REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2881/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Stipe Vuletića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Čavara, odvjetnika, 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju ŠV iznos od 3.249,07 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 94,18 EUR od 1.9.2020. do isplate,

- na iznos od 94,23 EUR od 1.10.2020. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 1.11.2020. do isplate,

- na iznos od 93,83 EUR od 1.12.2020. do isplate,

- na iznos od 92,21 EUR od 1.1.2021. do isplate,

- na iznos od 94,99 EUR od 1.2.2021. do isplate,

- na iznos od 90,51 EUR od 1.3.2021. do isplate,

- na iznos od 87,54 EUR od 1.4.2021. do isplate,

- na iznos od 88,10 EUR od 1.5.2021. do isplate,

- na iznos od 88,07 EUR od 1.6.2021. do isplate,

- na iznos od 87,17 EUR od 1.7.2021. do isplate,

- na iznos od 93,12 EUR od 1.8.2021. do isplate,

- na iznos od 91,56 EUR od 1.9.2021. do isplate,

- na iznos od 90,86 EUR od 1.10.2021. do isplate,

- na iznos od 97,83 EUR od 1.11.2021. do isplate,

- na iznos od 103,29 EUR od 1.12.2021. do isplate,

- na iznos od 105,61 EUR od 1.1.2022. do isplate,

- na iznos od 106,10 EUR od 1.2.2022. do isplate,

- na iznos od 107,33 EUR od 1.3.2022. do isplate,

- na iznos od 110,05 EUR od 1.4.2022. do isplate,

- na iznos od 111,54 EUR od 1.5.2022. do isplate,

- na iznos od 109,45 EUR od 1.6.2022. do isplate,

- na iznos od 117,22 EUR od 1.7.2022. do isplate,

- na iznos od 127,00 EUR od 1.8.2022. do isplate,

- na iznos od 126,27 EUR od 1.9.2022. do isplate,

- na iznos od 135,65 EUR od 1.10.2022. do isplate,

- na iznos od 121,63 EUR od 1.11.2022. do isplate,

- na iznos od 124,25 EUR od 1.12.2022. do isplate,

- na iznos od 123,65 EUR od 11.1.2023. do isplate,

- na iznos od 116,90 EUR od 9.2.2023. do isplate,

- na iznos od 120,82 EUR od 9.3.2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju ŠV parnični trošak u iznosu od 2.488,32 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 394,19 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 13. studenog 2024. u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa uslijed ništetnosti odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 21. travnja 2023. tužitelj navodi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 216-18/2005 dana 14. siječnja 2005. na iznos od 54.000,00 CHF. U čl. 2. t. II. ugovorili su da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 363,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća. Navodi kako predmetni kredit nije konvertiran i još se otplaćuje. Navodi kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4278/2019 od 26. svibnja 2022. utvrđena ništetnost odredbe sadržane u čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećom odlukama tuženika te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neosnovano naplaćene iznose s osnova ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranim odlukama tuženika (za razdoblje do svibnja 2019.). Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2833/2022 od 15. studenog 2022. Nadalje navodi kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 3601/2020 utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju neosnovano naplaćene iznose s osnove nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli (za razdoblje do 31. srpnja 2020.). Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-65/2022 od 4. srpnja 2022. Ističe kako je tuženik i nakon navedenih pravomoćnih presuda kojima su odredbe kredita utvrđene nepoštenima odnosno ništetnima vršio obračun mjesečnih anuiteta temeljem nepoštenih odnosno ništetnih odredbi, uslijed čega zahtjeva isplatu preplaćenih iznosa. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. studenog 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.249,07 EUR (uslijed ništetnosti odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu), sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenicu postajanja u tužbi navedenih pravomoćnih presuda. Protivi se osnovi zahtjeva tužitelja i visini isplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od 1. lipnja 2019. do 1. travnja 2023. te zahtjevu i visini po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od 01. rujna 2020. do 1. travnja 2023. Navodi kako presudama na koje se poziva tužitelj nije uređen tijek otplate Ugovora o kreditu od 1. lipnja 2019. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno od 1. rujna 2020. u odnosu na valutnu klauzulu. Smatra neosnovanim zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu „preplate“ nakon navedenih datuma i to ponajprije iz razloga jer je isti zahtjev neobrazložen te ni jednom riječju tužitelj nije nastojao potkrijepiti osnovanost i visinu svojeg zahtjeva. Naime, tuženik posebno napominje kako je predmetnim presudama na koje se tužitelj poziva, tuženiku sukladno tužiteljevom tužbenom zahtjevu naložena isplatu više plaćenih iznosa do određenog datuma, a koji datumi ne obuhvaćaju razdoblje koje tužitelj pokušava obuhvatiti novom tužbom. Navodi kako je utvrđenjem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli CHF nastala pravna praznina, koja se ne može nadomjestiti primjenom tečaja CHF koji je u odnosu na hrvatsku kunu vrijedio na dan 14. siječnja 2005, kao što neosnovano zahtjeva tužitelj. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P- 3601/2020 od 17. prosinca 2021. nije odlučeno s tim u vezi i stoga za tuženika ne postoji obveza daljnjeg obračuna mjesečnih anuiteta uz primjenu tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva i priložena financijsko-knjigovodstvena vještačenja. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je u tužbi zahtijevao isplatu iznosa od 394,19 EUR sa zateznim kamatama, a uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope. U tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 13. studenog 2024. tuženik s navedenog osnova više nije potraživao nikakav novčani iznos. Stoga proizlazi kako je tužitelj djelomično povukao tužbu i to za iznos od 394,19 EUR. Iako se tuženik u podnesku od 9. prosinca 2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, njegovo je protivljenje bez učinka. Naime, o djelomičnom povlačenju tužbe tuženik je obaviješten 15. studenog 2024. kad je zaprimio podnesak tužitelja od 13. studenog 2024. Kako se tuženik nije u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju, izjasnio o povlačenju tužbe (očitovao se tek protekom tog roka 9. prosinca 2024.), to se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), smatra da je pristao na povlačenje. Slijedom toga odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

4. Podneskom od 13. studenog 2024. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi, a u pogledu isplate uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu. Sud je preinaku dopustio, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u dodatno financijsko vještačenje od 19. siječnja 2022. (list 6-13), otplatni plan (list 14-15), pregled prometa za klijenta (list 18- 23), presudu Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-65/2022-2 od 4. srpnja 2022. (list 26-30), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2833/2022-2 od 15. studenog 2022. (list 31-36), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3601/2020-35 od 17. prosinca 2021. (list 37-45, 24), presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u zagrebu posl. br. P-4278/2019-41 od 26. svibnja 2022. (list 46-57), specifikaciju uplata (list 59-61), Ugovor o kreditu br. 216-18/2005 od 14. siječnja 2005. (list 62-68), izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. P-4278/2019, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 101-109) i saslušanjem tužitelja (list 115-116).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu br. 216-18/2005 dana 14. siječnja 2005. na iznos 54.000,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu). Nije sporno ni da su se između stranaka već vodili sudski postupci pred ovim sudom i to pod posl. br. P-4278/2019 i P-3601/2020 u kojima su donesene pravomoćne presude. Među strankama je sporan doseg primjene pravomoćnih presuda donesenih u postupcima koji su se vodili između istih stranaka te je li uslijed toga tužitelj i u ovom postupku trebao dokazivati osnovanost svog tužbenog zahtjeva, a sve imajući na umu da se pravomoćne presude odnose na ranije razdoblje od utuženog.

8. Iz presude ovog suda posl. br. P-3601/2020-35 od 17. prosinca 2021. proizlazi da su istom utvrđene ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 65.842,60 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. U razlozima presude sud se pozvao na utvrđenja sudova iz odluka donesenih u postupku koji se vodio radi zaštite prava i interesa potrošača. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-65/2022-2 od 4. srpnja 2022.

9. Iz presude i rješenja ovog suda posl. br. P-4278/2019-41 od 26. svibnja 2022. proizlazi da je presudom utvrđena ništetnom odredba sadržana u čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.078,63 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. U razlozima presude sud se pozvao na utvrđenja sudova iz odluka donesenih u postupku koji se vodio radi zaštite prava i interesa potrošača. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 2833/2022-2 od 15. studenog 2022.

10. U svom iskazu tužitelj navodi kako je ugovor o kreditu sklopio 2005. za kupnju stana u kojem još uvijek živi s obitelji. Rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit. Još uvijek ga otplaćuje. Navodi kako je financijski nepismen te je djelatna vojna osoba cijeli svoj život, a završio je srednju kemijsku školu, kasnije visoku školu za sigurnost. Što mu je u banci prezentirano, to je prihvatio. Kod javnog bilježnika ovjerio je samo potpis na ugovoru, nije znao da ugovor mora solemnizirati. Nije prihvatio konverziju, jer mu ponuđeni uvjeti nisu bili povoljni. U banci mu nisu ništa govorili o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom. Nisu mi nudili kredite u drugim valutama. U svojoj matičnoj banci, a to je bila Privredna banka Zagreb nije mogao podići kredit u to vrijeme i zbog toga je otišao kod tuženika. U vremenu od podizanja kredita do danas nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva, djelatna je vojna osoba i to im je zabranjeno. Osobno otplaćuje kredit i to na način da poslodavac usteže mjesečni anuitet s njegove plaće. Ugovor o kreditu je sastavila banka. Ugovor je pročitao. Nitko mu u banci nije govorio o tome na koji se način mijenja kamatna stopa. Ima presude kojima su pojedine odredbe Ugovora o kreditu utvrđene ništetnim te je očekivao da će tuženik poštivati te presude i da će postupiti sukladno istima, međutim tuženik mu je nastavio naplaćivati anuitete u istoj visini kao da presude nisu donesene.

11. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegov iskaz je u skladu s dokumentacijom dostavljenom u spis i drugim izvedenim dokazima.

12. S obzirom da su pravomoćnim presudama ovog suda posl. br. P-3601/2020- 35 od 17. prosinca 2021. i posl. br. P-4278/2019-41 od 26. svibnja 2022. utvrđene ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke, to se radi o pravomoćno presuđenoj stvari i suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj u ovom postupku nije bio dužan dokazivati osnovanost svog zahtjeva, a u pogledu ništetnosti spornih ugovornih odredbi, s obzirom su iste već utvrđene ništetnima pravomoćnim sudskim odlukama kojima je sud vezan, kao i stranke u ovom postupku, ujedno stranke i u postupcima u kojima su te pravomoćne sudske presude donesene.

13. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti (ništavosti) ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća/plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio prema izmijenjenoj kamatnoj stopi u odnosu na početno ugovorenu.

14. Naime, a s obzirom da su odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu i o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke pravomoćnim presudama utvrđene ništetnim, to sud smatra kako su jedino početno ugovoreni tečaj i početno ugovorena kamatna stopa imaju smatrati jasnim, transparentnim i od stranaka utvrđenima (tako i VSRH u odluci Revt-249/14) te kao takvim, jedino primjenjivim u ovoj situaciji kad su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnim.

15. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2019. do ožujka 2023. zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, nije bilo preplata od strane tužitelja, dok manje plaćeni iznos iznosi 1.127,70 EUR (tzv. negativne razlike). U utuženom razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje je dokumentacija stavljena na raspolaganje vještaku, zbog promjene tečaja na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 3.249,07 EUR.

16. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu u kojem je vještakinja prilikom izračuna u obzir uzela i tzv. negativne razlike (kod izračuna preplate uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), jer da je vještakinja postupila protivno zadatku kojeg joj je sud dao. Tuženik je prigovorio zadatku koji je sud dao vještakinji jer smatra da stranke nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu već promjenjivu. Stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještakinje.

17. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem vještakinje, što uostalom niti jedna od stranaka nije ni predlagala, jer se radi o pravnim pitanjima o čemu se vještakinja nije ovlaštena očitovati. Sud nije prihvatio ni prijedlog tuženika za dopunom vještačenja na način da se kao kamatna stopa uzme ona koja se primjenjivala za kunske kredite, a sve uslijed razloga koje se sud već naveo u točki 14. obrazloženja. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio kao jasan i neproturječan kako sam sebi tako i ostalim izvedenim dokazima, a navodima stranaka nije doveden u sumnju.

18. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno vještakinja u izračun preplate s osnova ništetne odredbe o kamatnoj stopi uzela u obzir i razdoblja kad je kamatna stopa bila niža od početne (tzv. negativne razlike) valja reći da okolnost što je vještakinja u svom nalazu i mišljenju izračunala i manje plaćene iznose nije od utjecaja na odluku suda. Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi da u utuženom razdoblju nije bilo pretplata s osnova ništetne odredbe o kamatnoj stopi. Kako tuženik u ovom postupku nije postavio protutužbeni zahtjev, a nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja uslijed kojeg bi bilo potrebno utvrđivati i postojanje i visinu zahtjeva tuženika prema tužitelju (tako i VSRH u odluci broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.) to sud nije imao o čemu odlučivati, a u vezi s iznosom koji je utvrđen nalazom i mišljenjem na ime manje plaćenih iznosa (tzv. negativnih razlika).

19. Slijedom navedenog, tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještaka.

20. Članak 210. ZOO-a, određuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća/plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezne kamate tužitelju su priznate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

22. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

23. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, s obzirom da su plaćanja anuiteta po odredbama Ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnima nastavljena i nakon utvrđenja ništetnosti te imajući na umu da je trajanje Ugovora o kreditu ugovoreno do 31. siječnja 2025., sud smatra da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa po svakom pojedinom plaćenom anuitetu koji je dospio nakon što su ugovorne odredbe utvrđene ništetnim, teče od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

24. Naime, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 360. st. 2. ZOO-a). Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 361. st. 1. ZOO-a). Stoga, u ovom konkretnom slučaju zastara svakako nije mogla početi teći prije plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta s obzirom da je u plaćenim anuitetima sadržan i preplaćeni iznos. Kako je najstariji utuženi iznos plaćen 31. kolovoza 2020. to do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (21. travnja 2023.) nije protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 371. ZOO-a.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 10. studenog 2023., 13. prosinca 2023., 13. studenog 2024. i 3. travnja 2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 7. studenog 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 19. travnja 2024., 7. studenog 2024. i 11. travnja 2024. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 825 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR po Tbr. 54. Tarife (1.650,00 EUR) uvećano za 25% PDV-a (412,50 EUR) iznosi 2.062,50 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 41,94 EUR i na presudu u iznosu od 83,88 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.488,32 EUR.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. prosinca 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

28. Iako je utvrđeno da je tužba djelomično povučena, tuženik nije tražio naknadu troškova za povučeni dio zahtjeva pa je tužitelju trošak ovog postupka dosuđen u cijelosti.

29. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 26. svibnja 2025. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

30. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu.

31. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

.