuženica vlasništvo stana u zgradi 758 k. o. [katastarska općina] stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju O-1471/16 od 7.12.2016.g., provedenog rješenjem Z- 260/2017, iza smrti IV, koji je vlasništvo stekao na temelju Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo NS 129/666-97 od 25. studenog 1998.g. Dakle, IV je bio stanar (nositelj stanarskog prava) u zgradi 758 k. o. [katastarska općina], pa nije mogao biti suvlasnik zemljišta na kojem zgrada leži, a niti vlasnik zemljišta neposredno uz zgradu koje tuženica smatra pripadnošću svog stana. Dakle, tuženica nije pošten posjednik nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je znala i morala znati da joj ne pripada pravo na posjed stvari.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravnorelevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to: Izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), Izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-10), Izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 11-12, 57), skica s oznakom mjesta i površina nekretnina u posjedu tuženice (list spisa 13), kopija katastarskog plana stare izmjere (list spisa 14-16), Izvod iz katastarskog plana (list spisa 17), Ugovor o prodaji stana sklopljen između IV (Milan) Tupanjac i Grad Dubrovnik broj NS 12/666-97 od 25. studenog 1998. (list spisa 18-21, 43-46), Potvrda Ureda državne uprave DNŽ, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove Klasa:360-02/07-01/192, Urbroj:2117-04/3-07-2 od 24. srpnja 2007. (list spisa 22-24), dopis odvjetnika Antuna Missonija od 17.8.2022. s rješenjem od 2.12.1974.g. (list spisa 25-26), fotografije (list spisa 27-35), Rješenje bivšeg Sekretarijata za upravno pravne i inspekcijske poslove Općine Dubrovnik pod brojem UP I-04-2731/1-74 od 2. prosinca 1974.g. (list spisa 47), Pregledni nacrt od strane HABITAT GEO d.o.o. Dubrovnik, u mjerilu 1:200, (list spisa 51), rješenje o utvrđivanju građevne čestice Klasa: UP/I-350-05/20-05/44 od 12.8.2020. (list spisa 58-62), Geodetski elaborat s Prijavnim listom za zemljišnu knjigu (list spisa 63-70), pravomoćno rješenje Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinskopravne i komunalne poslove u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Klasa: UP/I-943-01/20- 01/217 od 17.12.2020. g. (list spisa 71-74), zapisnik sastavljen na licu mjesta dana 07.lipnja 2024 (list spisa 81-85), nalaz i mišljenje vještaka Ilije Margaretića (list spisa 87-110), proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka BV, I HV, FV (list spisa 126-130).

6. Druge dokaze sud nije provodio jer drži da je činjenično stanje o kojem ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno, te, jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6.1.Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka.

6.2. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan (točka I.) a djelomično neosnovan (točka II), dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženica etažna vlasnica stana u suterenu i prvom katu zgr.758, površine 51,00 ,uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Dalje nije sporno da je vlasništvo stana stekla temeljem nasljeđivanja IV, koji je vlasništvo stekao temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Nije sporno da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji donesenim u postupku povrata prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Nije sporno da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poništena Prijavnim listom Područnog ureda za katastar u Dubrovniku Klasa 932-06/2021-02/43 te da je proveden upis etaža na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da tuženica isključivo posjeduje istočni dio k. č. [katastarska čestica] površine 38m2 i dio 1850/1 površine 51m2, sve k. o. [katastarska općina].

7.1. Sporno je pravo vlasništva tuženice i to istočnog dijela k. č. [katastarska čestica] površine 38m2 i dijela 1850/1 površine 51m2, sve k. o. [katastarska općina] pa time i njeno pravo na posjed.

8.Sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ilije Margaretića kojom prilikom je na licu mjesta evidentirana čestica 1853/1 k. o. [katastarska općina] i koja u naravi čini kamenu taracu koja se nalazi sa istočne strane čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da uz zgradu postoji natkriveni betonski objekt, pomoćne namjene koji nije predmet postupka. Na popločanoj taraci postoji tuš te 4 ležaljke. Vještak geodet je naveo kako taraca nije u cijelosti nekretnina 1853/1 već istu dijelom čini nekretnina 1850/1 k. o. [katastarska općina]. Na dijelu čestice 1850/1 koji čini taracu nalaze se tri pomična sušila za robu te jedan stol sa dvije stolice. Na krajnjem istočnom dijelu opisane tarace je prostor natkriven panel pločama. Sa strane puta je ograđen umjetnom živicom. Prostor je ograđen kamenim zidom, dok se sama nekretnina 1850/1 proteže i dalje prema magistrali i ista je zarasla u visoko i nisko šumsko raslinje. U sklopu natkrivenog dijela postoji pomoćni objekt koji se koristi kao skladište, s tim da isti ima dva ulaza, u jednom dijelu se drže drva, a u drugom stvari koje služe za održavanje apartmana koji se nalazi u čest. zgr. [katastarska čestica]. Utvrđuje se da u zgradi 2915 postoje dvije samostalne uporabne cjeline koje imaju ulaz sa južne strane zgrade, tako da tužena posjeduje i vlasnica je nekretnine-etažu na adresi [adresa], a tužitelj stana na adresi [adresa]. Iz stana [adresa] se direktno prilazi pregledanoj taraci koja leži na čest. 1853/1 i 1850/1. Utvrđeno je da se na spornoj taraci nalazi i kanalizacijski šaht i to na dijelu čest. 1850/1.

8.1. Vještak u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom na sudu dana 06.rujna 2024. navodi kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio podatke katastarskog operata (arhivske skice izmjere i digitalna kopija plana k. o. [katastarska općina]). Prikazani su snimljeni detalji na terenu (linije i topografija sive boje), granice i brojevi kč. (linija i tekst zadebljane bijele boje) zgrade (ispuna sive boje). Čestica zgrade predstavlja stambenu zgradu s dva kućna broja na adresama [adresa] (zapadno) i [adresa] (istočno).

Ispunom žute boje je prikazao popločanu terasa s natkrivenim dijelom i stepenicama ( 89 m2). Dio spomenute terase sa stepenicama na č. zem. [katastarska čestica] iznosi 38 m2 ( lik ABCDEFGHIJKLMNNj), a dio s natkrivenim dijelom na č. zem. [katastarska čestica] ( lik NOPRSTUWXYŠŽĐĆČLjNj), k. o. [katastarska općina] iznosi 51m2.

8.2. Pregledom rješenja Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinskopravne i komunalne poslove u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Klasa: UP/I-943-01/20- 01/217 od 17.12.2020. g. proizlazi da se tužitelju daje u vlasništvo u cjelini novoformirana parcela oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 218m2, nastala cijepanjem od prvobitno oduzete čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno prijavnom listu izrađenim od strane Habitat Geo d.o.o., ĆV od 7.listopada 2020.g, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa upisane Republike Hrvatske. Dalje, iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je u prethodnom ispitnom postupku obavljen očevid na licu mjesta 12.veljače 2021.g. uz sudjelovanje stranaka i mjernika te je identificirana predmetna nekretnina kao zemljište koje se nalazi iznad ulice- [adresa] te je u neposrednoj blizini stambene zgrade oznake 758, a u naravi predstavlja ograđene vrtove, za koje je navedeno da vjerojatno koriste stanari u predmetnoj zgradi. Dalje se navodi da je u odnosu na predmetnu zgradu pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji od 10.siječnja 2011.g. odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu u odnosu na zgradu 758 na način da mu je predan vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, a sa kojim vlasništvom je povezan i odgovarajući suvlasnički dio cijele zgrade, dok je u odnosu na stan kojeg je otkupio raniji nositelj stanarskog prava (pravni prednik tuženice) utvrđeno pravo na naknadu. Nastavno iz istog obrazloženja dalje proizlazi da je nadležno tijelo prilikom odlučivanja o naturalnom povratu predmetnog zemljišta vodilo računa i utvrdilo koji dio zemljišta predstavlja zemljište koje je nužno za redovitu upotrebu zgrade, a sve u cilju kako se, povratom i vlasništvom tužitelja, ne bi povrijedilo pravo suvlasnika zgrade odnosno tuženice kao vlasnika etaže-stana, a čije je vlasništvo neodvojivo povezano sa zemljištem na kojem je zgrada izgrađena i koje služi njezinoj redovitoj uporabi.

8.3. Pregledom rješenja Grada Dubrovnika o utvrđivanju građevne čestice Klasa: UP/I- 350-05/20-05/44 od 12.8.2020. proizlazi da je utvrđeno da građevnu česticu stambene zgrade izgrađene na zemljištu kat. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini čest. zgr. [katastarska čestica] i dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno zemljište ispod zgrade i čest. zem. [katastarska čestica],ukupne površine 98m2.

8.4.U tu svrhu je, a kako bi se odvojio dio zemljišta koji ne služi redovitoj upotrebi zgrade, odnosno za potrebe naturalne restitucije, sačinjen geodetski elaborat kojim se izdvojio dio zemljišta podoban za povrat prijašnjem vlasniku odnosno tužitelju. Pregledan je predmetni geodetski elaborat izrađen od Habitat geo d.o.o. Dubrovnik od 07.10.2020., broj elaborata 148, te je utvrđeno da se istim postojeća katastarska čestica [katastarska čestica] podijelila na kat. čest. [katastarska čestica], pov 218m2 dvorište i kat. čest. [katastarska čestica] površine 8m2, zemljište ispod stambene zgrade, koje služe redovitoj upotrebi zgrade. Nije sporno da je predmetni geodetski elaborat proveden u zemljišnoj knjizi, a čemu svjedoči i zemljišnoknjižni izvadak prema kojem je tužitelj isključivi vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] z.ul.

3153 k. o. [katastarska općina] (list spisa 7).

9. Pregledom rješenja Sanitarne inspekcije Općine Dubrovnik od 02.12.1974.g. proizlazi da je tim rješenjem naloženo poduzeću za gospodarenje stambenim zgradama, trgovinu i ugostiteljstvo Dubrava da izgradi odgovarajući zahod za ispiranje u sklopu stambenih prostorija (ili do njih) UV te za isti izgradi propisanu septičku jamu s upojnim bunarom.

9.1.Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je prijavu podnio UV jer u sklopu njegovih stambenih prostorija ne postoji sanitarni čvor, a da sam navodi kako je zgrada društveno vlasništvo sa kojom upravlja poduzeće Dubrava…

10. Pregledom Ugovora o prodaji stana broj ugovora NS 129/666-97, koji je sklopljen između Grada Dubrovnika kao prodavatelja i IV (Milan) Tupanjca, kao kupca 25.studenoga 1998.g. proizlazi da je kupac kupio stan u [adresa], koji čini suteren i prvi kat, zgr 758 k. o. [katastarska općina], površine 51,00m2. Člankom 4. je navedeno da kupnjom stana postaje suvlasnik odgovarajućeg dijela zemljišta koji će se naknadno utvrditi temeljem zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

11. Sud je po prijedlogu tužene proveo dokaz saslušanjem svjedoka BV, IVČ i FV te saslušao tuženicu.

11.1. Svjedok BV iskazuje kako poznaje tuženu jer ona ima kuću u istoj ulici u kojoj svjedok stanuje. Poznavao je njenog pokojnog oca UV koji je tamo živio sa svojom suprugom U,u vrijeme kada se svjedok doselio, a to je bilo 80-tih godina prošlog stoljeća. Naime ta kuća je bila podijeljena vertikalno na dva dijela i u njoj su živjele dvije familije. Jedna familija KV i druga familija UV. Svako je imao svoj ulaz iz ulice, tako da je, prema Hotelu Belvedere odnosno istočno bio ulaz u stan pok. UV, a zapadno je bio stan od pokojne KV. Svjedok na fotografijama lica mjesta na listu spisa 91,92,93,94, identificira taracu koju je koristio pok. UV, s tim da navodi da je to prije bio vrt, u kojem je obitelj UV sušila robu, sadili su sezonsko povrće te imali stolove i stolice gdje su sjedali i pili kavu. Često je viđao odnosno svakodnevno pokojnu B koja je uglavnom bila doma, a njenog pokojnog muža UV uglavnom popodne jer je kroz jutro radio. Oni su na tom dijelu imali i šaht, jer u ovoj ulici nije bilo kanalizacije kao što je nema ni danas. Druga familija KV je imala sa svoje strane stana isto tako vrt koji su koristili, obrađivali i u kojem su držali kokoši. Tako da je svaki stan imao svoj vrt i svoj poseban ulaz. Ova druga strana zapadna je danas u dosta zapuštenom stanju i ne održava se. Šaht za kanalizaciju je postojao i s te strane koji je bio za upotrebu tog stana. Od obitelji UV prvo je preminula H, nakon nje UV te je sve isto kako su oni koristili nastavila koristiti prisutna njihova kćer GV. Taracu onako kako sada izgleda je popločala i uredila GV. Svjedok odgovara da ne zna koju zk oznaku nose ove nekretnine, a na pitanje tko je vlasnik, odgovara da je vlasnik bio pok. UV koji mu je u razgovoru rekao da je kupio nekretninu-stan, a što je točno kupio ne zna.

11.2. Svjedokinja FV iskazuje kako joj je poznato da je predmet spora vrt koji se nalazi uz kuću, a koji su koristili pokojni roditelji GV. Svjedokinja se 1979. doselila u [adresa] i zna da su u predmetnoj kući živjeli obitelj UV, koja je koristila vrt s desne strane te u drugom stanu je živjela tetka F KV, koja je koristila vrt s lijeve strane kuće. Ć su vrt uzgajali raznu poljoprivredu i uvijek su bili u poslu oko tog vrta. Po njenim saznanjima nije im nitko nikada osporavao što koriste taj vrt. Svjedokinja je tamo dolazila još kao dijete i sjeća se pokojnih roditelja GV. Ne sjeća se da je u vrtu postojala šahta, vjerojatno nije vodila računa o tome, možda je i bila. Zna kako sad izgleda taraca koju je GV uredila i popločala, a kada joj se pokazuju fotografije na listu spisa 91-94, potvrđuje da je upravo riječ o vrtu koji su nekada koristili roditelji GV, a koji je ona danas uredila kao taracu. Misli da se otac tužene zvao K, odgovara da zna da oni tamo stanovali, misli da su vjerojatno početkom 90-ti izvršili otkup stana te pretpostavlja da su vlasnici vrta obitelj UV.

11.3. Svjedok UVČ iskazuje kako je njegov otac iz iste familije odnosno brat je od oca tužene i u predmetnoj kući su nekada davno svi zajedno živjeli, s tim da je kasnije tamo ostao živjeti otac tužene UV. Međutim i nakon toga su svjedok i njegova obitelj tamo dolazili skoro svaki dan, jer su stanovali u blizini. U vrtu koji je koristila obitelj UV su bile dvije košćele, jedna na početku, druga na kraju i nekada je u vrtu bilo posađeno nešto povrća, ništa značajno. Tu su se kao djeca igrali, a stariji su sjedali, a na kraju vrta je postojala stara smokva "Petrovača", te su u jednom dijelu ispod rogača držali kokoši. U ovu kuću je obitelj UV uselila puno prije svjedokova rođenja, a ne zna po kojoj pravnoj osnovi. Zna da su cijelo vrijeme tu stanovali, a otkupili su kada je došlo to vrijeme, odnosno pokojni UV je otkupio svoj stan i to ono što je imao, a detalje ne zna. Drugi dio kuće nije otkupljen. U tom drugom dijelu je živjela rodica EV s roditeljima, međutim, svi oni su davno umrli. Oni su također sa svoje strane kuće imali vrt, s tim da je vrt od Vladušića bio prema Starom gradu odnosno zapadno, a vrt od Tupanjca prema hotelu Belvedere odnosno istočno. Zna da je u dijelu od EV u vrtu bio starinski wc, dok je u dijelu vrta koji je koristio UV bila šahta otkad se sjeća. Nitko nikada nije osporavao obitelji UV korištenje tog vrta. Svjedok na fotografijama na listu spisa 91-94, identificira da je upravo riječ o prostoru koji je prije bio vrt, s tim da je jedina razlika što je GV taj vrt sada popločala. Ne zna tko je gradio šaht u vrtu UV.

11.4. Tužena-protutužiteljica GV izjavljuje kako je oduvijek smatrala kako vrt pripada njenoj obitelji, cijelim dijelom koji je koristio njen pokojni otac te se šokirala kada je saznala da isti nije njihovo vlasništvo. Njen otac je rođen 1930., a umro je 2016., tu je proveo cijelo život, te napravio vrt i međe u njemu. U toj kući su živjeli tužena, njeni pokojni roditelji i njena pokojna sestra, naknadno se tužena udajom odselila. Otac od tuženice je u vrtu gradio šaht na polovini tarace odnosno septičku jamu. Naknadno je vrt tuženica popločala, dok su još roditelji bili živi, tu se sadili povrće. Sve dok se nije pojavio tužitelj, tuženica je smatrala da to pripada njenoj obitelji. Otac od tuženice je otkupio stan, ali tuženica smatra da je i ovaj vrt dio tog stana i da je i to bilo predmet prodaje. Drugi stan u zgradi koristi obitelj pok. NV, koja je tamo živjela sa svojim roditeljima. Taj dio nije otkupljen. Nikada ništa nije bilo osporavano u odnosu na vrt koji su koristili roditelji tuženice. Tuženica navodi kako ne zna za poništenje čestice 758 niti išta vezano za cijepanje. Septička jama obuhvaća dio vrta i služi isključivo stanu tuženice. Tuženica navodi kako je tužitelj stupio s njom u kontakt sa ponudom da otkupi stan, ali tuženici njegova ponuda nije bila prihvatljiva. Navodi da se njen otac nikada nije obraćao Općini Dubrovnik da mu se dodijeli pravo korištenja spornog zemljišta, jer je oduvijek smatrao da je to njegovo. Tuženica je isključivi nasljednik svog oca. Tuženica osobno nije radila legalizaciju ove nekretnine, ne zna da li je njen otac radio legalizaciju.

12. O protutužbenom zahtjevu tuženice i stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Nije sporno da su tužena i njeni prednik bili u posjedu dijelova 1853/1 i 1850/1 k. o. [katastarska općina].

Sporno je trajanje i kvaliteta posjeda.

13. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine broj: 53/91 i 92/94, dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 08. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96; ZV) koji je propisao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st 4. ZV ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017, prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Imajući na umu da je u ovom predmetu očito da je postojao drugi suprotstavljeni privatni interes i to tužitelja koji je u odnosu na predmetu nekretninu pred Uredom za imovinskopravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije vodio postupak za povrat oduzete imovine u skladu sa Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19.) te je na temelju pravomoćne odluke tog upravnog tijela u skladu s člancima 114. i 126. ZV-a ishodio uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama, uvjeti za uračunavanje u vrijeme dosjelosti vrijeme prije 8. listopada 1991. i utvrđenje da je prednik tužene na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV/1996 najkasnije do njezina ukidanja 17. studenog 1999. (pravilno 4. prosinca 1999., članak 55. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, „Narodne novine” br. 49/2002. – pročišćeni tekst) stekao pravo vlasništva dosjelošću, nisu ispunjeni jer se time izravno vrijeđaju vlasnička prava tužitelja kao zainteresirane treće osobe.

14.U konkretnom slučaju je također bilo potrebno utvrditi da li je prednik tužene mogao steći pravo vlasništva posjedovanjem predmetne nekretnine i to sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a, prema odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ-a) i to prije 6. travnja 1941.g. odnosno prije 25.studenoga 1950.g., kada je nekretnina prešla u režim društvenog vlasništva.(Z.1061/50-utvrđeno uvidom u zemljišnu knjigu). Obzirom da u spisu nema konkretnih dokaza o vremenu posjedovanju nekretnine, u naravi vrta od strane prednika tužene sud zaključuje da nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ-a.

14.1.Ujedno postavlja se pitanje i kakve je kvalitete bio njegov posjed.

14.2.Iz iskaza svjedoka UVČ, koji je rođen 1957.g., utvrđeno je da je pravni prednik tužene koristio kao vrt dio istočno od kuće u kojem je sadio povrće, a u kojem vrtu se svjedok kao dijete igrao i u kojem je postojao šaht. Svjedokinja FV, rođena 1957.g., potvrđuje da je obitelj UVČ koristila vrt s desne strane kuće u kojem su uzgajali poljoprivredu,a tamo je dolazila još kao dijete. Svjedok BV svoja neposredna saznanja crpi od osamdesetih godina prošlog stoljeća i potvrđuje da je već tada UV koristio vrt koji je tuženica naknadno uredila i popločala. Dakle ako se iskazi svjedoka analiziraju tada je zaključak suda da je tužena dokazala kako je njen otac u posjedu predmetnih vrtova bio od sredine šezdesetih godina XX stoljeća budući da su svjedoci iskazivali da su se tamo kao djeca igrali, a za pretpostaviti je da su u to doba bili u uzrastu od 8 godina i više, od kada sežu njihova sjećanja. Budući da drugih dokaza o vremenu posjedovanja u spisu nema,a da nije sporno da je prednik tužene bio u posjedu sud je zaključio o vremenu posjedovanja iz iskaza saslušanih svjedoka UVČ i FV.

14.3.Pošten posjed znači da posjednik nije znao niti je imao razloga sumnjati da mu pravo na posjed ne pripada. Posjed prednika tužene ni same tužene nije pošten posjed.

Iz činjenice da je Ugovorom o prodaji stana iz 1998. pravni prednik tužene postao vlasnikom stana i suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta, koje će se naknadno utvrditi, da je iz obrazloženja rješenja Sanitarne inspekcije Općine Dubrovnik od 02.12.1974.g. razvidno da se prednik tužene obraća nadležnom tijelu sa zahtjevom da za zgradu koja je društveno vlasništvo nadležni organ izgradi i ostvari uvjete za postojanje sanitarnog čvora, proizlazi zaključak da prednik tužene nije bio ni kvalificirani posjednik kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti pošten posjednik, isto kao što to nije ni tužena obzirom da je znao da mu nije dodijeljeno pravo korištenja spornih dijelova nekretnine koje čine dvorište. Naime nije sporno da je tužena nasljednica IV te da je nakon njegove smrti 2016g. temeljem rješenja o nasljeđivanju O.1471/16 stekla pravo vlasništva stana u zgradi 758 k. o. [katastarska općina], kako je i upisana u zemljišnim knjigama. Niti prednik tužene, a niti sama tužena ni na koji način nisu dokazali da im pripada pravo vlasništva zemljišta uz zgradu, u kojoj se nalazi stan koji su stekli otkupom odnosno nasljeđivanjem. Predmetno zemljište uz zgradu kao dijelovi kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu pripadnost posebnom dijelu nekretnine- stanu tužene, niti su ih oni stekli po bilo kojoj pravnoj osnovi. Ovo proizlazi iz potvrde Ureda državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa:360-02/07-01/192, Urbroj:2117-04/3-07-2 od 24. srpnja 2007. (list spisa 22-24),kojom je potvrđeno da je upravo povodom zahtjeva IV, prednika tuženice, potvrđeno da je stan u suterenu i na prvom katu č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], ukupne površine 51,00m2 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.

Budući je u upravnom postupku Grad Dubrovnik donio rješenje o utvrđivanju građevne čestice za stambenu zgradu 758 koju čini zgr.758 i dio 1853 sve k. o. [katastarska općina], a kako je to prikazano na izvodu katastarskog plana od 5.svibnja 2020. izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije ĆV, kojim je utvrđena građevna čestica koja čini zemljište ispod zgrade kat.oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 98m2, dok iz dostavne naredbe i obrazloženja rješenja proizlazi da je rješenje dostavljeno tuženoj koja se o istome nije očitovala, temeljem istoga je izrađen geodetski elaborat-prijavni list za zemljišnu knjigu kojim je cijepana 1853 na 1853/1 i 1853/2 k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog dalje proizlazi da zemljište stambene zgrade iznosi površinom 90m2, a kč. [katastarska čestica]-dvorište 8,00m2, što odgovara utvrđenom u rješenju o utvrđivanju građevne čestice za stambenu zgradu 758 k. o. [katastarska općina].

14.4.Nekretnina zemljišnoknjižne oznake kč. [katastarska čestica] je bila vlasništvo Republike Hrvatske.

Prethodno je navedeno da je kč. [katastarska čestica] cijepana na 1853/1 i 1853/2. Tužitelju GVČ je nekretnina kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana u vlasništvo na temelju pravomoćnog rješenja Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinskopravne i komunalne poslove u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Klasa: UP/I-943-01/20- 01/217 od 17.12.2020. g., donesenog na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Obveznik naknade je Republika Hrvatska. Iz obrazloženja rješenja slijedi: da je kč. [katastarska čestica] prenesena u društveno vlasništvo na temelju propisa o agrarnoj reformi i kolonizaciji s upisom Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije NR Hrvatske, općenarodna imovina s pravom upravljanja „Rasadnik“ , gradsko privredno poduzeće Dubrovnik, da je nositelj prava korištenja bio „Rasadnik“, koji je prestao postojati rješenjem 24780/54 od 10.1.1955. g., da trgovačko društvo Dubrovačko primorje nekretninu nije procijenilo u temeljni kapital društvenog poduzeća u postupku pretvorbe društvenih poduzeća u društva kapitala.

Budući da je vlasnik kč. [katastarska čestica] bila Republika Hrvatska, a nekretnina je tužitelju dana u vlasništvo rješenjem od 17.12.2020. g., tuženica ne može vlasništvo steći dosjelošću, jer bi joj (da je pošten posjednik stvari) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl.159. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trebalo dvostruko vrijeme trajanja, dakle 40 godina, sve kad bi i bila pošten posjednik dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što nije.

Članak 159. st.4. ZV propisuje: „Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

15.Što se tiče tvrdnji tužene da je putem svoga prednika vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla građenjem treba istaknuti da iz stanja spisa i provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je prednik tužene bilo što gradio. Ovo potvrđuje prije spomenuto rješenje bivšeg Sekretarijata za upravno pravne i inspekcijske poslove Općine Dubrovnik pod brojem UP I-04-2731/1-74 od 2. prosinca 1974.g., iz kojeg jasno proizlazi da je po zahtjevu pravnog prednika tuženice sada pok. IV (Rade) Tupanjca, naloženo upravo Poduzeću za gospodarenje stambenim zgradama, trgovinu i ugostiteljstvo “Dubrava” iz Dubrovnika, da u roku od 60 dana, izgradi odgovarajući zahod za ispiranje u sklopu stambenih prostorija (ili do njih) [adresa], te za isti izgradi propisanu septičku jamu s opojnim bunarom.Osim toga prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO), građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu nije se moglo steći pravo vlasništva na tom zemljištu, osim ako je vlasnik zemljišta (ili nadležni organ) dopustio gradnju ili se nije protivio, a takvog akta o dopuštenju bilo kakve gradnje predniku tužene nema, a niti je ikada bio upisan kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja.

16.Odredbom čl. 162.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tužitelj je dostavom zemljišnoknjižnih izvadaka dokazao svoje vlasništvo, dok tužena nije sporila da se nalazi u posjedu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je obzirom na riješeno prethodno pitanje koje se postavilo u ovom postupku, a to je da li tužena ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje nekretnina, trebalo tužbeni zahtjev u ovom dijelu prihvatiti kao osnovan.

17.Odredbom čl.167.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Odredbom č.167.st.2. je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo za prestankom uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Ova odredba pretpostavlja da je vlasnik ujedno i posjednik svoje nekretnine pa obzirom da je tužbenim zahtjevom iz točke i. naloženo tuženoj da tužitelju preda posjed, slobodan od svojih stvari i osoba, dok zabrana koju tužitelj traži točkom II tužbenog zahtjeva još nije dospjela budući da do uznemiravanje njegovog posjeda još nije došlo, trebalo je oslonom na čl. 167. ZV-a odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju su u cijelosti priznatu troškovi postupka bez obzira na činjenicu što je odbijena točka II tužbenog zahtjeva budući posebni dokazi o ovom dijelu zahtjeva nisu izvođeni. Tako su tužitelju, u skladu sa vrijednosti predmeta spora te u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, u nastavku OT) priznati troškovi koji se odnose na sastav tužbe 100 bod ( tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav odgovora na protutužbu (100 bod tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 9.10.2023,(25 bod), 17.01.2024., 07.06..2024. i 13.03.2025 (svako ročište po 100 bod, odnosno 200,00€), pri vrijednosti jednog boda od 2,00€, sve uvećano za PDV od 25% (tbr. 42. OT-a) što iznosi ukupno 1.312,50 €. Ovome je potrebno pridodati plaćeni trošak vještačenja od 713,09 €, te plaćene sudske pristojbe na tužbu od 26,55 € te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09€, što sveukupno iznosi 2.105,23€.

18.1.Odluka o zateznoj kamati na parnični trošak je u skladu s čl. 151.st.3. ZPP-a dok je stopa određena prema odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.)

Dubrovnik, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja, uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

2. pun.tuženika