REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1783/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 512,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi

„Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.488,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2022. pa do isplate“.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.152,15 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. veljače 2020. došlo je do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao osiguranik tuženika te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao putnik u vozilu. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete, i to: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, naruženja i tuđe pomoći i njege tijekom liječenja. Tužitelj ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 21. listopada 2022., nakon čega je tužitelju isplaćen iznos od 1.500,00 Eura s osnova naknade štete, a tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 2.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je dana 10. srpnja 2022. vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010914754416 i priznaje odgovornost osiguranika tuženika i nastanak štetnog događaja, a osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i to sve iz razloga što posljedice ozljede mišića i tetiva u području vrata i površinske ozljede glave, s obzirom na jačinu i karakter ne odgovaraju visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Sukladno navedenom, tuženik je u mirnom postupku, vodeći računa o priloženoj medicinskoj dokumentaciji, mogućim zaostalim posljedicama i važećim orijentacijskim kriterijima, utvrdio visinu štete u iznosu od 1.500,00 Eura, te je najprije dana 31. listopada 2022. godine isplatio 663,61 Eura, a zatim dana 31. svibnja 2023. isplatio iznos od 836,39 Eura, čime drži da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Osporava se potraživanje tužitelja sa osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja, a sve s obzirom da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zadobio samo lake tjelesne ozljede i da nakon provedenog liječenja kod tužitelja nisu zaostale nikakve posljedice, odnosno naruženje. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: potvrdu postaje prometne policije Krapina (list 4-6 spisa), dopis (list 9 spisa), odštetni zahtjev (list 10-11 spisa), potvrde o plaćanju (list 21-22 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8, 32 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Jošku Filipušiću (list 44-45, 56 spisa).

4. Sud nije izveo dokaz pribavljanjem spisa tuženika, priklop prekršajnog/kaznenog spisa, prometnog vještačenja, financijskog vještačenja, budući da bi izvođenjem navedenih dokaza nepotrebno odužio predmetni postupak i ne bi mogao utvrditi sporne činjenice između stranaka.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2024. smanjio tužbeni zahtjev, a tuženik je navedeni podnesak zaprimio 4. prosinca 2024. te se podneskom od 9. prosinca 2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

7. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika i činjenica da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani.

8. Sporna je visina štete.

9. Na okolnost visine neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege provedeno je medicinsko vještačenje po Jošku Filipušiću, stalnom sudskom vještaku te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka Joška Filipušića proizlazi da je tužitelj 10. srpnja 2022., stradao u prometnoj nesreći i tom prilikom zadobio ozljedu natučenje glave. Liječenje je trajalo do 14. veljače 2023. kada je prema kliničkom zapažanju fizijatra kod tužitelja zaostala ograničena i bolna retrofleksija VK. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 6 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozlijeđivanja. Kod tužitelja je sukladno danas utvrđenom kliničkom statusu VK došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2% trajno s obzirom da se radi o kralješnici koja je već od ranije opterećena opsežnim degenerativnim promjenama i kao takva puno vulnerabilnija i podložnija novim ozljedama od zdrave kralješnice. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od kroz 14 dana u akutnoj fazi ozljeđivanja i zbog imobilizacije, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

11. Naruženje nije zaostalo.

12. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju vještaka.

13. Odredbom čl. 1069. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Odredbom st.3. istog članka propisano je da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, dok se temeljem st.4. trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

14. Imajući na umu gore navedene odredbe u ovom postupku je utvrđeno da je tuženik kao osiguratelj vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi dužan naknaditi štetu tužiteljici kao putniku u vozilu.

15. Temeljem čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO-a), a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

16. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

17. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

18. Stoga tužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.900,00 Eura i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 850,00 Eura, po kriteriju pretrpljenog straha 750,00 Eura i po kriteriju smanjene životne aktivnosti 300,00 Eura.

19. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 28 sati. tuženik je učinio nespornim da su tužitelju pomoć i njegu pružali članovi njegova kućanstva. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 112,00 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4,00 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a.

20. Budući da je tuženik platio iznos od 1.500,00 Eura tužitelj ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 512,00 Eura po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i s osnove imovinske štete za tuđu pomoći njegu.

21. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

22. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege sukladno traženju tužitelja za iznos od 512,00 Eura 21. listopada 2022, kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja.

Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a temeljem koje oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njenom obujmu (tako i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj SU – IV

– 155/16. od 12. travnja 2016.). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „shvaćanje nižestupanjskih sudova, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., na koje se i pozvala tužiteljica, a i shvaćanju ovoga suda iznesenom u brojnim odlukama, kao npr. i u odluci broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

24. U ovoj pravnoj stvari je bila sporna isključivo visina tužbenog zahtjeva, a osnova nije bila sporna. Tužitelj je u odnosu na visinu uspio u sporu u omjeru od 25,6%, a tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 74,4%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 48,8% korist tuženika.

25. Budući da je tužitelj u manjem omjeru uspio u sporu, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, pa je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 2.152,15 Eura.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu i na tužbu)

2. pun. tuženika