Poslovni broj: Us I-3236/2023-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici iz Zagreba, Mandrovićeva 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, bez održavanja glavne rasprave, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/20-01/411, Urbroj: 513-04-22-2 od 30. kolovoza 2022., rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-416- 02/2017-001/0065, Urbroj: 513-07-01/2020-08 od 08. listopada 2020. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/20-01/411, Urbroj: 513- 04-22-2 od 30. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-416- 02/2017-001/0065, Urbroj: 513-07-01/2020-08 od 08. listopada 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nisu dali odlučne razloge za odbijanje tužiteljevog zahtjeva za utvrđenjem nastupa zastare, zbog čega su osporena rješenja nejasna i nerazumljiva. Poziva se na odredbu članka 197. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("NN" 115/16) i presudu Upravnog suda u Splitu od 23. srpnja 2020. poslovni broj Us I-82/2020. Prigovara kako upravna tijela nisu postupila u skladu sa uputom Upravnog suda u Splitu. Ističe kako je promašeno pozivanje upravnih tijela na prekid zastare zbog podnošenja tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji sudu, budući se ne radi o postupku naplate, te se poziva na odredbu članka 198. stavka 6. Općeg poreznog zakona. Navodi kako postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije postupak u kojem se utvrđuju porez, kamate i dr., već postupak u kojem pobijana radnja u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva gubi učinak prema trećoj osobi i to u mjeri dovoljnoj da tužitelj naplati svoje dospjelo potraživanje, dakle, ne radi se o postupku utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, stoga se na isti ne mogu primjenjivati odredbe Općeg poreznog zakona o prekidu zastare. Prigovara kako je u konkretnom slučaju povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 14. lipnja 2017. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga poreza na tvrtku za 2012. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2013.), za 2013. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2014.), za 2014. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2015.) i za 2016. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2017.), obzirom kako je obvezniku odobren reprogram duga koji je trajao 3 mjeseca i 26 dana (od 16. siječnja 2014. do 12. svibnja 2014., kako proizlazi iz rješenja poreznog tijela, Klasa: UP/I-415-02/13-007/3503, Urbroj: 513-07-01/14-04), za koje vrijeme nije tekao rok zastare u skladu sa odredbom članka 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba, te obzirom da je 29. studenoga 2016. podnijeta tužba zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koji postupak je u tijeku i za vrijeme istog ne teče zastara u skladu sa odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona, slijedom čega za navedene obveze nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
9. Porezno tijelo je utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga poreza na promet nekretnina za 2009. koja je utvrđena u 2014. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2015.), za 2014. koja je utvrđena u 2015. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2016.), obzirom da je 29. studenoga 2016. podnijeta tužba zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koji postupak je u tijeku i za vrijeme kojeg ne teče zastara u skladu sa odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona, te kako za navedene obveze nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
10. Utvrdilo je da nije nastupila zastara prava na naplatu doprinosa za 2016. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2017.), za 2017. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2018.), za 2018. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2019.) i za 2019. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2020.), jer nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
11. Utvrdilo je da nije nastupila zastara prava na naplatu državnih upravnih pristojbi za 2014. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2015.), jer nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona u vezi članka 12. Zakona o upravnim pristojbama.
12. Nadalje, utvrdilo je da nije nastupila zastara prava na naplatu državnih sudskih pristojbi za 2012. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2013.), za 2014. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2015.), za 2015. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2016.), za 2016. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2017.) i za 2017. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2018.), obzirom da je 29. studenoga 2016. podnijeta tužba zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koji postupak je u tijeku i za vrijeme kojeg ne teče zastara u skladu sa odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona, slijedom čega za navedene obveze nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
13. Porezno tijelo je utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga poreza na promet nekretnina za 2010. koja je utvrđena u 2011. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2012.), za 2011. koja je utvrđena u 2012. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2013.) i za 2017. koja je utvrđena u 2018. (zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2019.), obzirom da je 29. studenoga 2016. podnijeta tužba zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koji postupak je u tijeku i za vrijeme kojeg ne teče zastara u skladu sa odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona, slijedom čega za navedene obveze nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
14. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Stavkom 7. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u slučajevima propisanim ovim zakonom i posebnim propisima.
15. Odredbom članka 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba ("Narodne novine" broj: 55/13.) propisano je da za vrijeme trajanja reprogramirane naplate poreznog duga sukladno ovome Zakonu zastara poreznoga duga ne teče.
16. Imajući u vidu citiranu odredbu Zakona, prema stajalištu Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu poreza obzirom kako za predmetne obveze nije protekao rok od 6 godina, u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona, imajući u vidu kako je tužitelju odobren reprogram duga koji je trajao 3 mjeseca i 26 dana (od 16. siječnja 2014. do 12. svibnja 2014.), za koje vrijeme nije tekao rok zastare u skladu sa odredbom članka 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba, te kako je dana 29. studenoga 2016. podnesena tužba zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koji postupak je u tijeku i za vrijeme istog ne teče zastara u skladu sa odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona.
17. Prema ocjeni ovog Suda, podnošenje tužbe zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji može se smatrati postupak radi utvrđenja poreza, a što proizlazi iz sadržaja tužbe koja prileži spis upravnog tijela, za koje vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče u smislu 108. stavka 6. OPZ-a, kako pravilno tuženo tijelo utvrđuje.
18. Opreza radi, nastavno na utvrđenja ovog suda u presudi poslovni broj: UsIpor- 82/2020-2 od 23. srpnja 2020., valja navesti kako spisu predmeta nisu priložene ovršne ili vjerodostojne isprave, međutim, kako tužitelj predmetnom tužbom ne osporava utvrđenja vezano za početak tijeka zastare za predmetne obveze, ovaj Sud smatra kako time tužitelj prihvaća pravilnim utvrđenja poreznog tijela. Stoga, Sud je navedena utvrđenja ocijenio nespornim, a time i pravilnim, te razmatrao isključivo tužbene prigovore.
19. Prigovor tužitelja kako niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nisu dali odlučne razloge za odbijanje tužiteljevog zahtjeva za utvrđenjem nastupa zastare, prema ocjeni ovog Suda u cijelosti je neosnovan obzirom kako je prvostupanjsko tijelo detaljno i iscrpno dalo razloge svoje odluke te istu detaljno obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. ZUP-a, a tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo žalbene navode te se pozvao na navode prvostupanjskog tijela, na koji način je u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
20. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem Sud odbija kao nepotreban i neosnovan, obzirom kako je u konkretnom slučaju sporna primjena materijalnog prava, te je činjenice koje su bitne i odlučne za rješavanje ovog upravnog spora bilo moguće utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu.
21. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
22. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 26. svibnja 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćenici tužitelja Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici iz Zagreba, Mandrovićeva 22,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
