REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2091/22-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja LH OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćniku Lea Erak odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. travnja, 2025 u nazočnosti punomoćnika stranka, dana 26.svibnja 2025,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredbačl. 7. Ugovora o kreditu broj: 178-50-3737760 od 20.10.2006.g. potvrđen kod Javnog bilježnika Boleslava Dvorinčića iz Krka, OU- 382/2006 dana 7.10.2006.godine, između tužitelja i tuženika u dijelu kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor Uručuje Korisniku kredita po isplati kredita, a koji anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, te predmetne odredbene proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II
Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 27.503,12 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g do 29.12.2023. po stopi zateznih kamata, koja se određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, i to:
od
na iznos 3,65 EUR
1.04.2008.
od
na iznos 24,29 EUR
1.11.2008.
od
na iznos 2,60 EUR
1.12.2008.
od
na iznos 30,17 EUR
1.1.2009.
od
na iznos 34,41 EUR
1.02.2010.
od
na iznos 36,32 EUR
1.03.2010.
od
na iznos 31,05 EUR
1.04.2009.
od
na iznos 32,05 EUR
1.05.2009.
od
na iznos 23,98 EUR
1.06.2009.
od
na iznos 18,04 EUR
1.07.2009.
od
na iznos 19,62 EUR
1.08.2009.
od
na iznos 22,75 EUR
1.09.2009.
od
na iznos 22,48 EUR
1.10.2009.
od
na iznos 19,31 EUR
1.11.2009.
od
na iznos 25,26 EUR
1.12.2009.
od
na iznos 30,02 EUR
1.1.2010.
od
na iznos 36,80 EUR
1.02.2010.
od
na iznos 35,24 EUR
1.03.2010.
od
na iznos 44,44 EUR
1.04.2010.
od
na iznos 42,70 EUR
1.05.2010.
od
na iznos 46,10 EUR
1.06.2010.
od
na iznos 75,53 EUR
1.07.2010.
od
na iznos 69,47 EUR
1.08.2010.
od
na iznos 84,02 EUR
1.09.2010.
od
na iznos 77,91 EUR
1.10.2010.
od
na iznos 68,09 EUR
1.11.2010.
od
na iznos 88,82 EUR
1.12.2010.
od
na iznos 115,19
1.1.2011.
EUR
od
na iznos 96,51 EUR
1.02.2011.
od
na iznos 103,06
1.03.2011.
EUR
od
na iznos 94,73 EUR
1.04.2011.
od
na iznos 96,23 EUR
1.05.2011.
od
na iznos 131,58
1.06.2011.
EUR
od
na iznos 135,02
1.07.2011.
EUR
od
na iznos 164,56
1.08.2011.
EUR
od
na iznos 149,39
1.09.2011.
EUR
od
na iznos 132,78
1.10.2011.
EUR
od
na iznos 131,00
1.11.2011.
EUR
od
na iznos 129,72
1.12.2011.
EUR
od
na iznos 137,64
1.1.2012.
EUR
od
na iznos 144,54
1.02.2012.
EUR
od
na iznos 141,89
1.03.2012.
EUR
od
na iznos 137,23
1.04.2012.
EUR
od
na iznos 140,37
1.05.2012.
EUR
od
na iznos 142,52
1.06.2012.
EUR
od
na iznos 138,90
1.07.2012.
EUR
od
na iznos 139,86
1.08.2012.
EUR
od
na iznos 137,14
1.09.2012.
EUR
od
na iznos 131,27
1.10.2012.
EUR
od
na iznos 23.586,90
19.11.201
EUR
III Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak 5.396,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do plaćanja, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Među strankama je nesporno da su 20.10.2006 zaključile Ugovor o kreditu br. 178-50-3737760 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 119.000,00 CHF po srednjem tečaju RBA na dan korištenja kredita. U čl.7 Ugovora stoji da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan dospijeća prema otplatnom planu uz ugovor.
2. Nesporno je i da su stranke 02.10.2013. zaključile nagodbu u kojoj utvrđuju iznos dospjelog dugovanja, tuženik otpušta tužitelju zateznu kamatu, te tužitelj jednokratno uplaćuje 04.02.2014. 650.000,00 kn.
3. Navodi međutim tužitelj da stranke ovom nagodbom nisu riješile sva međusobna potraživanja, odnosno tužitelj se nije odrekao potraživanja koja su predmet ovog postupka. Predmetna nagodba sklopljena je isključivo i samo s ciljem i svrhom da ugovorne strane svojim slobodnim očitovanjem volje reguliraju zatvaranje predmetnog kreditnog odnosa odnosno da intervencijom reguliraju pitanje dospjelog dugovanja po tom kreditu, a ne u cilju reguliranja svih prava i obveza iz ugovora o kreditu. Tužitelj u cijelosti ima pravni interes i aktivnu legitimaciju potraživati ovom tužbom isplatu na ime stečenog bez osnove radi ništetnosti valutne klauzule. Status tužitelja – potrošač te je namjena korištenja sredstava kredita financiranje kupnje stana (stambeni kredit sa fleksi otplatom bez počeka) za potrebe tužitelja i njegove obitelji, opisan u članku 8. Ugovora o kreditu.
4. Nadalje tužitelj navodi da su odredbe Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (“valutna klauzula u CHF“) je nepoštene i ništetne, što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine donesene u tzv. Parnici Potrošač. Samim time su nepoštene i ništetne i odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju. Temeljem odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/09, 79/09), u vezi s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), cit. presude u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dakle obvezuje i naslovni sud u ovom postupku.
5. Navodi tužitelj da ga tuženik prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.
Nepoštene odredbe su ništetne od samog početka te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih odredbi, stoga tužitelj ima pravo na isplatu (povrat) preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita, a umanjeno za pretplaćenu kamatu u svakom anutitetu. Predlaže se da se izračuna koliko je tužitelj pretplatio do sklapanja nagodbe te nakon toga kroz izvansudsku nagodbu. Uslijed ništetetne valutne klauzule u švicarskom franku Tužitelj je preplatio svaki mjesec do dana otkaza kredita na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune koji su se uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita.
6. Uslijed ništetne valutne klauzule u švicarskom franku Tužitelj je preplatio kroz anuitete plaćene u izvansudskoj nagodbi na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita – ukupno iznos od 157.619,00 HRK. Na isti potraživanje, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja tog iznosa po nagodbi budući su svi iznosi plaćeni odjednom.
7. Nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 27.12.24. potražuje po osnovi valutne klauzule isplatu 27.503,12 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te trošak postupka.
8. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da je Ugovor o kreditu br. 178- 50-3737760 otkazan 19.10.2012. obzirom da je tužitelj bio neuredan u njegovoj otplati. Tuženik ističe i da je temeljem nagodbe od 02.10.2013. tuženik tužitelju otpisao dug u iznosu od 168.246,43 kn.
9. Tužitelj je potpisom Nagodbe izričito priznao iznos potraživanja tuženika prema tužitelju te je po istoj nagodbi postupio. Pogrešno, stoga, tužitelj navodi da ista nagodba nema učinka na postavljeni tužbeni zahtjev. Stranke su, naime, navedenom nagodbom mirnim putem, izvan suda, riješile svoje međusobne odnose u vezi s predmetnim ugovorom o kreditu. tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti bez daljnjeg raspravljanja.
10. Podredno ističe prigovor zastare i osporava osnov zahtjeva, ne osporava sadržaj presude VTS RH Pž-7129/13 (predmet Potrošač), međutim napominje da u navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.
11. Nadalje tuženik ističe da je VTS u odluci Pž-7129/13 je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču jer su banke potrošačima dale informacije kroz oglase i reklame u tzv. predugovornoj fazi, dok informacije dane u konkretnom odnosu između potrošača i banke prilikom pregovaranja o kreditu i samom zaključenju ugovora o kreditu smatra odlučnim za donošenje odluke tek u pojedinačnom potrošačkom sporu.
12. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1 i 7. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Razumljivost sporne odredbe procjenjuje se u trenutku zaključenja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplatu kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje vrijednosti domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene.
13. VSRH u svojoj odluci posl.br. Revt-575/16 navodi kako se „postupanje kako banaka tako i samih klijenata treba ocjenjivati u okviru objektivnih mogućnosti svakog od njih, kao i vremenskom okviru kada su ti ugovori nastajali, pri čemu treba voditi računa i o tome kakvo su saznanje objektivno mogli imati sami klijenti pri sklapanju takvih ugovora o kreditu, posebno ako su njihova saznanja o parametrima koji utječu na formiranje tečaja bili odnosno morali biti poznati i njima.
14. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena odnosno ništetna.
15. Temeljem članka 96. ZZP iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Tužitelj je tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i činila.
16. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu bile dostupne. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu.
17. Tuženik se protivi povećanju zahtjeva odnosno preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 15.07.24. Međutim, u čl 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu predmetnog potraživanja, a koja je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci.
18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 9-12), otplatni plan (list 13-27), izvansudska nagodba (list 35), prijepis knjigovodstvene kartice (lsit 29-37, 114-120), izjavu o otkazu kredita (list 53), zahtjev za kredit (list 54), promotivni uvjeti (list 60), proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Koraljka Cesarec Noršić (list 88-93, 131, 152), obavijest tuženika o sklopljenoj nagodbi (list 137) saslušao tužitelja (list 123), te temeljem čl. 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
19. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša djelatnica banke AH, kao svjedok, dok je sud odbio prijedlog da se sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor, uzimajući u obzir praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa niže stupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru ( odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
20. Između stranaka je prvenstveno sporno da li su sklapanjem nagodbe od 02.10.2013 razriješile sve svoje odnose vezano za ugovor o kreditu 178-50-3737760. Uvidom u navedenu nagodbu na listu 35 spisa utvrđeno je da predmet nagodbe nisu bila samo potraživanja po ugovoru o kreditu, već je predmet nagodbe „zatvaranje nastalog dospjelog dugovanja prema ovdje tuženiku“ i to po VISA GoLD kreditnoj kartici, te prostalnog dugovanja po kreditu, time da će tuženik otpisati preostale zatezne kamate. Sud smatra da predmet izvansudske nagodbe mora biti dopušten i moguć, a nije bilo moguće odreći se zahtjeva za povrat stečenog bez osnove, odnosno temeljem ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Tužitelj ispravno ističe da su te odredbe utvrđene ništetnim pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda tek 5 godina nakon sklopljene nagodbe. U trenuku kad se sklapa nagodba, nije bila donesena niti prvostupanjskaodluka u slučaju „Potrošač“u pogledu ništetnosti valute i PKS, a svakako ne pravomoćna odluka (tek 14.06.2018. ).
21. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka TS Zagreb P-1401/12 je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Kako je tužba je podnesena 12.04.22. podnesena je unutar roka od 5 g, pa je prigovor zastare neosnovan.
22. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P- 1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
23. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), cit. presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.
24. Kako su odredbe citiranog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu (čl. 1., čl. 7.) nepoštene, a time i ništetne, tužitelj osnovano traži isplatu po osnovi stjecanja bez osnove.
25. U odnosu na navod tuženika da je ugovor otplaćen i solemniziran valja istaknuti da tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a. Naime sud je vezan za utvrđenja iz navedene parnice te javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka .
26. Tužitelj L da je studirao u Opatiji i kupovao stan na Krku u Malinskoj, trebao mu je kredit. Inače je dobivao plaću preko RBA, pitao je i u drugim bankama, ali se odlučio za tuženika. Prezentirani su mu uvjeti kreditiranja, nije bilo pregovaranja, a kredit u CHF mu je prezentiran kao najpovoljniji. Tad je imao 19 godina, nije mu bilo objašnjeno što je valutna klauzula, te mu nisu bili prezentirani rizici valute CHF. Pokazao je kod kuće svojoj obitelji ugovor, povremeno je stanovao u stanu koji je kupljen za taj kredit, a isti nije više u njegovom vlasništvu. Kredit je otplatio u potpunosti. Obitelj nije iznajmljivala tu nekretninu turistički. U jednom trenutku rata kredita mu je uzimala gotovo cijelu plaću zbog porasta tečaja, te je bio prisiljen posuditi novac, zatvoriti kredit i prodati nekretninu. Ne zna točno koje je godine to bilo. U pregovorima s bankom on je postigao nagodbu na način da je jedan dio zatezne kamate otpisan, to je bila ponuda banke koja je vrijedila 3 dana. Bila je situacija da će banka ili uzeti nekretninu, a više nije mogao to plaćati. Nagodbom je riješen odnos vezan za predmet obveze, ali nisu riješene sve međusobne obveze, već samo ono što su dogovarali. Pročitao je ugovor prije potpisivanja. Nije mu ponuđena nijedna druga valuta osim CHF, bilo je kredita u drugim valutama, ali mu je CHF prikazana kao najpovoljnija. Nitko ga nije obavijestio o tome da može promijeniti valutu obveze iz valute CHF u EUR. Plaćao je rate kredita, a pomagali su mu roditelji.
27. Iz iskaza tužitelja sud zaključuje da se u procesu pregovaranja i odluke tužitelju tuženik nije spominjao eventualne rizike tečaja CHF, niti pojam valutne klauzule. Također nije imao mogućnosti pregovaranja. Kako je tuženik odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša službenik banke, to sud o procesu koji je prethodio zaključenju ugovora, zaključuje prema iskazu tužitelja.
28. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
29. Na taj način tuženik je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
30. Povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO- a.
31. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
32. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 A i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
33. Obzirom je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan (osim za iznose koji su u zastari) temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-4., čl. 269,, čl. 272, i 323, Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
34. Iz nalaza i mišljenje vještaka Koraljka Cesarec Noršić Iznos preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna promjene tečaja po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i iznosa prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita a umanjeno za preplaćenu kamatu svakom anuitetu iznosi: “Negativne” razlike u kunama iznose - 1.276,31 kn, “pozitivne” razlike iznose 207.222,25 kn, iz čega slijedi da je neto razlika tečajnih razlika 206.945,94 kn, tj. 27.333,72 eura po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn. Također je prema zadatku suda vještak razdvojio izračun koliko je tužitelj prihvatio do dana sklapanja izvansudske nagodbe te nakon toga kroz plaćanja u izvansudskoj nagodbi: Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu nisu vidljivi iznosi koje je tužitelj prihvatio do dana sklapanja izvansudske nagodbe, te nisu vidljivi iznosi kroz plaćanja u izvansudskoj nagodbi (niti da li je uplaćeno, niti koliko, niti koliko bi se eventualno odnosilo na glavnicu, redovne kamate, naknade, troškove ili zakonske zatezne kamate). No vještak je mišljenja da se izvansudska nagodba odnosi na uređenje plaćanja (način i dinamiku plaćanja), te se tužitelju otpisuje dio obračunate zakonske zatezne kamate, a što nije predmet vještačenja. Isto je navedeno u Članku 2. Izvansudske nagodbe od 2.10.2013. godine. Vještak je iz dokumentacije utvrdio raskid ugovora s danom 19.10.2012. a s kojim danom teku zakonske zatezne kamate na dug koje je između ostalog uplaćen i izvansudskom nagodbom te evidentiran u kunama. Tuženik je izvršio storno zaduženja dana 26.11.2014.
Tzv “negativne” razlike u kunama iznose -24.398,57 kn, “pozitivne” razlike iznose 207.222,25 kn, iz čega slijedi da je neto razlika tečajnih razlika 182.823,68 kn, tj. 24.264,87 eura po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn.
35. Vještak Koraljka Cesarec Noršić na ročištu iskazuje da je uzimala u obzir cjelokupne zadužene mjesečne anuitete kako ih je i vodila banka u svojim evidencijama na 19.10.2012. (banka je sama vještaku dostavila taj podatak) kada je tužitelju banka otpisala dio duga tada je i vještak u svom n/m primijenila taj iznos otpisa. Tako da u konačnici njen nalaz i mišljenje istovjetan tužiteljevim sveukupnim uplatama. Banka vještaku u dopisu od 29.10.2024. specificira dugovanja u sklopljenoj izvansudskoj nagodbi kao i otpis preostalog potraživanja i po tom dokumentu je izrađen nalaz i mišljenje od 2.12.2024.
36. Što se tiče tzv negativnih razlika u tečaju, u praksi je već zauzet stav VSRH u presudi pod brojem Rev-677/23 da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba. Kako to ovdje nije slučaj to sud taj dio nalaza nije uzeo u obzir, niti je tužitelj na taj način postavio zahtjev, već je ispravno potraživao 27.503,12 eura odnosno “pozitivne” razlike kako je izračunao vještak 207.222,25 kn.
37. Radi navedenog sud je tužitelju na ime preplate temeljem valutne klauzule sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a dosudio iznos glavnice od 27.503,12 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate.
38. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima. Dospijeće pojedinih anuiteta nije bilo sporno među strankama. Stope zatezne kamate za pojedine periode precizirane su u izreci.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak je tužitelju određen prema vps-u 27.503,12 eura u kojem je tužitelj uspio u cijelosti (te sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku; odmjereno je za sastav tužbe 250 bodova, podnesak 14.04.23. 250 bodova, ročište 16.10.23. 250 bodova ,podn. 11.01.24. 250 bodova, ročište 01.10.24. 250 bod, podn. 27.12.24. 250 bodova, podn. 17.01.25. 250 b, roč.07.04.25. 250 bodova, trošak vještačenja 199,08 € , pristojba na tužbu 131,21 € sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT. Vrijednost boda iznosi 2,00 EUR prema tbr. 54. OT (NN 138/23), ukupno 5.396,66 EUR. Podnesak 15.07.24. nije priznat tužitelju, jer je tužitelj naknadno specificirao drugačije zahjtev podneskom od 27.12.24., tužitelj je naime mogao prije dopune nalaza i mišljenja postaviti zahtjev ne uračunavajući tzv. negativne razlike.
40. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona od donošenja presude do isplate po stopi preciziranoj u toč. III izreke.
U Zagrebu 26. svibanj 2024.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
