Poslovni broj: Us I-4044/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, radi izdavanja uporabne dozvole, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II- 361-05/24-02/105, URBROJ: 531-03-4-24-3, od 30. kolovoza 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA:
UP/I-361-05/23-01/000739, URBROJ: 251-10-22-1/007-24-0013, od 15. travnja 2024. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za stambenu građevinu izgrađenu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], izgrađenu temeljem pravomoćne Građevinske dozvole Grada Zagreba, KLASA: UP/I-361-03/19-001/1367, URBROJ: 251-13-22-1/022-20-18, od 10. lipnja 2020. i rješenja o izmjeni i dopuni te dozvole od 23. veljače 2021.
2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje kako građevina za koju se traži izdavanje uporabne dozvole nije izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, budući da je očevidom na predmetnoj lokaciji utvrđeno kako nije izvedeno dokumentacijom planirano vanjsko parkirno mjesto.
3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava, tužitelj, u svojoj tužbi, navodi kako nije točno da projektnom dokumentacijom predviđeno parkirno mjesto nije izvedeno, o čemu navodi da dostavlja fotografije u sudski spis. Bez obzira na ovu okolnost, dodaje da čak i u slučaju da se utvrdi kako parkirno mjesto nije izvedeno podnositelj smatra da bi bilo pretjerano formalno uskratiti izdavanje uporabne dozvole iz razloga što nije izvedeno vanjsko parkirno mjesto, jer predmetna građevina takvo mjesto i ne mora imati. Mišljenja je i kako je tuženo tijelo moglo u konkretnoj situaciji primijeniti članak 19. Zakona o gradnji, a kojim je propisano da je dopušteno odstupanje u odnosu na Glavni projekt, ako se tim odstupanjem ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i ne mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima. Smatra da bi primjenom naznačene odredbe prvostupanjsko tijelo tuženika moglo izdati uporabnu dozvolu uz iznimku, a koje rješenje postoji u praksi, posebno imajući na umu da cijeli objekt nije nelegalan. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje.
4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
5. Sud je 21. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u rješenje Prvostupanjsko rješenje te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Spisu tuženika prileži zahtjev tužitelja od 28. studenoga 2023., a kojim zahtjevom se traži izdavanje uporabne dozvole za stambenu građevinu izgrađenu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], temeljem pravomoćne Građevinske dozvole Grada Zagreba, KLASA: UP/I-361-03/19-001/1367, URBROJ: 251-13-22-1/022-20-18, od 10. lipnja 2020. i rješenja o izmjeni i dopuni te dozvole od 23. veljače 2021.
9. Postupajući po zaprimljenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo tuženika provelo je očevid na terenu te su rezultati tog očevida naznačeni Zapisnikom Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-05/23-01/000739, URBROJ: 251-10-22-1/046-23-0005, od 15. prosinca 2023. Sukladno zapisnički evidentiranim rezultatima očevida, utvrđeno je da dio gradnje kako je prikazan Glavnim projektom, uopće nije izveden, konkretno da nije izvedeno vanjsko parkirališno mjesto. Isto tako zapisnički je utvrđeno kako Glavni projektant nije dao svoje mišljenje o usklađenosti izgrađene građevine s glavnim projektom.
10. Spisu tuženika prileži projektna dokumentacija oznake 029-04A/2018, iz siječnja 2021. godine, a koja dokumentacija sadrži Idejno rješenje za obiteljsku kuću, koja se planira izgraditi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]. Sukladno tom Idejnom rješenju Sud uočava kako je između južnog pročelja projektirane garaže i južne međe čestice, planirano vanjsko parkirno mjesto.
11. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je planirano vanjsko parkirno mjesto izvedeno te u prilog tome navodi da dostavlja fotografije predmetne lokacije. Iako Sud ne nalazi da bi tužitelj kao prilog njegovoj tužbi dostavio fotografije predmetne lokacije, ukazuje kako je lokacija fotografirana prilikom očevida te da su te fotografije sastavni dio Zapisnika o očevidu koji prileži spisu tuženika. Uvidom u fotodokumentaciju Sud utvrđuje kako u vrijeme očevida, uz južni zid predmetne garaže, nije izvedeno parkirno mjesto, već postoji zelena površina. Iz ovog razloga Sud utvrđuje nesklad projektne dokumentacije i stvarnog stanja.
12. Člankom 144. stavkom 1. točkom 2. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se uporabna dozvola za građevinu izgrađenu, odnosno radove izvedene na temelju građevinske dozvole izdaje se u roku od osam dana od dana obavljenoga tehničkog pregleda ako se utvrdi da: je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, u pogledu ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta i drugih uvjeta određenih građevinskom dozvolom
13. Razmatrajući naprijed citiranu odredbu Sud nalazi kako se uporabna dozvola izdaje u situaciji kada se utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom na način da takva izgrađenost ispunjava ne samo temeljne zahtjeve za građevinu, već i lokacijske i druge uvjete određene građevinskom dozvolom. Kako je građevinskom dozvolom određeno postojanje vanjskog parkirnog mjesta, a koje mjesto sukladno činjeničnim utvrđenjima ovog predmeta nije izvedeno, Sud zaključuje kako u konkretnom nisu ispunjeni drugi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
14. U odnosu na prigovore tužitelja iznesene tijekom ovog upravnog spora, Sud smatra kako je na iste uglavnom odgovoreno sadržajem obrazloženja iste. Ipak otklanjajući cjelovito prigovore tužitelja Sud navodi kako slijedi.
15. Člankom 19. stavkom 1. Zakona propisano je da je prilikom građenja građevine dopušteno odstupanje u odnosu na glavni projekt sukladno pravilima struke, ako se time ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i ne mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima.
16. Sukladno naprijed citiranom članku Zakona Sud uočava kako dopuštenost odstupanja ne ovisi samo o odstupanju u pogledu temeljnih zahtjeva za građevinu, već i odstupanja od ranije utvrđenih lokacijskih uvjeta.
17. Člankom 140. stavkom 1. točkom 8. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.), propisano je da se lokacijskom dozvolom, ovisno o vrsti zahvata u prostoru i vrsti radova, određuju sljedeći lokacijski uvjeti: uvjeti za uređenje građevne čestice, osobito zelenih i parkirališnih površina.
18. Imajući na umu da se ranije utvrđeni lokacijski uvjeti odnose upravo na zelene i parkirališne površine, Sud nalazi evidentno odstupanje u istima, iz kojeg razloga se u konkretnom i ne može izdati uporabna dozvola.
19. Konačno, Sud navodi kako Zakonom nije propisano izdavanje uporabne dozvole uz iznimku, već isključivo Privremena uporabna dozvola, odnosno Uporabna dozvola za dio građevine, a koja određenja nisu primjenjiva u konkretnom, niti ih je uostalom tužitelj svojim zahtjevom uopće tražio.
20. Budući da niti ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
21. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
22. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 21. svibnja 2025. (list 26 spisa)., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 26. svibnja 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetničko društvo Musulin i suradnici d.o.o. u [adresa],
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,
3. U spis
