Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-426/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupan po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1181/2024-7 od 23. prosinca 2024., 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1181/2024-7 od 23. prosinca 2024. u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirodara Kovača u Vinkovcima poslovni broj Ovrv-1052/2014 od 16.9.2014. kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 72,30 eur sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate svakog pojedinog računa.

1.1. U točki II. izreke djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovača u Vinkovcima poslovni broj Ovrv-1052/2014 od 16. rujna 2014. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 292,21 eur, kao i u dijelu pod točkama 3. i 4. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju odmjereni trošak ovršnog postupka u iznosu od 101,20 eur i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,45 eur.

1.2. U točki III. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 72,31 eur, sa zateznim kamatama od 23.12.2024. do isplate u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija citiranu presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) kao i u odnosu na odbijajući dio odluke o trošku te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud počinio višestruke povrede materijalnog prava kada je utvrdio ništetnost odredbe čl. 14. Općih uvjeta pozivajući se na odredbe čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača te neosnovano utvrdio kako bi njezina primjena dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, a da nije utvrdio kakva je točno tužiteljeva protučinidba. Također da je na konkretni odnos propustio primijeniti odredbu čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama kao lex specialis koja propisuje mogućnost potraživanja naknade prilikom raskida ugovora, a u vezi s odredbom čl. 296. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). Nadalje da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio kako tužitelj nije pretrpio štetu jer da predmetna naknada predstavlja ugovorenu naknadu štete (izmakle dobiti) nastale zbog raskida ugovora te je neosnovano utvrdio kako bi plaćanjem naknade za raskid ugovora tuženik plaćao za uslugu koja nije pružena, a iz čega bi navodno proizlazila neravnopravnost u pravima i obvezama. Žalitelj upire i na povredu odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a u postupanju prvostupanjskog suda koja je dovela do nepravilne i nezakonite presude čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe kao nepravilne i nezakonite pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj je odredba čl. 14 Općih uvjeta poslovanja tužitelja ništetna i protivna temeljnom načelu obveznog prava o jednakoj vrijednosti činidaba te predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu računa za kolovoz 2014. u iznosu od 292,21 eur s osnova naknade za prijevremeni raskid ugovora.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 364,52 eur na ime naknade za korištenje telekomunikacijskih usluga i naknade za prijevremeni raskid ugovora,

- da su stranke 24.5.2013. sklopile ugovor o korištenju mobilnih usluga uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca i da je tuženik kupio od tužitelja mobilni uređaj po povoljnijoj cijeni,

- da je tužitelj 3.3.2014. raskinuo, odnosno otkazao prethodno navedeni ugovor zbog neplaćanja računa od strane tuženika,

- da je prihvaćanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženik prihvatio i Opće uvjete poslovanja tužitelja koji su sastavni dio Ugovora,

- da tuženik duguje tužitelju po osnovi mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa, a temeljem sklopljenih ugovora ukupan iznos od 72,30 eur,

- da je temeljem pretplatničkog odnosa tuženiku bilo omogućeno korištenje telekomunikacijskih usluga po povoljnijim cijenama od redovnih cijena istih usluga, ali da tužitelj nije pružio dokaze o eventualnoj razlici u cijeni mobilnog uređaja kao i pruženih telekomunikacijskih usluga po povoljnijoj tarifi,

- da odredba čl. 14.2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora jer da bi njezina primjena dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženika, slijedom čega da je ista nepoštena posljedično tome ništetna, sukladno odredbi čl. 55. st.1. ZZP-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, budući da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor,

- da se prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14.10.2016, broj Su-IV-409/16, u pogledu naknade za prijevremeni raskid ugovora u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača,

- da je odredba čl. 14.2. Općih uvjeta poslovanja nepoštena, čime je i ništetna i iz razloga jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle tuženik nije imao utjecaja, pa suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, iako je ugovor raskinut, dok s druge strane raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje s obzirom da korisnik, dakle tuženik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže tužitelja pa tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao.

6.1. Slijedom izloženog prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim potraživanje tužitelja s osnove neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u ukupnom iznosu od 72,30 eur s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, dok utvrđuje neosnovanim potraživanje na ime naknade radi prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 292,20 eur, radi čega djelomično odbija tužbeni zahtjev te primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju razmjerno njegovom uspjehu u sporu.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) pa se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na sadržajno izneseni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi tužiteljeve protučinidbe i "obračuna" znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, kao ni u odnosu na žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 288. st 2. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP-a .

8.1. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima odbio zahtjev tužitelja po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora.

9. Protivno žalbenim navodima tužitelja, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača, koje pravno shvaćanje je prihvaćeno u višegodišnjoj i dosljednoj sudskoj praksi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja koja propisuje obvezu korisnika – potrošača na plaćanje preostalih mjesečnih naknada za razdoblje obveznog trajanja ugovora unatoč činjenici njegovog ranijeg raskida.

9.1. Naime polazeći od navedenih zakonskih odredbi, identičnog sadržaja kao odredbe članka 96. stavak 1. i 2. ZZP (NN 78/12, 56/13 i 41/14), važeće u vrijeme sklapanja predmetnog pretplatničkog ugovora, kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koju je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebice ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što je primjenjivo u okolnostima konkretnog pravnog odnosa, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se radi o nepoštenoj posljedično čemu ništetnoj ugovornoj odredbi.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da ugovorena naknada predstavlja naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora. Ovo iz razloga što nije dopušteno ugovaranje ugovorne kazne za novčane obveze sukladno odredbi članka 350. stavak 3. ZOO-a.

11. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda temeljen na pravilnoj primjeni odredbe članka 368. stavak 2. i 4. ZOO-a, kako tužitelj nije dokazao nastalu mu štetu u visini razlike cijene pružene telekomunikacijske usluge po povoljnijoj cijeni kao i cijene mobilnog uređaja koja bi se primjenjivala da među strankama nije bio sklopljen pretplatnički odnos uz obvezno trajanje.

12. Slijedom izloženog, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski primijenio materijalno pravo te odbio zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa s tuženikom.

13. U odnosu na odluka o troškovima parničnog i ovršnog postupka, a obzorom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. u vezi članka 155. ZPP-a kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznao tužitelju kao osnovan trošak postupka razmjerno njegovom uspjehu u sporu.

14. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković