Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-498/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 10. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 5.728,84 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:
iznos 14,37 EUR od 15. siječanj 2009. do isplate,
iznos 14,64 EUR od 13. veljača 2009. do isplate,
iznos 9,20 EUR od 14. ožujak 2009. do isplate,
iznos 10,39 EUR od 15. travanj 2009. do isplate,
iznos 11,08 EUR od 16. svibanj 2009. do isplate,
iznos 7,51 EUR od 16. lipanj 2009. do isplate,
iznos 8,70 EUR od 16. srpanj 2009. do isplate,
iznos 7,36 EUR od 17. kolovoz 2009. do isplate,
iznos 10,77 EUR od 18. rujan 2009. do isplate,
iznos 7,53 EUR od 16. listopad 2009. do isplate,
iznos 9,07 EUR od 17. studeni 2009. do isplate,
iznos 8,19 EUR od 16. prosinac 2009. do isplate,
iznos 13,07 EUR od 15. siječanj 2010. do isplate,
iznos 16,13 EUR od 15. veljača 2010. do isplate,
iznos 15,20 EUR od 15. ožujak 2010. do isplate,
iznos 18,25 EUR od 15. travanj 2010. do isplate,
iznos 24,09 EUR od 14. svibanj 2010. do isplate,
iznos 22,84 EUR od 16. lipanj 2010. do isplate,
iznos 32,10 EUR od 16. srpanj 2010. do isplate,
iznos 29,80 EUR od 13. kolovoz 2010. do isplate,
iznos 41,34 EUR od 06. rujan 2010. do isplate,
iznos 36,17 EUR od 13. listopad 2010. do isplate,
iznos 38,16 EUR od 15. studeni 2010. do isplate,
iznos 46,52 EUR od 16. prosinac 2010. do isplate,
iznos 46,98 EUR od 17. siječanj 2011. do isplate,
iznos 51,16 EUR od 07. veljača 2011. do isplate,
iznos 48,54 EUR od 14. ožujak 2011. do isplate,
iznos 44,99 EUR od 14. travanj 2011. do isplate,
iznos 50,72 EUR od 16. svibanj 2011. do isplate,
iznos 62,30 EUR od 16. lipanj 2011. do isplate,
iznos 77,18 EUR od 15. srpanj 2011. do isplate,
iznos 95,05 EUR od 10. kolovoz 2011. do isplate,
iznos 73,93 EUR od 15. rujan 2011. do isplate,
iznos 60,81 EUR od 17. listopad 2011. do isplate,
iznos 60,89 EUR od 15. studeni 2011. do isplate,
iznos 61,95 EUR od 16. prosinac 2011. do isplate,
iznos 69,05 EUR od 17. siječanj 2012. do isplate,
iznos 70,67 EUR od 16. veljača 2012. do isplate,
iznos 67,99 EUR od 16. ožujak 2012. do isplate,
iznos 66,78 EUR od 16. travanj 2012. do isplate,
iznos 72,00 EUR od 17. svibanj 2012. do isplate,
iznos 74,21 EUR od 18. lipanj 2012. do isplate,
iznos 67,22 EUR od 18. srpanj 2012. do isplate,
iznos 66,63 EUR od 17. kolovoz 2012. do isplate,
iznos 61,27 EUR od 17. rujan 2012. do isplate,
iznos 66,72 EUR od 17. listopad 2012. do isplate,
iznos 69,45 EUR od 19. studeni 2012. do isplate,
iznos 68,12 EUR od 18. prosinac 2012. do isplate,
iznos 63,58 EUR od 18. siječanj 2013. do isplate,
iznos 63,04 EUR od 20. veljača 2013. do isplate,
iznos 65,80 EUR od 18. ožujak 2013. do isplate,
iznos 3.529,33EUR od 03. travnja 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, nadoknaditi tužitelju RS, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.537,50 eura , zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 3215045012/08 od 26.11. 2008.g., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.997,72 CHF.
2.U postupku dokazivanja, tuženik je uložio prigovor zastare, elaborirao nedopušteno i nepoštenu primjenu valutne klauzule, strukturiranost kamatne stope, prigovarao deklaratornoj zaštiti koju traži tužitelj, prigovarao i zakonskim zateznim kamatama, te u bitnome predložio da sud odbaci tužbu odnosno podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.
3.Stoga je sud u postupku dokazivanja, a imajući u vidu elaboracije stranaka, u podnescima, te izraženim pravnim mišljenima proveo vještačenje po vještaku Kseniji Špoljarić, koja je i saslušana, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka, izvršio uvid u prijeporni ugovor, saslušan je tužitelj i svjedok MS.
4.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.
5.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav Županijskih sudova glede prijepora.
6.U ovoj pravnoj stvari kredit je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti unaprijed formulirana od strane tuženika te se po mišljenju ovog suda u odnosu na tužitelja kao potrošača primjenjuju odredbe ZZP-a, pa dakle ugovorena odredba mjesne nadležnosti nema nikakav utjecaj.
7.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
8.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
10.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
11.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
12.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 10.06. 2023., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
13.Stoga je neosnovan i dodatni prigovor tuženika o zastari konačno sređenog tužbenog zahtjeva.
14.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ksenije Špoljarić proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u Tablicama na strani 249 do 259 spisa, da je tužitelj uplatio više upravo utuženi iznos od 5.728,84 eura.
15.U nalazu i mišljenju vještak je u Tablicama detaljno naveo i obračunao uplate po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, te je vještak koristio medotologiju-za početni tečaj CHF na dan 26.11.2008. 4,619007 kuna za jedan CHF, te uz izračun kamatne stope ugovora od 6,95 posto godišnje.
16.Na opisani način je vještak nedvojbeno utvrdio preplatu utuženog iznosa što je detaljno navedeno u Tablicama nalaza i mišljenja.
17.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu.
18.Da je tome tako proizlazi iz iskaza tužitelja RS i svjedoka MS, koji su istaknuli da je kredit korišten za kupnju vozila Opel Astra, tužitelj o ničemu nije mogao pregovarati, a prva rata mu je bila oko 1.500,00 kuna a nakon povečanja 2.100,00 kuna, odnosno gotovo 50 posto povečanja, a tužitelj je decidirano iskazao da nikad ne bi uzeo kredit da mu je tuženik pojasnio da će mu rata porasti za 50 posto.
19.I konačno neosnovani je prigovor tuženika o povečanju tužbenog zahtjeva na iznos od 5.728,84 eura, jer je u tužbenom zahtjevu zatražio 5.620,42 eura, iz razloga jer je tužitelj konačno sredio tužbeni zahtjev, nakon opisanog nalaza i mišljenja o preplati te je takva preinaka dopuštena, na isti nije nastupila zastara kao što je utvrđeno u ovoj presudi, jer preinaka proizlazi iz iste pravne osnove, a sve suglasno odredbi čl. 191 Zakona o parničnom postupku i to st. 2 koji propisuje da ako tužitelj preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe a ta okolnost je točan izračnu, a preinačenje je zahtjevao iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
20.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u točci I izreke, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
21.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav 5 obrazloženih podnesaka, pristup na dva ročišta, svaka radnja 200,00 eura, podnesak od 18.10.2024. Tbr. 8 točka 4 Odvjetničke tarife 50,00 eura, pristup na ročište za objavu 100,00 eura, PDV, trošak vještačenja 350,00 eura.
Čakovec, 26. svibnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Josip Pintarić odvjetnik
2. punomoćnici tuženika iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o.
