Zakon.hr

Poslovni broj: P-9399/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Ilica 103, zastupan po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 iz [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 236-221/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 31. kolovoza 2006. između tužitelja SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, [adresa], 10.000 Zagreb u čl. 6. koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (CHF).

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, [adresa], 10000 Zagreb isplatiti tužitelju SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10.000 Zagreb na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope ukupan iznos od 10.782,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

-52,00 EUR teku od 7.travnja 2007. do isplate

-50,99 EUR teku od 6.svibnja 2007. do isplate

-50,49 EUR teku od 7.srpnja 2007. do isplate

-50,62 EUR teku od 5.kolovoza 2007. do isplate

-50,83 EUR teku od 6.rujna 2007. do isplate

-50,08 EUR teku od 4.listopada 2007. do isplate

-79,12 EUR teku od 8.studenog 2007. do isplate

-79,25 EUR teku od 5.prosinca 2007. do isplate

-80,29 EUR teku od 9.siječnja 2008. do isplate

-80,74 EUR teku od 5.veljače 2008. do isplate

-82,53 EUR teku od 6.ožujka 2008. do isplate

-157,88 EUR teku od 4.travnja 2008. do isplate

-153,91 EUR teku od 6.svibnja 2008. do isplate

-154,19 EUR teku od 4.lipnja 2008. do isplate

-155,56 EUR teku od 3.srpnja 2008. do isplate

-152,06 EUR teku od 7.kolovoza 2008. do isplate

-152,69 EUR teku od 2.rujna 2008. do isplate

-157,87 EUR teku od 8.listopada 2008. do isplate

-164,78 EUR teku od 6.studenog 2008. do isplate

-170,46 EUR teku od 20.siječnja 2009. do isplate

-187,96 EUR teku od 20.siječnja 2009. do isplate

-189,09 EUR teku od 14.veljače 2009. do isplate

-191,02 EUR teku od 13.ožujka 2009. do isplate

-185,37 EUR teku od 8.travnja 2009. do isplate

-185,75 EUR teku od 7.svibnja 2009. do isplate

-183,00 EUR teku od 16.lipnja 2009. do isplate

-182,04 EUR teku od 7.srpnja 2009. do isplate

-182,49 EUR teku od 11.kolovoza 2009. do isplate

-183,74 EUR teku od 15.rujna 1009. do isplate

-182,42 EUR teku od 8.listopada 2009. do isplate

-182,23 EUR teku od 4.studenog 2009. do isplate

-184,12 EUR teku od 4.prosinca 2009. do isplate

-186,70 EUR teku od 11.siječnja 2010. do isplate

-188,33 EUR teku od 4.veljače 2010. do isplate

-188,41 EUR teku od 5.ožujka 2010. do isplate

-192,47 EUR teku od 8.travnja 2010. do isplate

-192,62 EUR teku od 7.svibnja 2010. do isplate

-196,56 EUR teku od 8.lipnja 2010. do isplate

-205,93 EUR teku od 18.kolovoza 2010. do isplate

-208,68 EUR teku od 30.rujna 2010. do isplate

-208,58 EUR teku od 6.listopada 2010. do isplate

-203,05 EUR teku od 4.studenog 2010. do isplate

-213,13 EUR teku od 4.prosinca 2010. do isplate

-194,30 EUR teku od 6.siječnja 2011. do isplate

-101,36 EUR teku od 7.veljače 2011. do isplate

-102,42 EUR teku od 4.ožujka 2011. do isplate

-100,12 EUR teku od 5.travnja 2011. do isplate

-101,05 EUR teku od 4.svibnja 2011. do isplate

-108,07 EUR teku od 4.lipnja 2011. do isplate

-106,43 EUR teku od 5.srpnja 2011. do isplate

-119,21 EUR teku od 9.kolovoza 2011. do isplate

-118,92 EUR teku od 6.rujna 2011. do isplate

-109,07 EUR teku od 6.listopada 2011. do isplate

-86,15 EUR teku od 4.studenog 2011. do isplate

-85,57 EUR teku od 2.prosinca 2011. do isplate

-86,59 EUR teku od 4.siječnja 2012. do isplate

-88,02 EUR teku od 3.veljače 2012. do isplate

-88,00 EUR teku od 2.ožujka 2012. do isplate

-87,27 EUR teku od 4.travnja 2012. do isplate

-87,58 EUR teku od 4.svibnja 2012. do isplate

-88,24 EUR teku od 5.lipnja 2012. do isplate

-87,60 EUR teku od 4.srpnja 2012. do isplate

-87,59 EUR teku od 3.kolovoza 2012. do isplate

-87,07 EUR teku od 4.rujna 2012. do isplate

-86,32 EUR teku od 2.listopada 2012. do isplate

-87,33 EUR teku od 4.studenog 2012. do isplate

-87,44 EUR teku od 5.prosinca 2012. do isplate

-87,38 EUR teku od 4.siječnja 2013. do isplate

-85,95 EUR teku od 3.veljače 2013. do isplate

-86,64 EUR teku od 3.ožujka 2013. do isplate

-87,38 EUR teku od 4.travnja 2013. do isplate

-86,92 EUR teku od 4.svibnja 2013. do isplate

-85,36 EUR teku od 4.lipnja 2013. do isplate

-84,55 EUR teku od 3.srpnja 2013. do isplate

-84,81 EUR teku od 5.kolovoza 2013. do isplate

-85,95 EUR teku od 4.rujna 2013. do isplate

-86,95 EUR teku od 3.listopada 2013. do isplate

-86,49 EUR teku od 6.studenog 2013. do isplate

-86,76 EUR teku od 4.prosinca 2013. do isplate

-86,67 EUR teku od 4.siječnja 2014. do isplate

-21,82 EUR teku od 4.veljače 2014. do isplate

-22,01 EUR teku od 5.ožujka 2014. do isplate

-21,90 EUR teku od 3.travnja 2014. do isplate

-21,74 EUR teku od 3.svibnja 2014. do isplate

-21,71 EUR teku od 3.lipnja 2014. do isplate

-21,72 EUR teku od 2.srpnja 2014. do isplate

-21,89 EUR teku od 2.kolovoza 2014. do isplate

-22,09 EUR teku od 2.rujna 2014. do isplate

-22,05 EUR teku od 2.listopada 2014. do isplate

-22,15 EUR teku od 5.studenog 2014. do isplate

-22,29 EUR teku od 2.prosinca 2014. do isplate

-22,22 EUR teku od 3.siječnja 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 3.veljače 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 3.ožujka 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 2.travnje 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 10.svibnja 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 12.lipnja 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 7.srpnja 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 4.kolovoza 2015. do isplate

-22,15 EUR teku od 2.rujna 2015. do isplate

-22,25 EUR teku od 14.listopada 2015. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, [adresa], 10000 Zagreb isplatiti tužitelju SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10.000 Zagreb na ime preplate temeljem promjene tečaja CHF-a ukupan iznos od 20.653,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

-17,59 EUR teku od 6.studenog 2008. do isplate

-38,94 EUR teku od 20.siječnja 2009. do isplate

-42,81 EUR teku od 14.veljače 2008. do isplate

-49,40 EUR teku od 13.ožujka 2009. do isplate

-30,13 EUR teku od 8.travnja 2009. do isplate

-31,43 EUR teku od 7.svibnja 2009. do isplate

-22,05 EUR teku od 16.lipnja 2009. do isplate

-18,75 EUR teku od 7.srpnja 2009. do isplate

-20,31 EUR teku od 11.kolovoza 2009. do isplate

-24,57 EUR teku od 15.rujna 2009. do isplate

-20,05 EUR teku od 8.listopada 2009. do isplate

-19,40 EUR teku od 4.studenog 2009. do isplate

-25,87 EUR teku od 4.prosinca 2009. do isplate

-34,66 EUR teku od 11.siječnja 2010. do isplate

-40,22 EUR teku od 4.veljače 2010. do isplate

-40,48 EUR teku od 5.ožujka 2010. do isplate

-54,32 EUR teku od 8.travnja 2010. do isplate

-54,84 EUR teku od 7.svibnja 2010. do isplate

-68,29 EUR teku od 8.lipnja 2010. do isplate

-100,23 EUR teku od 18.kolvooza 2010. do isplate

-100,23 EUR teku od 18.kolovoza 2010. do isplate

-109,61 EUR teku od 30.rujna 2010. do isplate

-109,29 EUR teku od 6.listopada 2010. do isplate

-90,40 EUR teku od 4.studenog 2010. do isplate

-124,81 EUR teku od 4.prosinca 2010. do isplate

-13.910,34 EUR teku od 14.prosinca 2010. do isplate

-69,45 EUR teku od 6.siječnja 2011. do isplate

-65,89 EUR teku od 7.veljače 2011. do isplate

-69,53 EUR teku od 4.ožujka 2011. do isplate

-61,41 EUR teku od 5.travnja 2011. do isplate

-64,80 EUR teku od 4.svibnja 2011. do isplate

-88,97 EUR teku od 4.lipnja 2011. do isplate

-83,33 EUR teku od 5.srpnja 2011. do isplate

-127,28 EUR teku od 9.kolovoza 2011. do isplate

-126,29 EUR teku od 6.rujna 2011. do isplate

-92,41 EUR teku od 6.listopada 2011. do isplate

-91,71 EUR teku od 4.studenog 2011. do isplate

-89,17 EUR teku od 2.prosinca 2011. do isplate

-93,60 EUR teku od 4.siječnja 2012. do isplate

-99,83 EUR teku od 3.veljače 2012. do isplate

-99,73 EUR teku od 2.ožujka 2012. do isplate

-96,56 EUR teku od 4.travnja 2012. do isplate

-97,92 EUR teku od 4.svibnja 2012. do isplate

-100,76 EUR teku od 5.lipnja 2012. do isplate

-97,98 EUR teku od 4.srpnja 2012. do isplate

-97,93 EUR teku od 3.kolovoza 2012. do isplate

-95,69 EUR teku od 4.rujna 2012. do isplate

-92,45 EUR teku od 2.listopada 2012. do isplate

-96,84 EUR teku od 4.studenog 2012. do isplate

-97,28 EUR teku od 5.prosinca 2012. do isplate

-97,06 EUR teku od 4.siječnja 2013. do isplate

-90,81 EUR teku od 3.veljače 2013. do isplate

-93,82 EUR teku od 3.ožujka 2013. do isplate

-97,05 EUR teku od 4.travnja 2013. do isplate

-95,02 EUR teku od 4.svibnja 2013. do isplate

-88,27 EUR teku od 4.lipnja 2013. do isplate

-84,75 EUR teku od 3.srpnja 2013. do isplate

-85,88 EUR teku od 4.kolovoza 2013. do isplate

-90,83 EUR teku od 4.rujna 2013. do isplate

-95,16 EUR teku od 3.listopada 2013. do isplate

-93,16 EUR teku od 6.studenog 2013. do isplate

-94,32 EUR teku od 4.prosinca 2013. do isplate

-93,95 EUR teku od 4.siječnja 2014. do isplate

-91,76 EUR teku od 4.veljače 2014. do isplate

-94,86 EUR teku od 5.ožujka 2014. do isplate

-92,95 EUR teku od 3.travnja 2014. do isplate

-90,43 EUR teku od 3.svibnja 2014. do isplate

-90,01 EUR teku od 3.lipnja 2014. do isplate

-90,03 EUR teku od 2.srpnja 2014. do isplate

-92,87 EUR teku od 2.kolovoza 2014. do isplate

-96,19 EUR teku od 2.rujna 2014. do isplate

-95,51 EUR teku od 2.listopada 2014. do isplate

-97,07 EUR teku od 5.studenog 2014. do isplate

-99,48 EUR teku od 2.prosinca 2014. do isplate

-98,20 EUR teku od 3.siječnja 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 3.veljače 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 3.ožujka 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 2.travnja 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 10.svibnja 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 12.lipnja 2015. do isplate

-98,87 EUR teku od 7.srpnja 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 4.kolovoza 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 2.rujna 2015. do isplate

-98,82 EUR teku od 14.listopada 2015. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, [adresa], naknaditi tužitelju SH, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10000 Zagreb, parnični trošak u iznosu od 6.830,13 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.05.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu pod brojem 236- 221/06 od dana 31.08.2006.g. na iznos od 207.100,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 3,88% dekurzivno godišnje. Rok otplate kredita iznosi 30 godina.

U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu bio upisan pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa]. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Tt-16/22619 od 11.06.2016.g. u sudski registar upisao promjenu tvrtke i promjenu odredbi Statuta tuženika pod tvrtkom Addiko Bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877. Slijedom navedenog tužitelj je kao tuženika naznačio Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, a sukladno aktualnim podacima iz sudskog registra.

Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu kojom traži da sud obveže tuženika sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a na dostavljanje potrebnih podataka kako bi tužitelj mogao postaviti valjani tužbeni zahtjev.

U predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. u toč. 5. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19), a identična je i odredba čl. 138. a ranijeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09) propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene.

Tužitelj navodi da je između stranaka sklopljen i Dodatak ugovora o kreditu dana 23.01.2016.g. pod uvjetima propisanim odredbama zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/2015), kojim dodatkom ugovora je provedena konverzija kao da je od početka bio sklopljen ugovor u eurima.

Tužitelj tvrdi da mu tužena prilikom utvrđivanja manje uplaćenog iznosa po osnovi pretplate po valuti i kamati koju je učinio do tada nije priznala sve pretplaćene iznose već je priznala pretplatu koja je manja od stvarno izvršene pretplate.

Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-118/2017 prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

10.

Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11.01.2024.g. potražuje na ime pretplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope, iznos glavnice od 10.782,63 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na ime pretplate temeljem ništetne Ugovorne odredbe o valuti CHF tužitelj potražuje pretplatu kredita u visini glavnice od 20.653,77 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare tražbine držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok.

12.

Nadalje, navodi da nije sporno da je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu, mijenjao kamatnu stopu, međutim potrebno je u ovom postupku utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno, je li tužitelju nastala šteta. Tuženik tvrdi da se u postupku kolektivne zaštite potrošača na općenit i apstraktan način ispitivalo je li određeno postupanje trgovaca protivno odredbama o Zaštiti potrošača ne ulazeći u konkretno ispitivanje pojedinačnih slučajeva. U predmetu Potrošač utvrđeno je da ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke nije u skladu sa odredbama o zaštiti potrošača, ali u tom postupku nisu izvođeni dokazi radi ocjene jesu li banke pa tako i tuženik doista i zloupotrebljavale te odredbe na štetu potrošača. Ovo jasno proizlazi iz obrazloženja navedene presude Visokog trgovačkog suda iz koje se dade razumjeti da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile sukladno načelu savjesnosti i poštenja, ali to nije bilo predmetom ispitivanja u postupku kolektivne tužbe imajući u vidu njen apstraktni i preventivni karakter.

13.

Promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu koja je učinjena po tuženiku nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, sukladno svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije niti imao obvezu ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjene ugovorne kamate. Nije sporno da je tuženik koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava.

14.

Osim toga tuženik se i poziva na tržišne prilike, budući je rizik banaka koje su davale kreditne plasmane u RH bio veći od europskog tržišta, pa su stoga strane banke u RH hrvatskim državljanima naplaćivale veće kamatne stope, a koje su mogli naplaćivati jer su im to dopuštali pozitivni propisi.

15.

Konačno navodi da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom, a što je među strankama neprijeporno, pa stoga tužitelju ne pripada zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopio ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

16.

Nadalje tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

17.

U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

18.

Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

19.

Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

20.

Tuženik predlaže saslušanje svjedoka i sudionika kreditnog odnosa, a u tijeku postupka odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara.

21.

Nadalje tuženik se protivi podnesenoj stupnjevitoj tužbi držeći da je tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev na temelju dokumentacije kojom je raspolagao, ali u tijeku postupka tuženik dostavio kompletnu dokumentaciju potrebnu za provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

22.

Nadalje tuženik ističe da je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno ZID ZPK/15, pa slijedom toga su tim Ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužitelja riješio sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.

23.

Naime, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu je došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, došlo je do promjene kamatne stope od datuma sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru pa i ubuduće, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima, te sporazum o raspolaganju preplatom odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa.

24.

Stoga kako je između stranaka provedena konverzija kojom je tužitelj dobrovoljno pristupio ne postoji njegova tražbina, pa tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

25.

U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 31.08.2006. (list 5-10 spisa), solemnizaciju po javnom bilježniku (list 11 spisa), pročitan je Anex ugovora o kreditu od 23.01.2016. (list 17-19 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 20 spisa), pročitan je preliminarni izračun i popis kamatnih stopa koje su primjenjivane tijekom otplate Ugovora o kreditu (list 21-28 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (list 29-30 spisa), obavijest o prijevremenoj otplati kredita od 11.02.2016. (list 30 spisa), pročitan je odgovor tuženika od 10.05.2019. kojim je banka odbila dostaviti traženu dokumentaciju po Ugovoru o kreditu tužitelju (list 31 spisa), pročitan je izračun konverzije od 05.11.2015. (list 38-39 spisa), pročitana je specifikacija uplata po kreditu (list 54-57 spisa), Zahtjev za kredit kao i policu osiguranja nekretnine po kreditu (list 58-59 spisa), pročitana je metodologija promjene kamatnih stopa (list 60-61 spisa), pročitane su brošure temeljem kojeg su nuđeni krediti u CHF-u (list 96-100 spisa), pročitan je otplatni plan po kreditu (list 123-134 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po financijskom vještaku VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o., a koji vještak uopće nije razumio koja je njegova zadaća u ovom sporu (nalaz – list 230-269 spisa), sve nejasnoće VJEŠTAČENJA LOBAŠ nisu otklonili ni u naknadnim dopunskim očitovanjima (list 371-391 spisa), pa je sud bio prisiljen odrediti novo financijsko vještačenje po vještaku DARFIN d.o.o., koji je izradio nalaz sukladno pravilima struke (list 401-415 spisa), sud je saslušao tužitelja kao stranku (list 521-524 spisa).

26.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

27.

Neosnovano je protivljenje tuženika stupnjevitoj tužbi tužitelja, a iz razloga što je tužitelj već u tužbi dostavio dokaz da se tuženiku obratio s zahtjevom za dostavu potrebne dokumentacije kako bi mogao postaviti tužbeni zahtjev i to još dana 10.05.2019. (list 31 spisa), a na koji zahtjev za dostavu dokumentacije se tuženik oglušio i nije potrebnu dokumentaciju za postavljanje tužbenog zahtjeva dostavio sve dok sud na ročištu od 05.02.2020. (list 118-119 spisa), nije naložio tuženiku da dostavi dokumentaciju koja je zajednička za obje stranke kako bi sud mogao utvrditi visinu tražbine, a slijedom toga i tužitelj postaviti valjani tužbeni zahtjev, sve sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. i 4. ZPP-a. Time je osnovano tužitelj podnio stupnjevitu tužbu.

28.

Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu između stranaka pod brojem 236-221/2006 od dana 31.08.2006.g. kojim Ugovorom o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 207.100,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, a kamatna stopa je ugovorena 3,88% dekurzivno godišnje, a rok otplate kredita iznosi 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu.

29.

Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Nije sporno da je predmetni Ugovor konvertiran sukladno odredbi ZID ZPK/2015 dana 23.01.2016.

30.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

31.

Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je, je li tužiteljica provedenom konverzijom u cijelosti obeštećena s osnova preplate temeljem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

32.

U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

33.

Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

34.

Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

35.

Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine.

36.

Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

37.

Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

38.

Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

39.

Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

40.

Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

41.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

42.

U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

43.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

44.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

45.

Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

46.

Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 47.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

48.

Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

49.

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

50.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

51.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

52.

Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

53.

Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

54.

Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

55.

Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrijebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

56.

Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

57.

Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 8. Ugovora o kreditu.

58.

Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

59.

Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

60.

Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

61.

Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

62.

Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

63.

Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 S i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

64.

Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

65.

Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu zastara je nastupila 14.06.2023.g.

66.

Pri tome nije zastario niti jedan pojedinačni iznos jer su zahtjevi za preplatu po anuitetima dakle i za kamatu i za valutu cjeloviti restitucijski zahtjevi i zastara je prekinuta dana 04.04.2012.,podnošenjem tužbe u predmetu "Potrošač", ali za cijeli restitucijski zahtjev što znači da nije nastupila zastara niti za jednu utuženu godinu, jer je odredbom čl. 323. ZOO-a, propisana posljedica ništetnosti pa je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a banka je primila preplatu i u 2006. godini.

67.

Radi utvrđivanja prijepornih činjenica je li tužitelj u dovoljnoj mjeri razumio tečajne razlike i kamatnu stopu, te je li mu isto bilo u dovoljnoj mjeri bilo objašnjeno od strane banke, tužitelj SH saslušan kao stranka iskazao je da je kao arhitekta projektirao zgradu u [adresa], a u tom kompleksu je bila i Hypo Alpe Adria Bank i direktorica s kojom je pregovarao oko cijele investicije, izgradnje te zgrade i svega što se događalo. On je bio glavni projektant te zgrade i odlučio je da bi mogao u toj zgradi kupiti stan za svoje stanovanje i stanovanje obitelji. Porazgovarao je s direktoricom banke i rekao da želi kupiti stan u zgradi, na što mu je ona rekla da nema problema, da baš ima kredit za njega i za njegove potrebe i da uzme kredit vezan za valutnu klauzulu u CHF-u jer je to najbolji proizvod. Rekla mu je da se javi djelatnici MH, što je on i učinio, javio se gospođi MH i ona je rekla da će prirediti sve papire i ti papiri su bili gotovi za jedan dan, uzeo je kredit i odmah od investitora kupio stan od 70 m2.

68.

U to vrijeme njegova obitelj i on su živjeli u [adresa] i donijeli su odluku o preseljenju u Zadar, što je i učinjeno. Samo kratko vrijeme po dizanju kredit anuitet je bio onakav o kakvom se razgovaralo u trenutku podizanja kredita, međutim vrlo brzo nakon toga je došlo do naglog porasta tečaja CHF-a i radilo se o strašnoj razlici u tečaju i pri tome je još i banka podignula kamatnu stopu i radilo se o izuzetno teškoj situaciji. Njegova supruga i on su odlučili nekako rješavati i zatvarati taj kredit i ona je imala jedan stan u [adresa] i prodala je taj stan kako bi zajedno pokušali otplatiti kredit podignut kod tuženika 31.08.2006. Međutim, od prodaje stana u [adresa] su mogli podmiriti samo polovicu kamata i dalje su ostali u kreditu. Onda je došla 2015., došla je izmjena Zakona i mogućnost da se taj kredit vezan za valutu CHF pretvori u eurski kredit što su i učinili, međutim i dalje su nakon konverzije bili u velikom dugu i uopće nije izgledalo da bi se oni mogli uskoro riješiti toga kredita, pa su odlučili prodati i taj stan u [adresa] od 70 m2 kako bi u konačnici zatvorili i otplatili sada eurski kredit.

69.

Epilog svega je bio taj da su prodali dva stana, jedan od 60 m2, drugi od 70 m2 kako bi zatvorili kredit vezan za valutu CHF kojim je kupljen jedan stan u [adresa] od 70 m2. Stan u [adresa] je isključivo korišten za potrebe obiteljskog stanovanja, a nikada se nije obavljala bilo kakva poslovna djelatnost.

70.

Kada ga se pita o samim okolnostima neposredno pred potpisivanja Ugovora o kreditu tužitelj tvrdi da mu je samo direktorica rekla da je to novi proizvod, da je to najbolji proizvod, da je činjenica što je vezan za valutu CHF samo jedan instrument osiguranja, da je on potpuno siguran o kakvoj vrsti kredita, da je kamata najniža, dakle nije bilo niti primisli mogućnosti da bi nešto moglo biti drugačije tijekom otplate kredita. U to vrijeme on ništa posebno nije znao o valutnim klauzulama, niti o činjenicama čiji tečaj valute štiti HNB itd. Tu činjenicu je osvijestio kasnije kada i svi ostali potrošači odnosno kada se našao u teškoj situaciji.

71.

Tužitelj je stanovao praktički vrata do banke u Zadru i odlazio je pitati što s tim kreditom i kako to da raste tečaj ali nikakvo rješenje mu od strane banke nije bilo ponuđeno. Da mu je banka i prije nego što je Zakon propisao konverziju kredita, ponudila da taj kredit vezan za valutu CHF pretvori u eurski kredit on bi to i učinio ali mu ta opcija od strane banke nije bila ponuđena.

72.

U odnosu na zahtjev za kredit na listu 58 spisa, tužitelj navodi da je podatke u tom kreditu koji se odnose na njegove osobne podatke i o bračnom partneru popunio on, a ovaj dio zahtjeva koji se odnosi na iznos kredita, kamatnu stopu i rok otplate te svrhu kredita je popunila djelatnica banke. Ta djelatnica je bila gospođa VH. Tužitelju nije ponuđen kredit vezan ni za koju drugu valutnu klauzulu. Navodi da mu niti u banci nije bilo nešto posebno objašnjeno po MH, a niti mu je objašnjeno po javnog bilježniku. Stan u [adresa] je bio namijenjen i korišten isključivo za stanovanje. Što se tiče pitanje je li imao kakvih nejasnoća vezano za Ugovor o kreditu navodi da je vidio da je kredit vezan za valutu CHF i da se otplaćuje u kunama i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ali ono što mu nije rečeno, a niti je on znao da će taj iznos CHF-a za neko vrijeme biti višestruko veći od onoga što je bilo u tom trenutku kada je pregledavao otplatni plan. Osim toga nije mu ništa ni bilo neobično jer živi u zemlji u kojoj se sve iskazivalo u eurima, a plaćalo u kunama.

73.

Nije tražio nikakva dodatna objašnjenja od bankarske službenice već mu je sve predočeno kao opća sreća i za njega i za banku. Na pitanje je li pokušavao mijenjati bilo koje odredbe Ugovora o kreditu, odgovara da već od starta nije bila atmosfera da bi se moglo oko bilo čega pregovarati jer su svi papiri bili unaprijed gotovi. Upravo kako mu je i rečeno da je to proizvod, koji je zahtijevao da kredit bude vezan za valutu CHF, da ima promjenjivu kamatnu stopu, da klijent ima račun u banci, da banka ima trajni nalog kojim će naplaćivati anuitete, da ima sudužnika i on je bio taj koji se trebao dopasti banci.

74.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, a tim iskazom je sud sa sigurnošću utvrdio da tužitelj u vrijeme podizanja Ugovora o kreditu nije ništa znao o valuti CHF, nije znao da je to nesigurna valuta, nije mu je itko išta objasnio, niti rekao o kretanju tečaja CHF-a.

75.

Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

76.

Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

77.

Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom. 78.

Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

79.

U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužitelji sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu od 01.02.2016.g. izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer su voljom ugovornih strana u cijelosti otklonjene posljedice nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da su riješene sve preplate koje su izvršene temeljem osnovnog Ugovora o kreditu te da ništetnost osnovnog Ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost Dodatka ugovoru o kreditu, valja navesti da tužitelj ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatio po Ugovoru o kreditu od 12.06.2006.g. neovisno o izvršenoj konverziji.

80.

Naime cilj ZID ZPK iz 2015.g. nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih Ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti Euro. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.09.2015.g. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.09.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti euro i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona opet promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".

81.

U odnosu na nesporno provedenu konverziju ( sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu: ZIDZPK ) ) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

82.

Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZIDZPK –a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača odnosno općih odredbi ZOO-a. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, potrošača valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja. U postupcima u kojima stranke nisu provele konverziju takvo postupanje je olakšano činjenicom da su nepošteno ugovorene odredbe egzistirale tijekom čitavog trajanja otplate ( u slučaju da je kredit otplaćen prije stupanja na snagu konverzije ) ili činjenicom da potrošač nakon mogućnosti provođenja konverzije nije pristao na istu. Međutim, u slučaju poput ovog koji je predmetom postupka ( tj. kada je potrošač pristao na konverziju ) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.

83.

Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku ( tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZIDZPK –a propisano da:

„Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“ Dakle, kako provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena ( čl. 19 c ZIDZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, to je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da zakon temeljem kojeg je konverzija provedene nije isključio mogućnost potrošača na ostvarivanje restitucije temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

84.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

85.

Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015.g. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.

86.

Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30.09.2015.g. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači stabilna valuta koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na eurske kredite.

87.

Znači banka je smatrala početnom glavnicu onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30.09.2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30.09. 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.

88.

Dakle banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu.

89.

Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platiti banci neki dodatni iznos.

90.

Kako je već rečeno cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u Euru, a niti jednom jedinom odredbom ZID ZPK/19 nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF-u.

91.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge- izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćeni tečaj, kamata i zatezne kamate.

92.

Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je kredit konvertiran.

93.

Pregledom Dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom.

94.

Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

95.

Stoga tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužio ovom tužbom.

96.

Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku DARFIN d.o.o.

97.

Zadaća vještaka je bilo utvrditi koliko je tužitelj preplatio temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 3,88%, te koliko je platio zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj.

98.

Provedenim izračunima vještak je utvrdio da je tužitelj preplatio iznose kako u odnosu na kamatu tako i u odnosu na tečajne razlike i to s osnova preplate kamata tužitelj je preplatio kredit u svoti od 10.872,63 €, a s osnova valutne klauzule svotu od 20.653,77 €.

99.

Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedaba te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev, dočim je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju u cijelosti navodeći da vještak nije utvrdio tzv. negativne razlike, prigovorio je primjeni kamatne stope jer da su stranke ugovorile da će kredit odmah u početku tj. nakon 01.03.2007. imati kamatnu stopu od 4,60%, te drži da se trebala primijeniti kamata kao na kunske kredite po stopi od 10,04% za cijelo vrijeme trajanja kredita.

100.

Nadalje tuženik je predložio i financijsko vještačenje na okolnost da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF-u, dakle i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF-a i povećanja kamatne stope iskorištene za zatvaranje obveze po konvertiranom kreditu. Nadalje predložio je da vještak provjeri ispravnost konverzije.

101.

S obzirom da je vještak DARFIN d.o.o. već u inicijalnom nalazu izvršio sve izračune koje su se odnosili na to je li konverzija izvršena pravilno, te je li tuženik priznao sve preplate po valuti i kamati do trenutka konverzije, te s obzirom da je to bilo utvrđeno već u inicijalnom nalazu i mišljenju vještaka, sud nije dalje na ove okolnosti koje je vještak utvrdio postavljao daljnja pitanja jer je nepotrebno postavljati pitanja na već dane odgovore.

102.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju svih podataka i izračuna, te je utvrdio koliko je tužitelj točno preplatio kredit i datume pojedinih preplata.

103.

U odnosu na istaknuti prigovor da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja te da je takav preinačeni tužbeni zahtjev u zastari čemu se tuženik protivi valja navesti da je tužitelj prvenstveno podnio stupnjevitu tužbu, gdje je odredbom čl. 186.b. st. 3. propisano da će tužitelj postaviti i urediti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog vještačenja te sukladno tome i naznačiti vrijednost predmeta spora. Osim toga valja navesti da je prema stavu VSRH broj Su-IV-162/21 zauzet jasan stav da u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Konačno valja dodati da je i zauzeto shvaćanje VSRH izraženom u presudi Rev -254/24 od 23. travnja 2024. jasno navedeno da kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.

104.

Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

105.

Konačno u odnosu na istaknuti prigovor glede negativnih razlika valja navesti da je i o tom pitanju zauzeo stav VSRH – prošireno Vijeće u odluci Rev-549/23 od 18.12.2023. gdje prošireno Vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne.

106.

Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO.

107.

Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

108.

Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

109.

Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

110.

U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

111.

Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

112.

Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

113.

U odnosu na prigovor tuženika da je na konkretan Ugovor o kreditu valjalo primijeniti kamatnu stopu kao na kunske kredite, to znači ne kamatnu stopu 3,88% dekurzivno godišnje već kamatnu stopu od 10,04% godišnje, sud navodi da je ovom pitanju zauzeo stav VSRH u Odluci Rev-308/2022 od 19.04.2022. gdje je VSRH odgovorio na slijedeće pitanje:

114.

„Pripada li korisniku kredita, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kn s valutnom klauzulom u CHF, pravo na isplatu razlike između iznosa kamate obračunate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji ili isplata razlike između iznosa kamate koju je korisnik kredita platio i iznosa kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?“

115.

Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.

116.

Time tužitelj upravo ima pravo na preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope u visini kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

117.

Radi toga sud je tužitelju na ime preplate jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio zatraženi iznos 10.782,63 €, a na ime preplate temeljem valute iznos od 20.653,77 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

118.

Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

119.

Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

120.

Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

121.

Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

122.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

123.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, troška sastava 1 podneska od 21.05.2021. u iznosu od 25 bodova, troška sastava 4 podneska (29.01.2020., 24.09.2020., 17.12.2021., 11.01.2024.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 5 ročišta (05.02.2020., 15.01.2024., 11.07.2024., 12.02.2025. i 26.05.2025.), svako po 250 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

124.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 2525 bodova /5.050,00 €.

125.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.262,50 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 € koja je i plaćena temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za 2 financijska vještačenja u iznosu od 199,08 € i 265,46 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.830,13 €.

126.

Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na presudu zbog toga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.

127.

Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

128.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do IV. izreke presude.

U Zagrebu, dana 26. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte