Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-91/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja PUTNIK 1959 d.o.o., OIB: 74311919534, Murvica, Zadarska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik John Matek, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika DT GRUPA d.o.o., OIB: 10767324500, Varaždin, Ulica Nikole Tesle 6, kojeg zastupaju punomoćnice, Jasmina Vukalović i Željka Pintarić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu KORUŠIĆ, HRG I VUKALOVIĆ j.t.d., u Varaždinu, Anina ulica br. 2/II, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 29. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Hrvoja Žerjava, odvjetnika u Varaždinu, punomoćnice tuženika, Jasmine Vukalović, odvjetnice u Varaždinu i direktora tuženika, UB, na ročištu za objavu presude 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DT GRUPA d.o.o., OIB: 10767324500, Varaždin, Ulica Nikole Tesle 6, isplatiti tužitelju PUTNIK 1959 d.o.o., OIB: 74311919534, Murvica, Zadarska ulica 24, iznos od 2.249,45 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku DT GRUPA d.o.o., OIB: 10767324500, Varaždin, Ulica Nikole Tesle 6, naknaditi tužitelju PUTNIK 1959 d.o.o., OIB: 74311919534, Murvica, Zadarska ulica 24, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu i to za iznos od 791,15 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. studenoga 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 2.249,45 eura, u bitnome navodeći da je tužitelj po ponudi tuženika broj: 24-02-00210 od 14. ožujka 2024. isplatio tuženiku za proizvod Konvekcijsku pećnicu sa ovlaživačem za pekarnice ukupni iznos od 2.249,45 eura i to 18. ožujka 2024. i tim plaćanjem u cijelosti ispunio obvezu po ponudi. Budući da primljeni proizvod nije bio ispravan, tužitelj je iskoristio svoje pravo i izvršio povrat, a što je vidljivo i iz povratnice kupca 240000007 od 10. travnja 2024. Međutim, unatoč mnogobrojnim pozivima i opomenama, tuženik se oglušio na zahtjev tužitelja za povratom uplaćenih novčanih sredstava za vraćenu robu, pa stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.249,45 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i nadoknaditi nastale parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je točno da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji predmetnog proizvoda po ponudi od 14. ožujka 2024., koju ponudu je tužitelj prihvatio i isplatio kupoprodajnu cijenu, ali da nije točno da je predmetni proizvod bio neispravan, već je tužitelj tek po kupnji istoga utvrdio da ne zadovoljava njegove potrebe u pogledu topline koju pećnica ostvaruje. Tuženik je dalje naveo da stoga nije točno da je tužitelj iskoristio svoje pravo na povrat neispravne stvari jer tuženik nije tužitelju prodao neispravnu stvar, a tužitelj u tužbi ne navodi u čemu se ogledala neispravnog predmetnog proizvoda, kao što niti ne dostavlja dokaze na tu okolnost. Zbog navedenog, tuženik osporava da bi tužitelj raskinuo ugovor zbog neispravnosti proizvoda za koju bi bio odgovoran tuženik. Tuženik je tužitelju omogućio vraćanje predmetnog proizvoda isključivo pod uvjetom zamjene takvog proizvoda s drugim proizvodima iz asortimana tuženika o čemu su stranke postigle sporazum. Zbog navedenog tužitelj nema pravo na zatezne kamate od 10. travnja 2024. jer nije došao u zakašnjenje, a stranke su dogovorile povrat u robi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti i obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

3. Sud nije uzeo u obzir podneska tužitelja od 3. veljače 2025., kao ni podnesak tuženika od 6. veljače 2025. s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti te su parnične stranke u smislu odredbe čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23, dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao dostavljenu dokumentaciju i to: ponudu br. 24-02-00210 od 14. ožujka 2024. (list 5 – 6 spisa), izvadak PBZ d.d. od 18. ožujka 2024. (list 7 spisa), e-mail od 20. lipnja 2024. uz Karticu dobavljača (list 8 – 10 spisa), e-mail tuženika od 21. lipnja 2024. (list 11 – 12 spisa), e-mail tuženika od 10. travnja 2024. s povratnicom, (list 13 -15 spisa), opomenu pred tužbu od 23. listopada 2024. (list 16 – 17 spisa), e-mail tuženika od 21. lipnja 2024. s ponudom (list 29 – 43 spisa),

4.1. Nadalje, sud je proveo i dokaz saslušanjem parničnih stranaka, i to direktora tužitelja, ĆB (list 69 – 70 spisa) i direktora tuženika, UB (list 76 – 77 spisa).

4.2. Sud nije proveo dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem s obzirom da je isto bilo nepotrebno za donošenje meritorne odluke, a isto tako, između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 2.249,45 eura.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.249,45 eura koji je tužitelj platio tuženiku po ponudi br. 24-02-00210 od 14. ožujka 2024.

6. Između stranaka nije sporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji robe po ponudi br. 24-02-00210 od 14. ožujka 2024., koju ponudu je tužitelj i prihvatio te isplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku u iznosu od 2.249,45 eura.

6.1. Između stranaka je sporno je li isporučena roba – konvekcijska pećnica s ovlaživačem za pekarnice bila neispravna te ako jest, je li tužitelj prigovorio u zakonskom roku, ili je tužitelj tek po kupnji utvrdio da ista ne zadovoljava njegove potrebe. Isto tako, sporno je i je li naknadno ugovorena zamjena kupljene, a vraćene robe, nekom drugom robom iz asortimana tuženika.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

8. Prije svega, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Tako je odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, dok u smislu odredbe čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a nedostatak postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji. Nadalje, odredbom čl. 403. st. 1. ZOO-a propisano je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada, dok je odredbom čl. 412. st. 2. ZOO-a propisano da kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor. Konačno, odredbom čl. 419. st. 1. ZOO-a propisano je da raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja, a st. 4. istog članka propisano je pak da prodavatelj kupcu nadoknađuje cijenu plaćenu za stvar nakon što primi tu stvar ili od kupca primi dokaz da je stvar poslao natrag. Općenito, odredbom čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

9. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta, sud je utvrdio sljedeće:

- iz ponude br. 24-02-00210 od 14. ožujka 2024. koju je sastavio direktor tuženika za tužitelja, utvrđeno je da je tuženik ponudio tužitelju na prodaju robu – konvekcijsku pećnicu sa ovlaživačem za pekarnice 600*400mm 230 V, temperaturnog raspona 50 do 300 °C, po cijeni od 1.700,56 eura uz uslugu dostave i pakiranja u iznosu od 99,00, dakle, ukupno (s uračunatim rabatom) 1.799,56 eura, odnosno 2.249,45 eura s uračunatim PDV-om,

- iz izvatka po transkacijskom računu tužitelja od 18. ožujka 2024. (dnevni) utvrđeno je da je tužitelj po ponudi br. 24-02-00210 izvršio uplatu iznosa od 2.249,45 eura,

- iz e-maila od 20. lipnja 2024. s Karticom dobavljača utvrđeno je da je tuženik pozvan izvršiti hitan povrat iznosa od 2.249,45 eura za nevaljalu robu koja je vraćena,

- iz e-maila od 21. lipnja 2024. utvrđeno je da je tuženik tužitelju dostavio ponudu jednog dijela svog asortimana koji se odnosi na svakodnevnu potrošnju, a da je s obzirom na nastalu situaciju stavljen rabat na sve artikle u iznosu od 50%,

- iz e-maila od 10. travnja 2024. utvrđeno je da je tuženik tužitelju dostavio povratnicu za vraćenu robu te je na povratnici kao datum naveden 10. travnja 2024.,

- iz opomene pred tužbu od 23. listopada 2024. utvrđeno je da je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka pozvao tuženika da u roku od 8 dana izvrši uplatu iznosa od 2.249,45 eura na račun tužitelja.

10. Nadalje, vezano uz sporne činjenice u ovom postupku, sud je proveo i personalne dokaze i to dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

10.1. Prilikom saslušanja zastupnik po zakonu tužitelja, ĆB, naveo je da je tužitelj s tuženikom surađivao kroz duže razdoblje, pa da je tako u razdoblju od 2019. do 2024. iz asortimana tuženika tužitelj kupio robu u vrijednosti oko 20.000,00 eura. S obzirom da je tuženik imao potrebu za pećnicom s mogućnošću zagrijavanja do 300°C, a da je tuženik u svom katalogu imao takvu pećnicu, tužitelj je istu naručio od tuženika, a po dostavljenoj ponudi tuženika, tužitelj je prije isporuke pećnice tuženiku i isplatio cjelokupni iznos. Nadalje, direktor tužitelja je naveo da je, kada je pećnica stigla tužitelju, utvrđeno da se ne radi o pećnici koja ima moć zagrijavanja do 300°C, već samo do 260°C te je o tome odmah telefonski obavješten tuženik, putem Whatsapp- a, a pećnica je i fotografirana. Isto tako, istaknuo je i da pećnica nije nikada korištena, da ne zna je li ispravna jer je tužitelj nije ni pokušao upaliti s obzirom da ista nije odgovarala specifikacijama, te da je ista odmah i vraćena tuženiku. Nadalje, ispostavilo se da tuženik u svom asortimanu nema pećnicu koju je tužitelj tražio, ali je tuženik potom ponudio da tužitelj, u vrijednosti do 2.200,00 eura, izabere potrošni materijal koji tuženik ima u ponudi. Dakle, tuženik je otezao s vraćanjem uplaćenih sredstava, a u lipnju i to e-mailom od 21. lipnja 2024. je predložio tu opciju sa kompenzacijom u vidu isporuke potrošnog materijala po katalogu. Direktor tužitelja je istaknuo da je tu ponudu razmotrio te u roku od tri dana telefonski javio tuženiku da mu ne odgovara predložena opcija i to iz razloga što bi tužitelj na taj način dobio veću količinu potrošnog materijala za kojeg nema odgovarajući skladišni prostor. Direktor tuženika mu je nakon toga rekao da on ide na ljetovanje te da će se nakon toga dogovoriti, ali uslijedilo je daljnje odugovlačenje pa je tužitelj pokrenuo ovaj postupak protiv tuženika.

10.2. Prilikom saslušanja zastupnik po zakonu tuženika, UB, naveo je da je tuženik s tužiteljem bio u korektnom poslovnom odnosu kroz duže razdoblje, tužitelj je naručivao robu koju je tuženik uredno i isporučivao, a u konkretnom slučaju tužitelj je naručio pećnicu te je prije isporuke dostavljena i ponuda po kojoj je tužitelj izvršio avansno plaćanje, a što je i do tada bila poslovna praksa. Pećnica je tužitelju i isporučena u roku od tri dana od plaćanja avansa i to direktno iz skladišta u Austriji, ali je isti smatrao da mu pećnica ne odgovara jer ne postiže zahtijevanu temperaturu, navodno za pečenje pizza, (o tome je tužitelj obavijestio tuženika odmah po isporuci – dan ili dva nakon isporuke) i odlučio se i na povrat koji mu je omogućen jer je to i inače praksa tuženika, dakle, da svojim kupcima omogući povrat robe. Pećnica je vraćena, a bilo je vidljivo da je ista bila otpakirana i ponovno zapakirana. Taj povrat uslijedio je svega nekoliko dana nakon isporuke pećnice, ali se zbog proteka vremena ne sjeća kada je to točno bilo, ali dopušta mogućnost da je roba vraćena 10. travnja 2024., istaknuo je i da se roba u pravilu mora vratiti u roku od sedam dana, a da je ovaj mogući duži rok omogućen tužitelju zbog ranije poslovne suradnje. Tužitelju je odmah ponuđena alternativa za povrat, a s obzirom da je plaćen veći iznos avansno, i to u robi za potrebe njegove djelatnosti do iznosa uplaćenog avansa. Vezano uz navod tužitelja da on nije imao skladišni prostor u koji bi tu količinu robe uskladištio, direktor tuženika je istaknuo da je tužitelju ponuđeno da mu se vrši dnevna dostava robe dostavnim službama. Ta ponuda prema tužitelju je izvršena odmah nakon što je pećnica vraćena, nakon toga je prošao jedan period u kojem je tužitelj razmišljao i na kraju je tuženik SMS porukom ili telefonski obavješten da mu to ne odgovara. Direktor tuženika je napomenuo i da je vezano za robu koja je u asortimanu tuženika, kupcima dostupna EU deklaracija za sukladnost proizvoda za EU tržište te su navedene sve karakteristike proizvoda, pa tako i konkretno temperatura koju pećnica može postići, dakle, tužitelju su sve te karakteristike proizvoda bile poznate, s time da je napomenuo i da konkretna pećnica koja je isporučena tužitelju može postići temperaturu do 260°C, ali da tužitelj nikada ni nije tražio pećnicu koja može postići temperaturu do 300°C. Direktor tuženika istaknuo je i da se tužitelj ni na koji način nije obvezao da će uzeti robu potrebnu za svoju djelatnost iz asortimana tuženika, ali da se tuženik isto tako nije pisanim putem obvezao tužitelju vratiti uplaćeni avans.

11. Sud je iskaz tako saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja ĆB cijenio kao uvjerljivog te je isti iskaz prihvatio u cijelosti s obzirom da je isti iskazivao detaljno i okolnosno, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta. Nadalje, sud nesuglasje iskaza direktora tužitelja i materijalne dokumentacije gleda duljine trajanja vremenskog razmaka od dostave naručene robe i njezinog vraćanja tuženik nije cijenio od utjecaja na vjerodostojnost iskaza direktora tužitelj s obzirom da se radi o događaju od prije godine dana, pa je razumljivo da se isti ne sjeća svih detalja, odnosno točnog datuma povratka robe.

11.1. S druge strane, sud je iskaz zastupnika po zakonu tuženika, UB, cijenio kao neuvjerljiv u dijelu u kojem je isti naveo da tužitelj nije naručio pećnicu koja ima moć zagrijavanja do 300°C, kao i u dijelu u kojem je naveo da su stranke ugovorile da će tužitelj za vraćenu robu izvršiti narudžbu potrošnog materijala do vrijednosti vraćene robe, smatrajući da je iskaz direktora tuženika u tom dijelu usmjeren na otklanjanje njegove obveze vraćanja uplaćene kupoprodajne cijene. Da je tužitelj naručio pećnicu koja ima moć zagrijavanja do 300°C vidljivo je iz same ponude koju je sastavio direktor tuženika, u kojoj je jasno naveden temperaturni raspon od 50°C do 300°C.

12. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

13. Sud je nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji robe – konvekcijske pećnice sa ovlaživačem za pekarnice, s temperaturnim rasponom od 50°C do 300°C. Da je pećnica trebala imati takvu moć zagrijavanja (do 300°C, a ne do 260°C) jasno proizlazi iz ponude po kojoj je izvršeno plaćanje kupoprodajne cijene, a koju ponudu je sastavio sam direktor tuženika i u kojoj je jasno naznačen navedeni temperaturni raspon, a navedeno proizlazi i iz iskaza direktora tužitelja. Nadalje, sud je nedvojbeno utvrdio da isporučena pećnica nije odgovarala opisu iz ponude, odnosno nije imala ugovorenu funkcionalnost moći zagrijavanja do 300°C, o čemu je tužitelj odmah obavijestio tuženika, a čime je postupio u skladu s odredbom čl. 403. st. 1. ZOO-a. Nadalje, iz provedenih personalnih dokaza sud je utvrdio i da tuženik u svom asortimanu zapravo nije imao pećnicu koja ima traženu funkcionalnost, a kako isporučena pećnica tužitelju nije odgovarala, tužitelju je omogućen povrat pećnice koji je i izvršen 10. travnja 2024. (što je vidljivo iz spisu priležeće povratnice) te je time, dakle, ugovor o kupoprodaji raskinut, a za tuženika je nastala obveza vraćanja primljene kupoprodajne cijene. Pritom sud nije utvrdio da se tužitelj na bilo koji način obvezao od tuženika nabaviti, tj. kupiti potrošni materijal i to do vrijednosti kupoprodajne cijene vraćene pećnice, niti je utvrdio da je povrat robe bio uvjetovan kupnjom druge robe iz asortimana tuženika. Naime, to što je tužitelj razmotrio ponudu tuženika o kupnji robe iz asortimana tuženika do vrijednosti kupoprodajne cijene (e- mail od 21. lipnja 2024.) ni u kojem slučaju ne znači da je tužitelj pristao na takav oblik kompenzacije u robi, a da tužitelj nikada nije pristao na kompenzaciju u robi proizlazi i iz u tom dijelu suglasnih iskaza direktora parničnih stranaka. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da povrat robe ni na koji način nije bio uvjetovan daljnjom kupnjom robe iz asortimana tuženika jer navedeno ne proizlazi iz provedenih materijalnih i personalnih dokaza.

13.1. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik isporučio tužitelju pećnicu koja nije imala sve funkcionalnost navedene u ponudi po kojoj je izvršeno avansno plaćanje u iznosu od 2.249,45 eura, dakle, da je isporučena pećnica imala materijalni nedostatak u smislu odredbe čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a, da je tužitelj o tome odmah obavijestio tuženika u smislu odredbe čl. 403. st. 1. ZOO-a, da je potom utvrđeno da tuženik zapravo nema u svom asortimanu pećnicu koja bi zadovoljila potrebe tužitelja pa da tuženik neće moći ispuniti sklopljeni ugovor o kupoprodaji ni u naknadnom roku (jer nema u svom asortimanu pećnicu koja postiže temperaturu do 300°C, postizanje koje temperature je zahtijevao tužitelj), pa da je stoga u smislu odredbe čl. 412. st. 2. ZOO-a ugovor o kupoprodaji raskinut, a tužitelju omogućen povrat koji je izvršen 10. travnja 2024., pri čemu sud nije utvrdio da bi povrat bio uvjetovan kupnjom druge robe iz asortimana tuženika, niti je utvrđeno da je tužitelj ikada pristao na kompenzaciju u robi, odnosno da bi bio sklopljen kakav novi ugovor o kupnji robe iz preostalog dijela asortimana tuženika. Kako je, dakle, tužitelj ispunio svoj obvezu iz ugovora o kupoprodaji uplatom kupoprodajne cijene tuženiku, to je za tuženika u smislu odredbe čl. 368. st. 2. u svezi sa čl. 419. st. 1. i 4. ZOO-a nastala obveza vraćanja tužitelju tako plaćene kupoprodajne cijene.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti osnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude. Tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo i na zatezne kamate tekuće od datuma kako je to zatražio tužitelja, s obzirom da je u smislu odredbe čl. 419. st. 4. ZOO-a nesporno utvrđeno da je prodavatelj, ovdje tuženik, od kupca, ovdje tužitelja, primio vraćenu stvar 10. travnja 2024., i to zatezne kamate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. O troškovima ovog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenje odluke o trošku postupka.

15.1. Kao opravdani trošak tužitelju je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 24. veljače 2025., 27. ožujka 2025. i 29. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 800,00 eura, na koji iznos tuženik ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46.

Tarife, što sveukupno iznosi 1.000,00 eura.

15.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 3. veljače 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, s obzirom da je sud smatrao da navedenih podnesak nije bio potreban u ovom postupku koji se vodi o sporu male vrijednosti, a sve u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Isto tako, tužitelju u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije priznat ni trošak dolaska na ročište za objavu u zatraženom iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV s obzirom da pristup na navedeno ročište za objavu nije nužan jer se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak dolaska na ročište korištenjem vlastitog automobila uz naknadu troškova cestarina, ukupno 416,15 eura, koji je zatražen u smislu odredbe Tbr. 50. Tarife, a to iz razloga što punomoćnik tužitelja nije ni pristupio na ročište održano 27. ožujka 2025., već je tužitelj bio zastupan po zamjeniku punomoćnika Hrvoju Žerjavu, odvjetniku u Varaždinu. Slijedom navedenog, sud je u tom dijelu, i to za iznos od 791,15 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbio kao neosnovan.

15.3. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

16. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 26. svibnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1.) Tužitelju, po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u Zadru

2.) Tuženiku, po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici u Varaždinu