Republika Hrvatska

P-859/2023-26

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužiteljice TV, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja EV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Žarko Obradović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene ŽV iz [adresa], koju zastupa privremena zastupnica TVA, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 14. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i privremene zastupnice tužene, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22; dalje: ZPP), dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su 1. tužiteljica FV, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelj EV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], vlasnici 2/4 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 286 livada Berek površine 4717 m2, koji su upisani kao vlasništvo tužene ŽV iz [adresa] i tužena ŽV iz [adresa] dužna je trpjeti da se tužitelji upišu kao vlasnici suvlasničkog dijela nekretnine u zemljišnoj knjizi ovoga suda.

i

r i j e š i o  j e

II. Odmjeravaju se troškovi rada privremene zastupnice tužene TVA, odvjetnice u [adresa], u iznosu od 750,00 EUR.

III. Nalaže se računovodstvu ovoga suda da nakon pravomoćnosti ove odluke privremenoj zastupnici tužene TVA isplati naknadu troškova rada iz toč. II. izreke na račun broj IBAN [broj bankovnog računa] kod OTP banke d.d. .

IV. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana na račun ovoga suda broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, poziv na broj 1-2-85923, uplate razliku predujma za pokriće troškova rada privremene zastupnice tužene u iznosu od 484,55 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tužene podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva cijele nekretnine opisane u izreci. U tužbi tvrde da ni oni ni njihovi susjedi nemaju nikakvih saznanja o tuženoj koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine. Tužitelji tvrde da više od 45 godina zakonito posjeduju nekretninu pa predlažu da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tijekom postupka tuženoj ŽV putem pošte na adresu iz tužbe i zemljišne knjige u Starim Plavnicama 26 upućen je poziv za davanje odgovora na tužbu, no uručenje nije izvršeno, uz naznaku da je primateljica nepoznata. Sud nije uspio prikupljanjem podataka kojima raspolažu Matični ured Bjelovar i policijske evidencije pronaći bilo kakav podatak o sadašnjoj adresi prebivališta ili boravišta tužene. Također, prema povijesnim podacima zemljišne knjige nije bilo moguće utvrditi neki drugi identifikacijski podatak o tuženoj. Stoga je sud tuženoj radi zaštite njezinih prava rješenjem od 18. prosinca 2023. temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku postavio privremenog zastupnika u osobi TVA, odvjetnice u [adresa].

3. Privremena zastupnica tužene u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe jer iz priloga dostavljenih uz tužbu ne proizlaze navodi tužbe, ne proizlazi da tužena nije u posjedu nekretnine, a tužitelji nisu naveli koji je osnov stjecanja prava vlasništva nekretnine. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i potražuje naknadu troškova rada privremene zastupnice.

4. Tužitelji su na ročištu održanom 14. svibnja 2025. djelomično povukli tužbu i to u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva 2/4 dijela nekretnine koja je predmet spora, a u zemljišnoj knjizi upisani su kao njihovo suvlasništvo. O tom djelomičnom povlačenju tužbe odlučeno je raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2025..

5. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz BZP-a za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesnog prikaza tog izvatka, snimke nekretnine i kupoprodajnog ugovora od 11. rujna 1965.. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AV i LV. Izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

6. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su tužitelji i tužena u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 286 livada Berek površine 4717 m2, i to tužitelji svaki u 1/4 dijela i tužena u 2/4 dijela.

Prema povijesnim podacima zemljišne knjige sud utvrđuje da je pravo suvlasništva tužene na 2/4 dijela te nekretnine uknjiženo 29. siječnja 1966. na temelju kupoprodajnog ugovora od 11. rujna 1965., a pravo suvlasništva tužitelja na preostalih 2/4 dijela te nekretnine uknjiženo je 23. siječnja 1998. na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. BV. Iz sadržaja kupoprodajnog ugovora od 11. rujna 1965. vidljivo je da su BV i tužena kupili nekretninu koja je predmet spora (tada je čestica bila označena brojem 913) od ŠV, VV i ČV.

9. Svjedok AV, koji je vlasnik nekretnine koja se nalazi odmah uz spornu česticu i koji spornu česticu obrađuje jer ju je od tužitelja uzeo u zakup, u svom iskazu opisuje da predmetna čestica u naravi predstavlja oranicu koju mu tužitelji već deset godina daju u zakup, a prije toga sami su obrađivali tu česticu u razdoblju od gotovo trideset godina. Nije mu poznato kako su tužitelji stekli vlasništvo te nekretnine, a nije čuo da je netko tužiteljima osporavao pravo vlasništva. I svjedoku LV poznato je da su tužitelji za BV, ujaka tužiteljice TV, prije više od dvadeset godina obrađivali predmetnu nekretninu, a nekretninu su nastavili obrađivati i nakon smrti BV.

Tužitelji u svojim iskazima navode da je BV bio ujak tužiteljice TV i da je predmetnu česticu sa svojom majkom ZV kupio još dok je tužiteljica bila malo dijete. BV umro je 1977. ili 1978., a ZV umrla je 1973., time da su tužitelji s BV sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju pa su naslijedili njegove nekretnine, uključujući i predmetnu česticu. Tužitelji tvrde da nikada nisu imali nikakvih problema oko vlasništva sporne čestice, a posljednjih desetak godina daju je u zakup AV koji je nekadašnju livadu preorao i sada je koristi kao oranicu.

Ni tužiteljima ni svjedocima nije poznato tko je tužena.

10. Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednikom BV u posjedu čk.br. 286 iz k. o. [katastarska općina] od 1965., tj. više od 55 godina (tužba u ovome sporu podnesena je 26. rujna 2023.).

11. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.. Prije njega od 1. siječnja 1812. vrijedio je austrijski Opći građanski zakonik i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da je pravni prednik tužitelja BV spornu nekretninu stekao u vrijeme važenja toga Zakonika (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.; Narodne novine broj 73/91).

12. Prema paragrafu 1452. Općeg građanskog zakonika pravo se dosjelošću stječe zakonitim prijenosom posjeda na nekog drugoga, a prema paragrafu 1460. da bi se pravo moglo dosjelošću steći potrebna je sposobnost stjecatelja da može steći, sposobnost stvari i stvarni stjecateljev posjed, time da posjed mora biti zakonit, pošten i istinit i trajati kroz cijelo zakonom određeno vrijeme. Posjed je zakonit, ako je utemeljen na naslovu dovoljnom da se zadobije vlasnost (paragraf 1461.), posjed mora biti pošten (paragraf 1463.) i posjed mora biti istinit, tj. ne smije biti stečen silom, lukavstvom, potajno ili na izmoljeni način (paragraf 1464.). Temeljem paragrafa 1493. poštenom stjecatelju stvari u vrijeme dosjelosti uračunava se vrijeme njegovog zakonitog i poštenog prednika, time da kod stjecanja izvanrednom dosjelošću u trajanju od 40 godina prednikov posjed ne mora biti zakonit. Osoba koja dosjelošću stekne stvar ili pravo može protiv dosadašnjeg vlasnika u sudskom postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva i tražiti upis svoga prava u javnoj knjizi (paragraf 1498.). Temeljem paragrafa 326. pošteni posjednik je onaj koji iz vjerojatnih uzroka drži da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa.

13. Prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za izvanrednu dosjelost potrebno je 20 godina posjedovanja, a ne 40 godina kako je to bilo propisano u Općem građanskom zakonu.

14. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

15. U bitnome na isti način i čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. – 3. toga zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

16. Svjedoci i tužitelji suglasno iskazuju da je sporna nekretnina već više od 55 godina u neprekidnom posjedu tužitelja i BV prije njih i o tome nikada nije bilo nikakvih sporova. Sukladno tome, ispunjene su ranije opisane zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, pri čemu nije oborena zakonska presumpcija o tome da su tužitelji pošteni posjednici nekretnine.

Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

17. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu, ali nisu zahtijevali naknadu parničnih troškova pa sud o tim troškovima nije odlučivao.

18. Odluka o naknadi troškova rada privremene zastupnice tužene iz toč. II. izreke ove presude temelji se na čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.). Privremena zastupnica tužene opravdano zahtijeva naknadu troškova rada u iznosu od 750,00 EUR, koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, troškova zastupanja tužene na ročištima 15. siječnja 2025. i 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište i PDV-a na te iznose od 150,00 EUR. Ti troškovi odmjereni su temeljem važeće Odvjetničke tarife, a namiruju se iz predujma koji su platili tužitelji.

19. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 26. svibnja 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.