Poslovni broj: P-325/2024-46

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Mariji Bušković, u pravnoj stvari tužiteljica 1. 1. ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Bojanu Lujaku, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi sprječavanja štetnih imisija, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao tužiteljice kao suvlasnice nekretnine oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] širenjem neugodnih mirisa i dima na nekretninu (stanove zk tijelo II E-19, E-29, E-43, E-62) tužiteljic na način da je palio vatru i pripremao hranu na roštilju s nadstešnicom koji se nalazi na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) koji je prikazan na skici lica mjesta od strane vještaka Stjepana Grmoljeza te se tuženiku nalaže prestati sa širenjem neugodnih mirisa i dima na nekretninu (stanove zk tijelo II E-19, E-29, E-43, E-62) tužitelja na način da je palio vatru i pripremao hranu na roštilju s nadstešnicom koji se nalazi na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) koji je prikazan na skici lica mjesta od strane vještaka Stjepana Grmoljeza, uz zabranu takvog ili sličnog budućeg uznemiravanja vlasništva tužiteljica.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem zahtijevaju utvrđenje uznemiravanja, prestanak uznemiravanja i zabranu budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja u dijelu koji se odnosi na uznemiravanje suvlasništva tužiteljica na nekretnini oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] širenjem neugodnih zvukova i čađe na nekretninu (stanove zk tijelo II E-19, E-29, E- 43, E-62) tužitelja paljenjem vatre, pripremanja hrane i okupljanja društva na roštilju s nadstešnicom koji se nalazi na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) koji je prikazan na skici lica mjesta od strane vještaka Stjepana Grmoljeza

III. Odbija se zahtjev tužiteljica:

¨Nalaže se tuženiku vratiti nekretninu u prvobitno stanje prije izvođenja radova koje je vršio bez suglasnosti svih suvlasnika, i to na način da ukloni roštilj s nadstrešnicom koji se nalazi na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) koji je prikazan na skici lica mjesta od strane vještaka Stjepana Grmoljeza, u roku od 15 dana, dok se u slučaju da tuženik ne vrati nekretninu u prvobitno stanje u ostavljenom roku ovlašćuju tužiteljice napraviti isto putem osoba ovlaštenih za izvođenje građevinskih radova, a sve o trošku tuženika.¨

i r i j e š i o j e

I. Zabranjuje se tuženiku paljenje vatre i korištenje roštilja s nadstrešnicom na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera).

II. Privremena mjera iz točke I. ovog rješenja se određuje do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljicama na ime nadoknade troškova postupka iznos od 1.344,07 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljice u tužbi podnesenoj 9. travnja 2024. i tijekom postupka tvrdi da su vlasnice, svaka svog, stanova u zgradi oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je i tuženik vlasnik stana u istoj zgradi, i to stana broj 9 na drugom katu zgrade ukupne površine 52,08 m2, a da tuženik na zemljištu ispred zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] učestalo loži gradele, sač, peku i slično, u različito doba dana (14 h, 16 h, 17 h, 22 h, 23 h, ovisno o danu), nekada i dva puta dnevno, zbog čega su stanari zgrade primorani držati prozore zatvorene, ne mog uz spavati s odškrinutim prozorom i ne mogu kod izlaska iz stana ostaviti otvorene prozore da se prostor zrači, sušenje robe im je nemoguće uslijed dima, a učestalo se osim dima stvara i buka i galama do kasno u noć uslijed skupljanja većeg društva. Tvrde da se tuženik oglušio na njihova upozorenja, a da u zdanje vrijeme sve češće i obilnije koristi roštilj, a što onemogućuje normalan život obiteljima tužitelja.

1.2. Tužiteljice pojašnjavaju da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao općenarodna imovina s Općinom Dubrovnik kao organom upravljanja, a da je u stvarnosti riječ o zemljištu na kojem je izgrađena predmetna zgrada pa da, sukladno načelu jedinstva nekretnine, predstavlja suvlasništvo suvlasnika zgrade. Tvrde da tuženik sve radnje vrši nezakonito i bez suglasnosti ostalih suvlasnika, na roštilju koji je osobno nezakonito izgradio prije više godina na zemljištu u suvlasništvu svih stanara, radi čega smatraju da imaju pravo zahtijevati uklanjanje samog roštilja.

1.3. Slijedom navedenog, tužiteljice zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik uznemiravao njih kao suvlasnike širenjem neugodnih zvukova, neugodnih mirisa, dima i čađe na nekretninu, na način da je palio vatru, pripremao hranu i okupljao društvo na roštilju s nadstrešnicom, da mu se naloži da prestane s navedenim uznemiravanjem i zabrani isto ubuduće, te da mu se naloži da ukloni roštilj s nadstrešnicom, sve uz obvezu tuženika da im nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

1.4. Uz naveden, tužiteljice predlažu donošenje privremene mjere kojom će se tuženiku zabraniti paljenje vatre i korištenja roštilja s nadstrešnicom, uz prijetnju novčanom kaznom, a sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Navedeno pojašnjavaju činjenicom da tuženik u zadnje vrijeme sve češće i bezobzirnije koristi opisani roštilje, a da to ostavlja negativan utjecaj na zdravlje tužiteljica i članova njihovih obitelji, kao i drugih stanara, čime im nastaje nenadoknadiva šteta.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tvrdnje tužiteljice o tome da često loži gradele, sač, peku i slično, u razno doba dana, a i dva puta dnevno, tvrdeći da nije životno, a ni logično, da bi netko dva puta dnevno pripremao roštilj ili peku. Pojašnjava da u svom stanu živi sa suprugom i djecom, a da ponekad, najčešće pojedinu nedjelju u mjesecu, na predmetnom roštilju pripremi hranu za svoju suprugu i djecu. Smatra da je razlog tužbe isključivo narušeni međususjedski odnosi zbog drugih razloga, te da se ovdje radi o obijesnom parničenju. Tvrdi da iz dostavljenih fotografija proizlazi da je u razdoblju od 30. svibnja 2023. do 13. ožujka 2024.roštilj koristio svega 5 puta, i to 30.5.2023., 1.7.2023., 9.7.2023., 7.3.2024. i 13.3.2024., s tim da smatra da tužiteljice njega uznemiravaju nezakonitim fotografiranjem u njegovom dvorištu u ljetno doba dok je bez majice. Prigovara da fotografije njega uzete od strane tužiteljica predstavljaju nezakonit dokaz. Tvrdi da tužiteljice ispod njihovih balkona redovito bacaju razno smeće, prolijevaju vodu i slično, a da mu nikada nije palo napamet da ih tuži. U odnosu na sušenje robe, ukazuje da su tužiteljice nezakonito zatvorile svoje balkone i da zbog toga robu suše s vanjske strane balkona, umjesto na balkonima, dok u slučaju da su preosjetljive na dim mogu jednostavno zatvoriti prozor tih sat vremena koliko traje priprema roštilja. Osporava da bi stvarao buku i galamu, te ukazuje da je iz dostavljenih fotografija razvidno da roštilj priprema sam.

2.2. Tuženik tvrdi da se roštilj nalazi na terasi njegovo stana preko 30 godina i da nikada nije predstavljao problem, a da sama terasa predstavlja njegovo vlasništvo, ne vlasništvo suvlasnika zgrade. Ukazuje da je sama terasa legalizirana, a kako je njegovo vlasništvo, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

2.3. Slijedom navedenog, smatra da povremeno korištenje roštilja za potrebe njegove obitelji ne predstavlja prekomjerne imisije, pa obzirom na navedeno te činjenicu da tužiteljicama njegovim postupanjem ne nastaje nikakva šteta, predlaže odbiti zahtjeve tužiteljica i naložiti istima da mu nadoknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

3.1. Tijekom glavne rasprave pročitan je dopis – opomena pred tužbu, dopis Gradonačelniku, kućni red, liječničke potvrde, pregledane su fotografije lica mjesta, izvod iz katastarskog plana, izvadak iz zemljišne knjige, rješenje o izvedenom stanju, spis Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa UP/I-361-03/13-08/4586, proveden je uviđaj na licu mjesta, građevinsko i geodetsko vještačenje te su saslušani svjedoci HC, CC, EC, GC, KC, LC i VC te stranke.

3.2. Ocjena je ovog suda da su temeljem provedenih dokaza utvrđene odlučne sporne činjenice i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, radi čega daljnji dokazi nisu niti izvođeni.

4.1. U odnosnu na prigovor tuženika o nezakonitost dokaza – fotografija lica mjesta, ocjena je ovog suda da je isti prigovor neosnovan.

4.2. Naime, člankom 220.a st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP) je propisano:

Sudska odluka ne može se temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakonit dokaz).

Sud može rješenjem dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Prilikom odlučivanja o dopuštenosti dokaza sud će uzeti u obzir razmjer težine povrede prava zbog izvođenja nezakonitog dokaza te interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

4.3. Nadalje, člankom 144. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.) je propisano:

Tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda neovlašteno slikovno snimi ili takvu snimku uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi i na taj način povrijedi njegovu privatnost, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

4.4. U konkretnom slučaju je razvidno da je snimljena vanjska površina-zemljište uz stambenu zgradu, snimka je snimljena od strane stanara zgrade koji kao takvi inače imaju slobodan pogled na navedenu površinu, fotografije ne sadrže podatke za identifikaciju same osobe na njima, a činjenica da su na nekim od fotografija vidljiva robom neprekrivena leđa osobe na fotografiji po ocjeni ovog suda ne narušava intimu navedene osobe jer je ta ista osoba u takvom izdanju na površini koja nije zaštićena od pogleda iz prostora same zgrade. Naime, snimljeni prostor se nalazi na strani zgrade na kojoj su otvori stanova te je isto poznato osobi koja se nalazi na fotografiji čime je jasno da je upoznata da se nalazi na prostoru koji nije posebno zaštićen od pogleda i da ga susjedi iz stanova iznad navedene površine slobodno mogu uočiti.

4.5. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, kao i činjenicu da je predmet spora upravo korištenje predmetnog roštilja, osobito učestalost i vrijeme korištenja istog, ocjena je ovog suda da je u danim okolnostima korištenje predmetnih fotografija kao dokaza navedenih činjenica opravdano.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da su zahtjevi tužiteljica djelomično osnovani.

6. Predmet spora je zaštita vlasništva tužiteljice od prekomjernih imisija u vidu dima koji dopire u njihove stanova od roštilja tuženika koji se nalazi na terasi ispred stana tuženika, kao i buke od druženja na istoj terasi.

7. Između stranaka nije sporno:

- da su susjedi – vlasnici stanova u istoj zgradi i to stanova koji se nalaze na istoj vertikali zgrade,

- da tuženik na terasi ispred svog stana ima roštilj,

- da tuženik koristi predmetni roštilj za pripremanje hrane.

8. Sporno je između stranaka:

- vlasništvo zemljišta na kojem se nalazi roštilj,

- pravo tužiteljice da zahtijevaju uklanjanje roštilja,

- postojanje prekomjernih imisija.

9. Člankom 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ br. NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV), a koji uređuje institut imisija u području susjedskih prava je propisano slijedeće:

(1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

(2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

(3) Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje.

(4) Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

(5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.

10.1. Uviđajem na licu mjesta te temeljem geodetskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke dipl. ing. geod. Stjepanu Grmoljezu, utvrđeno je da se roštilj tuženika nalazi na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu ove nekretnine koja u naravi predstavlja ravnu prohodnu taracu na koju se pristupa izravno iz stana tuženika te koja se faktično koristi kao pripadnost stana tuženika, s tim da je terasa sa zapadne i južne strane omeđena vanjskim zidovima zgrade, a sa sjeverne strane dijelom betonskim zidom, a dalje prirodnom stijenom koja seže više metara iznad.

10.2. Uviđajem te geodetskim i građevinskim vještačenjem je također utvrđeno da se stanovi tužiteljica nalaze iznad prostora predmetne terase te da su svi otvori u njihovim stanovima iznad prostora terase na kojoj se nalazi roštilj tuženika.

11.1. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da predmetna terasa nije upisana kao pripadnost stana tuženika, dapače k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upisana kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo od zgrade u kojoj se nalaze stanovi stranaka oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz upis da se radi o društvenom vlasništvu, s pravom upravljanja nekadašnje Općine Dubrovnik, prednika Grada Dubrovnika.

11.2. Uvidom u rješenje o izvedenom stanju koje je 22. srpnja 2016. donio Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom UP/I-361-03/13-08/4586, utvrđeno je da je na zahtjev tuženika i SC ozakonjen nezakonito rekonstruirani dio stambene jedinice na drugom katu.

12. Iz prethodno navedenog je jasno da tuženik nije upisan kao vlasnike terase na kojoj se nalazi predmetni roštilj, dok činjenica ozakonjenja nezakonito dograđenog dijela stana tuženika nije sama po sebi od utjecaja na vlasništvo. Navedeno rješenje o izvedenom stanju pretpostavlja da se nezakonito izgrađeni objekt ne može ukloniti kao objekt izgrađen bez dozvole nadležnog upravnog tijela jer je ovim rješenjem nadležno upravno tijelo dalo dopuštenje za postojanje istog objekta.

13. Naime, u konkretnom slučaju je, a obzirom na upis u zemljišnoj knjizi te činjenicu da se radi o zemljištu koje po logici stvari predstavlja zemljište za redovnu uporabu zgrade, razvidno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvo sa zgradom oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u kojoj se nalaze stanovi stranaka, što pretpostavlja da su stranke kao etažni vlasnici i suvlasnici predmetne terase (367. i čl. 43. ZV-a).

14. Za odluku u ovoj pravnoj stvari je odlučno je li se tuženik koristi nekretninom u suvlasništvu, i to dijelom u njegovom isključivom posjedu, na način da s nje na susjedne nekretnine (konkretno stanove tužiteljica) odašilje slučajno ili po prirodnim silama dim, neugodni mirisi, čađa te buku, i to u količini/opseg koji nije primjeren s obzirom na namjenu nekretnina obzirom na mjesto i vrijeme.

15.1. Stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. građ. PC, nakon pregleda roštilja i predmetne nekretnine, nalazi da roštilj/kamin/otvoreno ložište nije u potpunosti izgrađen u skladu s pravilima struke jer nije omogućeno kanaliziranje dima i imisija obzirom je kamin natkriven improviziranom nadstrešnicom, bez dimnjaka, tj. odvodne cijevi i upotrebom gorivih elemenata (drvnih murala) te je sa tri strane otvoren i omogućen nesmetani prolaz dima i imisija prema okolišu, odnosno stambenoj zgradi.

15.2. Vještak građevinske struke je mišljenja da postoje određene količine dima od kamina/roštilja/otvorenog ložišta prema susjednoj zgradi, ovisno o intenzitetu i smjeru strujanja zraka u određenom trenutku te obzirom na konfiguraciju terena iza zgrade, da imisije nastaju posredno uslijed korištenja kamina, a količina ovisi o učestalosti i trajanju. Ukazuje da je dim prouzročen loženjem krutih goriva, odnosno pečenjem prehrambenih namirnica te obzirom je topli zrak lakši, da se isti diže u visinu, a vjetar ga usmjerava prema istočnom dijelu zgrade, ovisno o smjeru i intenzitetu vjetra. Navodi da izostanak vjetra, u danom prostoru, ima za posljedicu povećane koncentracije dima koje se zadržavaju dulje u prostoru.

15.3. Vještak pri tome pravilno ukazuje na odredbe čl. 11. Zakona o gradnji (¨Narodne novine¨ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) te Tehničkog propisa za dimnjake u građevinama (¨Narodne novine¨ broj 3/2007) prema kojima građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da tijekom svog vijeka trajanja ne predstavlja prijetnju za higijenu ili zdravlje i sigurnost radnika, korisnika ili susjeda, a posebno istjecanja otrovnog plina, emisije opasnih tvari, hlapljivih organskih spojeva (VOC), stakleničkih plinova ili opasnih čestica u zatvoreni i otvoreni prostor, emisije dimnih plinova iz ložišta tako da budu ugrožena higijena, zdravlje ljudi i okoliš.

16. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka geodetske struke i građevinske struke kao stručnim, uvjerljivim i jasnim, u skladu s utvrđenjima suda s lica mjesta, a kojima u konačnosti stranke nisu prigovorile.

17. Dakle, predmetni roštilj se nalazi u prostoru koji je s dvije strane ograđen vanjskim zidovima zgrade višekatnice, a s jedne strane prirodnom stijenom gotovo visine zgrade, roštilj predstavlja otvoreno ložište bez usmjeravanja i umanjenja dima i mirisa koji nastaju upotrebom istog te navedeni dim i miris kretanjem vjetra i pravilima fizike dospijeva do viši prostora zgrade, uz činjenicu da se svi otvori u stanovima tužiteljica nalaze upravo na toj strani zgrade.

18. Nadalje, iz priloženih fotografija te uvjerljivih i logičnih iskaza svjedoka HC i GC, susjeda stranaka, te prijatelja tuženika, kao i stranaka u dijelu u kojem bitno istovjetno iskazuju, proizlazi da roštilj tuženika postoji više od 20 godina i da ga tuženik koristi za pripremanje hrane, dok iz iskaza HC i GC, kao susjeda koji imaju stanove na predmetnoj strani zgrade, proizlazi da dim od roštilja smeta susjedima u stanovima iznad ponekad, ovisno o vjetru odnosno je li ga vjetar nanosi prema njihovim prozorima, dok iz iskaza svjedoka EC, čiji su otvori od stana na drugoj strani zgrade, proizlazi da dim ne dospijeva do njegovog stana.

19. U odnosu na iskaz svjedoka CC, prijatelja tuženika, u dijelu u kojem iskazuje da dim ide prema susjednom hotelu, ne prema zgradi, ukazuje se da je navedeni iskaz u suprotnosti s nalazima vještaka građevinske struke, iskazima susjeda stranaka te nelogičan jer tvrditi da dim ide prema susjednoj, udaljenijoj zgradi, a ne prema najbližoj zgradi, jedinoj u neposrednoj blizini, pored činjenice da je s druge strane stijena gotovo iste visine kao zgrada stranaka, je protivno zdravoj logici i činjenici da se kod dizanja zraka zrak mora kretati od dna prostora uz zgradu prema višem, time prostorom između zgrade stranaka i susjedne stijene, a da bi uopće mogao doći na razinu susjednog hotela.

20. Iz u bitnom istovjetnih iskaza tuženika, njegove supruge KC te sinova LC i AC proizlazi da tuženik roštilje koristi desetljećima, da na istom priprema ručak ili večeru, s tim da sam tuženik navodi da ručak priprema između 13 i 14 sati, večeru između 20 i 22 sata, 2-3 puta mjesečno.

21. Iz priloženih fotografija, sukladno mišljenju vještaka, te u bitnom istovjetnih iskaza tužiteljica proizlazi da tuženik roštilja u različito doba dana, ponekad i više puta dnevno (ručak i večera), da i im dim od roštilja, time i miris, dospijeva do njihovih stanova, da zbog navedenog ne mogu slobodno zračiti stanove i sušiti robu, a što utječe na kvalitetu života u njihovim stanovima.

22. Predmetna zgrada je stambena zgrada što pretpostavlja da se u njoj svakodnevno boravi, odnosno stanuje, da otvori stanova služe, između ostalog dotoku zraka u prostoru i provjetravanju prostora, da stanovnici zgrade u prostoru stana borave i tijekom dana i tijekom noći no da povremeno, poslovno ili privatno izbivaju iz stana, da u prostoru stana suše robu i odmaraju.

23.1. Život u stambenoj zgradi podrazumijeva postojanje kućnih pravila te suživot, a suživot podrazumijeva obzirno izvršavanje vlasničkih prava na način da se pri tome ne umanjuju i ne ograničavaju prava drugih vlasnika etaža, što po prirodi stvari pretpostavlja veći stupanj pažnje nego primjerice stanovanja u kući.

23.2. Činjenica je da stambene zgrade osim privatnih dijelova (stanova) imaju i zajedničke dijelove zgrade, pa su svi stanari kao suvlasnici zgrade dužni svoj prava i na privatnom i zajedničkom dijelu zgrade izvršavati obzirno prema ostalim suvlasnicima zgrade.

24.1. Činjenica je da tuženik povremeno koristi roštilj na način da, uslijed prirodnih sila, dim i miris od roštilja dospijeva u stanove njegovih susjeda, time i tužiteljica, činjenica je da tužiteljicama navedeno utječe na kvalitetu života u smislu zrak, prozračnosti i mirisa u njihovim stanovima te iste po ocjeni ovog suda nisu dužne u stambenoj zgradi niti očekivati niti trpjeti takve imisije.

24.2. Da je navedeno postupanje tuženika i imisije koje odašilje neprimjereno i prekomjerno postupanje ukazuje činjenica da unutarnji prostori zgrada imaju sustav ventilacije sa svrhom onemogućavanja/znatno ograničavanja usmjeravanja zraka i/ili mirisa iz jednog stana u drugi, da otvorena ložišta, kao i sva druga ložišta, u stambenim prostorima i u njihovoj blizini imaju mehanizam redukcije sa svrhom usmjeravanja dima/mirisa, dok je činjenica da je tuženik jedini stanar zgrade koji u prostoru opisane konfiguracije terena koristi roštilj – otvoreno ložište na način da ispušni plinovi od istog po samoj logici stvari moraju bar povremeno dostizati u stanove susjeda i to stanove koji nemaju drugu mogućnost provjetravanja izuzev otvorima koji se svi nalaze na istoj strani zgrade, poviše predmetnog roštilja.

25.1. Tuženik sam niti ne tvrdi da je za korištenje opisanog roštilja tražio i ishodio suglasnost suvlasnika zgrade, a niti da bi poduzeo radnje radi sprječavanja imisija prema susjednim stanovima, dapače isti smatra da su zahtjevi tužiteljica zlonamjerni i pri tome ukazuje da se samo dio susjeda žali, a da je dio čak u nekoj fazi tijekom godina i bio prisutan roštiljanju.

25.2. Činjenica je da su odnosi stranaka kao susjeda poremećeni, odnosno da isti evidentno ne komuniciraju, da je tužiteljica ŠC nekoć i bila prisutna u stanu tuženika tijekom roštiljanja, no navedeno ne pretpostavlja da je ista dala suglasnost za navedeno postupanje tuženika, a niti da je njen zahtjev zlonamjeran.

25.3. Naime, životno je i logično da vlasnik stana želi svoj stan koristiti na uobičajen način, a to je, između ostalog, prozračivanjem stana kada odgovara njegovim potrebama, sušenjem robe kada odgovara njegovim potrebama, pa činjenica da tužiteljici ŠC, usprkos ranijem prijateljstvu s tuženikom i njegovom obitelji, smeta opisano postupanje tuženika, nije zlonamjerno, već predstavlja njeno legitimno pravo da svoj stan koristi na uobičajeni način.

25.4. Pri tome se napominje da su preostale susjede, ovdje tužiteljice, osobe koje su kasnije doselile u zgradu, konkretno Ljiljana Dikenšaid 2017., a Žaneta Dimitrovska 2015., čime je jasno da nisu ¨odjednom¨, nakon svih desetljeća, iskazale protivljenje postupanju tuženika.

26. Ocjena je ovog suda da otvoreni roštilj nije uobičajen za stambene zgrade i to s razlogom, upravo radi imisije koje od njega dolaze i koje po prirodi stvari dospijevaju u ostale stanove pa ako tuženik ima potrebu i želju svoje vlasništvo uživati korištenjem istog, navedeno je dužan činiti na način da ne ometa druge suvlasnike zgrade, odnosno da time ne onemogućava redovito korištenje njihovih vlasničkih prava, konkretno prava na svježi zrak u stanu i izostanak mirisa dima.

27. Odredbom čl. 100 ZV-a je propisano:

(1) Susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojega prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom.

(2) Kad odredbe ovoga Zakona naređuju vlasniku neko trpljenje, propuštanje ili činjenje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva, tada su ovlašteni to od njega zahtijevati kao svoje pravo vlasnici drugih nekretnina koji za to imaju opravdani interes, te to ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Jednako kao i vlasnik ovlašteni su to zahtijevati i oni koji nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenoga iz njegova.

(3) Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti.

(4) Trpljenje, propuštanje i činjenje koje se može zahtijevati od vlasnika neke nekretnine može se umjesto od njega zahtijevati od onoga koji nekretninu posjeduje na temelju prava izvedenoga iz njegova.

(5) Ono što je određeno za susjedska prava vlasnika zemljišta vrijedi na odgovarajući način i za vlasnike ostalih nekretnina, uključujući i suvlasnike na čijim je suvlasničkim dijelovima uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine, ako nije suprotno zakonu ili naravi nekretnina.

28. Zaključak je ovog suda da tuženik korištenjem otvorenog roštilja i dospijevanjem neugodnih mirisa i dima u stan tužiteljica, uznemirava vlasništvo tužiteljica te ih izlaže prekomjernim imisijama obzirom nekretnina predstavlja stambenu zgradu u kojoj iste stanuju, pa je temeljem čl. 110. ZV-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

29.1. U odnosu na preostali dio zahtjeva tužiteljica, ocjena je ovog suda da uviđajem na licu mjesta, provedenim vještačenjima i temeljem iskaza svjedoka i stranaka nije dokazano da bi radnjom tuženika u stanove tužiteljica dospjela čađa, dok nije dokazano niti da bi tuženik širio ¨neugodne zvukove¨ u nekretnine tužiteljica.

29.2. Naime, neugodni zvukovi bi po samom značenju riječi pretpostavljali zvukove koji izazivaju nelagodu i koji su neuobičajeni, a činjenica da tuženik povremeno s obitelji ili prijateljima boravi na prostoru terase na kojoj se nalazi roštilj ne predstavlja takve zvukove. Naime, sami povremeni razgovori na prostoru kraj zgrade pa i druženja, nisu neuobičajeno ili prekomjerne imisije, dok tužiteljice ne tvrde niti dokazuju da bi se radilo o svađama i vikanju koje je učestalo i koje ih učestalo ometa u korištenju njihovih stanova. Činjenica je da je tuženik obiteljski čovjek, da živi u stanu sa suprugom i sinovima pa je nelogično i neuvjerljivo, a niti proizlazi iz provedenih dokaza, da bi organizirao česta druženja u prostoru kraj roštilja i pri tome stvarao neprimjerenu, neuobičajenu i dugotrajnu buku koja bi ometala stanare zgrade.

30. Konačno, u odnosu na zahtjev tužiteljica za uklanjanjem predmetnog roštilja, ukazuje se da izmjena postojećeg stanja dijela zemljišta koje postoji više desetljeća predstavlja suvlasništvo svih suvlasnika zgrade predstavlja posao izvanredne uprave u smislu čl. 41. ZV-a što znači da tužiteljice, kao 4 od ukupno 83 upisana suvlasnika, nisu ovlaštene isto samostalno zahtijevati kako to zahtijevaju u ovom postupku te je za opisano postupanje tuženika nužna suglasnost svih suvlasnik prema odredbi čl. 41. ZV-a, odnosno za ubuduće natpolovične većina suvlasnika, kako to propisuje čl. 39. st. 1. Zakon o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine" br. 152/24.).

31.1. U odnosu na prijedlog tužiteljica za privremenu mjeru zabrane paljenja vatre i korištenja roštilja s nadstrešnicom na nekretnini, a koju iste u privremenoj mjeri označavaju po novoj izmjeri koja je nesporno u primjenu u katastru, no ne i u zemljišnim knjigama, no kojom se oznakom po ocjeni ovog suda dovoljno određuje predmet zahtjeva, ocjena je ovog suda, a obzirom na prethodno obrazloženje o postojanju prekomjernih imisija i učincima istih na tužiteljice, da je navedeni prijedlog osnovan.

31.2. Odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu: OZ) je propisano:

Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

31.3. Tužiteljice su, kako je prethodno obrazloženo, učinile vjerojatnim postojanje svoje tražbine, dok iz činjenice da su iste uslijed paljenja vatre i korištenja roštilja izložene prekomjernim imisijama na način da dim i miris dospijevaju u njihove stanove te stoga ne mogu slobodno provjetravati svoje stanove, a iz priloženih liječničkih potvrda (list 17 i 18 spisa) proizlazi preporuka liječnika, i to za tužiteljicu UC i DC, supruga tužiteljice ŠC, da izbjegavaju dim i pare, odnosno da uslijed dima i njihovog zdravstvenog stanja imaju dodatne zdravstvene teškoće, radi čega je primjenom čl. 347. st.1. toč. 6. OZ-a, odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

32.1. Tužiteljice su djelomično uspjele u postupku i to u pogledu dijela imisija, dok je tuženik uspio u pogledu dijelu imisija i zahtjeva za uklanjanje roštilja, pa uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 15.000,00 eura i činjenicu da pojedina novčana vrijednost ovih zahtjeva pripada skupini tarife zastupanja po punomoćniku odvjetniku (Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23, dalje u tekstu OT) u niži platni razred, za razliku od platnog razreda ukupne vrijednosti predmeta spora, jasno je da su obje strane imale legitimna očekivanja u vidu uspjeha u sporu te nužnost troška zastupanja, radi čega je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja.

32.2. Nadalje, a uzimajući u obzir da je trošak uviđaja na licu mjesta te građevinsko i geodetsko vještačenje bilo nužno te da trošak istog nije ovisan o samom dijelu zahtjeva s kojim su tužiteljice uspjele u sporu jer su ove radnje bile potrebne radi identifikacije samog predmeta spora, lokacije roštilja i stanova tužiteljica, kao i radi ispravnosti samog roštilja za izostanak imisija, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, tuženik je dužan tužiteljicama nadoknaditi plaćeni predujam troška uviđaja, geodetskog i građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.344,07 eura sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Žalba protiv točke I. i II. izreke rješenja ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljica

2. pun. tuženika