REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-1513/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja 1. UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mlt. ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. mlt. RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], - tužitelji pod 2. i 3. zastupani po majci UTG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], - svi zastupani po punomoćnicima Marku Zekanoviću, ČT i Marinu Zekanoviću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika Općina Zemunik Donji, OIB: 82242641755, ulica I br. 16, Zemunik Donji, zastupana po načelniku općine AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva "Marinović i partneri" j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Zekanovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. i zamjenice punomoćnika tuženika VT odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu "Marinović i partneri" j.t.d. u Zadru, te nakon objave dana 26. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su tužitelji UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak pov. 19645 m2, k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici sudskog očevida od 04. studenog 2024. god. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. IT obojan žutom bojom i označen slovima A-B- C-D-A površine 2174 m2, koja je skica sastavni dio ove presude, i to tužitelj UT suvlasnik za 1/2 dijela, te tuženici ĆT i RT suvlasnici svaki za 1/4 dijela, pa se tužitelji ovlašćuju da temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, odnosno po provedenoj parcelaciji, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena upisanog zk. vlasnika.

II.Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.706,18 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da je u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak pov. 19645 m2, kao općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja Mjesni narodni odbor Smoković. Gornji upis prava vlasništva je pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju budući su tužitelji stvarni vlasnici realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji je na prostoručnoj skici od 10. srpnja 2024. godine obojan žutom bojom i označen slovima A-B-C-D-A. Predmetni realni dio čest. 1321/2 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja 1/2 dijela starine – ruševne kuće sa okućnicom, kompleks u cjelini ograđen suhozidom. Druga polovica pripada rodici stranaka ŽT, koja je u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru posl. broj: P-203/2023 ishodila pravomoćnu presudu od 31. listopada 2023. god, a kojom se utvrđuje da je ista vlasnica za cijelo druge polovice ovoga kompleksa. Izvorno je ovaj kompleks ograđen suhozidom predstavljao vlasništvo dva brata, U i CT. CT naslijedila je njegova kćerka ŽT, dok su GT naslijedili ovdje tužitelji, kako je to utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci posl. broj: O-3592/17 UPP-OS-RIJEKA-109/17-4 od 01. prosinca 2017. god. Na navedenoj nekretnini prvobitno je kuću izgradio pok. GT, koja je međutim za vrijeme Domovinskog rata uništena, te je zatim njegov brat CT djelomično podigao novu kuću, za koju mu je U ustupio priključak vode i struje. Nasljeđivanjem svojih pravnih prednika tužitelji su nastavili uživati njihov nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed, a koji ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem. Tužitelji stoga drže da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njihovi prednici kao i oni vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjedanjem, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 od 28. listopada 1996. god.), a jednako i u skladu sa praksom zauzetom po Europskom sudu za ljudska prava u predmetima Trgo protiv RH, Jakeljić protiv RH i drugima, koju je praksu u cijelosti potvrdio i Vrhovni sud RH. Prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelji, bili su vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetne čestice preko sto godina. Istu nekretninu koristili su i držali u svom posjedu neprekidno i to kao vlasnici. U tom posjedu ih nikada nitko nije ometao, a niti im je na bilo koji drugi način dao do znanja da ta nekretnina koju drže u posjedu i brinu se o njoj kao o svojoj, nije njihova. Kako tužitelji nemaju ispravu koja bi bila podobna da upišu pravo vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama i time usklade faktično stanje sa zemljišnoknjižnim, to imaju pravni interes za vođenje ovog postupka, pa slijedom toga predlažu da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se tuženik protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti dok tužitelj ne dokaže svoje pravo vlasništva na utuženoj nekretnini. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) u članku 159. stavku 1. propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i traje neprekinuto kroz zakonom određeno vrijeme. Tuženik osporava da bi posjed tužitelja ili njihovih prednika na nekretnini bio kvalificiran (zakonit, pošten i istinit) te da bi trajao kontinuirano kroz zakonom predviđeno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Opreza radi ističe se kako tužitelj ničim nije dokazao da bi ga pripadala upravo navedena površina predmetne nekretnine, a niti to proizlazi iz materijalnih dokaza koji su priloženi uz tužbu. Tužitelji nisu dostavili pravni temelj po kojem bi njihovi prednici stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a ni prijeko potrebne dokaze u vidu povijesti posjedovanja na predmetnim nekretninama i povijesnog zk izvatka, a koji su nužni da bi se provjerila osnovanost navoda tužitelja u povjesnici tužbe. Stoga je razvidno tužitelji ad.1- ad.3 u odnosu na ovog tuženika zasad nisu dokazali na koji način i temeljem koje isprave bi stekli utužene nekretnine, niti da bi ih držali u posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa je jasno da ovi tužitelji nisu dokazali svoje navode u tužbi prijeko potrebitim dokazima zbog čega se tuženik i protivi istoj u cijelosti kao neosnovanoj. Tuženik opreza radi osporava i da bi posjed tužitelja bio kontinuiran na predmetnoj nekretnini, pogotovo imajući u vidu navode iz povjesnice tužbe. Tužitelji su prema navodima iz tužbe napustili ovu predmetnu nekretninu radi čega pogotovo nema osnove za udovoljavanje tužbenom zahtjevu u pogledu stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti. Obzirom da tužitelj u odnosu na ovog tuženika zasad nije dokazao na koji način i temeljem koje isprave je stekao utužene nekretnine i to u navedenoj površini, niti je dokazao da bi ih držao u nesmetanom i poštenom te zakonitom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme, tuženik se mora protiviti predmetnoj tužbi kao neosnovanoj u cijelosti. Jednako tako, tuženik zasad osporava i privatno izrađenu dokumentaciju za potrebe tužbe. Tuženik ovdje posebno pridržava pravo a sukladno odredbama ZPP-a da se još detaljnije očituje na navode iz tužbe a nakon što se pribave i provedu potrebni dokazi koji su već po odredbama Zakona o parničnom postupku trebali biti uz tužbu prikazani sudu i tuženicima. U ovom trenutku tuženik ne može znati niti koliki udio u površini zahtijevaju tužitelji prema priloženoj tužbi, stoga se u navedenom smjeru ne može ni valjano očitovati. Stoga se, slijedom svega prethodno navedenog i obrazloženog, tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanoj te se predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da ovom tuženiku nadoknadi sve prouzročene parnične troškove postupka u ovoj pravnoj stvari.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak površine 19645 m2 (l.s.4-5), prijepis posjedovnog lista 398 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.6), izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar od 10.07.2024.g. (l.s.7), prostoručnu skicu 10.07.2024.g. (l.s.8), dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 4.3.2024.godine (l.s.9), prijepis posjedovnog lista 80 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.13), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci O-3592/17 UPP-OS-RIJEKA-109/17-4 iza smrti GT sin Ć od 1.prosinca 2017.g. (l.s.15-16), fotografije tužitelja (l.s.17), očitovanje na zahtjev za obnovu oštećene kuće u [adresa] GT Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 12. rujna 2013.g. (l.s.18), povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar Klasa:930-04/22-05/703, Urbroj:541-24-02/1-23- 3 od 20. siječnja 2023.g. (l.s.19-22), ispis sa geoportala (l.s.23), izjavu GT od 25.09.2103.g. ovjerenu po javnoj bilježnici u [adresa] ĆTG pod brojem OV-4068/13 25.09.2013.g. (l.s.24-25), suglasnost GT od 2.ožujka 2007.godine u pogledu priključka na struju u [adresa] (l.s.26), položajni nacrt Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove-Zadar od 06.05.1988.g. (l.s.27-28), ispis sa geoportala (l.s.29), tužbu ŽT protiv Općine Zemunik Donji pod posl.br. P-203/2023 Općinskog suda u Zadru i odgovor na tužbu tuženika u tom predmetu (l.s.30-51), tužbu glavnog miješanja 1. UT, 2.mlt. ĆT, 3.mlt. RT, protiv tuženika 1. ŽT i 2. Općine Zemunik Donji (l.s.52-87), zapisnik Općinskog suda u Zadru o očevidu na licu mjesta u k.o. [adresa] 28. rujna 2023.g u predmetu 21 P-203/2023 (l.s.88-90), skicu sudskog očevida od 28.rujna 2023.g. vještaka Frane Vlatkovića dipl.ing.geod. u predmetu P- 203/2023 (l.s.91-93), dio predmeta Općinskog suda u Zadru 21 P-203/2023 (l.s.94- 105), proveo očevid u k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodeta dipl.ing.geod. Frane Vlatkovića (l.s.122-123,130-131), izvršio uvid u skicu sudskog očevida k. o. [katastarska općina] stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing.geod. Frane Vlatkovića od 04. studenog 2024.godine (l.s.135-136), saslušao svjedoka ZT (l.s.150-151), svjedoka MT (l.s.152), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja pod 1 UT (l.s.153), saslušao svjedoka ET (l.s.155-156), i izvršio uvid u predmete Općinskog suda u Zadru P-203/203 i P-1996/2023.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Nekretnina koja je predmet postupka je u upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak površine 19 645 m2 upisana kao općenarodna imovina sa organom upravljanja mjesni narodni odbor Smoković, s tim da tužitelji potražuju realni dio ove nekretnine i to dio koji je na skici sudskog očevida od 04. studenog 2024. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. IT obojan žutom bojom i označen slovima A-B-C-D-A površine 2174 m2, i to tužitelj UT da je suvlasnik za 1/2 dijela, te tuženici ĆT i RT suvlasnici svaki za 1/4 dijela.

6.Prvenstveno se ukazuje na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru 21P- 203/2023-26 od 31. listopada 2023.g. koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 17.studenog 2023.g., koja se zasniva na istovjetnom činjeničnom i pravnom osnovu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice Općine Zemunik Donji, Ulica I. br. 16, OIB:82242641755, zastupane po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, kojom je presuđeno: "Utvrđuje se da je tužiteljica ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine oznake čest. 1321/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 2174 m2, koji dio nekretnine je na Skici sudskog očevida održanog dana 28. rujna 2023. godine označen slovima A-B-C-D-E-A i obojan je žutom bojom, za cijelo, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upiše temeljem ove presude kao vlasnik dijela nekretnine oznake čest. 1321/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 2174 m2, koji dio nekretnine je na Skici sudskog očevida održanog dana 28. rujna 2023. godine označen slovima A-B-C-D-E-A i obojan je žutom bojom, za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice i upisanog zk. vlasnika, sve po pravomoćnosti ove presude, dakle riječ je o tužbi za istovjetnu nekretninu koju je podnijela ŽT kći CT, po istom činjeničnom i pravnom osnovu kao i tužitelji u ovom predmetu, i koji dio ŽT sada nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po provedenoj parcelaciji i pravomoćno završenom postupku.

7.Istovjetne tvrdnje i slijed stjecanja prava vlasništva su potvrdili i svjedoci saslušani u ovom postupku, te sam tužitelj pod 1 u stranačkom iskazu, pa je tako svjedok ZT pok. FT, naveo da mu je poznato gdje se ovo nalazi, to je bio pašnjak, to da je agrarnom reformom 1922. godine bilo dodijeljeno njegovom djedu R i bratu mu Č, pok. otac od UT je tu napravio kuću, otac mu se zvao U, misli da je on napravio kuću 1982. godine, tu je živjela od Stevana majka, a oni su dolazili ljeti, majka od U se zvala ĆTG, a suprug od ĆTG je bio HT koji je poginuo 1942. godine u Ražancu, ta parcela je ograđena sa suhozidom i dračom na suhozidom, a negdje je stavljena mreža, tu su se čuvale ovce i koze, tu je čuvala ovce svjedokova pok. baba A, misli da tu ima negdje kvadrata oko 9 tisuća i nešto, to je podijeljeno, izparcelirano na njih, s time da su pok. PT i brat CT dobili 2200 kvadrata, svatko je dobio po 2200 kvadrata, misli da je to bilo negdje 1982. godine kada su se podijelili. To da je ograđeno odmah poslije te agrarne reforme, tko je dobio taj je i ogradio, ogradio je did R i brat njegov Č. R je imao sina FT i V, FT je imao nasljednike i to ovog svjedoka, MT i ET, i I, a Ž se odrekao svega, Č se odrekao ovoga, pa ja Č dobio na drugoj strani ne ovo, Č ovo nije trebalo jer je bio pop, a njima je trebalo jer su držali blago, pa je on to pustio sve R i njegovim nasljednicima. U i CT su stekli ovu parcelu, jer je pok. HT bio brat od svjedokovog ćaće FT, pa mu je to svjedokov otac dodijelio. CT da više nije živ, njega je naslijedila ČT, a ova kuća u kojoj je živjela ĆTG, ona da je u ratu srušena. CT i U, niti bilo kome od prednika da nitko nije osporavao da je to njihova zemlja, jer da tko će im osporavati kad su im oni to dodijelili, a nije niti netko treći. Nakon što je srušena kuća u ratu u kojoj je živjela ĆTG u pogledu korištenja te čestice svjedok je naveo da što se moglo raditi nakon porušene kuće, ostala je ruševina i zaraslo. Ta čestica da je bila uvijek iste površine.

8.Svjedok MT pok. FT je u iskazu naveo da mu je poznato sve oko ove zemlje jer je pomogao ocu oko podjele ove zemlje, dogovoreno je da se 4200 kvadrata podijeli na polovicu C i U, a njihov djed HT je poginuo 1941. godine kod Ražanca u partizanima, sve je to bilo negdje oko 1976. godine, pa je njihova baka ĆTG jedno vrijeme živjela kod njih u staroj kući dok nije bila napravljena ova nova kuća koju je pok. U započeo, a ĆTG je i preminula u toj kući tijekom Domovinskog rata, ĆTG je baš živjela u toj kući koju je napravio U, a ta kuća je srušena u Domovinskom ratu, međutim još uvijek se vide temelji i septička jama, a bio je i priključak struje i vode, inače u pogledu ove parcele su R i Č podnijeli agrarnu prijavu za ovu zemlju još 1922. godine, a Č je bio pravoslavni pop koji je u ono vrijeme završio dva fakulteta i puno toga je napravio za mjesto, tu zemlju su R i Č agrarnom reformom dobili, Č nije ništa tražio od ove zemlje, te je to pripalo R, svjedokovom pok. djedu, te su se R i Č lako dogovarali oko svega, iza Krsta je sve pripalo FT pok. G, svjedokovom ocu, te je FT onda odlučio da se to dodijeli U i CT svakome po 2100 kvadrata, jer ukupno ima 4200 kvadrata, ta parcela je ograđena suhozidom i dračom, a negdje i bodavom žicom da ovce ne bi išle na cestu koja prolazi iznad te parcele, FT i HT su bili dva brata, bilo ih je 4 brata i 4 sestre, svi su se odrekli u korist FT, i dio koji je trebao pripasti pok. HT odnosno njegovim nasljednicima CT i U je dodijeljen. Nitko nikad nije osporavao pravo vlasništva ove parcele, postoji agrarna prijava od 1922. godine djeda G, na njega da je sve glasilo.

9.Tužitelj pod 1 UT pok. U je u iskazu naveo da se sjeća oko ove zemlje da su otac i CT dobili ovu zemlju od FT, a FT je od HT brat, oni su zajedno dobili 4200 kvadrata od FT, FT je preuzeo cjelokupno imanje jer je HT poginuo u II. Svjetskom ratu, pa je FT vodio cjelokupno imanje, a i tužiteljeva baba je živjela kod FT, tužiteljev otac je htio sagraditi kuću, pa je onda FT njima dodijelio tu zemlju ocu i CT, sve skupa 4200 kvadrata, oni se nisu dijelili pa da se tužitelj naknadno podijelio sa ČT, svakome po pola, svako po 2100 kvadrata, U je tu napravio kuću negdje 1982., 1983. godine, u toj kući je živjela tužiteljeva baba ĆTG dok nije umrla, i onda je kuća srušena, ona je bila sama u kući, a kuća je srušena negdje kroz Domovinski rat 1992., 1993. godine, stric CT se tamo doselio negdje iza Domovinskog rata negdje 1995. godine, od kokošinjca si je nešto napravio da bi mogao živjeti, tamo je baš živio, preminuo je prije nekoliko godina, od kuće se još uvijek vidi podrum, što se vidi na fotografiji 2 sudskog očevida, i vide se temelji na fotografiji 3 i 4 sudskog očevida, to je ono što je ostalo od kuće, a otac je bio angažirao i kamione da odvezu šutu, to je bilo 4, 5 kamiona za odvesti, to je bila kuća na kat, pa je dignuta u zrak i kompletno uništena do temelja, zatražili su obnovu ali nisu je dobili, zato što je tamo bila prijavljena tužiteljeva baba ĆTG, a koja je u međuvremenu umrla, ČT je riješila svoju polovicu i dobila je presudu za svoje, ĆT i RT su djeca od tužiteljevog pok. brata Z, on je preminuo 2001. godine, tako da bi on imao polovicu, a oni kao djeca pok. brata polovicu, ovo u pogledu agrarne reforme to mu je ispričao gospodin MT da su oni to dobili još agrarnom reformom 1922. godine i to R i Č, to je bio pašnjak, vodilo se kao pašnjak, poslije se uvelo kao građevinsko zemljište, i tužiteljev otac je dobio dozvolu da tamo sagradi kuću, kuća je ucrtana u planove. U periodu od kada je srušena kuća pa do danas da svake godine dolazi, obiđe to, a dolazio je i pok. brat, također bi dolazio sa sinom od ZT kako bi posjekli draču, i da bi posjetio strica CT koji je tamo živio, CT je posadio te masline, pa su tamo i oko tih maslina se brinuli, a tamo su i bajami. Nitko nikada mu nije osporavao vlasništvu tu, ČT i tužitelj da su se dogovorili da ona dobije svoju polovicu, i tako je i bilo, ona je utužila svoju polovicu i dobila, nikad nisu imali problema, niti sa državom niti sa Općinom, niti sa bilo kim trećim, također oko njih su sve Matići, a to je velika parcela od oko 9000 kvadrata.

10.Svjedok ET sin M je u iskazu naveo da mu je poznato gdje se nalazi zemlja iz tužbe, taj predio se zove "kod ceste" tako to zovu, vlasnik te zemlje je bio svjedokov djed G, pa je nakon toga bio uknjižen njegov otac E, naslijedio, i nakon toga bila je podjela i oni su dobili tu česticu u dogovoru, ta podjela je bila davno prije rata negdje 10-ak godina, ne može se točno sjetiti, tu česticu cijelu je dobila ĆTG koja je udovica od HT, HT je poginuo u II. Svjetskom ratu, nakon ĆTG to je pripalo sinovima CT i U koja su oba dva pokojna, ne zna da li su se CT i U podijelili, da li su napravili nekakvu pisanu zabilježbu, ali je tamo U napravio kuću, U je živio u [adresa], pa je tu dolazio i napravio je kuću na toj čestici, a to je moglo biti negdje 1980. -ih uglavnom prije rata, koliko se sjeća ta kuća je bila prizemnica, u toj kući je živjela njegova mater ĆTG, ĆTG je preminula za vrijeme Domovinskog rata, a živjela je u toj kući, ta kuća je kroz rat srušena kao i sve ostale kuće koje su srušene, od te kuće nije ostalo ništa, bila je ostala samo gomila, 1997. godine iza rata je tu došao CT, tu je napravio nešto prostora da bi tu mogao živjeti, on je tu bio veći dio godine, cijelo ljeto, i dok god je mogao, dok je bilo lijepo vrijeme, samo povremeno bi otišao u Zagreb, premda su uvjeti bili jako teški, on je to jako volio, on je tu bio više zbog ljubavi prema toj zemlji i emotivne povezanosti, čini mu se da je CT preminuo prije 3, 4 godine, a njega je naslijedila njegova kći ČT, misli da ima još jedna kćer koja radi u državnoj upravi u Zagrebu, a U su naslijedila dva sina UT i F, a F je preminuo, ne zna da li su se nasljednici uspjeli dogovoriti oko ove čestice o tome da nema nikakvih saznanja.

11.U povijesti promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar Klasa:930-04/22-05/703, Urbroj:541-24-02/1-23- 3 od 20. siječnja 2023.g. se navodi da je utvrđeno da je temeljem II katastarske revizije iz 1981.godine, u posjedovnom listu br.330 k. o. [katastarska općina] evidentiran dio k. č. [katastarska čestica] s načinom uporabe "kuća i dvorište" ukupne površine 1000m2, a istovjetno je vidljivo i u položajnom nacrtu Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove- Zadar od 06.05.1988.g. odnosno položaj nekadašnje kuće GT, na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedeno kao PT pok. HT.

12.Dakle, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je prednik tužitelja GT pok. HT zajedno sa bratom CT osobno i preko svojih prednika posjedovao predmetnu nekretninu zasigurno od 1945. godine, iz vremena iza Drugog svjetskog rata, kao naslijeđeni posjed od oca HT pok. G koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu i koji posjed je potom preuzeo njegov brat FT i poslije ga vratio, odnosno kako ga svjedoci opisuju dodijelio U i OT 1981.-82.g. za gradnju kuće u kojoj je stanovala TT do svoje smrti, obzirom na iskaze svjedoka i podatke o posjedovanju iz područnog ureda za katastar. S obzirom na te činjenice proizlazi da je prednik tužitelja GT pok. HT zajedno sa bratom CT vlasništvo predmetne nekretnine stekao u svakom slučaju dosjelošću jer je posjedovao predmetnu nekretninu preko 40 godina, uz uračunavanje posjeda njegovih prednika.

13.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-291/14 zauzeo pravni stav:„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

14.U odluci broj Rev 158/2017 rečeno je da je ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske u presudi br. 35298/04 naveo: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi H v. [adresa], br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i P v. [adresa], br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.)."

15.Dakle, nakon novih odluka ESLJP-a iz 2016. godine više nije bitno za primjenu stajališta u predmetu Trgo protiv Hrvatske je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima O i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002. godine, dakle, nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4.ZVDSP-a, te nakon što je donesena nova odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima O i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao “imovina” zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Ono što je za ESLJP bitno je da li je vlasništvo nad predmetnom imovinom preneseno podnositelju zahtjeva prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. bio u obliku u kojem je izvorno sročen još uvijek bio na snazi. Drugim riječima ESLJP smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bila na snazi. To bi dalje značilo da bi se i danas mogla podnijeti tužba radi stjecanja vlasništva dosjelošću, uz tvrdnju da je to vlasništvo stečeno u navedenom periodu, ako su ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.

16.Naime, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „Trgo“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima O i dr. protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP) zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu spornog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da je prednik tužitelja GT pok. HT sa bratom CT, osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu zasigurno od 1945. godine, od vremena iza Drugog svjetskog rata, te da su se već 1985. godine istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda zaključuje da je taj prednik tužitelja ispunio uvjete i za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997.godine, pa je taj prednik tužitelja postao vlasnik predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer je u tom trenutku bio u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine, dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava nevažno je za određivanje može li se u njegov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, zaključuje se da je prednik tužitelja GT u svakom slučaju temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a itko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim tužitelja ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa prednik tužitelja GT, uz brata CT stekao vlasništvo na spornoj nekretnini dosjelošću. Prema tome, po ocjeni prvostupanjskog suda ovaj prednik tužitelja je stekao pravo vlasništva dosjelošću u svakom slučaju 1. siječnja 1997. godine i kako na toj nekretnini nitko drugi nije stavljao zahtjeve za vlasništvom ili kojim drugim stvarnim pravom, činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a po kojoj je prednik tužitelja stekao vlasništvo te nekretnine, ne može za prednika tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je temeljem tada važećeg zakona stekao, a koje pravo vlasništva su po njegovoj smrti stekli tužitelji, nakon provedene diobe sa nasljednicom brata mu CT.

17.Tužiteljima je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14,70/19,80/22,114/22 i 155/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1.),za zastupanje na ročištu od 26. rujna 2024. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2024. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za sastav obrazloženog podneska od 20.studenog 2024.g. u

1 0

iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu od 28. siječnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 06. ožujka 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 17. travnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 700 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) - 1.400,00 Eur-a, uz pdv

– 1.750,00 Eur-a, uvećano za zastupanje više osoba (Tbr.40) - 2.100,00 Eur-a, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 Eur-a i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a, i troškova sudskog očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 500,00 Eur-a, ukupno 2.706,18 Eur-a.

18.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 26. svibnja 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužiteljima po punomoćnicima uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 53,09 Eur-a

2.Tuženiku po punomoćnicima

3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar