Poslovni broj: Pn-919/2024-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista UĆ, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica TĆ, zaposlenica tuženika, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.100,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. srpnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.567,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 29.04.2024. godine podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 27.06.2022.g. tužitelj u svojstvu vozača stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. Kako je imenovani u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to tužitelj smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, a kako mu je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 539,89 eura, to tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12.07.2023.g. kao dana odašiljanja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan 27. 6. 2022. bio osiguran po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je ugovoreno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava obzirom je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, utvrdio visinu štete u iznosu od 4.000,00 kn/530,89 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Ujedno, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege, a sve budući da se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njezina visina bude utvrđena odnosno od dana presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tužitelj podneskom od 05.03.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 1.100,00 eura sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege sa pripadajućom kamatom tekućom od 12.07.2024.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

4. Stranke su na pripremnom ročištu održanom dana 17.06.2024.g. učinile nespornim činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.

5.Kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 1.100,00 eura sa pripadajućom kamatom, dok je tužbom potraživao iznos od 2.000,00 eura, te obzirom da se tuženik u daljnjem tijeku postupka nije usprotivio snižavanju tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 30.03.2021.g., te obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, te obzirom da je tužba podnijeta dana 29.04.2024.g., sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom podneskom od 05.03.2025.g., slijedom čega je nastavljen postupak prema odredbama čl. 461 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) koji se odnose na postupak u sporovima male vrijednosti.

6. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na ročište održano dana 15. travnja 2025.g., niti je ispričao svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 ZPP-a na prijedlog punomoćnika tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu zaključio glavnu raspravu, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku medicinske dokumentacije i presliku zdravstvenog kartona za tužitelja na CD mediju (list 6-25, 43 spisa), odštetni zahtjev od 07.07.2023.g. (list 4 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr Božidaru Šebečiću koji je dana 10.02.2025.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje te je ujedno provedeno saslušanje imenovanog vještaka radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tužitelj. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Kako je među parničnim strankama sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete budući tuženik smatra da je isplatom nespornog dijela naknade štete u iznosu od 539,89 eura u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužitelju, to je na prijedlog tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Božidaru Šebečiću.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Božidara Šebečića proizlazi utvrđenje da je tužitelj, rođen 1967. god. dana 27.06.2022. godine stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila u sudaru s drugim osobnim automobilom, kada je zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Liječen je imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kod tužitelja zbog ozljede vrata u štetnom događaju nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnisti. Prema preslici zdravstvenog kartona i priloženoj medicinskoj dokumentaciji, tužitelj je u trenutku štetnog događaja imao degenerativne promjene vratne kralježnice s protruzijom diska u više nivoa te je 2019. godine i mjesec dana prije predmetnog štetnog događaja u prometnim nezgodama također zadobio trzajnu ozljedu vrata. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Kod ocjene je uzeto u obzir da je tužitelj mjesec dana prije predmetnog štetnog događaja zadobio trzajnu ozljedu vrata. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno bila je potrebna 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

10. Kako je tužitelj imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, sud je proveo dokaz saslušanjem imenovanog vještaka na ročištu održanom dana 15.04.2025.g. na kojem je vještak iskazao da tužitelj podneskom prigovara ocjeni smanjenja životne aktivnosti i navodi da je kod tužitelja obradom utvrđeno polisigmentna diskopatija vratne kralježnice uz kroničnu radikulopatiju korijenova živaca. Vještak odgovara da je tužitelj prije štetnog događaja u dva navrata imao trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da mu je već 2019. EMNG obradom utvrđena kronična radikulopatija živaca, da se u 9. mjesecu 2020. liječio zbog bolova u vratnoj kralježnici koji su se širili u obje ruke. Protruzija diska u više nivoa nađena MR vratnom kralježnicom 10.03.2023. posljedica je degenerativnih promjena vratne kralježnice, a koje su opisane u nalazu te je iz svega toga vidljivo da je tužitelj prije štetnog događaja imao degenerativne promjene vratne kralježnice i tegobe zbog kojih se liječio kod nadležnog liječnika. Vještak smatra da ozljeda vratne kralježnice iz štetnog događaja nije dovela do novih trajnih posljedica i u cijelosti ostajem kod navedene ocjene. Na prigovor tužitelja na ocjenu potrebe tuđe pomoći i njege jer, mu je prema navodu tužitelja, ista bila potrebna za obavljanje osobne higijene, pribave namirnica i drugih potreba, vještak odgovara da navedeno nije točno, tužitelj se normalno kretao, mogao je samostalno obavljati osobnu higijenu, nabavljati namirnice, a tuđa pomoć mu je bila potrebna samo za obavljanje težih kućnih poslova i to u opsegu dva sata dnevno dva tjedna. Na poseban upit tužitelja na koji način je vještak mogao utvrditi da ovaj štetni događaj nije ostavio dodatne trajne posljedice, vještak je iskazao da je na temelju priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj prije štetnog događaja imao degenerativne promjene vratne kralježnice, da je imao kroničnu radikulopatiju, da je imao trzajnu ozljedu vratne kralježnice u dva navrata i da se liječio kod svog liječnika zbog bolova u vratu sa širenjem u ruke te je on temeljem toga zaključio da nova ozljeda nije dovela do novih trajnih posljedica. Tužitelj je pozvan na pregled i odgovorio je da nije u mogućnosti doći na pregled, pa vještak pretpostavlja da bi se u slučaju većih trajnih posljedica tužitelj odazvao na pregled.

11. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tužitelja je odgovoreno na način kako to prihvaća ovaj sud, dok je tužitelj po saslušanju vještaka ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, no nije stavio drugi dokazni prijedlog u svrhu pobijanja vještačkog nalaza i mišljenja (poput novog medicinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka), već je iskazao kako radi ekonomičnosti postupka neće predlagati novo medicinsko vještačenje.

12. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

13. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

14. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, vršenja RTG vratne kralježnice, kućnog liječenja s preporukom nošenja Schantzova ovratnika, mirovanja i uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije u više navrata, vršenja EMNG obrade ruku, MR vratne kralješnice, višekratnih kontrola i pregleda po doktoru neurokirurgu, neurologu i fizijatru (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

15. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 600,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

16. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 28 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 112,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu [adresa] i okolici, u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 112,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

17. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 1.712,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege, što umanjeno za nesporni dio naknade štete od 539,89 eura iznosi 1.172,11 eura. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja u smislu čl. 2 ZPP-a, a kojim je potraživao iznos od 1.100,00 eura s naslova neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, sud, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.100,00 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

18. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

19. Kako tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete u smislu čl. 1103 ZOO-a, a u svezi čl. 29 st. 1 istog zakona, te obzirom da je liječenje tužitelja završeno, odnosno da se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo prije 12.07.2024.g. s kojim je danom zatražio pripadajuću kamatu, obzirom je zadnja pretraga obavljena u 2023.g., a pregled fizijatra dana 11.11.2022.g., to je sud dosudio zateznu kamatu sukladno traženju tužitelja iz podneska od 05.03.2025.g., počev od 12.07.2024.g., po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Nadalje, na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena također počev od istog dana, budući je već do navedenog dana podnošenja istog prestala potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

20. Iako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 05.03.2025.g. predstavlja djelomično povlačenje tužbe, sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o preciziranju tužbenog zahtjeva u odnosu na vidove štete za pretrpljene fizičke boli, strah, tuđu pomoć i njegu, kao i naknadu za pretrpljene duševne boli, slijedom čega sud isto nije cijenio u smislu čl. 158 st. 1 ZPP-a na način da bi tuženiku dosudio parnični trošak za sniženi dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, budući je stav ovog suda kako tužitelj sve do provedenog vještačenja i zaprimanja vještačkog nalaza nije niti mogao znati konkretne posljedice svog ozljeđivanja, odnosno intenzitet i duljinu trajanja fizičkih boli, straha te eventualno duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, slijedom čega sud nije utvrđivao uspjeh stranaka u odnosu na visinu predmeta spora u pojedinoj fazi spora u odnosu na navedeno. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja te je tužitelj odmah po zaprimanju vještačkog nalaza uredio tužbeni zahtjev u odnosu na zatražene vidove naknade štete.

21. Međutim, kako je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uslijed usklađenja s nalazom i mišljenjem vještaka, vrijednost parnične radnje iznosila 75 bodova, sud je sukladno vrijednosti predmeta spora po usklađenom tužbenom zahtjevu izvršenom podneskom od 05.03.2025.g. priznao tužitelju 75 bodova za svaku poduzetu parničnu radnju, a imajući u vidu da je uplata nespornog dijela naknade štete uslijedila prije podnošenja tužbe, osim podnošenja odštetnog zahtjeva za koji mu je sud priznao trošak od 100 bodova obzirom je isti potreban za nespornu uplatu od 539,89 eura.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, Tbr 8 toč.1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 75 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 17.06.2024.g. i 15.04.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 75 bodova te na trošak sastava podnesaka od 13.06.2024.g. i 05.03.2025..g., svaki od 75 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, što ukupno iznosi 475 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 950,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.187,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu i na presudu, svaku u iznosu od 39,82 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.567,14 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO.

23. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu kojim je zatražio za svaku poduzetu parničnu radnju 100 bodova budući mu je priznato 75 bodova za poduzete radnje sukladno vrijednosti predmeta spora po usklađenom tužbenom zahtjevu. Nije mu niti priznat zahtjev za naknadu troška za pristup medicinskog vještaka na ročište radi saslušanja jer je vještak otklonio sve prigovore tužitelja pa sud nalazi da tužitelj mora sam snositi njegov trošak u smislu čl. 156 st.1 ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

24. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubio spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 26. svibnja 2025. godine