Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4235/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Spajić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 24, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, radi izdavanja rješenja o sukladnosti osnivačkog akta sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 16. svibnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 26. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva zdravstva

Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-510-03/23-05/30, URBROJ: 534-07-2-1/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 16. listopada 2024. godine protiv rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-510-03/23- 05/30, URBROJ: 534-07-2-1/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine, kojim se odbija zahtjev FU, dr. med. dent. iz [adresa] osnivačice zdravstvene ustanove AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine, za izdavanje rješenja o sukladnosti osnivačkog akta sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

2. Tužiteljica navodi u tužbi da tuženik temelji pobijano rješenje na pojedinim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 100/18, 125/19, 133/20,147/20, 136/21, 119/22, 156/22, 33/23, 145/23. i 36/24. – dalje: Zakon) i Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti („Narodne novine", broj: 52/20. – dalje: Pravilnik) koje u pobijanom rješenju citira, a koje, prema tužiteljičinom mišljenju, pogrešno primjenjuje. Stoga, budući da je pobijano rješenje nezakonito, tužiteljica ga ovom tužbom pobija zbog: pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba upravnog postupka. Tuženik je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i pravilno primijeniti odredbe Zakona i Pravilnika. Naime, tužiteljica obavlja zdravstvenu djelatnost dentalne zdravstvene zaštite putem ordinacije privatne prakse. U skladu s odredbama članka 46. Zakona, ordinacija privatne prakse jedan je od organizacijskih oblika obavljanja zdravstvene djelatnosti zdravstvenog radnika u privatnoj praksi. Dodatno, tužiteljica zdravstvenu djelatnost dentalne zdravstvene zaštite obavlja unutar mreže javne zdravstvene službe za područje [adresa], a sve temeljem ugovora o provođenju zdravstvene zaštite kojeg je tužiteljica sklopila s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Ordinacija privatne prakse u kojoj tužiteljica, u sklopu mreže javne zdravstvene službe, obavlja zdravstvenu djelatnost dentalne zdravstvene zaštite nalazi se u [adresa] na adresi 2. Gardijske brigade „Gromovi“ 3, u prostoru kojeg je tužiteljica vlasnica. Nadalje, tužiteljica je, pored obavljanja zdravstvene djelatnosti u okviru ordinacije privatne prakse, u svojstvu osnivača, 14. rujna 2023. godine donijela Odluku o osnivanju zdravstvene ustanove AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine ovjerenu po javnom bilježniku Kristianu Hukelju iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, pod brojem ovjere OV-9638/2023 (u daljnjem tekstu: Odluka o osnivanju zdravstvene ustanove). Također, Odlukom o imenovanju privremenog ravnatelja od 14. rujna 2023. godine ovjerenom po javnom bilježniku Kristianu Hukelju iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, pod brojem ovjere OV-9640/2023, tužiteljica je imenovana privremenom ravnateljicom zdravstvene ustanove AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine (u daljnjem tekstu: Zdravstvena ustanova). Upravni postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje pokrenut je, stoga, zahtjevom tužiteljice od 21. lipnja 2024. godine (u daljnjem tekstu: Zahtjev), podnesenim u skladu s odredbama članaka 73. i 74. Zakona. Predmet zahtjeva je, dakle, izdavanje rješenja o sukladnosti osnivačkog akta Zdravstvene ustanove s odredbama Zakona i propisa o osnivanju i ustrojstvu ustanova. Tužiteljica je u zahtjevu i očitovanju od 9. kolovoza 2024. godine, dostavljenom sukladno zaključku tuženika od 27. lipnja 2024. godine, pojasnila da je intencija u konkretnom slučaju da ordinacija privatne prakse u kojoj tužiteljica obavlja zdravstvenu djelatnost dentalne zdravstvene zaštite i novoosnovana Zdravstvena ustanova, zdravstvenu djelatnost dentalne zdravstvene zaštite obavljaju u različitim smjenama, korištenjem prostora na adresi [adresa]. Iz tog razloga je Odlukom o osnivanju zdravstvene ustanove, sjedište Zdravstvene ustanove navedeno upravo na toj adresi. Tužiteljica je pojasnila i da prostor koji se nalazi na adresi u [adresa], 2. Gardijske brigade „Gromovi“ 3, a za koji je tuženik, za potrebe rada tužiteljičine ordinacije privatne prakse, prethodno utvrdio kako ispunjava sve normative i standarde utvrđene Pravilnikom, sadrži dvije zasebne ordinacije od kojih je svaka opremljena fiziološkim stolcem, potrebnom opremom i instrumentarijem, kao i sanitarnim čvorom za osoblje i sanitarnim čvorom za pacijente, čajnom kuhinjom, prostorom za dezinfekciju i sterilizaciju, te čekaonicom čija je površina čak dvostruko veća od minimalne površine propisane Pravilnikom. U prilog svojim navodima tužiteljica je u tijeku upravnog postupka priložila i tlocrt prostora izrađen po LU, dipl.ing.arh., u kojem su naznačene prostorije u kojima bi se u smjenskom radu obavljala zdravstvena djelatnost buduće Zdravstvene ustanove i ordinacije privatne prakse tužiteljice. Tuženik u postupku ocjene sukladnosti akta o osnivanju nije bio ovlašten provoditi postupak ispitivanja ispunjava li Zdravstvena ustanova normative i standarde u pogledu radnika, prostora i medicinsko-tehničke opreme. Tužiteljica prije svega ističe da je odredbama Zakona jasno propisan postupak osnivanja zdravstvene ustanove. U takvom je postupku, kako je to navedeno i u točki 3.1. ove tužbe, osnivač zdravstvene ustanove dužan od tuženika zatražiti ocjenu sukladnosti akta o osnivanju s odredbama Zakona i propisa kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanove. U skladu s člankom 75. Zakona, po ishođenju takvog rješenja, zdravstvena ustanova upisuje se u sudski registar čime stječe svojstvo pravne osobe. Tek po upisu novoosnovane zdravstvene ustanove u sudski registar, u skladu s člankom 76. Zakona, tuženiku se podnosi zahtjev za donošenje rješenja kojim se utvrđuje da zdravstvena ustanova ispunjava normative i standarde u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme. Takvi normativi i standardi propisani su odredbama Pravilnika. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi, dakle, kako se tek po upisu zdravstvene ustanove u sudski registar provodi postupak ispitivanja ispunjava li zdravstvena ustanova normative i standarde u pogledu radnika, prostora i medicinsko-tehničke opreme. Ispunjenje takvih uvjeta ne može biti predmet ispitivanja u postupku ocjene sukladnosti osnivačkog akta s odredbama Zakona. Da je tuženik, naime, pravilno i potpuno ispitao sve činjenice te pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava tada bi utvrdio i zaključio kao u nastavku. Naime, Zakonom i Pravilnikom, čije je odredbe potrebno tumačiti jasno i restriktivno, nisu propisana ograničenja mogućnosti obavljanja zdravstvene djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite u smjenskom radu korištenjem istog prostora u okviru dva različita organizacijska oblika obavljanja te djelatnosti. Naime, člankom 7. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se prostor u kojem se obavlja zdravstvena djelatnost u zdravstvenim ustanovama, privatnoj praksi u ordinaciji i trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost naziva ambulanta. Člankom 14. Pravilnika regulirani su prostorni i tehnički uvjeti kojima mora udovoljavati ambulanta dentalne medicine. Dodatno, stavkom 7. tog istog članka propisano je i sljedeće: „Ambulante mogu biti polivalentne tako da se u istoj ambulanti obavlja rad najviše dvije djelatnosti dentalne medicine u smjenskom radu, pod uvjetom, da su osigurane i specifične prostorije i oprema potrebne za rad pojedinih djelatnosti.“ Iz navedene odredbe Pravilnika - podzakonskog akta kojim se utvrđuju normativi i standardi obavljanja zdravstvene djelatnosti - proizlazi, dakle, sljedeće: a) u istoj ambulanti (prostoru u kojem se obavlja zdravstvena djelatnost); b) rad mogu smjenski obavljati najviše dvije djelatnosti dentalne medicine, i to neovisno o organizacijskom obliku u kojem se te djelatnosti obavljaju; c) pri čemu se moraju osigurati specifične prostorije i oprema potrebni za rad pojedinih djelatnosti – Ovo, primjerice, ako bi pojedina od djelatnosti koristila dijagnostički uređaj za RTG dijagnostiku, tada bi, sukladno članku 14. stavku 4. Pravilnika, morala biti osigurana i zasebna prostorija od 2 m2, koja udovoljava tako posebno propisanim uvjetima. U konkretnom je slučaju riječ upravo o tome – u istoj ambulanti (prostoru na adresi [adresa] u kojem djelatnost dentalne medicine već obavlja ordinacija privatne prakse tužiteljice), rad bi, po osnivanju Zdravstvene ustanove, smjenski obavljale dvije djelatnosti dentalne medicine – ordinacija privatne prakse tužiteljice i buduća Zdravstvena ustanova. Takva je situacija prepoznata i dopuštena upravo gore navedenom odredbom članka 14. stavka 7. Pravilnika. Pri tome, budući da navedenom odredbom nije drugačije propisano, organizacijski oblik u kojem bi se te djelatnosti dentalne medicine obavljale nije odlučan. Jednak se zaključak nameće i temeljem sadržaja odredbe članka 54. stavka 6. Zakona kojim je propisano da: „u istoj ordinaciji, odnosno medicinsko-biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima iste djelatnosti u smjenskome radu.“ Tom je zakonskom odredbom smjenski rad propisan kao jedini uvjet da bi dva tima iste zdravstvene djelatnosti obavljala privatnu praksu u prostoru iste ordinacije. Na jednak je način, stoga, potrebno tumačiti i situaciju u kojoj bi u istom prostoru, u smjenskom radu, djelatnost zdravstvene zaštite obavljala dva različita organizacijska oblika obavljanja zdravstvene djelatnosti (ordinacija privatne prakse i zdravstvena ustanova). Primjenom Zakona i Pravilnika na način na koji to čini tužitelj, zdravstvena ustanova kao Zakonom dopušteni organizacijski oblik obavljanja zdravstvene djelatnosti neopravdano se stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge oblike obavljanja zdravstvene djelatnosti. Tuženik ujedno ne doprinosi promicanju regulatorne predvidljivosti i ne osigurava dosljedan regulatorni pristup, jer tužiteljicu diskriminira u odnosu na brojne druge primjere obavljanja zdravstvene djelatnosti privatnih zdravstvenih radnika kojima je odobrena privatna praksa u prostorima domova zdravlja kao zdravstvenih ustanova čiji zdravstveni radnici u istim tim prostorima u suprotnim smjenama obavljaju istu zdravstvenu djelatnost – dentalnu zdravstvenu zaštitu. Nadalje, tužiteljica ističe da tuženik, bez ikakvog obrazloženja, arbitrarno i neopravdano proširuje sadržaj odredbe članka 7. Pravilnika i članka 54. stavka 7. Zakona u pokušaju obrazloženja izreke pobijanog rješenja tuženik se poziva na odredbu članka 7. Pravilnika navodeći sljedeće: „Sukladno članku 7. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti obavljanje zdravstvene djelatnosti dozvoljeno je u prostorijama koje predstavljaju funkcionalnu cjelinu potpuno odvojenu od funkcionalne cjeline ostalih subjekata u istom prostoru što znači da se prostorije namijenjene za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne mogu koristiti za stambene potrebe ili druge namjene, te da se obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može odvijati ni u kakvoj kombinaciji koja bi uključivala dijeljenje istog prostora buduće zdravstvene ustanove i u ovom slučaju privatne prakse ordinacije dentalne medicine FU, dr. med. dent. na istoj adresi [adresa]. Gardijske brigade „Gromovi“ 3. Dakle, već jednostavnom usporedbom sadržaja navedene zakonske odredbe i načina na koji njen sadržaj, u obrazloženju pobijanog rješenja, citira tuženik vidljivo je da nijednom riječju navedene zakonske odredbe nije propisano da „se obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može odvijati ni u kakvoj kombinaciji koja bi uključivala dijeljenje istog prostora buduće zdravstvene ustanove i ovom slučaju privatne prakse ordinacije dentalne medicine FU, dr. med. dent. na istoj adresi [adresa]. Tuženik, dakle, neopravdano i bez ikakva logičnog obrazloženja proširuje domašaj odredbe članka 7. Pravilnika koju pogrešno tumači i primjenjuje. Riječ je, dakle, o evidentnom primjeru arbitrarnosti u primjeni prava. Na jednak način tuženik improvizira i u pokušaju da pobijano rješenje utemelji na odredbi članka 54. stavka 7. Zakona, kojim je propisano da „dva zdravstvena radnika iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona, koji obavljaju privatnu praksu u istoj djelatnosti, mogu obavljati privatnu praksu u smjenskom radu.“ Osim što se navedena odredba odnosi na zdravstvene radnike definirane člankom 49. stavkom 1. Zakona (to su, medicinske sestre/medicinski tehničari, primalje, fizioterapeuti, dentalni tehničari, radni terapeuti), nejasno je kako bi se iz njenog sadržaja moglo zaključiti da „ordinacija privatne prakse ne može obavljati privatnu praksu grupno ni smjenski sa zdravstvenom ustanovom“. Funkcionalna cjelovitost prostora prethodno je utvrđena u postupku odobrenja za rad ordinacije privatne prakse tužiteljice, te je takvim utvrđenjem tuženik vezan u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Usprkos tome što je tuženik prekoračio svoje ovlasti upuštanjem u ovome postupku u ocjenu ispitivanja ispunjenja normativa i standarda propisanih Pravilnikom, tužiteljica ponovno ističe kako se okolnosti konkretnog slučaja imaju prosuđivati primjenom odredbe članka 14. stavka 7. Pravilnika na koju je tužiteljica već ukazala u točki 3.2.2. ove tužbe. Tom se pak odredbom ne postavljaju bilo kakvi zahtjevi vezani uz funkcionalnu cjelinu prostora (ambulante) u kojoj bi se obavljalo više djelatnosti dentalne medicine. Tom se odredbom zahtijeva isključivo to da „su osigurane i specifične prostorije i oprema potrebne za rad pojedinih djelatnosti.“ Da takav prostor udovoljava normativima i standardima propisanima Pravilnikom, odnosno predstavlja funkcionalnu cjelinu prethodno je utvrđeno u postupku odobrenja za rad ordinacije privatne prakse tužiteljice. Takvim je utvrđenjem tuženik vezan u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.). Slijedom navedenog, nejasno je kako bi to predmetni prostor u jednom trenutku (kad bi prostor koristila samo ordinacija privatne prakse) mogao predstavljati odgovarajuću funkcionalnu cjelinu, a to ne bi bio u drugom trenutku (kad bi taj prostor u smjenskom radu za obavljanje iste djelatnosti koristila dva različita organizacijska oblika). Pri tome, tuženik očito propušta pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje kad zanemaruje činjenicu da u konkretnom slučaju u prostoru postoje dvije odvojene prostorije koje bi se koristile smjenski (dakle, u različitim vremenskim terminima) za potrebe ordinacije privatne prakse i buduće Zdravstvene ustanove. „Zajednički“ (ali i ovdje opet ne istodobno, već smjenski, u različitim vremenskim razdobljima) koristile bi se isključivo prostorije sanitarnog čvora za osoblje i sanitarnog čvora za pacijente te čekaonice. Pobijanim rješenjem počinjena je bitna povreda pravila upravnog postupka, jer ono ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razloge zbog kojih je doneseno, pa se, posljedično, ne može ni ispitati. U dugogodišnjoj praksi Europskog suda za ljudska prava, konzistentno se, kao sastavni element pojma pravično suđenje, ističe i pravo stranke na obrazloženu odluku.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-510-03/23-05/30, URBROJ: 534-07-2- 1/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine i da sam riješi stvar na način da osnivački akt Zdravstvene ustanove AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine ocijeni sukladnim sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i propisima kojima se uređuje ustrojstvo, odnosno osnivanje ustanova, odnosno, podredno, da poništi rješenje

Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-510-03/23-05/30, URBROJ: 534-07-2-1/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine i predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje, sve uz obvezivanje tuženika da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, osporavano rješenje Ministarstvo zdravstva donijelo je nakon provedenog upravnog postupka pokrenutog zahtjevom tužiteljice, za izdavanje rješenja o sukladnosti sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti osnivačkog akta, kojim se osniva zdravstvena ustanova AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine, a zaprimljenog u Ministarstvu zdravstva 21. lipnja 2024. godine. Nadalje, zaključkom tuženo tijelo, ukazalo je tužiteljici da ukoliko u prostoru nije moguće osigurati dvije potpuno odijeljene funkcionalne cjeline sa svim prostorijama propisanim odredbama Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti („Narodne novine“, broj: 52/20.), i to za privatnu praksu i zdravstvenu ustanovu, te ukoliko podnositeljica zahtjeva ne zatraži izdavanje rješenja o prestanku rada privatne prakse na istoj adresi prije izdavanja I. rješenja o sukladnosti osnivačkog akta zdravstvene ustanove sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti - nije utemeljeno na propisima daljnje provođenje postupka osnivanja zdravstvene ustanove. Dana 13. kolovoza 2024. godine zaprimljeno je očitovanje i tlocrt prostora na adresi [adresa]. Tlocrt prostora isti je kao i u predmetu odobrene privatne prakse iz kojeg nije razvidno da je u prostoru osigurana funkcionalna cjelina za zdravstvenu ustanovu u osnivanju kao što je opisano u obrazloženju osporavanog rješenja. Uvidom u dostavljeni tlocrt prostora utvrđeno je kako je, uz već odobrenu privatnu praksu u istom prostoru, tužiteljica odlučila koristeći iste resurse: prostor, opremu i radnike ustrojiti i osnovati još jedan organizacijski oblik-zdravstvenu ustanovu u već postojećoj i odobrenoj privatnoj praksi. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnikom o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti („Narodne novine“, broj: 52/20.) jasno i restriktivno propisane su situacije u kojima je dozvoljeno isti prostor koristiti: unutar iste poliklinike, te unutar istog trgovačkog društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti za potrebe polivalentnih ordinacija (članak 34. Pravilnika); unutar organizacijskog oblika privatne prakse za obavljanje djelatnosti privatne prakse u smjenskom radu (članak 54. stavak 7. Zakona), te unutar organizacijskog oblika privatne prakse za obavljanje djelatnosti privatne prakse kao grupne prakse (članak 59. Zakona i članak 14. stavku 5. Pravilnika) - znači u okviru istih organizacijskih oblika. Sukladno članku 7. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti obavljanje zdravstvene djelatnosti dozvoljeno je u prostorijama koje predstavljaju funkcionalnu cjelinu potpuno odvojenu od funkcionalne cjeline ostalih subjekata u istom prostoru, što znači da se prostorije namijenjene za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne mogu koristiti za stambene potrebe ili druge namjene, te da se obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može odvijati ni u kakvoj kombinaciji koja bi uključivala dijeljenje istog prostora buduće zdravstvene ustanove i u ovom slučaju privatne prakse ordinacije dentalne medicine FU, dr. med. dent. na istoj adresi [adresa]. Gardijske brigade „Gromovi“ 3. Sukladno članku 54. stavku 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dva zdravstvena radnika koji obavljaju privatnu praksu u istoj djelatnosti, mogu obavljati privatnu praksu u smjenskom radu, te sukladno članku 59. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i članku 14. stavku 5. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti kao grupnu privatnu praksu. Tuženo tijelo ističe kako se obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može se odvijati ni u kakvoj kombinaciji koja bi uključivala dijeljenje istog prostora, odnosno popratnih prostorija s drugim subjektima (u ovom slučaju privatnom praksom tužiteljice koja radi temeljem rješenja Ministarstva zdravstva), osim ako se mogu osigurati dvije potpuno odijeljene funkcionalne cjeline u prostoru, odnosno o nemogućnosti zajedničkog egzistiranja dva različita organizacijska oblika u istom prostoru. Nastavno na navedene odredbe, podnositeljici zahtjeva ukazano je da ordinacija privatne prakse ne može obavljati privatnu praksu smjenski sa zdravstvenom ustanovom, već je korištenje istog prostora u drugoj smjeni dopušteno samo sukladno članku 54. stavku 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kada dva zdravstvena radnika koji obavljaju privatnu praksu u istoj djelatnosti, obavljaju privatnu praksu u smjenskom radu, te tuženo tijelo smatra kako je potpuno jasno ograničenje mogućnosti kada se isti prostor i medicinsko-tehnička oprema u konačnici mogu koristiti u smjenskom radu. U tužbi se navodi kako se uvjeti u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme utvrđuje nakon provedene prve faze postupka i upisa zdravstvene ustanove u sudski registar, te da se isti ne ispituje u prvoj fazi postupka prilikom donošenja rješenja o sukladnosti akta sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. S tim u svezi tuženo tijelo ističe kako svaki upravni postupak osnivanja zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva gleda kao cjelinu prve i druge faze postupka, te stranku od početka postupka usmjerava na način postupanja koji je sukladan važećim propisima, te koji u konačnici rezultira izdavanjem rješenja o početku rada zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva. Drugačije postupanje stranku bi izložilo nepotrebnom trošku, te bi bilo suprotno temeljnim načelima upravnog postupka. Korištenje ordinacija u suprotnim smjenama kao i zajedničko korištenje sanitarnih čvorova, čekaonice i prostorije za medicinske sestre dopušteno je samo u okviru istog organizacijskog oblika (zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva) što je razvidno iz odredbe Pravilnika članka 34., kojim je za polikliniku - zdravstvenu ustanovu na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite propisano: Specijalističko-konzilijarne ambulante mogu biti polivalentne tako da se u istoj ambulanti obavlja rad najviše dvije specijalnosti u smjenskom radu, pod uvjetom, da su osigurane i specifične prostorije i oprema potrebne za rad pojedinih specijalnosti. Čekaonica za polivalentne ambulante može biti zajednička. Prostorija/prostor za medicinske sestre i sanitarni čvorovi za polivalentne ambulante mogu biti zajedničke. Nadalje, propisani uvjeti primjenjuju se i na trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost na sekundarnoj razini. Tužiteljica je podnijela zahtjev za osnivanje zdravstvene ustanove - Ustanove za zdravstvenu skrb - koja je sukladno odredbi članka 109. Zakona o zdravstvenoj zaštiti - zdravstvena ustanova u kojoj se pruža zdravstvena zaštita u sklopu zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini. Navedena ustanova mora ispunjavati uvjete propisane odredbom članka 33. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-510-03/23-05/30, URBROJ: 534-07-2-1/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine (stranica 12-14 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. (stranica 15-16 spisa), odluku o imenovanju privremenog ravnatelja (stranica 17-18 spisa), odluku o osnivanju zdravstvene ustanove AVIDENT od 14. rujna 2023. godine (stranica 19-23 spisa), zaključak tuženika od 27. lipnja 2024. godine, zahtjev za izdavanje rješenja prve faze za otvaranje zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe od 21. lipnja 2024. godine, rješenje Ministarstva zdravstva

Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-510-03/23-05/30, URBROJ: 534-07-2-1/1-24-06 od 16. siječnja 2024. godine, zaključak tuženika od 4. prosinca 2023. godine, rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-543-05/98- 03/1426, URBROJ: 534-03-1-2/7-20-16 od 6. travnja 2020. godine, te zahtjev za ocjenu sukladnosti akta o osnivanju sa zakonom od 19. rujna 2023., s prilozima.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 27. kolovoza 2024. godine, kojim se odbija zahtjev FU, dr. med. dent. iz [adresa] osnivačice zdravstvene ustanove AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine, za izdavanje rješenja o sukladnosti osnivačkog akta sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Naime, kod tuženika zaprimljen je 21. Iipnja 2024 godine zahtjev FU, dr. med. dent. iz [adresa], osnivačice zdravstvene ustanove AVIDENT za djelatnost opće dentalne medicine, za izdavanje rješenja o sukladnosti osnivačkog akta sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Podnositeljica zahtjeva pozvana je zaključkom, KLASA: UP/I-510-03/23-05/30, URBROJ: 534-07-2-1/1-24-08 od 27. lipnja 2024. godine na dostavu očitovanja vezano uz korištenje prostora na adresi [adresa], obzirom da je iz službenih evidencija Ministarstva zdravstva razvidno kako na adresi [adresa]. Gardijske brigade „Gromovi“ 3 radi privatna praksa - ordinacija dentalne medicine FU, dr. med. dent. U svezi s tim tuženik se poziva na članak 14. stavak 1. i 2. Pravilnika o normativima i standardima („Narodne novine“, broj: 52/20.), te na članak 34. Pravilnika, članak 54. stavak 7. Zakona, članak 59. Zakona i članak 14. stavak 5. Pravilnika. Sukladno članku 7. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti obavljanje zdravstvene djelatnosti dozvoljeno je u prostorijama koje predstavljaju funkcionalnu cjelinu potpuno odvojenu od funkcionalne cjeline ostalih subjekata u istom prostoru. Nastavno na navedene odredbe, podnositeljici zahtjeva ukazano je da ordinacija privatne prakse ne može obavljati privatnu praksu grupno, ni smjenski sa zdravstvenom ustanovom. Dana 13. kolovoza 2024. godine zaprimljeno je očitovanje iz kojeg nije razvidno da je u prostoru osigurana funkcionalna cjelina za zdravstvenu ustanovu u osnivanju kao što je opisano u obrazloženju ovog rješenja.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužiteljica nije u postupku izdavanja rješenja o sukladnosti osnivačkog akta – Odluke o osnivanju zdravstvene ustanove AVIDENT od 14. rujna 2023. godine dokazala da je taj akt sukladan odredbama zakona kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova (Zakon o ustanovama) i Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Naime, ista nije dostavila u spis predmeta dokaz o pravu raspolaganja prostorom za osnivanje zdravstvene ustanove: ugovor o najmu/zakupu ili vlasnički list, budući da članak 3. stavak 1. Zakona o ustanovama propisuje da je ustanova samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u poslovanju sukladno zakonu, na zakonu utemeljenom propisu i aktu o osnivanju. To stoga što članak 13. stavak 1. točka 5. Zakona o ustanovama propisuje da akt o osnivanju ustanove sadrži naročite odredbe o sredstvima koja su ustanovi potrebna za osnivanje i početak rada, te načinu njihovog pribavljanja ili osiguravanja. U konkretnom slučaju takve odredbe nisu sadržane u članku 4. Odluke o osnivanju zdravstvene ustanove AVIDENT, a niti zahtjevu prileže pravni dokumenti (pravne osnove), temeljem kojih bi navedena zdravstvena ustanova raspolagala poslovnim prostorom oznake PP1, smješten u prizemlju dilatacije B stambeno poslovne građevine, ukupne podne površine 63,54 m2, a koji je povezan sa suvlasničkim dijelom 135/10000 etažno vlasništvo (E-58) zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Naime, ukoliko bi tužiteljica izgubila pravo raspolaganja prostorom, tada bi joj prestalo pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona, budući da ista ima odobrenje za rad temeljem rješenja

Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-543-05/98-03/1426, URBROJ: 534-03-1-2/7-20-16 od 6. travnja 2020. godine. Pri tome je potrebito uputiti na članak 41. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji propisuje da zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, zakonima kojima se uređuju profesije u zdravstvu, te zakonom kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje zakonom kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj, te zakonom kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova i zakonom kojim se uređuju trgovačka društva. Navedeni propisi ne daju mogućnost da tužiteljica kao zdravstveni radnik koji obavlja privatnu praksu u ordinaciji dentalne medicine na adresi [adresa]. Gardijske brigade „Gromovi“ 3 organizira djelatnost u drugom organizacijskom obliku zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti – zdravstvene ustanove. Tako članak 33. stavak 1. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti propisuje da ustanova za zdravstvenu skrb mora udovoljavati uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme propisanim ovim Pravilnikom za svaku pojedinu djelatnost na primarnoj razini koju obavlja, dok stavak 2. citiranog članka propisuje da ambulantne mogu biti polivalentne tako da se u istoj ambulantni obavlja rad najviše dvije djelatnosti u smjenskom radu, pod uvjetom da su osigurane i specifične prostorije i oprema potrebne za rad pojedinih djelatnosti. Dakle, zdravstvena ustanova treba raspolagati "svojim" poslovnim prostorom u kojem je samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u poslovanju shodno pozitivnim propisima. Stoga je tužiteljica dala izjavu da će zatražiti izdavanje rješenja iz članka 76. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kada se steknu uvjeti za to, odnosno kada će predmetna zdravstvena ustanova raspolagati s poslovnim prostorom koji je potreban za osnivanje i početak rada.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu 26. svibnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Hrvoje Spajić, Odvjetničko društvo Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., [adresa] Zagreb, Preradovićeva 24

2. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ksaver 200a

3. U spis