REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-205/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupan po punomoćniku Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 07. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB:26187994862 dužan je tužiteljici GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 3.254,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.194,51 EUR od 12.02.2021. godine do isplate,

- 2.060,00 EUR od dana podnošenja tužbe (26.01.2022.) do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni do dana isplate, a na odvjetničke troškove od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 11.02.2021. oko 7:50 sati u Zagrebu, na raskrižju Heinzelove ulice i ulice Grada Vukovara dogodila prometna nezgoda isključivom krivnjom ČČ koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] te je na raskrižju ušao na znak crvenog svjetla na semaforu i pritom naletio na vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica, da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja, da je u navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice, da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja, te slijedom izloženog, potražuje na ime novčane naknade imovinske štete – tuđa pomoć i njega iznos od 2.000,00 kn, na ime pravične novčane naknade s naslova neimovinske štete i to za smanjenje životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kn, za fizičke boli iznos od 7.000,00 kn, te strah iznos od 6.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 21.000,00 kn. Tužiteljica nadalje navodi da je u štetnom događaju oštećeno vozilo tužiteljice, da na ime štete na vozilu potražuje iznos od 9.000,00 kn kako je to tuženik prilikom izvida štete i procijenio, da se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom u odnosu na imovinsku štetu na vozilu dana 12.02.2021. od kojeg datuma potražuje zatezne kamate na štetu sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te slijedom izloženog predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 32.000,00 kn za zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9.000,00 kn od 09.04.2021. do isplate

- na iznos od 23.000,00 kn od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. rujna 2024., po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od dana 11.02.2021. u kojem su sudjelovali vozilo tužiteljice registarske oznake [registarska oznaka] i vozilo osiguranika tuženika registarske oznake [registarska oznaka], međutim tuženik osporava dinamiku nastanka štetnog događaja na način kako to tužiteljica opisuje u tužbi pa time i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, da je do oštećenja na vozilu tužiteljice kao i zadobivenih ozljeda došlo isključivo kao posljedica samostalnog naleta tužiteljice i udarca na vozilo osiguranika tuženika reg. oznaka [registarska oznaka], a radi prolaska kroz crveno svjetlo za tužiteljičin smjer kretanja, a budući da tužiteljica nije postupila u skladu s čl. 59. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno na mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima, nije zaustavila svoje vozilo na znak crvenog svjetla, time je isključivo odgovorna za prouzročenu štetu. Nadalje navodi da osporava visinu naknade neimovinske štete kako ju potražuje tužiteljica iz razloga što je ista previsoko određena, a s obzirom na postojeću dokumentaciju, te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima, ističe kako je tužbeni zahtjev tužiteljice paušalan i neobrazložen, te da u prilogu tužbi nema dokaza koji bi upućivali na iznos naknade neimovinske štete koji potražuje tužiteljica, da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je prilikom nezgode tužiteljica zadobila lakše tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata, bez edema i vidljivih kontuzija, te joj je preporučeno nošenje mekog ovratnika kroz 5 dana čime je na dobivene ozljede, potraživanje naknade s osnova neimovinske štete od strane tužiteljice previsoko i u cijelosti neosnovano. Nadalje, tuženik osporava tužiteljičin tužbeni zahtjev za naknadu troškova tuđe pomoći i njege s obzirom na to da je isti paušalan odnosno da tužiteljica u tužbi uopće ne navodi u kojem obliku i u kojem trajanju joj je tuđa pomoć i njega eventualno pružana, a zbog čega bi bila opravdana isplata naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege, da za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužiteljice, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, da je nužno izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužiteljice i ostale gore predložene dokaze naročito stoga što tegobe koje tužiteljica ima često potječu od degenerativnih promjena za koje tuženik ne odgovara, osporava i tijek zakonske zatezne kamate od dana 12.02.2021. na ime štete na vozilu, a obzirom da se radi o totalnoj šteti, tužitelju pripada kamata na dosuđenu glavnicu od presuđenja u smislu primjene čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, čija će visina tek biti utvrđena, pa je tužiteljica ovlaštena, u skladu s takvim kriterijem, potraživati kamate tek od presuđenja. Slijedom svega naprijed navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u potpunosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačka, I. Postaja prometne policije Zagreb od 13.02.2021. (list 5-6 spisa), fotografije s mjesta štetnog događaja (list 7-14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-20, 41 spisa), obavijest tuženika od 19.02.2021. (list 21 spisa), dopis tuženika od 09.04.2021. (list 22 spisa), zapisnik o očevidu od 13.02.2021. (list 45-49 spisa), skica mjesta prometne nezgode (list 50-51 spisa), CD medij (list 52 spisa), ovjerenu presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 76-143 spisa), saslušana je tužiteljica (list 36-37 spisa), svjedoci: SČ (list 37-38 spisa) i ČČ (list 38-39 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću (list 59-64 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću (list 148- 150 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni neosnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, dok je sporna odgovornost, visina tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate od dana 12.02.2021. na ime štete na vozilu.

6. Radi utvrđivanja sporne odgovornosti izvedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice, svjedoka SČ (list 37-38 spisa) i ČČ (list 38-39 spisa), te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću (list 59-64 spisa).

7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da se na dan štetnog događaja vozila iz smjera zapada prema istoku prateći promet, bila je lagano rastegnuta kolona, jutro oko 7 i 50 sati, išla je zajedno sa kolegicom na posao, da je prolazeći kroz zeleno svijetlo, iz smjera sjevera prema jugu po Heinzelovoj na nju naletjelo vozilo, ona je kočila i da bi izbjegla to auto skrenula je desno, potom su se zaustavili na pješačkom prijelazu, da je u tom trenutku zavladala tišina koja je trajala gotovo minutu, a onda su krenula vozila iz Heinzelove koji su u jednom trenutku čak i počeli trubiti, da je potom pogledala kolegicu koja je u vozilu bila s njom i koju je pitala je li živa, a ona joj je odgovorila da je OK, da je nakon toga gospodin izašao iz auta i počeo se na nju derati "glupačo, kaj ne gledaš", a ona mu je rekla da će nazvati policiju, da je u razgovoru s policijom istima objasnila situaciju, a oni su potom tražili razgovor s njim, kada su razgovarali s njim, gospodin iz auta s kojim su se sudarili im je rekao da je prevozio donatorski organ na aerodrom i tada joj je policija rekla da ga pusti, potom je taj gospodin otišao, da je nakon toga došla policija i rekla joj je da makne auto s ceste i potom su oni otišli, da je nakon toga došla druga ekipa, čekali su gospodina s kojim se sudarila i on je u međuvremenu i došao. Nadalje navodi da se prije nastanka predmetnog štetnog događaja kretala po krajnjoj desnoj traci po Vukovarskoj ulici, s namjerom ulaska u garažu Almeria centru, Ulica grada Vukovara 284, a na semaforu je bilo zeleno svijetlo za njezin smjer kretanja, da taj dan nije bilo gužve na cesti obzirom je bilo vrijeme G i nije bilo puno prometa, da je bila u koloni, a ispred nje prvo vozilo u koloni je bilo udaljeno u dužini jednog vozila, da se skretanje u garažu nalazi poslije raskrižja, da je do sudara došlo na početku raskrižja dijelom prema sredini raskrižja, a udar se dogodilo u cijelu lijevu stranu njenoga vozila (prednji dio, stražnji dio, lijevi far kod kotača), da auto nakon toga više nije bio u voznom stanju morala je zvati šlep službu, da je u trenutku nastanka štetnog događaja promet bio rijedak, kao što je već navela bila je Corona, ispred nje su se u koloni nalazila tri vozila, a u traci do nje - lijevoj traci, nije bilo vozila, da su joj brigu i skrb nakon predmetnog štetnog događaja pružali suprug i djeca.

8. Svjedok SČ u svom iskazu navodi da je zajedno s tužiteljicom išla na posao, da su se vozile po Vukovarskoj prema istoku obzirom da rade u Almeriji, nije bila gužva, bilo je vrijeme G, par auta je bilo ispred njih, kretale su se krajnjom desnom trakom koja je bila za ravno i za desno, a onda je u jednom trenutku GČ rekla "ups" jer je dolazio auto i tužiteljica je naglo skrenula desno u cilju da ga izbjegne, a on je udario u njih, da je vozač drugog automobila skrenuo iz te trake u krajnje lijevu traku, upalio je žmigavce u svom automobilu, izašao je iz auta i svašta nešto ružno rekao, da je u trenutku prolaska i kretanja njihovog automobila kroz semafor njima bilo upaljeno zeleno svijetlo, da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica glavom udarila u upravljačku ploču, a ona je udarila glavom u prozor, da su ona i tužiteljica bile vezane, nije bilo vozila u lijevoj traci do njih, da je udaljenost između njih i vozila ispred bila nekoliko metara, uobičajena razdaljina.

9. Svjedok ČČ u svom iskazu navodi da se kretao Heinzelovom, i prilikom dolaska na raskrižje sa Vukovarskom njemu se upalilo zeleno svijetlo na semaforu, a kretao se desnom trakom, da prilikom ulaska u raskrižje nije bilo vozila niti njemu sa lijeve niti sa desne strane, te mu je kada je prošao kroz raskrižje Vukovarske i Heinzelove došlo vozilo sa njegove desne strane, koje je on nastojao izbjeći dajući se u lijevu traku, ali to nije uspio i došlo je do kontakta, da je njegovo vozilo udarilo, ostvarilo kontakt na dijelu desnog blatobrana, a tužiteljičino vozilo je ostvarilo kontakt u lijevom ćošku prednjeg branika, da se nakon toga zaustavio u lijevoj traci, iza njega su se zaustavila druga vozila koja su se kretala u njegovom smjeru, vidio je crveno vozilo iz kojeg je izašla gospođa i tom prilikom pitao ju je, je li ga vidjela i čula, da je nakon toga zvao policiju i ista mu je rekla da ne može izaći na lice mjesta kroz sljedećih 20 do 25 minuta, obzirom se nalaze na drugom očevidu, a on ih je pitao može li nastaviti vožnju, obzirom da mora prebaciti organ na aerodrom koji mu se nalazio u automobilu i oni su mu to i dopustili, da se po obavljanju navedenog posla na aerodromu vratio na lice mjesta na kojem još uvijek nije bilo policije, te je zajedno sa tužiteljicom pričekao policiju, da je policija nakon dolaska napravila uviđaj i alko test, a potom su čekali zapisnik o očevidu koji su dobili nakon 30 dana i tada su zaključili da mogu popravljati auto. Nadalje navodi da se prije prolaska kroz raskrižje kretao polako i imao je upaljene zvučne i svjetlosne signale i da je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo, da su u Vukovarskoj auta stajala sa lijeve i desne strane, vozila koja su bila ispred njega već su prolazila kroz raskrižje, vozilo koje je bilo njemu s lijeve strane već se kretalo, ali on je bio startniji pa je brže ušao u raskrižje, da je upravljao specijalnim vozilom za prijevoz organa te su na istom uključeni i zvučni i svjetlosni signali prilikom transporta organa, kao što je bila situacija u konkretnom slučaju, a navedeni zvučni i svjetlosni signali su identični zvučnim i svjetlosnim signalima na kolima hitne pomoći, da nije bilo vozila ispred za njegov smjer kretanja, da ne zna je li u njegovoj traci za njegov smjer kretanja bilo vozila iza njega i jesu li se ista kretala, ali se automobil koji se nalazio u lijevoj traci do njega isto tako kretao, da su vozila u smjeru istok-zapad u Vukovarskoj ulici stajala, da je do sudara došlo na izlasku iz raskrižja Vukovarska- Heinzelova, da se on kretao krajnjom desnom trakom Heinzelovom smjer sjever-jug, da je policiji rekao da je u trenutku sudara imao uključene zvučne i svjetlosne signale.

10. Sud je poklonio vjeru iskazima tužiteljice i saslušanih svjedoka, osim u dijelu u kojem tužiteljica i svjedok ČČ, osiguranik tuženika, navode koje je svjetlo na semaforu bilo upaljeno za njihov smjer kretanja prije nastanka predmetnog štetnog događaja.

10.1. Sud nije u tom dijelu poklonio vjeru niti iskazu svjedoka SČ obzirom je ista prijateljica tužiteljice i ista nije po mišljenju ovoga suda nepristran svjedok jer je zainteresirana za uspjeh tužiteljice u predmetnom sporu.

11. Stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić u svom nalazu i mišljenju navodi da provedena analiza i proračuni pokazuju slijedeće:

- da su nakon nesreće oba vozila pomaknuta iz zaustavljenih položaja,

- da na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan trag nastao u ovoj prometnoj nesreći,

- da iz skice mjesta događaja policije proizlazi da se u vrijeme nesreće vozilo tužiteljice kretalo krajnjom desnom-južnom prometnom trakom Ulicom grada Vukovara u pravcu zapad-istok, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo krajnjom desnom prometnom trakom Heinezelova ulica za pravac sjever-jug, po prometnoj traci predviđenoj za promet autobusa i taxi vozila, obilježenoj žutom bojom,

- da prema rasporedu oštećenja nastalih na oba vozila, proizlazi da je u trenutku nesreće, vozilo tužiteljice, prilikom skretanja udesno izbjegavajući sudar, naletjelo prednjim lijevim vrhom u područje prednjeg desnog kotača i blatobrana vozila osiguranika tuženika, da bi zatim posljedično bilo zarotirano stražnjim dijelom ulijevo, uslijed čega je u nastavku naletjelo stražnjim lijevim bokom na stražnji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika,

- da nije moguće pouzdano zaključivati o mjestu sudara ova dva vozila obzirom da na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi tragovi nastali u sudaru vozila tužiteljice i osiguranika tuženika,

- da prema intenzitetu oštećenja nastalih na prednjem lijevom vrhu vozila tužiteljice i prednjoj desnoj bočnoj strani vozila osiguranika tuženika, proizlazi da je vozilo tužiteljice naletjelo na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika brzinom od oko 30 km/h,

- da nije moguće pouzdano utvrđivanje brzine kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku nesreće obzirom da nisu poznata mjesta zaustavljanja vozila nakon sudara,

- da u spisu nema podataka na temelju kojih bi bilo moguće odrediti koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravac kretanja vozila tužiteljice i osiguranika tuženika u trenutku nesreće,

- da je osiguranik tuženika upravljao vozilom po Heinzelovoj ulici u pravcu sjever – jug po prometnim trakama predviđenim za promet vozilima, a ne po krajnjoj desnoj prometnoj traci predviđenoj za promet autobusa i taxi vozila, do nesreće najvjerojatnije ne bi došlo, budući bi vozilo osiguranika tuženika prošlo ispred vozila tužiteljice, bez međusobnog kontakta.

12. Na ovako dani nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud u cijelosti obzirom su sačinjen stručno, detaljno i temeljem spisu priležeće relevantne dokumentacije.

12.1. Iz istog je, između ostalog, nesporno utvrđeno da su nakon nesreće oba vozila pomaknuta iz zaustavljenih položaja, da na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan trag nastao u ovoj prometnoj nesreći, da nije moguće pouzdano zaključivati o mjestu sudara ova dva vozila obzirom da na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi tragovi nastali u sudaru vozila tužiteljice i osiguranika tuženika, da u spisu nema podataka na temelju kojih bi bilo moguće odrediti koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravac kretanja vozila tužiteljice i osiguranika tuženika u trenutku nesreće.

12.2. Kraj ovakvih utvrđenja sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se vještak dopunski očituje na okolnost brzine kretanja vozila pozivom na fotografije zaustavljenih vozila nakon nesreće koje je tužiteljica dostavila uz tužbu obzirom je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je vozilo tužiteljice naletjelo na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika brzinom od oko 30 km/h, da nije bilo moguće pouzdano utvrditi brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku nesreće obzirom da nisu poznata mjesta zaustavljanja vozila nakon sudara, a pritom je vještak izradio nalaz i mišljenje na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, pa je tako imao u vidu i navedene fotografije koje su priložene uz tužbu.

12.3. Za napomenuti je da je vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić preminuo za vrijeme trajanja predmetnog postupka, a tužiteljica nije ustrajala niti na dopunskom saslušanju, koje ovaj sud iz naprijed navedenih razloga smatra nesvrsishodnim, niti je predlagala obnovu prometnog vještačenja.

12.4. Isto tako sud nije izvodio niti dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice i svjedoka SČ na okolnost je li vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika imalo upaljene zvučne i svjetlosne signale, prvenstveno iz razloga što navedena činjenica nije zanemariva i nebitna, a da se iste tužiteljica i svjedokinja u svom davanju iskaza i prvi put pred sudom ne bi sjetile i istu navele, neovisno o tome tko je od sudionika predmetne prometne nezgode istu izazvao. Pritom kraj nespornog utvrđenja vještaka da u spisu nema podataka na temelju kojih bi bilo moguće odrediti koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravac kretanja vozila tužiteljice i osiguranika tuženika u trenutku nesreće, te činjenice da tužiteljica i osiguranik tuženika oprečno iskazuju na navedenu okolnost, ovaj sud smatra da činjenica je li vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika imalo upaljene zvučne i svjetlosne signale, nije odlučna za utvrđenje odgovornosti u predmetnoj pravnoj stvari. Navedeno iz razloga jer kad bi se osiguranik tuženika kretao kroz raskrižje kad je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, a za tužiteljičin smjer kretanja crveno svjetlo, tada upaljeni ili isključeni zvučni i svjetlosni signali na automobilu osiguranika tuženika ne bi imali nikakvog utjecaja za utvrđenje sporne odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao što bi vrijedilo i obrnuto kad bi se osiguranik tuženika kretao kroz raskrižje kad je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a za tužiteljičin smjer kretanja zeleno svjetlo.

13. Odredbom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, stavkom 2. istoga članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

14. Sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi (čl. 1072. st. 1. ZOO- a), u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, pri čemu je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužiteljici teret dokaza da je predmetna prometna nesreća uzrokovana isključivom krivnjom osiguranika tuženika.

14.1. Okolnost da je stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić u svom nalazu i mišljenju naveo "da je osiguranik tuženika upravljao vozilom po Heinzelovoj ulici u pravcu sjever – jug po prometnim trakama predviđenim za promet vozilima, a ne po krajnjoj desnoj prometnoj traci predviđenoj za promet autobusa i taxi vozila, da do nesreće najvjerojatnije ne bi došlo, budući bi vozilo osiguranika tuženika prošlo ispred vozila tužiteljice, bez međusobnog kontakta", ujedno ne znači da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, neovisno o činjenici što je osiguranik tuženika takvim postupanjem prekršio odredbu iz čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), još uvijek ne znači da je isti prošao kroz crveno svjetlo na semaforu, a što je primarni uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Imajući u vidu cjelokupno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je ocijenio da provedenim dokazima tužiteljica nije dokazala da postoji odgovornost (osiguranika) tuženika, a što je tužitelj u parničnom postupku dužan dokazati. Naime, vještaku je bio zadatak na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka te dokumentacije koja prileži spisu utvrditi dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, a isti u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da u spisu nema podataka na temelju kojih bi bilo moguće odrediti koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravac kretanja vozila tužiteljice i osiguranika tuženika u trenutku nesreće.

14.2. Sukladno navedenom, a kako iz iskaza tužiteljice, saslušanih svjedoka, te provedenog prometnog vještačenja nije bilo moguće utvrditi koji sudionik je prije nastanka štetnog događaja za svoj smjer kretanja imao upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, odnosno koji je od njih imao upaljeno crveno svjetlo, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Navedeno iz razloga jer tužiteljica, na kojoj je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazala da bi postojala bilo kakva protupravna radnja ili protupravan propust osiguranika tuženika koji bi bio u uzročno - posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, pa stoga niti da je predmetna prometna nesreća prouzročena na način opisan u tužbenom zahtjevu.

14.3. Prema mišljenju ovoga suda, u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 1072. st. 3. ZOO-a, kojom je određeno da ako nema krivnje nijednog sudionika/vlasnika vozila, tada vlasnici vozila odgovaraju na jednake dijelove, ako pravičnost ne zahtijeva što drugo, obzirom u ovom predmetu nije utvrđeno da nema krivnje sudionika prometne nezgode (u smislu da je do nezgode došlo zbog drugih faktora poput neispravnog semafora, stanja ceste i sl.), već nije bilo moguće utvrditi tko je kriv za štetni događaj, dakle u konkretnom slučaju nije dokazano da ne postoji krivnja nijednog vozača u smislu čl. 1072. st. 3. ZOO-a.

14.4. Stoga, obzirom se u predmetnom slučaju na temelju provedenih dokaza nije moglo utvrditi tko je skrivio prometnu nezgodu, odnosno da je za nastanak iste isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a ukoliko bi isti bio odgovoran tada bi tužiteljici prema načelu pravednosti svakako pripala naknada štete u cijelom utvrđenom obimu, pa imajući u vidu navedenu odredbu čl. 1072. ZOO-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

15. Kako je sud utvrdio na strani tuženika ne postoji odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, stoga nisu vrednovani dokazi koji su izvedeni na okolnost visine štete – medicinsko vještačenje, obzirom da ni vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

16. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila spor. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (3.254.51 eur). Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava podneska od 13.09.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 10.04.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 200 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 400,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42 Tarife) daje iznos od 500,00 eura.

U Zagrebu, dana 26. svibnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od po 79,00 eur

- pun. tuženika