Republika Hrvatska

Općinski sud u

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-245/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24 protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon održanog ročišta za glavnu i javnu raspravu dana 29. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 11.571,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i to:

- na iznos od 317,03 EUR od 16. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 836,62 EUR od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 81,89 EUR od 16. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 306,52 EUR od 16. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 303,51 EUR od 16. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 346,30 EUR od 16. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 317,03 EUR od 16. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 133,27 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 278,46 EUR od 16. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 435,23 EUR od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 303,51 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 5,75 EUR od 16. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 273,81 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 397,38 EUR od 16. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 389,13 EUR od 16. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 565,10 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 313,31 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 682,09 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 549,96 EUR od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 272,54 EUR od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.081,43 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 209,18 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 490,71 EUR od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 99,25 EUR od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 502,82 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 303,91 EUR od 16. veljače 2014. godine do ispalte,

- na iznos od 349,49 EUR od 16. ožujka 2014. godine po do isplate,

- na iznos od 369,50 EUR od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 647,11 EUR od 16. svibnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 400,07 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate.

II.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 3.989,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. svibnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Bojnoj za opću logističku potporu, Satnija za usluge.Tužitelj kao djelatna vojna osoba kod tuženika prima plaću koja mu se obračunava kao da isti radi isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedeljka do petka, iako isti kada radi na terenima radi noću, subotom i nedeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno. Tužitelj se dana 09. rujna 2016. godine sukladno odredbi članka 186.a stavak 1. ZPP-a prije pokretanja ovog spora preporučenom pošiljkom obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora.

Kako nadležno državno odvjetništvo nije prihvatilo tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, to je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a stavak 5. ZPP-a stekao mogućnost podnijeti ovu tužbu nadležnom sudu. Kao djelatnoj vojnoj osobi kod tuženika, plaća tužitelju bi se trebala obračunavati na temelju Evidencije o korištenju radnog vremena te Dnevnih zapovjedi, a koja dokumentacija bi se morala ispunjavati tako da se u istoj prikaže stvarno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. Međutim, tužiteljeva postrojba dostavlja Evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja nadležnom tijelu tuženika na obračun i isplatu plaće na način da se ista ne ispunjava na pravilan način, odnosno da se u istoj ne prikazuje cjelokupno stvarno radno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. U tako dostavljenim dokumentacijama za tužitelja se ne razgraničavaju sati rada na terenu, pa stoga iz istih nije razvidno da li je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom ili prekovremeno, obzirom se ista satnica na terenu faktično «prepravlja» na način kao da tužitelj obavlja rad isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 – 16,00 sati od ponedjeljka do petka. Stoga tuženik kao poslodavac tužitelja, ne obračunava i ne isplaćuje tužitelju sve dodatke na plaću koja mu pripadaju za rad na terenu i to za rad noću, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, odnosno prekovremeni rad. Tužitelj iz navedenog razloga ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 01. kolovoza 2011. godine pa nadalje po mjesecima i to po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima. Pored toga, tuženik kao poslodavac tužitelju pravilno ne obračunava i ne isplaćuje dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova rada i to na način da tužitelju ne isplaćuje božićnice i naknadu plaće za godišnji odmor sukladno pozitivnim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koja mu pripada. Pored toga, tuženik kao poslodavac nije tužitelju priznao i isplatio troškove putovanja na posao na koje tužitelj ima pravo sukladno Zakonu o oružanim snagama RH.Tužitelj iz navedenog razloga ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa i po osnovi neisplaćenih božićnica i naknada plaće za godišnji odmor u visini ne manjoj od 1.000,00 KN godišnje za razdoblje počev od 01. kolovoza 2011. godine pa nadalje. Iz svih gore navedenih razloga tužitelj potražuje da mu tuženik plati naknadu na ime rada na terenu kroz dodatke za noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, kao i prekovremeni rad odnosno plati razliku između neisplaćenih plaća na temelju iskazanih sati rada i stvarno odrađenih sati rada na terenu na temelju evidencija i dnevnih zapovijedi kao i da mu prizna i isplati neisplaćene naknade za troškove putovanja na posao i to od 01. kolovoza 2011. godine pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake pojedine razlike plaće pa do isplate, kao i da mu plati neisplaćene božićnice i razliku naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake pojedine naknade i pa do isplate.Kako tužitelj ne raspolaže sa gore navedenim podacima i dokumentacijom temeljem kojih bi mogao postaviti svoj određen tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih uvećanja plaća i naknada s gore navedene osnove, a riječ je o podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, to tužitelj na osnovi odredbe članka 186.b ZPP-a ističe tvz. stupnjevitu tužbu te nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja i specifikacije tužbenog zahtjeva predlaže sudu da donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, time da ističe da nije u mogućnosti očitovati se na navode iz tužbe s obzirom da ovo državno odvjetništvo ne raspolaže dokumentacijom o radnom vremenu tužitelja iz razloga što se tužitelj suprotno odredbama članaka 61. i 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP) sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio mjesno nenadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

Naime, člankom 61. ZPP-a određeno je da je u sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske isključivo nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nadalje, člankom 186.a stavkom 1. ZPP-a određeno je da se je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, dok je stavkom 6. istoga članka određeno da će sud odbaciti tužbu podnesenu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

S obzirom da je u konkretnom slučaju Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu sukladno odredbi članka 61. ZPP-a isključivo stvarno i mjesno nadležno za zastupanje Republike Hrvatske pred Općinskom sudom u Karlovcu, koji je isključivo stvarno i mjesno nadležan za ovaj spor, a budući da se tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora nije obratio tom državnom odvjetništvu, tuženik prvenstveno predlaže da naslovljeni sud odluči povodom njegovog prigovora iz članka 186.a stavka 6. ZPP-a i tužiteljevu tužbu temeljem odredbe navedenog članka odbaci.

Ukoliko naslovljeni sud smatra da prigovor tuženika iz članka 186.a stavka 6. ZPP-a nije osnovan, tuženik ističe da će se detaljnije očitovati na navode iz tužiteljeve tužbe po pribavljanju relevantne dokumentacije od Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, tuženik prvenstveno predlaže da naslovljeni sud temeljem odredbe članka 186.a stavka 6. ZPP-a odbaci tužiteljevu tužbu, dok podredno predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u odobrenje tuženika od 16. prosinca 2015. godine, u zahtjev za mirno rješenje spora od 08. rujna 2016. godine, dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, saslušao svjedoke IL, BL, te tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja.

Uvidom u odobrenje od 16. prosinca 2015. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao vojnik raspoređen na ustrojbeno mjesto mesara u Bojni za opću logističku potporu, Satnija za usluge, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Prethodno odlučujući ovaj sud nije našao za shodno odbaciti tužbu tužitelja sukladno odredbama čl. 186 A Zakona o parničnom postupku, jer premda je isti podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, nije bilo uvjeta za odbacivanje tužbe sukladno odredbama čl. 186 A st. 2 Zakona o paričnom postupku, jer je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru isti zahtjev tek proslijedilo nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu.

Nadalje, sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 08. rujna 2016. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. listopada 2011. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 utvrdio da tužba tužitelja nije zastarjela, budući da od 16. listopada 2011. godine, pa sve do 08. rujna 2016. godine odnosno prekida zastarijevanja nije proteklo 5 godina u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu.

Sud je odlučujući povodom zahtjeva tužitelja u gornjoj pravnoj stvari između ostalog imao u vidu odredbe članka 60.st. 1 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13. na snazi do 07.08.2014. godine), članka 9. st.3 i 81 Zakona o radu ( NN 93/14 na snazi od 07.08.14 do kraja utuženog razdoblja) , članka 2.Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 68/11 na snazi od 10.6.2011. do 30.04.2014.), članka 4. st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 54/14 na snazi od 30.04.2014. do kraja utuženog razdoblja) Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 118/09, 118/12 na snazi do 30.05.2014. i 66/14 84/15 na snazi od 01.06.2014. godine), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 50/08 – 55/13 na snazi od 07. 8.2011 do 30.05.2014.), (NN 33/14 -05/17 na snazi od 01.06.2014. nadalje), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ( NN 93/08 - 90/10, 89/12,104/13 - 123/16), te Zakon o službi u oružanim snagama ( NN 33/02 - 124/09, 73/13 - 50/16).

Provodeći dokazni postupak ovaj sud je na okolnosti prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i smjenama kao i na okolnost specifičnih oblika terena te korištenja slobodnih dana u utuženom razdoblju našao za shodno saslušati predloženih svjedoka IL i BL te tužitelja.

Svjedok IL je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju od 2011 godine do 2014. godine zajedno sa tužiteljem bio u kuharskoj desetini, pa su odlazili na terene i to u Slunj, Pulu, Knin te Lošinj više puta godišnje te su se znali zadržati po 2 tjedna. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petaka je od 05 do 22 sati i to od ponedjeljka do subote, nedjeljom je radno vrijeme znalo biti 2 sata kraće, ako je nedjeljom znao biti suhi obrok za večeru. Svjedok navodi da su bili zaduženi pripremiti doručak, ručak i večeru time da često završetkom tih obroka posao nije prestao, jer su morali imati pripreme hrane za idući dan, a morali su i počistiti i kuhinju. Svjedok navodi da su tužitelj i on sudjelovali u obranama od poplava i to na način da su kuhali u Drenovcima i Gunji za civile time da je radno vrijeme tamo bilo od 06,00 ujutro do 20,00 sati navečer, a nakon što su odlazili zadatak im je bio obučiti civile da se koriste poljskom kuhinjom. Ne zna točno u dan, ali u Drenovcima i Gunji su se zadržali sigurno mjesec dana time da nisu sudjelovali u obranama od požara. Svjedok navodi da su u tom razdoblju bili jedan puta ili dva puta na odavanju počasti na pogrebima i to za vrijeme radnog vremena, ali uglavnom to nisu radili. Zna da su davali i straže i to Vrapčanski potok u Zagrebu nekih 2 puta mjesečno tijekom 3 mjeseca, a za tjedan dana straže znali su dobiti 3 slobodna dana, koja su iskoristili kad im je to bilo omogućeno odnosno kada im je usmeno bez pisanog naloga to nadređeni rekao da imaju pravo koristiti slobodne dane. Svjedok navodi da nisu imali uvid u evidencije o radnom vremenu, a niti je tražio uvid time da su od njih tražili da se to potpiše, pa su to i potpisivali bez ikakve provjere. Ne zna ali misli da slobodni dani nisu upisivali u evidencije.

Svjedok DL je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju od 2011 godine do 2014. godine bio sa tužiteljem zajedno u kuharskoj desetini. Zajedno su odlazili na terene i to u Čerkezovac, Slunj, Pulu, Knin više puta godišnje te su se znali zadržati po 2 do 3 tjedna, ali većinom dva tjedna. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petaka je od 03 ujutro, jer su morali sve pripremiti, pa sve do 22 sati, jer su morali sve i oprati, time da je nedjeljom radno vrijeme bilo isto, a znalo je biti do 16 sati, ako je nedjeljom znao biti suhi obrok za večeru. Zna da je tužitelj bio na obranama od poplava u tom razdoblju u Cerni time da je nakon toga premješten u Gunju nakon što se voda povukla. Radno vrijeme je tamo bilo od 06,00 ujutro s time da su radili do 22.00 sata navečer. Ne zna točno u dan, ali u Cerni je tužitelj bio dva do tri tjedna, a nakon toga je premješten u Gunju. Svjedok navodi da su u to vrijeme davali i straže i to Vrapčanski potok u Zagrebu nekih 2 puta mjesečno tijekom 3-4 mjeseca, a za tjedan dana straže su znali dobiti 3 slobodna dana, koje su iskoristili kad im je to bilo omogućeno. Svjedok navodi da su ponekad imali uvid u evidencije o radnom vremenu, a potpisivali su iste bez ikakve provjere.

Tužitelj KL je naveo da je u utuženom razdoblju od 2011 godine do 2014. godine bio u kuharskoj desetini, te je odlazio na terene i to u Čerkezovac, Slunj, Pulu, Knin, Mali Lošinj, Jarun, više puta godišnje te su se znali zadržati po 2 do 3 tjedna. Kada su na terenu radno vrijeme je bilo od ponedjeljka do petaka od 04 ujutro, jer su morali sve pripremiti, pa sve do 22 sati, jer su morali sve i oprati, time da je nedjeljom radno vrijeme bilo isto, a znalo je biti do 16 sati, ako je nedjeljom znao biti suhi obrok za večeru, samo ako je bio zadnji dan terena. Tužitelj tvrdi da je u tom razdoblju bio na obranama od poplava u Cerni, a nakon toga u Gunji gdje se kuhalo u pokretnim prikolicama te pokretnim vojnim kuhinjama. Radno vrijeme je tamo bilo od 04,00 ujutro s time da su radili do 22.00 sata navečer. Ne zna točno u dan, ali u Cerni i Gunji su ukupno bili tri tjedna. Tužitelj navodi da je davao straže i to Vrapčanski potok u Zagrebu nekih 2 puta mjesečno i to godišnje 4 do 5 puta, a za tjedan dana straže znali su dobiti 3 slobodna dana, time da je to uglavnom iskoristio kad im je to bilo omogućeno. Tužitelj tvrdi da je u tom razdoblju davao dežurstva odnosno požarstva pa je bio dežuran jedan puta tjedno u tom razdoblju, ali ne zna koliko dugo. Tužitelj tvrdi da nije imao pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu time da većinom nije dobivao rješenja za korištenje slobodnih dana. Evidencije je potpisivao, ali je izjavljivao prigovore na iste, odnosno da ih nije htio potpisati.

Ovaj sud je potom radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje na temelju do sada provedenog dokaznog postupka odnosno dokumentacije, iskaza svjedoka i tužitelja utvrditi visinu razlike neisplaćenih dijelova plaće i dodataka na plaću za svaki mjesec sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa za prekovremeni rad, prekovremeni rad na terenu sukladno važećim propisima kroz vremensko razdoblje od dana 07. kolovoza 2011. do 09. rujna 2016. godine, utvrditi neisplaćene naknade za troškove putovanja na posao i to od dana 07. kolovoza 2011. do 09. rujna 2016. godine, za svaki mjesec sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa, utvrditi neisplaćene božićnice i razliku naknade plaće za godišnji odmor za svaki mjesec sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa.

Premda je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu tumačenja i obračuna slobodnih dana tužitelja u utuženom razdoblju, jer je za tužitelja ostala sporna i nepotpuno utvrđena činjenica koliko je slobodnih dana tužitelj koristio ili koliko mu je tuženik dodijelio slobodnih dana za prekovremeno odrađeni rad na terenu ovaj sud je svoju odluku o istom temeljio na iskazima svjedoka i tužitelja, a koje u dijelu podupire i radno pravna dokumentacija u utuženom razdoblju pa sud drži da tužiteljev prigovor nije osnovan jer sud smatra da se ne može izvesti zaključak da tužitelj nije koristio slobodne dane ako je tuženik dostavio samo djelomičnu radno pravnu dokumentaciju, jer isto upravo proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja.

Da je tome tako sud utvrđuje iz navoda nesrodnih i nezavađenih svjedoka i to IL koji navodi da za korištenje slobodnih dana tuženik nije davao pisane naloge niti rješenja, a svjedok DL navodi da takva rješenja većinom nije dobivao, dok tužitelj isto potvrđuje dodajući da je to tuženik činio rijetko kada.

Ovakav iskaz svjedoka i tužitelja kao i činjenica da tuženik nije dostavio sve navode i rješenja o korištenju slobodnih dana u utuženom razdoblju ukazuje upravo na činjenicu da tuženik nije uredno vodio evidenciju o radnom vremenu a niti evidencije i akte o korištenju slobodnih dana, pa je sud posve opravdano uzeo u obzir izračun dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka temeljen na zadatku suda prema rješenju od 04. listopada 2022. godine st. 2 sukladno iskazima svjedoka i tužitelja.

Ovaj sud pri tome ne drži bitnim navode tužitelja od kojeg sve prekovremenog rada potiču slobodni dani, jer je ovaj sud stava da se od ukupno utvrđenih prekovremenih sati oduzmu svi oni sati koji se odnose na slobodne dane neovisno o tome od koje vrste rada potječu.

Premda se tuženik poziva na pozitivne propise koje opetovane citira i na evidencije o radu ovaj sud je u skladu s odredbama čl. 8 Zakona o parničnom postupku nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik nije tužitelju isplatio sav prekovremeni rad u utuženom razdoblju.

Ovaj sud pri tome polazi od odredaba čl. 5 Zakona o radu prema kojim odredbama je poslodavac dužan voditi evidencije radnog vremena, pa ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisan način to teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Ovaj sud je iz iskaza nesrodnih i nezavađenih svjedoka IL te BL i tužitelja utvrdio da su isti potpisivali evidencije bez ikakve provjere time da su iste vodili šefovi, pa svjedoci misle da slobodni dani nisu upisivani u evidencije. Svjedok IL navodi da pri tome prethodno potpisivanju nije imao uvida u evidenciju o radnom vremenu dok je svjedok DL naveo da je tek ponekad imao uvid u evidencije. Tužitelj je pak naveo da nije imao pravo na uvid u evidenciju o radnom vremenu time da je iste potpisivao, ali da je izjavljivao i prigovore odnosno da ih nije htio potpisati.

Ovakvi navodi svjedoka IL te BL te tužitelja upravo ukazuju da tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a što u konačnici tuženik i priznaje kroz svoj podnesak od 14. prosinca 2017. godine za razdoblje od 07. kolovoza 2011. do 13. prosinca 2016. godine (list 16 spisa) kada priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva, a koje se upravo odnose na utuženo razdoblje.

Ovaj sud u nedostatku točnih evidencija nije imao izbora već prihvatiti iskaze nesrodnih i nezavađenih svjedoka IL te BL i tužitelja tim više što su isti iskazivali na okolnosti koje znaju i koje su im poznate o dugogodišnjem načinu rada i postupanju tuženika, a o okolnostima za koje nisu imali saznanja nisu iskazivali tim više što tuženik iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja nije prigovarao.

Vještak je u skladu s postavljenim zadatkom prilikom davanja nalaza i mišljenja uzeo u obzir evidentirane prekovremene sate rada u razdoblju od početka utuženog razdoblja do 01. lipnja 2014. godine, osim prekovremenih sati na straži i dežurstvu, pa kako tuženik nije dostavio u spis Naloge za korištenje slobodnih dana i Rješenja za korištenje slobodnih dana za utuženo razdoblje to je obračun slobodnih dana izvršen prema iskazu tužitelja i svjedoka, na način se za pet prekovremeno odrađenih radnih dana na terenu od ponedjeljka do petka tužitelju oduzme jedan slobodni radni dan, a za svaku prekovremeno odrađenu subotu ili nedjelju ili praznik na terenu tužitelju oduzme za svaki taj dan jedan slobodni radni dan. Od ukupno utvrđenih prekovremenih sati oduzeti su tako utvrđeni sati koji se odnose na slobodne dane.

Preostali prekovremeni sati (nakon što su od ukupno ostvarenih oduzeti sati slobodnih dana) uvećani su koeficijentom 1,5, te su obračunate razlike plaće. Prema takvom načinu obračuna tužitelj ostavaruje razliku plaće za prekovremeni rad zbog obračuna prekovremenih sati ako se oduzimaju slobodni u iznosu 11.571,67 EUR/ 87.186,82 kn i po mjesecima kako je navedeno u izreci presude.

Premda tuženik tvrdi da je u razdoblju do 1. lipnja 2014. preraspodjela radnog vremena vršena je sukladno točki XII. Odluke o rasporedu/09, odnosno tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da je u razdoblju

nakon 1. lipnja 2014. preraspodjela radnog vremena vršena je sukladno točki

XVII. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14., 23/15., 84/15. – dalje u tekstu: Odluka o rasporedu/14) ovaj sud smatra preraspodjeljeni radni dani nisu bili slobodni dani i da ih ne treba oduzimati od stvarno utvrđenih prekovremeno odrađenih sati na terenu.

Da je tome tako proizlazi i iz odredaba članka 47. Zakona o radu te odredaba članka 154. Zakona o službi u oružanim snagama RH koji propisuju da ako narav posla to zahtjeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duž od punog ili nepunog radnog vremena, pa sud zaključuje da preraspodjela radnog vremena sasvim sigurno nije oblik dodjeljivanja slobodnog dana djelatnim vojnim osobama zbog eventualno odrađenih prekovremenih sati rada na terenu.

Ovaj sud je nakon očitovanja vještaka nakon kojeg više nije bilo prigovora sukladno prethodno citiranim pozitivnim zakonskim propisima na ime neisplaćene plaće za prekovremene sate ostvarene radom na terenu za utuženo razdoblje od kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014.g. dosudio tužitelju iznos od 11.571,68 EUR bruto/ 87.186,82 kn po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude time da je na isti iznos sud dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 312,50 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 312,50 EUR, trošak sastava podneska od 31. siječnja 2017. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 17. prosinca 2019. godine (25% po Tbr. 8 toč. 3 OT) u iznosu od 78,12 EUR, sastav podneska od 23. travnja 2020. godine (25% po Tbr. 8 toč. 3 OT) u iznosu od 78,12 EUR, sastav podneska od 10. ožujka 2021. godine (25% po Tbr. 8 toč. 3 OT) u iznosu od 78,12 EUR, sastav podneska od 22. studenog 2021. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanje na ročištu od 06. lipnja 2022. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanje na ročištu od 05. srpnja 2022. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 25. srpnja 2022. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 22. prosinca 2022. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanje na ročištu od 18. siječnja 2023. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanje na ročištu od 29. travnja 2025. godine u iznosu od 312,50 EUR naknada za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 630,43 EUR, sveukupno 3.989,79 EUR time da je istom sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a dosudio i zakonsku zateznu kamatu počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. svibnja 2025., pa sve do isplate.

U Karlovcu, 26. svibnja 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-677/2016