Poslovni broj: Us I-5050/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Ocvarek, odvjetnik u Sisku, S. i A. Radića 48, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odjave prebivališta, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, KLASA: UP/I- 220-01/24-08/523, URBROJ: 511-10-14-24-1, od 24. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tužitelju se odjavljuje prebivalište prijavljeno na adresi u [adresa], Hrvatskog proljeća I. odvojak 4 te mu se nalaže da u roku od osam dana, od dana izvršnosti tog rješenja, dostavi policijskoj postaji Glina osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice], uz obrazloženje tuženika kako tužitelj stvarno živi na drugom mjestu od onog koje je evidentirano kao mjesto njegovog prebivališta.
2. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja tužitelj ističe kako je djelatnicima tuženika iskazao da isključivo zbog posla boravi u [adresa], u [adresa] te da je tamo uredno prijavljivao svoje boravište, ali da istog, nakon proteka dvogodišnjeg roka, nije mogao više prijavljivati. Dodaje kako u [adresa] dolazi preko vikenda, kao i na godišnje odmore, odnosno kroz slobodne dane te da tuženik primjenjuje Zakon o prebivalištu suprotno smislu zbog kojeg je donesen. Pozivajući se na različitost zakonskog određenja između prebivališta i boravišta, tužitelj navodi kako je kao neuka stranka propustio produljiti boravište u [adresa] pozivom na okolnost da je zaposlen u mjestu boravišta, ali da ga tuženik, iako u obvezi to učiniti, na tu okolnost nije upozorio. Mišljenja je kako okolnost da je ugovor o njegovom zaposlenju sklopljen na neodređeno vrijeme ne znači ništa, jer je općenito intencija države da se ugovori o radu sklapaju na neodređeno vrijeme te da bi se na opisani način tjeralo i studente da prijave prebivalište u mjestu u kojem studiraju. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako su potpuno netočni navodi tužbe, o mjestu životnog interesa za tužitelja, a na koju okolnost najbolje ukazuje sadržaj njegove izjave, evidentirane na zapisnik od 23. rujna 2024. Ovom dodaje kako je tužitelj samac, stalno zaposlen na drugom kraju države te da je Zahtjev za darovanjem stana u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim dokazuje povezanost s područjem od posebne državne skrbi, podnio tek 23. rujna 2024., dakle neposredno nakon izjave koje je dao u ovom predmetu. Ukazuje i kako tvrdnja tužitelja da dolazi u [adresa], ne odgovara iskazima svjedoka prikupljenim u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, ali ni da tužitelj tu okolnost dokazuje na bilo koji drugi način, primjerice kroz povećanu kilometražu svog osobnog vozila. Ovom dodaje i da je provjerom utvrđeno kako tužitelj ljetni i zimski odmor provodi u Bosni i Hercegovini, a što je lako utvrditi kroz evidencije granične policije. Ističe i kako nije točno da tužitelju nije ukazano da treba regulirati svoje boravište na području [adresa] te da u tom smislu i nije mogao postupati, jer je za prijavu prebivališta nadležna potpuno druga policijska postaja. Konačno ukazuje i kako je sam tužitelj 17. prosinca 2024., prijavio prebivalište u [adresa] te sukladno tome izradio novu iskaznicu. Predlaže Sudu da odbije tužbu, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.
4. Sud je 21. svibnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12., 158/13. i 114/22.), propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi, ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.
8. Spisu tuženika prileži Službena zabilješka Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor, KLASA: 220-01/24-02/928, URBROJ: 511-10-14-24-14, od 31. srpnja 2024., a koja se sastavljena po terenskoj provjeri na adresi prebivališta tužitelja. Istom je evidentirano kako tužitelj nije pronađen na adresi prebivališta te da je u razgovoru s njegovim susjedima utvrđeno kako je posljednji put viđen prije šest mjeseci, odnosno prije pet godina.
9. Člankom 12. stavkom 3. Zakona o prebivalištu određeno je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
10. Sud nalazi kako je sukladno naprijed navedenoj odredbi tuženik proveo saslušanje tužitelja te je njegov iskaz evidentiran Zapisnikom Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor, KLASA: 220-01/24-08/2659, URBROJ: 511-10-14-24-6, od 23. rujna 2024., a sukladno kojem iskazu je tužitelj naveo kako trenutno ne živi na prijavljenoj adresi prebivališta radi privremenog rada u [adresa]. Tužitelj je naveo kako jednog dana ponovno namjerava živjeti u [adresa] i radi toga ne želi mijenjati adresu prebivališta.
11. Budući da je iskaz tužitelja zapisnički evidentiran, Sud u ovom predmetu nije proveo saslušanje tužitelja, posebno imajući na umu kako na zakazano ročište i nije pristupio te kako odlučne činjenice ovog predmeta i nisu sporne.
12. Naime, nije sporno da, iako tužitelj navodi kako u istri radi „privremeno“, ima sklopljen radni odnos za stalno. Isto tako nije sporno ni da nije zatečen u terenskoj provjeri, da u [adresa] ne živi te da na adresu prebivališta dolazi povremeno, što je u iskazu i sam naveo, odnosno da dolazi najviše do jednom u šest mjeseci, kako to iskazuju osobe koje ga u njegovom susjedstvu poznaju.
13. Isto tako Sud uvidom u bazu podataka tuženika nalazi kako je tužitelj uredno prijavljivao boravišta u [adresa] 28. travnja 2022. i 9. svibnja 2023. te da je 17. prosinca 2024., u istoj općini konačno prijavio i svoje prebivalište. Sukladno navedenom evidentno je kako je tužitelj bio u mogućnosti izvršiti prijavu prebivališta u mjestu u kojem prebiva, a što njegove tužbene navode u tom dijelu čini neosnovanim.
14. Slijedom naprijed navedenog Sud zaključuje kako je stvarni životni interes tužitelja Općina Pićan, kako je u [adresa] dolazio povremeno, a ne vikendima ili praznicima, kako to u tužbi navodi te da je imao mogućnost prijaviti prebivalište na novoj adresi, a što je u konačnici i učinio, iz kojih razloga u ukupnosti Sud osporeno rješenje, utemeljeno na članku 12. Zakona, ocjenjuje osnovanim. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
15. U odnosu na prigovore tužitelja iznesene tijekom ovog upravnog spora, Sud smatra kako je na iste uglavnom odgovoreno sadržajem obrazloženja iste. Ipak otklanjajući cjelovito prigovore tužitelja Sud navodi kako u ovom predmetu ne nalazi povredu načela pomoći neukoj stranci u dijelu uskrate informiranja o posebnoj mogućnosti prijave boravka, posebno imajući na umu kako se ovaj predmet i ne vodi radi prijave boravišta, već radi odjave prebivališta te da je uostalom i dostatno utvrđeno da je stvarni životni interes tužitelja Općina Pićan, u kojoj je tužitelj nastavno i prijavio prebivalište.
16. Budući da niti ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
18. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog u njegovoj tužbi od 12. prosinca 2024. (list 6 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 26. svibnja 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Odvjetnik Dinko Ocvarek, Sisak, S. i A. Radića 48,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada
Vukovara 33,
3. U spis