P-345/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja VĐ, diplomirane pravnice te u prisutnosti punomoćnika tuženika Davora Bubala, odvjetnika, dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.015,90 eur sa zateznom kamatom od 26. 7. 2019. pa do isplate, sve u roku 8 dana."

II Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb da tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.979,11 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 26.5.25. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. kolovoza 2019. navodi da je njegov osiguranik ZĐ smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. studenog 2000., a koju je skrivio LĐ osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koji je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, a odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Petrinji broj K-114/05. Na osnovu navedene nesreće rješenjem tužitelja broj MP-220192 od 29. listopada 2004. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu udovici umrlog osiguranika IĐ i djeci FĐ i CĐ. Rješenjem broj: 94822 od 19. listopada 2017. prestalo je pravo na obiteljsku mirovinu FĐ s danom 29. rujna 2017., a CĐ je određena nova svota mirovine budući se IĐ nalazi u osiguranju. Tužitelj navodi kako je za ranija razdoblja naknade štete iz istog štetnog događaja zaključno do 30. studenog 2014. pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, uz suodgovornost osiguranika tužitelja od 20%, presudom Općinskog suda u Sisku, broj P-561/2010, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sisku Posl. br. P-4422/12 od 28. svibnja 2013. te presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Posl. br. P-3093/14 od 9. lipnja 2015. te navodi da je za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 31. prosinca 2016. u tijeku parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 519/2018. Tužitelj također ističe kako je u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2019. isplatio ukupno 113.167,26 kn na ime obiteljske mirovine, a s obzirom na pravomoćno utvrđenu suodgovornost od 80% na strani tuženika iznos od 90.533,81 kn predstavlja štetu za tužitelja. Tužitelj zaključno navodi kako je tuženik pozvan da predmetnu štetu podmiri u mirnom postupku, a svojim podneskom od 30. srpnja 2019. tuženik je otklonio svoju odgovornost. Odštetni zahtjev zaprimljen je dana 10. srpnja 2019., pa je rok za dobrovoljno izvršenje istekao 26. srpnja 2019., te od tog dana u skladu sa člankom 165. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj potražuje zatezne kamate na navedeni iznos glavnice. Kasnije tijekom postupka tužitelj navodi kako je predmet ovog postupka isplata obiteljske mirovine AĐ priznate iza smrti njenog oca TĐ i to u razdoblju od 1.1.2017. do 30.6.2019. u iznosu od 90.533,81 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako priznaje činjenicu da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu štete obzirom bi se isto temeljilo na rješenju iz 2004., a nakon koje je došlo do promjene stvarnih i osobnih okolnosti. Naime, tuženik ističe kako je IĐ postala član društva s ograničenom odgovornošću te joj je na taj način prestalo pravo na mirovinu, a FĐ i CĐ su navršile 15 odnosno 18 godina. Tuženik navodi kako im je na taj način prestalo pravo iz rješenja HZMO-a od 2004., a koje je utemeljeno na čl. 64. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998, 71/11999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003). Tuženik nadalje navodi kako obzirom je razmjerni iznos mirovine tužitelj računao nakon 1. siječnja 2006., obvezu tuženika nužno je prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09., u daljnjem tekstu ZOOP). Tuženik ističe kako postojanje i opseg obveze tuženika kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom regulirana je odredbom čl. 27. ZOOP-a. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje s da opseg i visina tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik ističe da njegova obveza, obveza društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu. U odnosu na odgovornost tuženika ističe da nije sudjelovao u kaznenom postupku vođenom protiv LĐ. Obzirom tužitelj ne traži štetu od osobe koja je sudjelovala u tom postupku, LĐ, sud nije vezan uz činjenice utvrđene u kaznenom postupku. Tuženik navodi da je odgovornost kao pravni institut potrebno promatrati, a odluku donositi, na način da se analiziraju propusti i protupravnost vozača na čiju odgovornost ukazuje. Tuženik ističe kako tužitelj u tužbi ništa od navedenog ne navodi, a obzirom pri tome nije ''treća osoba'', tuženik osporava odgovornost te se protivi korištenju dokaza iz drugih spisa, odnosno priklopu spisa navedenih u tužbi. Tuženik nadalje osporava istinitost činjenica navedenih u obračunima i rješenjima tužitelja, pravomoćnost, pravilnost obračuna te činjenicu da je tužitelj isplatio iznose koje navodi u tužbi.

3. U ovom predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu br. P-1701/2019 od 24. studenog 2021. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, koja presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-6075/2021 od 17. siječnja 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u: zapisnik o očevidu od 17. studenog 2000. (list 3. do 5. spisa), presudu Općinskog suda u Petrinji poslovni broj K-114/07 od 6. rujna 2006. (list 6. spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu od 29. listopada 2004. (list 7. do 8. spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Bjelovaru od 19. listopada 2017. (list 9. spisa), presuda Općinskog suda u Sisku P-561/2010. (list 10. do 11. spisa), presuda Županijskog suda u Sisku Gž-1612/12 (list 12. do 13. spisa), obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za 5 95. P-1701/2019 mirovinsko osiguranje za korisnicu CĐ za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2019. (list 26. spisa), odštetni zahtjev (list 27. spisa), dopis tuženika od 2. kolovoza 2019. (list 28. spisa

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja temeljem činjenice da je u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2019. na ime ime obiteljske mirovine isplatio CĐ djetetu umrlog osiguranika ĆĐ iznos od 113.167,26 kn, a obzirom na suodgovornost od 80% sada potražuje iznos od 90.533,81 kn. Dakle, tužitelj potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 90.533,81 kn što sada iznosi 12.015,90 eur na ime isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2019. dok je uzrok smrti osiguranika tužitelja ozljeda izvan rada.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama su prije svega sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo za odluku o tužbenom zahtjevu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.

8. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

9. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je u ranijem tijeku postupka vođenom u ovom predmetu radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbama ZOOP- a tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstevim vještačenjem već je taj dokaz predložio tuženik u odgovoru na tužbu. No, međutim na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. tuženik je istaknuo kako odustaje od tog dokaznog prijedloga jer smatra da je teret dokaza u dijelu dokazivanja sporne visine tužbenog zahtjeva na tuženiku. Ovaj sud smatra da je teret dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica u pogledu osnova i visine leži na tužitelju te da je u tom smislu tužitelj nakon donošenja pravnog shvaćanja na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. kojim je izmijenjeno pravno shvaćanje u pogledu utvrđenja stvarne štete u postupcima u kojima tužitelj od osiguravajućih društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina u povodu prometnih nesreća, koje mirovine su isplaćene u vrijeme važenja ZOOP-a, bio dužan predložiti izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstevnim vještačenjem. Međutim, tužitelj tako nije postupio te na izričit upit suda da li predlaže izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na ročištu održanom dana 14. travnja 2025. a obzirom na predmetnu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izjavio kako ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza na okolnost visine tj. izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačnjem pa je u postupku izostalo utvrđenje visine tužbenog zahtjeva za koje sud nema potrebno stručno znanje radi čega je bilo potrebno izvesti dokaz financijsko-knjigovodstevnim vještačenjem. U odnosu na dostavljeni obračun od strane tužitelja kao i dostavljeni spis tužitelja ističe se kako iz istih nije bilo moguće utvrditi visinu na način kako je to propisano sukladno odredbama ZOOP-a odnosno nije bilo moguće utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev nije osnovan pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

12 . U odnosu na tuženikov prigovor zastare, sud je utvrdio kako isti nije osnovan. Naime, čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15: u duljenjem tekstu ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. St. 2. istoga članka propisano je da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, dok je čl. 215. st. 1. istoga Zakona propisano da zastara počinje teći prvoga dana posije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano. Čl. 226. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojim se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o regresnom potraživanju tužitelja s osnova isplaćenih obiteljskih mirovina, odnosno tužitelj regresno od tužitelja potražuje mjesečne iznose koji su isplaćivani na ime obiteljske mirovine, a temeljem štetnog događaja koji je prouzročio osiguranik tuženika, odnosno za prouzročeni događaj je utvrđena odgovornost tuženika. Stoga po mišljenju ovog suda u ovom se postupku radi o tražbinama koje su povremena davanja i da je zastarni rok tri godine od svake isplate mjesečnog iznosa obiteljske mirovine pa je sud utvrdio da u konkretnoj pravnoj stvari nije nastupila zastara. Naime, tužitelj regresno potražuje isplate koje je izvršio u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2019., a tužbu je podnio 30. kolovoza 2019..

13. Ovaj sud nije posebno obrazlagao ostale sporne okolnosti u ovom postupku budući da je tuženi zahtjev odbijen iz gore navedenih razloga.

14. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanju i zaokruživanju iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ( ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

15. Tuženiku koji je uspio u parnici temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a u trošak parničnog postupka valja priznati trošak zastupanja na ročištima 27.2.20.,1.4.21.,28.9.21.,20.1.25.,14.4.25. , sva po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, te za sastav odgovor na tužbu po Tbr 8/1 OT 200,00 eur te za sastav žalbe protiv presude po Tbr. 10/1 OT u iznosu od 250,00 EUR, što zajedno iznosi 1450,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 362,50 EUR te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 166,61 EUR, što sve zajedno iznosi 1.979,11 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 16.11.21. jer isti nije bio potreban radi vođenja ovog parničnog postupka.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun

3. kal 30 dana