Poslovni broj: 2 P-2235/2021-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Biserki Boljat, u pravnoj stvari tužitelja: PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Suzani Malenici, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku odvjetnicima u OD Madžarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na ročištu glavne rasprave održane i zaključene 16. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Josipe Simsig Zorić, odvjetnice u Šibeniku, te na ročištu objave presude 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 168-50-4079367 od 3. svibnja 2007., zaključen između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.664,38 CHF, obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i u čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju, PA ( nom: PA) u roku od 15 dana, isplati iznos od 3.101,03 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate po kamatnoj stopi od 15% do 31. 12. 2007. godine, od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. godine pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 2,76 EUR od 30. 06. 2007.

- na iznos od 2,76 EUR od 31. 07. 2007.

- na iznos od 2,76 EUR od 31.08. 2007.

- na iznos od 2,76 EUR od 30. 09. 2007.

- na iznos od 2,76 EUR od 31. 10. 2007.

- na iznos od 1,17 EUR od 31. 12. 2007.

- na iznos od 0,93 EUR od 31. 01. 2008.

- na iznos od 1,01 EUR od 29. 02. 2008.

- na iznos od 2,71 EUR od 31. 03. 2008.

- na iznos od 11,70 EUR od 31. 10. 2008.

- na iznos od 5,57 EUR od 30. 11. 2008.

- na iznos od 3,54 EUR od 31. 12. 2008.

- na iznos od 12,12 EUR od 31. 01. 2009.

- na iznos od 10,61 EUR od 28. 02. 2009.

- na iznos od 8,74 EUR od 31. 03. 2009.

- na iznos od 6,30 EUR od 30. 04. 2009.

- na iznos od 8,97 EUR od 31. 05. 2009.

- na iznos od 9,41 EUR od 30. 06. 2009.

- na iznos od 9,50 EUR od 31. 07. 2009

- na iznos od 9,84 EUR od 31. 08. 2009.

- na iznos od 16,46 EUR od 30. 09. 2009.

- na iznos od 10,22 EUR od 31. 10. 2009.

- na iznos od 16,83 EUR od 30. 11. 2009.

- na iznos od 17,08 EUR od 31. 12. 2009.

- na iznos od 10,15 EUR od 31. 01. 2010.

- na iznos od 11,43 EUR od 28. 02. 2010.

- na iznos od 16,93 EUR od 31. 03. 2010.

- na iznos od 16,88 EUR od 30. 04. 2010.

- na iznos od 23,30 EUR od 31. 05. 2010.

- na iznos od 17,80 EUR od 30. 06. 2010.

- na iznos od 29,75 EUR od 31. 07. 2010.

- na iznos od 23,00 EUR od 31. 08. 2010.

- na iznos od 30,50 EUR od 30. 09. 2010.

- na iznos od 26,05 EUR od 31. 10. 2010.

- na iznos od 29,05 EUR od 30. 11. 2010.

- na iznos od 36,22 EUR od 31. 01. 2011.

- na iznos od 33,48 EUR od 28.02. 2011.

- na iznos od 43,73 EUR od 31. 03. 2011

- na iznos od 39,09 EUR od 30. 04. 2011.

- na iznos od 44,32 EUR od 31. 05. 2011.

- na iznos od 49,59 EUR od 30. 06. 2011.

- na iznos od 66,93 EUR od 31. 07. 2011.

- na iznos od 49,22 EUR od 31. 08. 2011.

- na iznos od 41,66 EUR od 30. 09. 2011.

- na iznos od 46,54 EUR od 31. 10. 2011.

- na iznos od 50,22 EUR od 30. 11. 2011.

- na iznos od 51,21 EUR od 31. 12. 201.

- na iznos od 53,55 EUR od 31. 01. 2012.

- na iznos od 53,66 EUR od 28. 02. 2012.

- na iznos od 52,23 EUR od 31. 03. 2012.

- na iznos od 54,32 EUR od 30. 04. 2012.

- na iznos od 52,13 EUR od 31. 05. 2012.

- na iznos od 53,70 EUR od 30. 06. 2012.

- na iznos od 54,38 EUR od 31. 07. 2012.

- na iznos od 52,83 EUR od 31. 08. 2012.

- na iznos od 50,50 EUR od 30. 09. 2012.

- na iznos od 53,21 EUR od 31. 10. 2012.

- na iznos od 54,07 EUR od 30. 11. 2012.

- na iznos od 51,18 EUR od 31. 2. 2012.

- na iznos od 52,94 EUR od 31. 01. 2013.

- na iznos od 54,58 EUR od 28. 02. 2013.

- na iznos od 55,54 EUR od 31. 03. 2013.

- na iznos od 51,54 EUR od 30. 04. 2013.

- na iznos od 51,89 EUR od 31. 05. 2013.

- na iznos od 978,13 EUR od 31. 06. 2013.

- na iznos od 0,12 EUR od 31. 07. 2013.

- na iznos od 53,47 EUR od 31. 08. 2013.

- na iznos od 54,44 EUR od 30. 09. 2013.

- na iznos od 55,32 EUR od 31. 10. 2013.

- na iznos od 57,10 EUR od 30. 11. 2013.

- na iznos od 6,56 EUR od 31. 12. 2013.

- na iznos od 59,10 EUR od 31. 01. 2014.

- na iznos od 3,81 EUR od 28. 02. 2014.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju PA ( nom: PA) isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.331,20 EUR-a, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi istakao da je 3. ožujka 2007. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu br. 168-50-4079367, kojim ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 17.664,38 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Prema istom ugovoru da je ugovorena obveza tužitelja na povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja u CHF (toč. 7.) i promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 5,20%. Međutim, navedene odredbe predmetnog Ugovora, kojim je određena obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, da su ništetne pa da je tužitelj oslobođen učinka povrata kredita uz navedenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Sve to da je utvrđeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013 koja da je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Navedenim presudama da je utvrđeno da su banke postupale suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima jer da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, pa da nisu na odgovarajući način upozorile potrošače na rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak. Učinak ništetnosti predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, da daje pravo tužitelju na povrat pretplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Na taj način tuženik da je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja švicarskog franka prema kuni sve do konačne otplate kredita. Stoga da je tužitelj pretplatio svaki mjesec do konačne otplate kredita iznose anuiteta u znatno povećanom iznosu, odnosno ukupan iznos od 33.801,06 kuna pa da mu je isti iznos dužan vratiti, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od isplate svakog mjesečnog anuiteta do isplate.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, prvenstveno ističući prigovor zastare potraživanja tužitelja s osnova promjenjive kamatne stope jer da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, te prigovor zastare potraživanja s osnove valutne klauzule jer da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj da je slobodnom voljom sklopio ugovor s tuženikom koji je sadržavao odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, a prilikom sklapanja ugovora da mu je uručen opći akt tuženika, pa da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama tog ugovora i općim aktima tuženika. Tužitelj da se ne može pozivati na odluke suda tzv. "slučaj Franak" jer da se ne radi o odlukama koje ne djeluju ergo omnes već da svaki potrošač svoje navode o povredi svog prava mora dokazivati u zasebnom postupku. U slučaju da je odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, utvrđeni iznos da bi se mogao računati samo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Tužitelj da traži fiksnu kamatnu stopu kao osnov za izračun, a pri tom da ignorira činjenicu da prije zaključenja ugovora o kreditu nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu već da je pristao na promjenjivu kamatnu stopu. Isto tako da je neosnovano pozivanje tužitelja na ništetnu odredbu ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF jer da je tuženik o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja prilikom sklapanja tog ugovora. Tužitelj da je, ugovaranjem valutne klauzule u CHF, preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. U konkretnom slučaju da nisu ispunjenje pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove jer da bi takav institut došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakona.

3. U odnosu na odgovor tuženika, tužitelj je istakao da je odluka Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 o ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u CHF pravomoćna i obvezujuća, pa stoga utvrđenja suda iz kolektivnog spora, da se primjenjuju i na ovaj individualni spor, pa da sudu preostaje samo utvrditi visinu preplaćenih iznosa, a tužiteljev status potrošača da nije sporan budući je sredstvima kredita kupio osobno vozilo za osobne potrebe. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi da su ništetne. Tuženik da je namjerno propustio informirati tužitelja kao potrošača o tri bitna elementa za sklapanje ugovora o kreditu (opći rizik vezan uz valutnu klauzulu, da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za EUR-o, rizik vrlo vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja CHF), pa da je tužitelj bio dobro informiran o tim rizicima da ne bi nikada uzeo kredit u CHF. Navodi tuženika da je potraživanje tužitelja s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarjelo, da je riješeno odlukom Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., dakle nakon podnošenja ove tužbe. Podneskom od 31. ožujka 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, s tim da je izostavio potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope, te uzeo u obzir samo pozitivne razlike isplaćenog kredita, te traži isplatu preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule u CHF kao u izreci presude.

4. Izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom: ugovora o kreditu zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i PA, kao korisnika kredita, solemniziran kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina u [adresa] br. OV-7229/07 od 4. svibnja 2007., ponuda za kupnju motornog vozila br. 103/07 i Nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić od 8. kolovoza 2024. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VA pok. Anđelka i vještaka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz ugovora o kreditu zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i PA, kao korisnika kredita, solemniziran kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina u [adresa] br. OV-7229/07 od 4. svibnja 2007., proizlazi da je predmet ugovora isplata kredita u iznosu od 17.664,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, na rok od 84 mjeseca, s tim da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje.

7. Iz ponude za kupnju motornog vozila br. 103/07, proizlazi da se radi o vozilu marke Chevrolet, Aveo, koji da će se otplatiti kreditom u visini od 17.664,38 CHF na rok od 84 mjeseca.

8. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić od 8. kolovoza 2024. proizlazi da visina ukupne pretplate kreditne obveze tužitelja iznosi 4.130,07 EUR-a, a što se odnosi na razliku između anuiteta koje je tužitelj uplatio tuženiku u iznosu od 16.712,17 EUR-a i ukupnog iznosa anuiteta od 12.582,10 EUR-a koje bi tuženik platio da se primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Od ukupno preplaćenog iznosa kredita na tečajne razlike da se odnosi iznos od 3.101,03 EUR-a, a na porast kamatne stope da se odnosi iznos od 1.029,04 EUR-a.

9. Prilikom saslušanja vještak Hrvojka Bačić je istaknula da je prilikom izračuna koristila fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita, odnosno od otplate prvog anuiteta 30. lipnja 2007. do konačne otplate kredita 21. svibnja 2014. i to na način da je za cijelo to razdoblje koristila iznos početnog anuiteta od 929,18 kuna što da je u konačnici dalo izračun preplaćenog iznosa po osnovi promjene valutne klauzule. Uređeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim na ime valutne klauzule traži iznos od 3.101,03 EUR-a da upravo odgovara njezinom nalazu i mišljenju.

10. Iz iskaza svjedoka VA pok. Anđelka proizlazi da su se ona i njezin suprug PA imali sredstava za kupnju novog automobila, pa da su se odlučili na podizanje kredita. Auto kuća Aleksić, gdje su kupili automobil, da ih je uputila na Raiffeisen banku u [adresa], a ovi da su im ponudili kredit u CHF, s tim da nije bilo nikakvih pregovaranja niti upozorenja da podizanje kredita u CHF nosi određene rizike. Ona da je bila zajedno sa suprugom kod zaključivanja ugovora u poslovnici banke. Ugovor da je bio pripremljen kad su došli na podizanje kredita pa da su ga ovjerili kod javnog bilježnika. Njezin suprug da je vozač po struci, a ona da je trgovac i to da su cijeli život radili, pa da nemaju nikakva ekonomska znanja i da su bili uvjereni kako će im otplatna rata biti uvijek ista. U počeku otplatna rata da im je iznosila oko 900,00 kuna, a kasnije da se znatno podizala, pa da je u nekim periodima bila i 1.500,00 kuna. Suprug da je u međuvremenu teško obolio i da bi došao na sud, ali da je u međuvremenu postao dementan.

11. Slijedom ovako izvedenih dokaza i njihovom ocjenom, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 07/02, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

12. Prvenstveno u odnosu na prigovore tuženika kojim se protivio izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka VA, jer da je tužitelj taj dokazni prijedlog istakao nakon zaključenja prethodnog postupka te prigovoru tuženika o protivljenju djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, ističe se kako slijedi:

- prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prehodnog posstupka.

-u konkretnom slučaju tužitelj je predložio saslušanje svjedoka VA nakon zaključenja prethodnog postupka, ističući da je u međuvremenu teško obolio od bolesti koja je vrlo progresivna (nespecificirana demencija), pa je na iste okolnosti dostavio liječničku potvrdu Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Odjel neurologije od 21. rujna 2023., pa je na iste okolnosti predložio saslušanje svoje supruge.

-sud je prihvatio izvođenje tog dokaza, iako je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je od pokretanja postupka (26. listopada 2021.) do prijedloga da se umjesto tužitelja sasluša kao svjedok njegova supruga (5. studenog 2024.), proteklo skoro 3 godine, pa u situaciji kad se radi o takvoj vrsti bolesti (demencija), očito da tužitelj više nije bio sposoban za dolazak na sud i svjedočenje, ocjena ovog suda je da tužitelj nije mogao utjecati na okolnosti koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka

-prema odredbi čl. 191. ZPP-a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (st. 2.), tužba nije preinačena kao je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (st. 3.).

-u konkretnom slučaju tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je izostavio traženje po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.029,04 EUR-a jer je tijekom ovog postupka odlukom Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022. zauzeto stajalište da su sva potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope zastarjela ako su podnijeta nakon roka od 5 godina od dana pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora.

-dakle, time što je smanjio tužbeni zahtjev po osnovi promjenjive kamatne stope tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev, pa se tuženik tome ne može niti protiviti.

13. U odnosu na meritum spora potrebno je istaknuti kako slijedi:

- u konkretnom slučaju u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine'', br. 96/03), a odredbom čl. 81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

- odredbom čl. 84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

- prema odredbi čl.115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 3505,125/11,78/15,29/18,126/2,114/22,156/22 i155/23, dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

-prema odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

-prema odredbi čl. 1111. ZOO-a kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.); obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st.3.).

-prema odredbi čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a čl. 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

- odredbom čl.118. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

- presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od dana 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (među kojima je bila i Raiffeisen bank) u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. U skladu sa naprijed navedenim zaključcima je i iskaz svjedoka VA pok. Anđelka kojeg je sud ocijenio kao vjerodostojan pa time i istinitim, a u kojem je navela da je bila, zajedno sa svojim suprugom (ovdje tužiteljem) u poslovnici tuženika u [adresa] prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pa da tužitelja nitko nije upozorio na rizike koji mu prijete radi dizanja kredita u valutnoj klauzuli, u konkretnom slučaju u CHF-u. Otplatna rata u početku da je iznosila oko 900,00 kuna, a tijekom otplate da je narasla i do 1.500,00 kuna. Tužitelj da nema nikakvih ekonomskih znanja, jer da je po zanimanju vozač, pa da mu nisu bili poznati pojmovi iz ugovora (promjenjiva kamatna stopa i srednji tečaj banke). Ona također da nema nikakva ekonomska znanja jer da je po zanimanju trgovac.

15. Osim toga, iz predmetnog ugovora o kreditu (toč. .6.) proizlazi da je tužitelj podigao kredit za kupnju automobila, dakle, tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije sporan.

16. Prema odredbi čl. 219 ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da je tužitelju bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, pa je na iste okolnosti predložio saslušanje svjedoka ČA, ali je od njegovog saslušanja odustao na ročištu od 12. lipnja 2023.

18. Dakle, tuženik tijekom ovog postupka nije ničim pobio navode i dokaze tužitelja na gore navedene okolnosti.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potrebno je istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzet stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju zastara potraživanja tužitelja prekinuta je dana 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018., pa imajući u vidu da je tužba u konkretnom slučaju podnesena dana 26. listopada 2021. . i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastarjelo potraživanja tužitelja. u odnosu na valutnu klauzulu.

20. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a u kojem nalazu je vještakinja utvrdila da ukupno preplaćeni iznos (pozitivna razlika anuiteta) po osnovi valutne klauzule iznosi 3.101,03 EUR-a.

21. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao matematičkih prigovora, dok je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, pa je podneskom od 31. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev. kao u izreci presude.

22. Sud ocjenjuje prigovor tuženika, da je vještak prilikom izračuna preplaćenih mjesečnih anuiteta trebao uzeti u obzir i negativne razlike, u potpunosti neosnovanim iz razloga što je tuženik jednostrano umanjivao ( kao što je jednostrano povećavao) mjesečne anuitete na temelju odredbi predmetnog ugovora koje je ovaj sud ocijenio ništavim.

23. Kod tako izvedenih i ocjenjenih dokaza, sud je stava da je tužbeni zahtjev tužitelja, koji se odnosi na razlika između početnog tečaja za valutu CHF i tečaj za valutu CHF u vrijeme isplata kredita u iznosu iznosi 3.101,03 EUR-a, u cijelosti osnovan.

24. Na dosuđeni iznos, sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a, tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I. i II.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelju su priznati opravdani troškovi koji su mu nastali zastupanjem po kvalificiranom punomoćniku, pa sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.101,03 EUR-a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 154/23, dalje OT), to iznosi kako slijedi.

- za sastav tužbe 100 bodova x 2,00 EUR-a, što iznosi 200,00 EUR-a, prema Tbr. 7. t. 1. OT,

- za sastav podneska (6. listopada 2023. i 2. rujna 2024.) 100 bodova x 2,00 EUR-a x 2 podneska, što iznosi 400,00 EUR-a, prema Tbr. 8. t. 1. OT,

- za zastupanje na ročištima (12. listopada 2023., 21. ožujka 2024., 23. svibnja 2024., 5. studenog 2024., 7. veljače 2025. i 16. travnja 2025) 100 bodova x 2,00 EUR-a x 6 zastupanja, što iznosi 1.200,00 EUR-a, prema Tbr. 9. t. 1. OT,

- za troškove vještačenja iznos od 531,20 EUR-a.

27. Tužitelju nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu objave jer nije dužan pristupiti na isto ročište, pa se ne radi o opravdanom trošku.

28. Dakle, dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova spora ukupan iznos od 2.331,20 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Šibenik, 26. svibnja 2025.

SUDAC

Biserka Boljat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude ukoliko je stranka uredno obaviještena o objavi presude, u protivnom rok za žalbu na presudu teče od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika