Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-704/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , 2. ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Juri Grbavcu odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. EK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. KK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja rješenje Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 2138/2024-10 od 18. ožujka 2025., 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2138/2024-10 od 18. ožujka 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u odnosu na drugotuženika KK.

2. Protiv rješenja su žalbu podnijeli tužitelji, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).

3. U žalbi navode da je sud prvog stupnja zanemario činjenicu da su tužitelji prije pokretanja postupka uputili tuženiku KK dopis s prijedlogom za mirno rješenje spora pa da je taj tuženik dao povoda za tužbu, budući da nije reagirao na prijedlog zbog čega je dužan platiti žaliteljima parnični trošak koji je zbog toga nastao. Tvrde da ne postoji nijedna zakonska odredba koja propisuje da je tužitelj dužan snositi troškove parničnog postupka ako se tuženik ogluši na zahtjev, odnosno ignorira pozive suda na dostavu odgovora na tužbu. Ističu da je drugotuženik izgubio parnicu pa da im pripada pravo na nadoknadu parničnog troška primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, da se u nazočnom slučaju ne radi o situaciji koju propisuje čl. 157. ZPP-a, dakle o slučaju kada tuženik prizna tužbeni zahtjev, jer drugotuženik u ovoj parnici to nije učinio. Tvrde da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da drugotuženik nije dao povoda za tužbu, pri čemu se nije upustio u ocjenu dokaza o suprotnom, niti je o tome dao razloge u pobijanom rješenju.

4. Predlažu stoga pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti zahtjev za nadoknadu parničnog troška u odnosu na tuženika KK, pri čemu zahtijevaju i nadoknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Iz utvrđenja suda prvog stupnja te isprava u spisu bi proizlazilo da je 17. siječnja 2025. u ovom predmetu donesena presuda na temelju priznanja u odnosu na prvotuženika EK, te presuda zbog ogluhe u odnosu na drugotuženika KK, da je 24. siječnja 2025. dostavljen podnesak tužitelja kojim predlažu donošenje dopunskog rješenja o troškovima, s tim što su zatražili obvezivanje drugotuženika na nadoknadu parničnog troška, dok u odnosu na prvotuženika zbog priznanja tužbenog zahtjeva takav zahtjev nisu postavili.

7. Sud prvog stupnja, donoseći dopunsko rješenje o troškovima, ocjenjuje da se u nazočnom slučaju radi o obvezi nadoknade troškova po načelu culpae, dakle po načelu odgovornosti za krivnju, prema kojem načelu je stranka dužna nadoknaditi protivniku troškove koje je prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio. Glede postupanja tuženika KK, sud prvog stupnja uzima u obzir činjenicu da nije dostavio odgovor na tužbu pa zaključuje da nije dao povoda tužbi, niti je na bilo koji način doprinio nastanku troškova tužitelja, s obzirom na činjenicu da se nije protivio tužbenom zahtjevu, zbog čega odbija zahtjev tužitelja.

8. Iako se u pobijanom rješenju sud ne poziva na konkretnu odredbu ZPP-a koju je primijenio, prema sadržaju odluke u kojoj je izraženo pravno stajalište o neosnovanosti zahtjeva tužitelja prema drugotuženiku, bi proizlazilo da primjenjuje čl. 156. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Treba reći da u ovom slučaju takve činjenice ne postoje niti su tužitelji zahtijevali nadoknadu parničnog troška od tuženika zbog toga što je svojom krivnjom ili slučajem koji mu se dogodio prouzročio nastanak nekih troškova. Ne radi se ni o situaciji koju propisuje čl. 157. ZPP-a, prema kojoj, ako tuženik nije dao povod za tužbu, i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj mora nadoknaditi tuženiku parnične troškove. U primjeni tog članka se, između ostalog, treba ispitati je li tuženik dao povoda za tužbu, pri čemu mora biti ispunjena i pretpostavka da je priznao tužbeni zahtjev, što u odnosu na drugotuženika nije ispunjeno. Ovdje se radi o slučaju donošenja presude zbog ogluhe, budući da je ocijenjeno da su za donošenje takve odluke u odnosu na drugotuženika bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 331. b. ZPP-a.

9. U pravu su tužitelji kada tvrde da ne postoji propis prema kojemu bi se drugotuženika moglo osloboditi od plaćanja troškova postupka tužiteljima, jer je drugotuženik izgubio parnicu pa je u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan snositi parnični trošak koji je tužiteljima nastao.

10. Međutim, zbog pogrešnog pravnog stajališta, sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice u svezi visine troška, pa tako između ostalog nije ispitao je li vrijednost predmeta spora u tužbi, označena u skladu s čl. 40. ZPP-a, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja.

11. Stoga će sud prvog stupnja ocijeniti je li naznačena vrijednost predmeta spora postavljena u skladu s uvjetima iz čl. 40. ZPP-a (budući da tužbeni zahtjev predstavlja nenovčani zahtjev), nakon čega će ponovno odlučiti o troškovima postupka u odnosu na drugotuženika KK.

12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 380. točka 3. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a pa će o troškovima u povodu pravnog lijeka sud prvog stupnja odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 26. svibnja 2025.

S u t k i n j a

Milena Vukelić Margan