Poslovni broj Pr-30/2024-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Stefani Kasap, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Čistoća Povljana d.o.o. Povljana, Trg bana Josipa Jelačića 13a, OIB: 94050549525, zastupanog po punomoćniku Domagoju Ciku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 08. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice te punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2025. javno je objavio

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. ožujka 2019. godine između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 15. ožujka 2024. godine te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na njezino radno mjesto direktora, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 625,00 Eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZĆ iz [adresa] (dalje: tužiteljica) 25. travnja 2024. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika Čistoća Povljana d.o.o. (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je 01. ožujka 2019. tužiteljica sa tvrtkom Porat Povljana d.o.o. koja je tvrtka prednik tuženika sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referent za administrativne i knjigovodstvene poslove. Tužiteljica da je 01. lipnja 2021. imenovana direktoricom, koju da je dužnost obavljala u punom radnom vremenu i to poslove odlučivanja o raspredu radnih mjesta i sklapala ugovore sa radnicima, odlučivanja o planu rada sukladno registriranim djelatnostima firme te ugovarala poslove vezano za poslovanje firme, brinula o financijskom poslovanju i likvidnosti firme, ugovarala i sklapala poslove vezane za financijsko poslovanje, odlučivala o mogućnostima i načinima nabave materijala i usluga potrebnih za uredno poslovanje, vodila računa o zakonskim izmjenama i naputcima nadležnih institucija bitnima za poslovanje te izrađivala obvezna godišnja statistička izvješća, vodila računa o javnim pozivima i potporama FZOEU-a, odlučivala o prijavama za potpore i sklapala ugovore za dobivene potpore te donosila odluke i rješenja koja su bitna za poslovanje. Iz navedenog da proizlazi da je ista obavljala odnosno bila zaposlena na radnom mjestu direktora, a ne referenta za administrativne poslove kao što je to formalno u ugovoru navedeno. Dana 12. lipnja 2023. tužiteljica da je razriješena dužnosti direktora, no isto da ne predstavlja otkaz ugovora o radu propisan odredbama Zakona o radu, slijedom čega da je Ugovor o radu i dalje na snazi. Tuženik da je 15. ožujka 2024. tužiteljici otkazao Ugovor o radu za radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu iz razloga što je prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužiteljica obavljala zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Sukladno čl. 133. Zakona o radu tužiteljica da je u roku od 15 dana od dostave Odluke o redovnom otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevala od tuženika da tu odluku stavi izvan snage jer je ista nezakonita. No, tuženik da se na taj zahtjev oglušio. Iz označene odluke da proizlazi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu za radno mjesto koje ona realno nije obavljala, dok je u toj odluci propušteno utvrditi kako je tužiteljica obavljala poslove i bila zaposlena na radnom mjestu direktora. Navodi da je isključivo krivnja poslodavca ovdje tuženika ta što sa radnicom ovdje tužiteljicom nije potpisao Ugovor o radu za radno mjesto direktora društva, niti je tužiteljici sukladno čl. 14. st. 3., st. 4. i st. 5. Zakona o radu prije početka rada izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za radno mjesto direktora. Međutim, propust ugovornih strana da sklopile ugovor o radu u pisanom obliku da ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Slijedom navedenog radno mjesto referent za administrativne i knjigovodstvene poslove da je prestalo biti relevantno u trenutku imenovanja tužiteljice za direktora društva budući je ista realno svo vrijeme rada obavljala poslove direktora, pa da je s time u svezi pogrešno raskinut ugovor radi čega da bi odluku o tome valjalo staviti izvan snage. Također, tužiteljica ističe kako ne izdavanje potvrde o sklopljenom Ugovoru o radu u konkretnom slučaju za radno mjesto direktora predstavlja najteže prekršaje poslodavca za koje je čl. 229. toč. 3. Zakona o radu propisana novčana kazna od 8.090,00 Eura do 13.270,00 Eura. Nadalje, kada je donesena odluka o razrješenju tužiteljice sa mjesta direktora, tuženik da je tužiteljici ponudio Aneks Ugovora o radu za radno mjesto koje je niže rangirano od onoga na kojem je ista posljednje bila zaposlena (radno mjesto direktora) čime je ista degradirana, budući je tuženik u obvezi ponuditi sklapanje ugovora o radu za radno mjesto koje najbliže odgovara prethodnom radnom mjestu na kojem je bila zaposlena. Kako da iz svega navedenog proizlazi da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita budući se odnosi na mjesto na kojem tužiteljica nije bila realno zaposlena, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži kao prvo, da sud utvrdi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. ožujka 2019. između tužiteljice i tuženika sadržan u Odluci o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 2024. i da radni odnos stranaka nije prestao te kao drugo, da naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na njezino radno mjesto direktora. Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 27. svibnja 2024. tuženik navodi da su nesporni navodi tužiteljice o otkazivanju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2019. iz poslovno uvjetovanog razloga te da je protiv navedene Odluke tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava. Nadalje navodi da je nesporna i činjenica da je 01. lipnja 2021. tužiteljica imenovana direktoricom tuženika. Međutim da je neistinita i netočna tvrdnja tužiteljice kako je ista bila zaposlena na radnom mjestu direktora u trenutku donošenja Odluke o otkazivanja ugovora o radu čija je dopuštenost predmet ovog postupka. Tuženik da je donio odluku o otkazivanju ugovora o radu tužiteljice iz poslovno uvjetovanih razloga, s obzirom na to da je iz gospodarskih razloga došlo do nove organizacije rada, na način da je poslodavac donio novu sistematizaciju radnih mjesta, kojom sistematizacijom je radno mjesto tužiteljice ukinuto. Kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu iz organizacijskih razloga da je dovoljno da se poslodavac u dokaznom postupku pozove na interni akt kojim je utvrđena nova sistematizacija radnih mjesta. Tuženik da je 13. ožujka 2024. donio Odluku o otkazivanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2019. sklopljenog s tužiteljicom s obzirom na to da je radno mjesto referent za administrativne i knjigovodstvene poslove koje je obavljala tužiteljica ukinuto Pravilnikom o radu i organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 29. studenog 2023. koji je potpisala upravo tužiteljica. Navedenim pravilnikom da u članku 12. nije propisano kako postoji obveza potpisivanja ugovora o radu za radno mjesto direktora već se isključivo spominju odgovornosti koje proizlaze iz statusa direktora trgovačkog društva koje propisuje Zakon o trgovačkim društvima. U članku 12. stavak 5. Pravilnika da je propisano to da su unutarnja organizacija, nadležnost, odgovornost, način zastupanja, način rada i ostala pitanja kojima se određuje rad Uprave Društva uređena su izjavom o osnivanju Društva i propisana Zakonom o trgovačkim društvima. Dakle, na tužiteljici da je teret dokazivanja da postoji obveza sklapanja ugovora o radu za radno mjesto direktora u nekom internom aktu ili Zakonu. Tuženik ističe kako je navedeno isključivo fakultativna mogućnost tuženika kao i svakog poslodavca u državi. Naime, u Zakonu o trgovačkim društvima da nigdje nije propisana obveza sklapanja ugovora o radu već odgovornosti i dužnosti direktora odnosno uprave. Članak 12. stavak 3. Pravilnika da stoga upravo propisuje odgovornosti i dužnosti koje opisuju zakonski status direktora. U članku 13. Pravilnika i daljnjim člancima da je jasno propisana intencija Poslodavca da mora sklopiti ugovore o radu obzirom se opisuju poslovi i radni zadatci. Uostalom, tuženik navodi da je nejasno zašto tuženica niti jednom u razdoblju od 01. lipnja 2021. kada je imenovana direktoricom pa do 12. lipnja 2023. kada je ista razriješena dužnosti direktora nije zatražila od načelnika Općine Povljana kao odgovorne osobe osnivača tuženika zahtjev za zaštitu prava u smislu da je isti dužan ponuditi joj ugovor o radu za radno mjesto direktora. Isto tako, ukoliko tužiteljica smatra kako je danom 12. lipnja 2023. kada je ista razriješena dužnosti direktora protuzakonito otkazan Ugovor o radu s mjesta direktora, ista da je trebala uputiti Zahtjev za zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za navedenu odluku, međutim, ista da je propustila učiniti navedeno te je time izgubila pravo osporavati opoziv od 12. lipnja 2023. kojom je tužiteljici isključivo prestao mandat direktorice dok tužiteljica pogrešno tvrdi kako joj je navedenim danom prestao i radni odnos na radnom mjestu direktora. Tužiteljica da pogrešno navodi „Dana 12. lipnja 2023. tužiteljica je razriješena dužnosti direktora, no isto ne predstavlja otkaz ugovora o radu propisan odredbama Zakona o radu, slijedom čega je Ugovor i dalje na snazi. “, ali iz navedenog da je jasno kako ista smatra kako od 12. lipnja 2023. nije više zaposlena na radnom mjestu direktora, međutim, ističe kako joj je u navedenom razdoblju ponuđeno radno mjesto koje je niže rangirano od onoga na kojem je ista posljednje bila zaposlena. Od 12. lipnja 2023. da teku pregovori o eventualnom novom radnom mjestu koje bi bilo odgovarajuće radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, međutim, svo ovo razdoblje tužiteljica smatra kako je bila zaposlena na radnom mjestu direktora, ali ista da u niti jednom trenutku nije podnijela zahtjev za zaštitu prava kada je opozvana dok joj naposljetku nije otkazan predmetni ugovor o radu. Radno mjesto odgovarajuće mjestu direktora da ne postoji niti je moguće da postoje dva direktora kod tuženika te je jasno kako je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove koje je ukinuto Pravilnikom. U konačnosti tuženik navodi da je nesporno iz navoda tužiteljice kako nakon što je istoj ponuđeno novo radno mjesto koje po mišljenju tužiteljice nije odgovarajuće mjestu direktora te koje je odbila, tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu. Tužiteljica da je razriješena s mjesta direktora tuženika obzirom je predstavnik osnivača bio pod snažnim pritiskom radne zajednice kako će svi podnijeti otkaz ukoliko tužiteljica ne bude razriješena. Obzirom je u današnja vremena iznimno otežano pronaći u razumnom roku nove radnike koji bi obavljali komunalne poslove, Općina Povljana kao osnivač tuženika da je bila u opasnosti da nije u mogućnosti svojim žiteljima omogućiti dostupnost osnovnih komunalnih usluga. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik navodi i citira sudske odluke kojima da je potvrđeno kako su reorganizacija rada i nova sistematizacija radnih mjesta kojima se ukidaju radna mjesta opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga pa tako presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-48/2020-3 od 05. svibnja 2020., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 224/09-2 od 22. travnja 2009., presudu Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revr 1103/13-2 od 07. listopada 2014., presudu Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revr 821/13-2 od 14. listopada 2014. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Odluku o razrješenju direktorice društva Čistoća Povljana d.o.o. klasa: 112-07/23-01/1, urbroj: 2198-25-02-1-23-1 od 12. lipnja 2023. (list spisa 4), zahtjev za zaštitu prava od 26. ožujka 2024. (list spisa 5), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2019. (list spisa 7), Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 13. ožujka 2024. (list spisa 9-10), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. veljače 2024. (list spisa 11-13), Pravilnik o radu i organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Čistoće Povljana d.o.o. [adresa] od 29. studenog 2021. (list spisa 29-53), Odluku o reorganizaciji radnih mjesta i raspodjeli radnih zadataka u Porat Povljana d.o.o. od 17. siječnja 2019. (list spisa 54-56), sudsku praksu (list spisa 57-75), dopis Čistoče Povljana d.o.o. adresiran na ZĆ od 12. veljače 2024. (list spisa 82-83), dopis ZĆ od 24. siječnja 2024. (list spisa 84-85) i izvješće Policijske postaje Pag od 06. lipnja 2023. (list spisa 134) te je saslušao svjedoke SĆ (list spisa 95-96), CĆ (list spisa 96-97), ZĆO (list spisa 99) i VĆ (list spisa 100-101) te tužiteljicu ZĆ (list spisa 101-103). Sud pri tome ističe da je na pripremnom ročištu održanom 02. srpnja 2024. sud prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, izvođenje kojeg je i odredio za 20. prosinca 2024. odnosno potom za 08. travnja 2025., međutim, da na to ročište nije pristupio zakonski zastupnik tuženika poradi čega sud nije izveo dokaz njegovim saslušanjem, ocijenivši da izostanak istog s ročišta na koje je uredno pozvan znači da isti neće dati iskaz u postupku.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Tužiteljica tvrdi da Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog među strankama 01. ožujka 2019. nije dopuštena jer da se takva odluka tuženika odnosi na radno mjesto na kojem tužiteljica nije bila realno zaposlena pa je tako predmet ovog spora dopuštenost (zakonitost) redovitog otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i vraćanje radnika na rad, a budući tužiteljica postavlja i zahtjev za vraćanje na njezino radno mjesto direktora.

4.2. Odredbom čl. 112. toč. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR) propisano je da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

4.3. Sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZoR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

4.4. Pri tome, čl. 115. st. 2. i st. 3. ZoR propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, osim ukoliko poslodavac zapošljavanja manje od 10 radnika, u kojem slučaju nema navedenu obvezu.

4.5. Odredba čl. 120. ZoR propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

4.6. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

5. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2019. (list spisa 7, dalje: Ugovor o radu), sklapanje kojeg Ugovora stranke u ovom postupku ne osporavaju, proizlazi da su Porat Povljana d.o.o. kao poslodavac (nesporno se radi o trgovačkom društvu kojeg je tuženik slijednik) i tužiteljica kao radnik 01. travnja 2019. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, s mjestom rada u [adresa] i početkom rada 01. travnja 2019. (članak I.), uz ugovorenu bruto plaću u iznosu od 6.200,00 kn (članak II.), s radom u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno i radnim vremenom od 7,00 do 15,00 sati (članak III.).

5.1. Istaknimo u svezi navedenog da iz Odluke o reorganizaciji radnih mjesta i raspodjeli radnih zadataka u Porat Povljana d.o.o. od 17. siječnja 2019. (list spisa 54-56) nedvojbeno proizlazi da su tom Odlukom unutar radne jedinice Računovodstvo i financije utvrđena tri radna mjesta i to referent za računovodstvene i knjigovodstvene poslove, referent za administrativne i knjigovodstvene poslove i referent za salda-konti.

5.2. Nadalje, iz Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 13. ožujka 2024. (list spisa 9-10) proizlazi da je tuženik 13. ožujka 2024. tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2019. zbog poslovno uvjetovanih razloga uz otkazni rok u trajanju od dva mjeseca, pravo tužiteljice na otpremninu u iznosu od 5.425,00 Eura i oslobođenje tužiteljice od obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, tijekom kojeg će roka tužiteljica koristiti razmjerni dio godišnjeg odmora za 2024. godinu i ostvariti pravo na naknadu plaće.

5.3. Istaknimo ovdje da tužiteljica u tužbi tvrdi da je Odluku o otkazu zaprimila 15. ožujka 2024. i da je u roku od 15 dana od dostave te Odluke tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na koji se je tuženik oglušio. Kako tuženik u postupku ne osporava navod tužiteljice da joj je Odluka o otkazu dostavljena 15. ožujka 2024. kao ni to da mu je tužiteljica u svezi te Odluke pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, to sud cijeneći u svezi s navedenim činjenicu da je tužiteljica tuženiku zahtjev za zaštitu prava za koja smatra da su joj povrijeđena Odlukom o otkazu podnijela 26. ožujka 2024., kako to proizlazi iz zahtjeva za zaštitu prava od 26. ožujka 2024. (list spisa 5), a nakon što tuženik tom zahtjevu nije udovoljio predmetnu tužbu podnijela sudu 25. travnja 2024., to sud kao nedvojbeno utvrđuje kao prvo, da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u svezi Odluke o otkazu poslodavcu podnijela (pravodobno) u roku iz čl. 133. st. 1. ZoR te kao drugo, da je predmetnu tužbu ovom sudu podnijela (pravodobno) u roku iz čl. 133. st. 2. ZoR, a poradi čega je predmetna tužba i dopuštena i pravodobna.

5.4. Tužiteljica u ovom postupku ne osporava da je 01. travnja 2019. s prednikom tuženika sklopila Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, međutim, osporava da je u trenutku donošenja Odluke o otkazu 13. ožujka 2024. kod tuženika bila zaposlena na tom radnom mjestu, tvrdeći da je bila zaposlena na radnom mjestu direktora bez obzira što za to radno mjesto nikada s tuženikom nije potpisala pisani ugovor o radu niti joj je tuženik izdao potvrdu o sklopljenom ugovoru.

5.5. Tako tužiteljica u tužbi navodi da je 01. lipnja 2021. imenovana za direktoricu tuženika, koji tužbeni navod tuženik ne osporava, dapače, u odgovoru na tužbu izrijekom navodi da je nesporno da je tužiteljica 01. lipnja 2021. imenovana direktoricom tuženika. Međutim, tuženik osporava tužbeni navod da su stranke sklopile Ugovor o radu za radno mjesto direktorice kao i navod da je tuženik imenovanjem tužiteljice na mjesto direktorice društva bio dužan s njom sklopiti ugovor o radu za radno mjesto direktora ili joj izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za radno mjesto direktora.

5.6. Saslušana pred sudom tužiteljica iskazuje (list spisa 101-103) da je ona od 01. lipnja 2021. imenovana za odgovornu osobu tuženika, da postoji odluka o imenovanju s kojom je ona bila zavedena kao odgovorna osoba za tuženika pri Trgovačkom sudu u Zadru, da za biti odgovorna osoba neke firme nije potrebno imati direktorski ugovor, a za biti direktor da se mora imati direktorski ugovor, da se ona obavljajući poslove odgovorne osobe tuženika susrela s nizom kompleksnih problema zbog čega joj je još više žao zašto nije inzistirala da joj tuženik da pisani ugovor za direktorsko mjesto, a da osobno nije smatrala ispravnim da ona sama sebi napiše ugovor i odredi sve uvjete te da je smatrala da taj ugovor za tuženika s njom mora sklopiti skupština tuženika što da je Općina Povljana, a kako kao jedini član nadzornog odbora tuženika stoji načelnik Općine Povljana, smatra da je načelnik za tuženika s njom trebao sklopiti ugovor. Prije ovog imenovanja, od 2019. godine, da je ona kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu referenta za administrativne i računovodstvene poslove, a osim nje da su u administraciji radili gospođa Z kao direktorica i SĆO kao računovodstveni referent, a od kad je ona imenovana za odgovornu osobu tj. od kad je s mjesta administrativnog referenta prošla na mjesto direktora, smatrajući da mora pomoći u obavljanju poslova mjesta administrativnog referenta koje je ostalo prazno, ona da je nastavila raditi poslove tog radnog mjesta sve dok na tom mjestu nije zaposlena VĆ. Nakon nekog vremena da je ĐĆ vijećnik [adresa] otišao kod načelnika i tamo se valjda žalio i tako da je odlučeno da se nju smijeni kao direktoricu tuženika pa da je tada donesena odluka o razrješenju koja je datirana sa 12. lipnja 2023., koju je ona zaprimila 19. lipnja 2023., pojašnjavajući da je nakon što se vratila s bolovanja 30. lipnja 2023. u srpnju 2023. godine sastavljen primopredajni zapisnik kojim je ona kao raniji direktor posao predala novom direktoru ŽĆ, nakon čega je 14. srpnja 2023. ponovno otvorila bolovanje do 10. siječnja 2024. od kada je odradila godišnji odmor koji joj je tuženik odobrio, nakon isteka kojeg je godišnjeg došla u firmu gdje nitko nije bio spremna na to da će se vratiti na posao te da je ona zamolila odvjetnicu da kontaktira tuženika o aneksu ugovora ili svemu što je trebalo pravno ići što da ona ne zna jer ne zna pravni okvir. Da je jedno mjesec dana bila u tvrtki, svaki dan, da je radila neke banalne poslove jer je odlučila da bi bilo u redu da se s nečim zabavlja, pojašnjavajući da ona nije imala određeno radno mjesto niti poslove koji su joj dani u tom trenutku, a na mjestu administrativnog referenta da je tada radila IĆ, dodajući da je za to vrijeme u zgradi tuženika bila nova direktorica tuženika DĆ, da su one malo komunicirale i da je tužiteljica nju pitala što će ona raditi i koje je njeno zaduženje, ali da direktorica nije imala nikakvu viziju što bi tužiteljica trebala raditi te joj je ponudila aneks ugovora za radno mjesto administrativnog referenta koji da ona nije sklopila jer je već jedna osoba bila zaposlena na tim poslovima, a i jer je smatrala da je napredovala i da treba dobiti neki odgovorniji više plaćen posao koji odgovara njenoj stručnoj spremi, dodajući da nije u međuvremenu stekla neki drugu stručnu spremu nego da je i od ranije imala visoku stručnu spremu.

5.7. Iz takvog iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik 01. lipnja 2021. tužiteljicu koja je s tuženikom bila u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sukladno kojem je od 01. travnja 2019. obavljala poslove radnog mjesta referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove imenovao za direktoricu tuženika (trgovačkog društva) i da je ona nakon tog imenovanja pa sve do razrješenja s dužnosti direktorice 12. lipnja 2023. obavljala poslove i odgovornosti direktorice tuženika kao trgovačkog društva, ali da stranke nikada uz to imenovanje nisu sklopile (novi) ugovor o radu za radno mjesto različito od mjesta referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove za koje radno mjesto 01. travnja 2019. sklopljen Ugovora o radu. Nadalje, iz takvog iskaza tužiteljice proizlazi i to da je tuženik 12. lipnja 2023. donio odluku o razrješenju tužiteljice s dužnosti direktora trgovačkog društva, koju činjenicu potvrđuje i sadržaj Odluke o razrješenju direktorice društva Čistoća Povljana d.o.o. klasa: 112-07/23-01/1, urbroj: 2198-25-02-1-23-1 od 12. lipnja 2023. (list spisa 4, dalje: Odluka o razrješenju) iz koje proizlazi da je načelnik Općine Povljana kao predstavnik tuženika 12. lipnja 2023. donio odluku o razrješenju direktorice društva Čistoća Povljana d.o.o. ovdje tuženika ZĆ ovdje tužiteljice s dužnosti direktorice tog društva s danom 12. lipnja 2023. Također, iz takvog iskaza tužiteljice proizlazi i to da je ona nakon povratka s bolovanja (na kojem je bila u trenutku donošenja i zaprimanja Odluke o razrješenju pa sve do 30. lipnja 2023.) kao raniji direktor napravila primopredaju poslova društva novom direktoru tuženika ŽĆ, nakon čega više nije obavljala poslove direktora tuženika, a kako to tužiteljica iskazuje sudu (list spisa 101-103) navodeći da nakon primopredaje više nije obavljala za tuženika direktorske poslove. Konačno, iz takvog iskaza tužiteljice proizlazi i to da tužiteljica nije osporavala odluku tuženika o razrješenju tužiteljice s dužnosti direktora društva, u svezi čega pak tužiteljica sudu iskazuje (list spisa 101-103) da odluku o razrješenju nije osporavala jer smatra da tu odluku ne može osporavati jer smatra da je slobodna odluka načelnika hoće li smijeniti ili imenovati direktora firme, za što da on ne mora imati poseban razlog.

5.8. Cijeneći u svezi s navedenim kao prvo, iskaz tužiteljice da se direktor društva postaje tako što načelnik Općine imenuje osobu na to mjesto i da je on autonoman u tom imenovanju te da koliko je njoj poznato bi se pozicija odgovorne osobe kod tuženika trebala vezati vremenski uz vrijeme mandata načelnika, znači, ne daje se na neodređeno nego se uglavnom sklapa na određeno vrijeme od 4 godine, kakav iskaz sudu ukazuje na svijest i štoviše znanje tužiteljice da je dužnost direktora društva mandat (položaj) na koji se osobu imenuje, a ne radno mjesto na koje se osobu zapošljava standardnim sklapanjem ugovora o radu u smislu odredbi ZoR te da imenovana osoba poslove i odgovornosti direktora trgovačkog društva obavlja sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, do isteka mandata ili dok s te dužnosti prethodno isteku mandata ne bude razriješena, ovo usprkos tome što tužiteljica dalje iskazuje (list spisa 101-103) i to da u njenom slučaju nije sklopljen nikakav ugovor koji bi rekao da ona taj posao direktora obavlja na određeno vrijeme; kao drugo, iskaz tužiteljice (list spisa 101-103) koja upitana da li smatra da joj je s odlukom o razrješenju prestalo radno mjesto direktora kod tuženika odgovara da to ne smatra već da njeno radno mjesto direktora tom odlukom i je prestalo; te kao treće, činjenicu da iz iskaza niti jednog od saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tužiteljica prilikom ili nakon što je imenovana za direktoricu tuženika s tuženikom sklopila (novi) ugovor o radu, sklapanjem kojeg bi ugovora o radu prestao Ugovor o radu sklopljen 01. travnja 2019. za radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, a budući svjedok SĆO (list spisa 99) iskazuje da ona nije vidjela ugovor o radu koji bi tužiteljica potpisala s tuženikom, svjedok VĆ (list spisa 100-101) upitana o ugovoru o radu tužiteljice i tuženika navodi da ona ne zna ništa o tome, svjedok SĆ (list spisa 95-96) iskazuje da nikada s tužiteljicom nije potpisan menadžerski ugovor, da je on imao povjerenja u nju i rekao joj da sastavi ugovor, ali da ona nikada nije ništa dostavila pa da taj ugovor nisu ni potpisali te da je koliko on zna jedini ugovor potpisan između tužiteljice i tuženika onaj ugovor o radu za mjesto referenta dok svjedok CĆ (list spisa 96-97) na upit da li je on ikada vidio ugovore u svezi rada koje bi tužiteljica potpisala s tuženikom navodi da ih nije vidio; sud kao nedvojbeno utvrđuje da nakon što je 01. travnja 2019. sklopljen Ugovora o radu kojim je tužiteljica na neodređeno vrijeme zaposlena na radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove tužiteljica i tuženik nikad nisu sklopili drugi ugovor o radu pa tako ni ugovor o radu za radno mjesto direktora dok samo imenovanje tužiteljice za direktora tuženika kao ni obavljanje poslova i odgovornosti direktora trgovačkog društva ne predstavlja zasnivanje radnog odnosa za radno mjesto direktora. Naime, odredba čl. 4. st. 3. ZoR propisuje da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Navedeno znači da trgovačko društvo sa fizičkom osobom koja prema propisu o trgovačkim društvima kao izvršni direktor vodi poslove tog društva (dakle s osobom koja je imenovana za direktora društva) može, ali i ne mora kao s radnikom sklopiti ugovor o radu za obavljanje određenih poslova (kako to proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 314/2003-2 od 03. prosinca 2003., broj Rev 3116/2019-4 od 16. prosinca 2020. i broj Revr 1064/2015-4 od 10. lipnja 2020.). Dakle, tužiteljica i tuženik su mogli, prilikom ili nakon imenovanja tužiteljice za direktoricu tuženika, sklopiti (novi) ugovor o radu za obavljanje poslova direktora tuženika, međutim, to nisu bili dužni učiniti te prema nedvojbenom utvrđenju ovog suda nisu učinili. Kako je pri tome sklapanje takvog ugovora o radu samo mogućnost (ne i obveza) budući direktor trgovačkog društva svoje poslove i odgovornosti obavlja temeljem Zakona o trgovačkim društvima, a ne temeljem ZoR te mu za obavljanje tih poslova i odgovornosti nije potreban (niti nužan) ugovor o radu, to činjenica da je tužiteljica nakon imenovanja za direktoricu tuženika obavljala sve one poslove koje navodi u tužbi, a koji prema ocjeni suda nedvojbeno spadaju pod opseg poslova i odgovornosti direktora trgovačkog društva sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, ne znači da je između tužiteljice i tuženika došlo do zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme za radno mjesto direktora.

5.9. Osim toga, tužiteljica je nakon imenovanja za direktoricu kod tuženika nastavila obavljati poslove radnog mjesta za obavljanje kojih je od prethodno tom imenovanju već s tuženikom bila u radnom odnosu, poslove radnog mjesta referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, a kako to sud utvrđuje ocjenom iskaza saslušanih svjedoka koji o ovoj činjenici svi iskazuju u bitnom identično te sud ne nalazi razloga poradi čega bi svi svjedoci o ovoj činjenici lažno iskazivali sudu, u svezi iskaza same tužiteljice, a što sudu svjedoči da je tužiteljica nakon što je 12. lipnja 2021. imenovana za direktoricu sa tuženikom i dalje ostala u radnom odnosu za obavljanje poslova referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove na kojem je zaposlena 01. travnja 2019. Tako svjedok SĆ (list spisa 95-96), načelnik Općine Povljana koja je osnivač tuženika, sudu iskazuje da je koliko on zna jedini ugovor potpisan između tužiteljice i tuženika onaj ugovor o radu za mjesto referenta te da je tužiteljica i nakon što je imenovana za direktoricu i dalje obavljala poslove svog radnog mjesta na kojem je zaposlena, poslove referenta, vezano za račune i slično. Svjedok CĆ (list spisa 96-97), zaposlenik tuženika, iskazuje da kao zaposlenik tuženika zna da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, da je radila u uredu, a i na mjestu direktorice, pojašnjavajući da nakon što je tužiteljica postala direktorica je ona uz poslove direktora i dalje obavljala one poslove koje je radila i prije, uredske poslove, rješavanje računa, primanje stranaka koje su se žalile, tako to. Nadalje, svjedokinja CĆO (list spisa 99) iskazuje da je u vrijeme njenog odlaska u mirovinu direktorica tuženika bila tužiteljica, a upitana da li je prije mjesta direktora tužiteljica kod tuženika radila neke druge poslove odgovara da je tužiteljica prije radila kao administrator te dodaje da i kad je tužiteljica počela raditi kao direktor da je i tada obavljala niz drugih poslova pa da su se ona (svjedokinja) i tužiteljica, koje su u nekom periodu jedine bile zaposlene u uredskom dijelu poslovanja, nadopunjavale u obavljanju poslova tuženika u tom dijelu. Konačno, svjedokinja VĆ (list spisa 100) iskazuje da je ona kod tuženika bila zaposlena u periodu od 23. veljače 2022. do 11. lipnja 2023. na radnom mjestu administratora na kojem je obavljala administrativne poslove primjerice zvala korisnike koji nisu platili račune, ispisivala račune, odlazila na poštu, slala račune, dijelila vreće za selektiranje otpada i slično, a u koji administrativni posao i kako se obavlja da ju je uputila tužiteljica. Cijeneći takve iskaze svjedoka u svezi iskaza tužiteljice (list spisa 101-103) koja navodi da od kad je imenovana za odgovornu osobu tuženika tj. od kad je prešla s mjesta administrativnog referenta na mjesto direktora, a kako nije bilo popunjeno mjesto administrativnog referenta, da je ona nastavila obavljati poslove tog radnog mjesta sve dok nije zaposlena VĆ, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužiteljica i nakon što je 12. lipnja 2021. imenovana za direktoricu i od kada obavlja poslove i odgovornosti direktora tuženika, je za tuženika i dalje nastavila obavljati poslove radnog mjesta referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove za koje s tuženikom ima sklopljen Ugovor o radu.

5.10. Da je tužiteljica nakon što je Odlukom o razrješenju 12. lipnja 2023. razrješenja dužnosti direktorice tuženika, s tuženikom i dalje bila u radnopravnom statusu i to upravo temeljem Ugovora o radu od 01. travnja 2019. sklopljenog za radno mjesto referent za administrativne i knjigovodstvene poslove, proizlazi konačno i iz navoda same tužiteljice iznesenih u dopisu od 24. siječnja 2024. (list spisa 84-85) kojim se tužiteljica (putem punomoćnika iz reda odvjetnika) obraća ovdje tuženiku kao poslodavcu navodeći da je tužiteljica s tvrtkom Porat Povljana d.o.o. koje je tuženik slijednik sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referent za administrativne i knjigovodstvene poslove, da je 2021. tužiteljica imenovana direktoricom koju je dužnost prestala obnašati 12. lipnja 2023. kada je razriješena te dužnosti, da se kako je 2021. došlo do promjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojom je ukinuto radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove tužiteljica nije u mogućnosti vratiti na radno mjesto koje je obavljala prije imenovanja za direktora tuženika, te pozivajući tuženika obavijestiti tužiteljicu na koje se radno mjesto vraća budući je sistematizacijom radno mjesto na kojem je radila ukinuto.

5.11. Kako pri tome imenovanjem tužiteljice za direktoricu društva kao ni razrješenjem tužiteljice s dužnosti direktorice društva nije prestao Ugovor o radu sklopljen 01. travnja 2019. za radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, a tužiteljica i tuženik prema utvrđenju ovog suda nakon što je sklopljen Ugovor o radu od 01. travnja 2019. nikad nisu sklopili (drugi) ugovor o radu za neko drugo radno mjesto (pa ni za radno mjesto direktora) sklapanjem kojeg bi prestao Ugovor o radu od 01. rujna 2019., to je u trenutku donošenja Odluke o otkazu 15. ožujka 2024. tužiteljica s tuženikom bila u radnom odnosu upravo temeljem Ugovora o radu od 01. travnja 2019. sklopljenog za radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove i time upravo onog Ugovora o radu koji tuženik predmetnom Odlukom o otkazu i otkazuje. Činjenica da tužiteljica nakon što je 12. lipnja 2023. razriješena s dužnosti direktorice tuženika u naravi više nije obavljala poslove tog radnog mjesta pri tome nije relevantna, ovo kao prvo, jer tužiteljica u tom trenu poslove tog radnog mjesta nije obavljala jer to objektivno nije bilo moguće obzirom da je sukladno Pravilniku o radu i organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Čistoće Povljana d.o.o. od 29. studenog 2021. (list spisa 29-53) to radno mjesto (na kojem je tužiteljica zaposlena kod tuženika) prestalo postojati te kao drugo, jer neovisno o činjenici nepostojanja tog radnog mjesta u novoj sistematizaciji tuženika, Ugovor o radu od 01. travnja 2019. i dalje proizvodi pravne učinke budući nikada nije prestao na jedan od načina predviđen čl. 112. ZoR radi čega činjenica da li je tužiteljica nakon povratka na posao (nakon zatvaranja bolovanja u siječnju 2024.) u naravi obavlja poslove tog radnog mjesta nije relevantna, uz napomenu da u postupku nije sporno to da tužiteljica po povratku na posao u 2024. godini za tuženika nije obavljala niti poslove nekog drugog radnog mjesta. Također, niti činjenica da je načelnik [adresa] SĆ tužiteljici nakon što je imenovana za direktora tuženika rekao da sastavi ugovor koji će potpisati, a koja činjenica proizlazi iz iskaza svjedoka SĆ (list spisa 95), ne svjedoči u prilog tvrdnji tužiteljice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto direktora tuženika, obzirom dalje svjedok SĆ iskazuje da takav ugovor njemu nikad nije dostavljen niti su takav ugovor on i tužiteljica ikad potpisali, a o čemu sudu iskazuje i sama tužiteljica koja navodi (list spisa 101-103) da joj je žao zašto nije iziritirala da joj tuženik da pisani ugovor za direktorsko mjesto.

6. Utvrdivši tako da je tužiteljica u trenutku donošenja Odluke o otkazu kod tuženika bila zaposlena temeljem Ugovora o radu od 01. travnja 2019. na radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, upravo koji Ugovor o radu tuženik predmetnom Odlukom o otkazu i otkazuje, valjalo je dalje ispitati postojanje opravdanih razloga za otkazivanje tog Ugovora o radu, ovo budući je Odluka o otkazu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZoR dopuštena samo ako su u trenutku donošenja iste postojali opravdani poslovno uvjetovani razlozi za otkaz Ugovora o radu.

6.1. U obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 13. ožujka 2024. (list spisa 9-10, dalje: Odluka o otkazu) tuženik navodi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 01. travnja 2019. i da je temeljem Ugovora o radu koji se otkazuje radila na radnom mjestu referent za administrativne i knjigovodstvene poslove sve do trenutka otkazivanja; da je tuženik zbog gospodarskih razloga morao smanjiti izdatke na radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila i naposljetku ukinuti to radno mjesto; da su tužiteljica i tuženik vodili pregovore u dobroj vjeri o novom radnom mjestu odnosno sklapanju ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova koji moraju što je to više moguće odgovarati poslovima na kojima je tužiteljica radila nakon što joj je završila privremena nesposobnost/spriječenost za rad zbog bolesti, ali da je tužiteljica isključivo zahtijevala poslove koji su odgovarali mjestu direktora za koje mjesto nikada nije sklopila ugovor o radu, a povodom kakvog njenog zahtjeva nije bilo moguće otvoriti novo radno mjesto koje bi imalo gospodarsko i poslovno opravdanje za tuženika, uz pojašnjenje da je tužiteljica isključivo imala status direktora koji je prihvatila sukladno Zakonu o trgovačkim društvima te da nikada nije bila zaposlena na radnom mjestu direktora niti postoji obveza tuženika da tužiteljici ponudi sklapanje o radu za mjesto direktora; te da prema usporedbi socijalnih kriterija kod tužiteljice, uzimajući u obzir da se radi o osobi srednjih godina koja je fakultetski obrazovana, koja je radila kod drugih poslodavaca te koja nema obvezu uzdržavanja niti se po trajanju radnog odnosa značajno razlikuje od kolega koji rade kod tuženika, sve s obzirom na to da je jedina radila posao radnog mjesta za koje se otkazuje ugovor o radu, tuženik donosi odluku o otkazu Ugovora o radu upravo tužiteljice.

6.2. Iz takvog sadržaja Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik otkazao Ugovor o radu temeljem kojeg je tužiteljica kod tuženika zaposlena na radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove iz razloga što je poslovanje tuženika reorganizirano na način da je ukinuto radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, a nakon što je tuženik tužiteljici ponudio zapošljavanje na radnom mjestu administrativnog referenta kao radnog mjesta koje prema poslovima i uvjetima odgovara radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove, koju ponudu tuženika tužiteljica nije prihvatila.

6.3. Da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužiteljici uistinu ponudio zapošljavanje na radnom mjestu administrativnog referenta proizlazi iz sadržaja Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. veljače 2024. (list spisa 11-13) iz kojeg je razvidno da je tuženik tužiteljici 15. veljače 2024. ponudio sklapanje aneksa Ugovora o radu od 01. travnja 2019. kojim bi stranke ugovorile promjenu radnog mjesta tužiteljice na način da bi ista kod tuženika od 15. veljače 2024. bila zaposlena na radnom mjestu Administrativni referent uz osnovnu bruto plaću u iznosi od 700,00 Eura uvećanu za koeficijent složenosti poslova 1,55, međutim, koji Aneks Ugovora o radu nije potpisan. Osim toga, ova činjenica u postupku nije niti sporna budući tužiteljica već u tužbi navodi da joj je nakon što je donesena odluka o razrješenju tužiteljice s dužnosti direktora tuženik ponudio sklapanje Aneksa Ugovora o radu, a potom sudu u svezi navedenog iskazuje (list spisa 101-103) da joj je nova direktorica tuženika ponudila aneks ugovora o radu za radno mjesto administrativnog referenta, ali da ona taj aneks nije sklopila jer je već jedna osoba vila zaposlena na tim poslovima, a jer smatra da je napredovala i da bi trebala dobiti neki odgovorniji više plaćeni posao koji odgovara njenoj stručnoj spremi, iz kakvog iskaza tužiteljice kao nedvojbeno proizlazi da ona kod tuženika ne želi raditi na radnom mjestu administrativnog referenta.

6.4. Cijeneći u svezi s navedenim činjenicu da prema opisu poslova i radnih zadataka radnih mjesta koja su Pravilnikom o radu i organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Čistoće Povljana d.o.o. [adresa] od 29. studenog 2021. (list spisa 29-53, dalje: Pravilnik o radu i organizaciji) uspostavljena kod tuženika prilikom nove organizacije poslova tuženika u studenom 2021. godine upravo radno mjesto administrativnog referenta (opis poslova kojeg je radnog mjesta sadržan u članku 13. točci 2.), zapošljavanje na kojem je prethodno donošenju Odluke o otkazu tuženik ponudio tužiteljici, od svih radnih mjesta koja kod tuženika postoje u novoj sistematizaciji najviše odgovara radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove na kojem je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, a što sud utvrđuje usporednom opisa poslova i radnih zadataka radnih mjesta sadržanih u Pravilniku o radu i organizaciji i onih sadržanih u Odluku o reorganizaciji radnih mjesta i raspodjeli radnih zadataka u Porat Povljana d.o.o. od 17. siječnja 2019. (list spisa 54-56) u kojoj je naveden opis poslova i radnih zadataka radnog mjesta referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove (članak 3. alineja 2.); sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužiteljici ponudio zapošljavanje na radnom mjestu koje sukladno novoj organizaciji poslovanja i sistematizaciji radnih mjesta postoji kod tuženika, a koje prema opisu poslova i radnim zadacima najviše odgovara radnom mjestu na kojem je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, koje je uslijed nove organizacije poslovanja i sistematizacije radnih mjesta u međuvremenu prestalo postojati. Istaknimo ovdje da ranije postojeće radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove ne odgovara sada postojećem radnom mjestu voditelja računovodstva, ovo osim jer postoji razlika u opisu poslova i radnih zadataka ovih radnih mjesta i jer se za zapošljavanje na radnom mjestu voditelja računovodstva sukladno Pravilniku o radu i organizaciji traži VŠK ili VSS ekonomskog smjera dok je tužiteljica po zanimanju turistički komunikolog, dakle, nema više ili visoko obrazovanje ekonomskog smjera. Svakako pri tome radno mjesto referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove ne odgovara dužnosti direktora društva, a za obavljanje poslova i odgovornosti koje dužnosti iz Pravilnika o radu i organizaciji nedvojbeno proizlazi da se za obavljanje poslova direktora društva s fizičkom osobom ne sklapa ugovor o radu niti zasniva radni odnos za mjesto direktora već da se radi o mandatnom mjestu na koje se fizičku osobu postavlja na vrijeme od 4 godine s mogućnošću reizbora, o čemu odlučuje Osnivač tuženika pri čemu odgovornosti i način rada direktora tuženika regulira Zakon o trgovačkim društvima.

6.5. Kako dakle tužiteljica nije prihvatila ponudu tuženika za zapošljavanje na radnom mjestu administrativnog referenta, a sud kao nedvojbeno temeljem Pravilnika o radu i organizaciji i sistematizaciji utvrđuje da je radno mjesto za koje tužiteljica ima sklopljen Ugovor o radu prestalo postojati, imajući pri tome u vidu da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada na način koji smatra najefikasnijim i sukladno svojoj autonomnoj procjeni sistematizirati radna mjesta na način koji smatra najefikasnijim i najekonomičnijim te da sukladno odredbama ZoR poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju organizacijskih promjena kojima je ukinuto radno mjesto radnika (tako i Županijski sud u Splitu u presudama poslovni broj Gž R-48/2020-3 od 05. svibnja 2020. i poslovni broj Gž R- 861/2019-2 od 23. siječnja 2020. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Revr 821/13-2 od 14. listopada 2014. i broj Revr 224/09-2 od 22. travnja 2009.), sud utvrđuje da je tuženik osporavanom Odlukom o otkazu Ugovor o radu tužiteljice od 01. travnja 2019. otkazao zbog opravdanih razloga budući su organizacijske izmjene kod tuženika uslijed kojih je prestalo postojati radno mjesto na kojem je bila zaposlena tužiteljica, a tužiteljica nije prihvatila zapošljavanje na radnom mjestu koje nakon organizacijskih primjena i nove sistematizacije prema opisu poslova i radnih zadataka jedino odgovara ukinutom radnom mjestu na kojem je tužiteljica zaposlena, a iz čega dalje slijedi utvrđenje suda da je predmetni poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužiteljice u utvrđenim okolnostima dopušten i zakonit. Valja pri tome posebno istaknuti da sud ne može ocjenjivati razloge tuženika za ukidanje tužiteljičinog radnog mjesta jer je pravo tuženika kao poslodavca organizirati proces rada (sistematizaciju radnih mjesta) onako kako to smatra najekonomičnijim i najefikasnijim kao i to da poslodavac ima mogućnost izbora koje će poslove ponuditi radniku čije je radno mjesto ukinuto pri čemu nije odlučno da li se radi o poslovima radnog mjesta s manjom plaćom jer je to autonomna odluka poslodavca u koju sud nije ovlašten ulaziti (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-48/2020- 3 od 05. svibnja 2020.). Što se tiče navoda tuženika o usporedbi socijalnih kriterija prilikom donošenja Odluke o otkazu, za istaknuti je da u slučaju kada je radnik jedini izvršitelj na radnom mjestu koje se ukida u reorganizaciji poslovanja nema uvjeta pa niti obveze poslodavca za primjenu socijalnih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZoR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revr 1103/13-2 od 07. listopada 2024.), a u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica jedina radnica koja je kod tuženika bila zaposlena na ukinutom radnom mjestu referenta za administrativne i knjigovodstvene poslove.

6.6. Slijedom navedenog je sud tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. ožujka 2019. između tužiteljice i tuženika koji je sadržan u Odluci o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 2024. nije dopušten te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika i kojim traži vraćanje na radno mjesto direktora odbio kao neosnovan, potonje (zahtjev za vraćanje na radno mjesto direktora) i jer je sud utvrdio da u trenutku donošenja Odluke o otkazu kao ni ikada prije toga tužiteljica s tuženikom nije bila u radnopravnom odnosu za radno mjesto direktora.

7. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a temeljem koje je odredbe sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom obzirom je sud njezin tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan dok je zahtjev tuženika kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu za naknadu parničnih troškova sud ocijenio osnovanim, visinu troškova utvrdivši sukladno odredbi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) koja propisuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 250 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanja prava na rad i sl.) osim u procjenjivim predmetima (1 x 250 bodova x 2,00 Eura) što uvećano za zatraženi i sukladno Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 625,00 Eura.

U Zadru, 26. svibnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku po punomoćniku.