REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-1341/2023-15

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćniku HŠ, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, objavljene dana 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 740,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 10,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sodredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope kojuje Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovoraizmeđu trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjakoje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a uostalim odnosima za 3% poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.593,75 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banked.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava postopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a(''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatnestope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora iugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 14.9.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u Klinici za kirurgiju i da ima prebivalište na adresi u [adresa], koja je udaljena 6,69 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna (50,00 EUR) mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužiteljica da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,00 EUR-a/380,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni.Naime, s obzirom tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22, tužiteljici da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje).

1.1. Tužiteljica u tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.2. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a.

1.3. Tužiteljica napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudukojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužiteljici određeni neto iznos za razdoblje od 01.08.2018. do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 5.6.2024.u cijelosti osporava tužbu.

2.1. Ističe se da je uz tužbu priložena punomoć koja se ishodila i koristila u ranije pokrenutom sudskom postupku pa da se ista ne može odnositi na ovaj postupak. Stoga tuženik predlaže da se odvjetnici tužiteljice naloži dostava valjane punomoći, a ukoliko se ne dostavi valjana punomoć, predlaže se tužbu odbaciti. Međutim, tužiteljica je 25.10.2024. dostavila potpisanu Izjavu od 1.7.2024. iz koje proizlazi da je tužiteljica odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za vođenje ove parnice, odnosno za zastupanje u ovom postupku.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

2.3. Tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

3. Podneskom od 11.10.2024. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je tako za razdoblje od 1.8.2018. do 30.9.2024. zatražila isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 740,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 10,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

4. U podnesku od 7.11.2024. tuženik navodi kako više ne ne osporava onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao). Tuženik navodi da više ne osporava onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u periodu od 21.03. do 11.05. 2020. godine (u vrijeme lockdowna zbog pandemije CORONE). Tuženik da ne osporava niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Međutim, tuženik navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva izvršenoj u podnesku od 11.10.2024. Naime, tužitelj da je izmijenio točku II. izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak, umjesto tužitelju, isplati direktno na račun odvjetnika/punomoćnika tužitelja. Tuženik ističe, ukoliko se dosudi da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti odvjetniku/punomoćniku na njegov privatni bankovni račun, da se otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINA-i. Naime, sukladno zakonskim odredbama sve se isplate moraju vršiti na račune primatelja, a koje račune u slučaju postojanja pravomoćnih rješenja o ovrsi blokira FINA. Čak da se niti plaće više ne mogu isplaćivati „na ruke“ radnika već isključivo na račune radnika, a sve kako se ne bi „zaobišlo“ eventualne vjerovnike sa starijim dospjelim potraživanjima. Tuženik nema saznanja duguje li tužitelj bilo kome bilo šta, je li njegov račun blokiran ili ne, ali prvostupanjski sud da ne bi smio dovesti sebe u situaciju da niti teoretski sudjeluje u „zaobilaženju“ vjerovnika tj. reda isplate dugova. Nadalje, parnični trošak da se dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer je tijekom postupka, na temelju izdanih računa, plaćao usluge jednog ili više odvjetnika. Konačno, postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška tužitelj da želi, de facto, provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema KBC-u Split prenese na treću osobu-odvjetnika. Međutim, to da se ne može vršiti kroz parnični postupak, a posebna pravila za ustup tražbine (cesiju) da su normirana Zakonom obveznim odnosima.

4.1. Sud je mišljenja da ovdje nije riječ o preinaci tužbe s obzirom tužiteljica zahtjevom da se parnični trošak isplati na račun punomoćnika, nije promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva niti je povećala postojeći ili istaknula drugi uz postojeći, a kako to propisuje čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje ZPP).

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, HAKmape, Cjenika usluga prijevoza putnika iu javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira, obračunske isprave spisu druge priložene dokumentacije.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.8.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 740,00 eura.

8. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

8.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sposla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjestarada najmanje dva kilometra.

8.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosnočl.65.st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziranjavni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnostkupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte,odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

8.3. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je akozaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj ukojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

8.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

9. Kako tuženik u ovoj fazi postupka više ne osporava da je tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjeni trošak prijevoza i da tužitljica za razdoblje od 21.3.2020. do 11.5.2020. ima pravo da joj se trošak prijevoza obračuna prema prijeđenom kilometru, proizlazi da je tuženik za razdoblje od 1.8.2018. do 30.9.2024. isplatio tužiteljici umanju naknadu troškova prijevoza od one što joj pripada prema naprijed citiranim odredbama TKU-a i da razlika manje isplaćene naknade troškova prijevoza iznosi 740,00 EUR, a za visnu koje naknade tuženik u podnesku od 7.11.2024. navodi da je ne osporava pa je slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti.

9.1. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

10. Tužiteljici s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, prema popisanom trošku iTarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), prema popisanom trošku (list 65 spisa) određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 75 bodova, za sastav podnesaka od 1.7.2024., 17.7.2024., 11.10.2024., 2.12.2024. – za svaki 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 2.7.2024., 10.10.2024., 3.3.2025. - za svako 75 bodova (Tbr. 9. T. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude

– 37,5 bodova (Tbr. 9. T. 3. Tarife), što zbrojeno daje 637,5 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.593,75 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

10.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

10.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednostite o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te otome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 26. svibnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis