REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-232/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Kraljić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OG, zastupanog po Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri u Zagrebu, zbog djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novineˮ, broj 10/17., 126/19. i 84/21.), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, V policijske postaje, KLASA: 211-07/22-5/2427, URBROJ: 511-19-31- 22-1, od 7. veljače 2022., nakon glavne i javne rasprave održane 22. svibnja 2025. u nazočnosti okrivljenika i predstavnice tužitelja, 26. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik OG, sin RG i DG rođene O, rođen **.**.1975. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], SSS, zaposlen u vlastitoj tvrtki, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, razveden, otac troje djece, od kojih dvoje maloljetno, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

k r i v  j e

što je 24. prosinca 2021. u 16,30 sati u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje djece, i to maloljetne Pije rođene 2008. i maloljetnog ĐG rođenog 2014. te kćeri MG rođene 2003., na način da je došao do ulaznih vrata stana bivše supruge OGE, koji se nalazi u visokom prizemlju stambene zgrade, a u kojem su se nalazila djeca, dok majka nije bila kod kuće, i počeo lupati po vratima i vikati zahtijevajući da maloljetni ĐG iziđe iz stana, pri čemu je iza sebe ostavio zamazana vrata od lupanja nogom, što je kod istih izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, počinio psihičko nasilje na štetu djece,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novineˮ, broj 10/17., 126/19. i 84/21.) kažnjivo po članku 22. stavak 5. istog Zakona,

pa mu se na osnovi citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 750,00 (sedam stotina i pedeset) eura.

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novineˮ, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

II Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. PU zagrebačka, V policijska postaja, pod oznakom KLASA: 211-07/22- 5/2427, URBROJ: 511-19-31-22-1 od 7. veljače 2022., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. U povodu optužnog prijedloga proveden je redovni prekršajni postupak i donesena je presuda kojom je okrivljenik proglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna. U povodu žalbe okrivljenika odlukom Visokog prekršajnog suda RH od 24. listopada 2024. predmetna presuda je ukinuta i predmet je vraćen ovom sud na ponovno odlučivanje.

2. U ponovljenom postupku pozvan na iznošenje obrane okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim i da ne priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznio na zapisnik kod ovog suda 8. ožujka 2022., koja je pročitana. U istoj obrani okrivljenik je izjavio da u cijelosti osporava sve navode iz optuženja i da izričito tvrdi da 24. prosinca 2021. u 16,30 sati u [adresa], nije lupao i nabijao po vratima stana u visokom prizemlju zgrade gdje živi njegova bivša supruga s njihovih troje zajedničke djece. Naveo je da živi u istoj zgradi u prizemlju i da je toga dana imao po rasporedu kontakte s djecom, koja mu nisu došla, pa je doista došao do vrata stana, gdje je samo lagano pokucao. Napomenuo je da je 3. rujna 2021. pravomoćno osuđen zbog prekršajnog djela nasilničkog ponašanja prema bivšoj supruzi, kojom odlukom mu je bila izrečena i zaštitna mjera zabrane uznemiravanja iste, tako da je po uputi sutkinje koja mu je izrekla istu mjeru doista pazio na svoje ponašanje, što čini i danas. Iz tog razloga nije zvonio, već je samo vrlo lagano pokucao i čuo svoga sina ĐG kako plače i govori da želi ići kod njega na način da je govorio: „tata uzmi me, želim ići s tobomˮ, dok su njegove kćerke u glas govorile da to mama ne dopušta. Istaknuo je da ni u jednom trenutku nije vikao i zahtijevao da ĐG iziđe, da nije lupao niti je točno da bi popljuvao vrata i zamazao ih udarcima nogom, već da je to čista izmišljotina. Naveo je da je komunicirajući s djecom kroz vrata samo ih nastojao umiriti i da je to bilo sve, a da za to vrijeme njegova bivša supruga nije bila u stanu. Nadalje je naveo da su mu djeca rekla da mame nema kod kuće i da je s njima komunicirao kroz vrata. Napomenuo je i to da je supruga kćerkama zabranila da puste ĐG, koji je najmlađi, i da je ista inače prilično manipulativna osoba koja je i prema njemu ispoljavala takvo ponašanje, a da je isto naročito izraženo u pogledu djece. Naveo je da se kroz sve vrijeme njihovog razvoda braka doista pazio i suzdržavao na njezine provokacije, a da je 3. rujna 2021., kada je kažnjen, zaista pokleknuo, što i nije čudo, koliko su sve te provokacije trajale. Nadalje je naveo da zgrada u kojoj se odvijao događaj ima ukupno 7 stanova i, kako je bio Badnjak popodne kada su ljudi uglavnom kod kuće, da pretpostavlja da bi i netko od stanara čuo da je bilo lupanja i vikanja pa će svakako predložiti da se netko od njih ispita u svojstvu svjedoka. U pogledu eventualne potrebe ispitivanja maloljetne djece kao svjedoka naglasio je da bi svakako htio da se dozna istina, ali s obzirom na činjenicu da su djeca već prilično traumatizirana svim događanjima, da smatra da to možda i ne bi bila najbolja opcija za njih, tako da se zapravo o tome u tom trenutku nije mogao očitovati. Na poseban upit branitelja okrivljenik je odgovorio da bivša supruga njega omalovažava i ponižava pred djecom i posredstvom djece, a sve u cilju da bi od njega uzela što više novca, iako on uredno plaća alimentaciju, tako da su se događale situacije da je zapravo istoj morao platiti situacije kada u vrijeme kada je on sukladno odluci trebao biti s djecom a to nije mogao, time da nije pristajala na zamjenu termina, već isključivo i samo na plaćanje.

3. U tijeku postupka ispitani su svjedoci ZG, MG, maloljetna CG, EG i HG. Svjedokinje MG i maloljetna CG ispitane su bez nazočnosti okrivljenika, budući da sud cijeni da je to u interesu zaštite istih kao žrtava obiteljskog nasilja.

3.1. Svjedokinja ZG je izjavila da vezano za događaj od 24. prosinca 2021. koji se odvijao u 16,30 sati u Zagrebu, u stambenoj zgradi na adresi [adresa], nema osobnih saznanja jer je bila u gradu, dok su djeca CG, rođena 2008., MG, rođena 2003. i ĐG, rođen 2014., u braku nje i okrivljenika, bili u stanu koji se nalazi u stambenoj zgradi u visokom prizemlju. Za vrijeme njezinog boravka u gradu djeca su je nazvala, pri čemu su svi troje djelovali vidno uznemireno i rekli su joj da je okrivljenik došao na vrata stana, gdje je lupao tražeći da ĐG izađe van, da je psovao i pljuvao po vratima, na što je ona, naravno, odmah prekinula svoj boravak u gradu i požurila k njima. Navela je da je, kada su je nazvali, ona već bila na putu prema kući, tako da je vrlo brzo stigla, za nekih desetak minuta, i da okrivljenika više nije bilo pred vratima stana, a da je u stanu zatekla uznemirenu i uplakanu djecu. Napomenula je da je kasnije vidjela da su vrata bila zaprljana, ali da joj je u trenutku dolaska bilo jedino važno što prije ući i umiriti ih. Nadalje je iskazala da je i nakon tog događaja bilo incidentnih situacija, od kojih je jedna i presuđena 5. veljače 2022. odlukom ovog suda, kada se okrivljenik neadekvatno ponašao prema djeci, tako da zapravo ta situacija traje i sada, a da je u tijeku i spor vezano za kontakte oca i djece. Što se tiče nadzora centra za socijalnu skrb, uvid u situaciju u obitelji ima podružnica Peščenica, kojoj pripadaju. Napomenula je i to da zapravo vezano za ove događaje koji postoje i sada nije obavještavala policiju, a niti centar za socijalnu skrb, sve u nadi da će se to smiriti i da se incidentne situacije neće događati. Na iskaz svjedokinje okrivljenik se očitovao da on u cijelosti ostaje kod svog iskaza u kojem osporava sve navode iz optuženja dodajući da bivša supruga sve ovo vrijeme djecu koristi kako bi manipulirala i njemu naudila te da je ista također pravomoćno prekršajno osuđena zbog nasilničkog ponašanja prema njemu, dodajući da prigovara istinitosti navoda svjedokinje u cijelosti. Na navedeno se svjedokinja očitovala da su ovakve situacije psihičkog nasilja prema djeci gotovo svakodnevne te je navela da je jedna takva bila i neposredno prije ovog ročišta, odnosno prije mjesec dana. Na izneseno se okrivljenik očitovao da je sve što se događa u obitelji obilježeno zapravo dugovanjem bivše supruge prema njemu koje mu nije podmirila i da upravo zbog toga nastaju sve ove situacije. Svjedokinja se na navedeno očitovala da je ista konstatacija u cijelosti neistinita. Svjedokinja je također izjavila da se ona protivi ispitivanju djece, s obzirom na to da su dovoljno traumatizirani, dok je okrivljenik izjavio da on nema ništa protiv toga da se djeca ispitaju u svojstvu svjedoka.

3.2. Svjedokinja, maloljetna CG, koja je ispitana u nazočnosti zakonske zastupnice majke ZG i bez nazočnosti okrivljenika, je izjavila da se 24. prosinca 2021. oko 16,30 sati zajedno sa sestrom MG i bratom ĐG nalazila u stanu u [adresa], gdje je tada živjela na prvom katu s mamom, dok je otac živio u prizemlju. Navela je da su mama i tata već tada bili razveli brak i da su oni živjeli s mamom, time da su s ocem imali određene kontakte. Nadalje je navela da je navedenog dana, prije nego što je došao na vrata stana, otac nazvao sestru MG na mobitel i rekao da će doći po ĐG, na što mu je ona odmah rekla da mu ga neće dati jer je zvučao alkoholizirano. Napomenula je da su oni zapravo već naučili po očevom glasu prepoznati kad je pod utjecajem alkohola i da je sestra rekla da ĐG ne može ići s njim, time da taj dan nije niti bio predviđen za kontakt s ocem. Nadalje je navela da je nakon kratkog vremena okrivljenik došao pred vrata stana, gdje je počeo vikati i nabijati po vratima stana i da je pri tome ustrajno zvonio te vikao neka ĐG iziđe iz stana, odnosno da je zahtijevao da iziđe iz stana. Osim toga, isti je vikao i psovao u kontekstu spominjući i njihovu majku, pri čemu su oni svi troje plakali i bili su jako uznemireni. Sjeća se da je ĐG čak njima rekao da bi on izišao van i otišao s ocem, samo da ta situacija prestane. Nadalje je navela da su ipak odlučile da ga neće pustiti i da su telefonski pozvale mamu, kojoj su ukratko rekle što se dogodilo i da je ona rekla da je u autu i da će uskoro doći. Tada su kroz zatvorena vrata stana ocu rekle da su obavijestile majku i da se on tada udaljio. Navela je da kada je mama došla da su vrata bila sva zamazana pa da pretpostavlja da je otac udarao nogom jer se tako činilo i po intenzitetu buke koju je proizvodio. Napomenula je da nakon toga oni kontaktiraju s ocem, time da ona već sad sama odlučuje o tome kada će se s njim vidjeti i da ovo nije bila jedina situacija neprimjerenog ponašanja, a da se otac tako ponaša kada je pod utjecajem alkohola. Napomenula je i to da je šest mjeseci prije ovog događaja na istom tom stanu otac bio razbio zvono, a i da je nakon ovog događaja bilo incidentnih situacija. Navela je da je željela iskazivati bez nazočnosti oca iz razloga što ga vrlo dobro poznaje i što bi njegova nazočnost kod nje stvorila nelagodu, s obzirom na to da je sklon manipulirati i utjecati na njih, a da ona doista više nije tako mala da to ne može prepoznati, a osim toga, da svako prisjećanje na ovaj i sličan događaj kod nje stvara novu nelagodu. Na poseban upit predstavnice tužitelja je odgovorila da su se u kritično vrijeme kontakti s ocem odvijali na način da bi ih isti kontaktirao i da bi oni odlazili kod njega, odnosno da nikada nije dolazio na vrata stana u kojem su živjeli s majkom, već da je tada bio došao samoinicijativno u vrijeme koje nije bilo određeno za kontakt. Nadalje je odgovorila da se s ocem viđa vrlo rijetko jer za to nema potrebu i da su se sad nedavno vidjeli za jedan vikend nakon dužeg vremena. Također je odgovorila da je okrivljenik kritičnom zgodom lupanjem i galamom proizvodio takvu buku da je potpuno sigurna da su to morali čuti susjedi. Naglasila je da ona o toj buci govori iz svoje perspektive, s obzirom na to da je bila izrazito uplašena. Nakon što je okrivljeniku pročitan iskaz svjedokinje isti se očitovao da je dijete evidentno pod utjecajem majke i da je manipulirano te da nema nikakvih dodatnih pitanja niti primjedbi. Također je naveo da je kritični dan bio određen njemu za kontakt.

3.3. Svjedokinja MG, koja je ispitana bez nazočnosti okrivljenika, je izjavila da se 24. prosinca 2021. oko 16,30 sati nalazila u [adresa], u stanu zgrade na prvom katu, gdje je tada živjela s majkom, bratom i sestrom, dok je otac živio u istoj zgradi u prizemlju. Navela je da su oni imali određene kontakte s ocem koji su se odvijali tako da bi oni odlazili kod njega, odnosno da isti nikada nije dolazio njima na vrata. Nadalje je navela da zna da je isti toga dana bio na jednom ručku, a da je mama bila u gradu s prijateljicom i da ju je negdje prije nego što je došao na vrata nazvao i rekao da će doći po ĐG. Napomenula je da nije tražio ni nju ni UG, već samo ĐG i da joj je po glasu djelovao alkoholiziran, na što mu je rekla da mu neće dati ĐG. Navela je da je okrivljenik ubrzo došao na vrata stana, gdje je počeo snažno udarati i vikati zahtijevajući da ĐG izađe van, što je kod njih svih troje stvorilo izuzetan osjećaj straha i uznemirenosti i da su svi plakali. Nadalje je navela da je ona o tome obavijestila majku, koja je rekla da će doći uskoro i, koliko se sjeća, da je to rekla i ocu pa se udaljio. Ponovila je da je jako bila uznemirena ovim događajem i pod velikim stresom, time da je ovakvih situacija bilo i prije i poslije, ali da nakon što su se odselili s te adrese to je prestalo. Navela je da se sada vrlo rijetko viđaju s ocem, tako da do incidentnih situacija ne dolazi. Također je napomenula da je ona i sada uznemirena i da joj je zapravo žao što s ocem ne može ostvariti bolji kontakt jer bi to željela, ali da zapravo situacije vrlo često završavaju na ovakav način kada je otac pod utjecajem alkohola. S obzirom na intenzitet buke koju se stvarao okrivljenik navela je da smatra da se to moglo čuti u okolne stanove, odnosno po zgradi. Napomenula je da ona sada zapravo s ocem uopće ne ostvaruje kontakte, odnosno da su vrlo rijetki, dok se mlađi brati i sestra samo povremeno s istim viđaju. Navela je da nije vidjela kako su izgledala vrata nakon ovog događaja, ali da zna da su mama i CG rekle da su vrata bila blatnjava. Također je navela da se sjeća da je mlađi brat bio jako uznemiren i da je čak govorio da ga pusti k tati, samo da sve to skupa prestane. Napomenula je da je svoj iskaz htjela dati bez prisutnosti oca iz razloga što je cjelokupnom situacijom i njihovim odnosom jako opterećena i uznemirena i da smatra da bi joj njegova prisutnost bila dodatan stres. Na poseban upit predstavnice tužitelja je odgovorila da toga dana nisu imali dogovoren nikakav kontakt s ocem, a da su se u to vrijeme kontakti odvijali na način da bi se njih troje sami s njim odgovarali. Nadalje je odgovorila da ona zapravo s ocem želi kontakte i da joj fali, ali da je istovremeno na njega ljuta zbog ovakvih i sličnih postupaka, što je dodatno frustrira i stvara osjećaj uznemirenosti. Za vrijeme iskazivanja svjedokinja je bila vidno uznemirena, plakala je odnosno iskaz prekidala plačem te je bilo evidentno da je pod velikim stresom. Nakon što je okrivljeniku pročitan iskaz svjedokinje isti se očitovao da su djeca vidno manipulirana i pod utjecajem majke, što je rezultiralo ovakvim iskazom, a s obzirom na to da on s njima kontaktira i viđaju se, pa i sama Zara s njim kontaktira i češće mu se obraća.

3.4. Svjedok EG je izjavio da živi na adresi u [adresa], i da se događaja od 24. prosinca 2021., koji se odvijao u 16,30 sati, doista zbog proteka vremena više ne može sjetiti. Nije se mogao očitovati je li u to vrijeme bio kod kuće, ali je iskazao da je moguće da jest poslije posla bio kod kuće. Napomenuo je da, s obzirom na to da je bio Badnjak, da je vrlo vjerojatno bio kod kuće, a da je u to vrijeme obitelj MG stanovala u stanu točno ispod njega. Iskazao je da se ne sjeća da bi tada čuo neku neuobičajenu buku ili galamu koja bi dopirala iz stana MG ili negdje s hodnika. Napomenuo je da, s obzirom na to da je riječ o zgradi s više stanova, da se povremeno može čuti buka, naročito u kasnijim večernjim satima kada je tišina, ali da se u dnevno vrijeme, kada postoji druga buka, doista ne može očitovati može li se to čuti. Ponovio je da se ne sjeća da bi čuo bilo kakvu neuobičajenu buku. Na poseban upit sutkinje je odgovorio da, s obzirom na činjenicu da je bilo zimsko vrijeme, popodne, kada su uglavnom zatvoreni prozori, da je moguće da se ne čuje neka nastala buka te da se ne sjeća da bi bio svjedokom nekih incidentnih situacija kod obitelji MG. Na daljnji upit je odgovorio da inače uvijek bolje čuje susjede koji su iznad njega nego one koji se nalaze ispod.

3.5. Svjedok HG je izjavio da se sjeća da je 24. prosinca 2021., što je bio Badnjak, u popodnevnim satima bio na svojoj adresi stanovanja u [adresa], gdje stanuje s obitelji, a da je stan u kojem je stanovala obitelj MG točno preko puta njegovog stana, odnosno da ih dijeli samo hodnik. Koliko se sjeća, tom zgodom nije čuo nikakvu neuobičajenu buku niti galamu, a s obzirom na udaljenost na kojoj se nalazi njegov stan, zasigurno bi čuo da je bilo nekakve posebne buke. Napomenuo je da je riječ o mirnoj ulici gdje nema nekakve dnevne buke, tako da je njegova pretpostavka da bi zasigurno čuo da je bilo nekog incidenta. Iskazao je da nema saznanja o događanjima u obitelji MG, koja se nešto nakon ovog događaja i odselila s te adrese. Napomenuo je da je u zgradu u više navrata dolazila policija, time da su u zgradi imali jednog problematičnog dečka zbog kojega je najčešće bilo intervencija, tako da se nije mogao očitovati je li ikada zbog obitelji MG dolazilo do intervencije policije. Na poseban upit sutkinje je odgovorio da, neovisno o tome radi li u stanu televizor ili neki aparat, da bi buku s hodnika čuo. Na iskaz svjedoka okrivljenik se očitovao da se zgrada u [adresa] uopće ne nalazi na ulici, već je povučena između glavne i sporedne ulice. Na poseban upit sutkinje svjedok je odgovorio da obitelj MG poznaje i da okrivljenik i dalje živi u istoj zgradi, time da se posebno privatno ne druže.

3.6. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitano je izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica, od 7. travnja 2025. iz kojeg su vidljivi anamnestički podaci za OG i OGE te njihovu zajedničku djecu. Iz izvješća je nadalje vidljivo da je roditeljska suradnja i komunikacija izrazito narušena već dugi niz godina, da roditelji nemaju ujednačene odgojne postupke te da se ne pridržavaju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. S obzirom na kontinuitet narušenih odnosa, kao i rizike za daljnji razvoj djece, ista služba je procijenila potrebnim odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u izvršavanju roditeljske skrbi o maloljetnoj djeci, a kojom bi se radilo na uspostavljanju primjerene komunikacije među roditeljima nužne za ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi. Ista mjera trajala je u periodu od 1. veljače 2022. do 1. kolovoza 2022. te se po uključivanju oca u tretman Obiteljskog centra obiteljska situacija smirila. Roditeljima je uz mjeru stručne pomoći u odnosu na propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi 22. travnja 2022. određena mjera upozorenja. Mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu im je izrečena iste godine, a 2023. izrečena im je i mjera intenzivne stručne pomoći u trajanju od 6 mjeseci. Prema saznanjima iste službe otac je u dva navrata tijekom 2022. proglašen krivim u prekršajnom postupku radi prekršaja psihičkog nasilja nad djecom, dok je majka 2023. proglašena krivom u prekršajnom postupku zbog fizičkog nasilja nad ocem u nazočnosti maloljetnog ĐG. Zaključno je navedeno da se oba roditelja nadalje istoj službi obraćaju radi pritužbi na postupanje drugog roditelja te da isti trenutno nemaju izrečenu mjeru obiteljsko-pravne zaštite.

3.7. Sud je također izvršio uvid u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2020., koje je postalo pravomoćno 22. srpnja 2020., a kojim se razvodi brak između OGE i OG. Isto tako, izvršen je uvid u plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz kojeg je vidljivo da će djeca MG, CG i ĐG živjeti s majkom, a s ocem će provoditi vrijeme i to svaki utorak i četvrtak u tjednu od 16 do 21 sat, svaki drugi vikend počevši od petka u 16,00 sati do nedjelje do 21,00 sati i pola školskih praznika, pri čemu djeca mogu provoditi vrijeme s ocem kada god to budu željela. Također je utvrđeno da će otac plaćati mjesečni iznos na ime uzdržavanja svakog djeteta u iznosu od 1.000,00 kuna do 15. u mjesecu. Isto tako, izvršen je uvid u potvrdu V policijske postaje Zagreb izdane 18. listopada 2021. iz koje je vidljivo da je **.**.2021. OGE u 02,05 sati zatražila intervenciju policijskih službenika navodeći da je bivši suprug došao u alkoholiziranom stanju s djetetom od 7 godina, pri čemu postupanjem policijskih službenika nisu utvrđeni elementi kaznenih djela ili prekršaja.

3.8. Nadalje, izvršen je uvid u presudu ovog suda broj 19. Pp-16923/2022 od 5. prosinca 2022., koja je postala pravomoćna 24. prosinca 2022., a iz koje je vidljivo da je okrivljenik proglašen krivim zbog djela prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je počinio na štetu svoje djece MG, maloljetne UG i maloljetnog ĐG, a kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana i primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od 6 mjeseci. Iz izvatka iz prekršajne evidencije od 25. ožujka 2025. vidljivo je da je okrivljenik prekršajno kažnjavan uvodno citiranom presudom za istovrsni prekršaj.

3.9. Sud je u postupku također izvršio uvid u ispis fotografija koje je predstavnica tužitelja dostavila u spis, a koje su sačinjene 24. prosinca 2021. u 17,58 sati po ZG, iz kojih je vidljivo da na ulaznim vratima njezinog stana postoji više tragova u vidu mrlja.

3.10. Na izvedene dokaze okrivljenik nije stavio primjedbe, osim na priložene fotografije za koje se očitovao da tako nešto vidi prvi put i da njihova vrata nikada nisu bila oštećena ili prljava. Također je naveo da je osnovni krivac za sve događaje i raspad njihovog braka upravo bivša supruga i njen preljub koji je doveo do raspada zajednice. Na poseban upit predstavnice tužitelja okrivljenik je odgovorio da alimentaciju za djecu plaća redovno, a osim toga, kada ga djeca traže, da im daje novac.

4. U svojoj završnoj riječi predstavnica tužitelja je izjavila da cijelosti ostaje kod navoda iz optuženja i da predlaže da sud donese osuđujuću presudu te da se okrivljenika kazni primjerenom novčanom kaznom ili eventualno uvjetnom osudom, time da smatra da izricanje zaštitne mjere zabrane uznemiravanja žrtava nasilja u konkretnom slučaju ne bi bilo potrebno. Također je navela kako smatra da su danas ispitane svjedokinje MG i CG iskazivale vrlo uvjerljivo i da je njihovo svjedočenje doista bilo životno i da se ne bi moglo smatrati da je manipulirano od strane bilo koga s obzirom na njihovu životnu dob, a i sam način kako su iskazivale. Isto tako smatra da je ispitani svjedok EG iskazivao vrlo životno, za razliku od svjedoka HG. Sukladno tome predlaže donošenje osuđujuće presude. Nakon završne riječi predstavnice tužitelja okrivljenik je izjavio kako smatra da tužitelj definitivno stoji na strani njegove supruge i da u ovakvim postupcima muškarci i žene nisu ravnopravni.

4.1. U svojoj završnoj riječi okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Smatra da je cijeli ovaj postupak konstrukcija njegove bivše supruge koja pokušava od njega izvući novac i manipulira djecom s kojom on inače ima vrlo dobre odnose i nemaju nikakvih problema. Stoga predlaže da sud donese odluku kojom ga se oslobađa od optužbe.

5. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, zasebno i u međusobnoj povezanosti, izvršenim uvidom u priloženu dokumentaciju te razgledavši navode iz optužnog prijedloga, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret.

5.1. Do ovakvog zaključka sud je došao poklanjajući u potpunosti vjeru iskazima ispitanih svjedokinja MG i maloljetne UG, koji su po ocjeni ovog suda vrlo uvjerljivi i detaljni te u bitnom međusobno podudarni i suglasni navodima iz optuženja. Naime, svjedokinja MG iskazivala je vrlo uvjerljivo i okolnosno navodeći da je tom zgodom bila u stanu s bratom i sestrom u kojem su tada živjeli s majkom kada je otac najprije nazvao putem mobitela da će doći po maloljetnog ĐG i da je po glasu zaključila da je isti pod utjecajem alkohola, da mu jer rekla da mu neće dati ĐG i da to nije ni bio dan za kontakte s njim. Ubrzo je došao i počeo je snažno udarati po vratima zahtijevajući da ĐG iziđe van što je kod njih sve troje stvorilo osjećaj straha i uznemirenosti tako da su svi plakali, a o tome je obavijestila i majku. Također je izjavila da je tom prilikom bila jako uznemirena, budući da je ovakvih situacija s ocem bilo i prije i poslije te da je ĐG čak rekao da ga pusti k ocu, samo da to prestane. Svjedokinja je bila izrazito uznemirena i prilikom davanja iskaza plakala je, odnosno iskaz je prekidala zbog plača i bilo je evidentno da je pod velikim stresom.

5.2. Isto tako, i svjedokinja maloljetna CG je iskazivala vrlo uvjerljivo i detaljno navodeći da je tada bila u stanu s bratom i sestrom kada je otac putem mobitela nazvao sestru MG i rekao da će doći po brata ĐG. U to vrijeme živjela je s majkom, bratom i sestrom, a s ocem su ostvarivali kontakte, time da taj dan nije bio predviđen za kontakte s ocem. U razgovoru s ocem sestra je rekla da mu neće dati ĐG jer je zvučao alkoholizirano, a isti je ubrzo došao na vrata stana gdje je počeo nabijati po vratima stana i vikati neka ĐG iziđe, odnosno zahtijevao je da ĐG iziđe iz stana. Sve to je kod njih izazvalo uznemirenost i plakali su, a ĐG je čak predlagao da će izići van, samo da to prestane. O svemu su obavijestili mamu koja je došla ubrzo, a otac se u međuvremenu udaljio kada su mu rekli da su pozvali mamu. Kada je mama došla vidjela je da su vrata bila zamazana pa je pretpostavila da je otac udarao nogom jer se tako činilo i po intenzitetu buke.

5.3. Iako svjedokinja ZG nije bila nazočna kritičnom događaju, iz njezinog iskaza proizlazi da je po dolasku zatekla svoju djecu vidno uznemirenu i uplakanu, a ulazna vrata stana su bila zaprljana, a što je vidljivo i iz priloženih fotografija, slijedom čega sud njezin iskaz također cijeni uvjerljivim.

5.4. Slijedom navedenog, cijeneći iskaze ispitanih svjedokinja MG i maloljetne UG objektivnim i istinitim te imajući u vidu da iz iskaza svjedokinje ZG nesporno proizlazi da je djecu zatekla vidno uznemirenu i uplakanu, a vrata stana zaprljana, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik kritičnom zgodom lupao po vratima stana u kojem su se nalazila njegova djeca i vikao tražeći maloljetnog ĐG, kojim ponašanjem je kod djece prouzročio osjećaj straha i uznemirenosti i na taj način prema istima počinio psihičko nasilje u obitelji, čime je ostvario bitna obilježja djela prekršaja koje mu se stavlja na teret. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika cijeneći je neuvjerljivom, već je odlučio kao u izreci ove presude.

5.5. Prema iskazu svjedoka EG proizlazi da se on zbog proteka vremena sa sigurnošću ne sjeća je li u kritično vrijeme uopće bio kod kuće, time da je naveo da s obzirom na to da je bilo zimsko vrijeme, popodne, kada su uglavnom zatvoreni prozori, da je moguće da se ne čuje neka nastala buka, pri čemu se očitovao da on bolje čuje susjede iznad, dok je stan UG ispod njega. Imajući u vidu da se događaj odvijao po danu kada je prisutna i dnevna buka s ulice te kada se odvijaju uobičajene dnevne aktivnosti koje uključuju rad kućanskih aparata i televizora, životno je moguće da isti događaj svjedok nije čuo i stoga sud njegov iskaz cijeni objektivnim i realnim. Iskaz svjedoka HG, koji je izričito izjavio da tom zgodom nije čuo nikakvu buku, a budući da je njegov stan odmah preko puta stana UG, naveo je da bi zasigurno čuo da je došlo do neke buke, sud cijeni pristranim, budući da je isti prvi susjed okrivljenika i osobno su poznati.

5.6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica, koje sadržava anamnestičke podatke za članove obitelji UG i iz kojeg proizlazi da su odnosi roditelja u pogledu izvršavanja roditeljskih prava i obaveza izrazito narušeni, zbog čega su bili uključivani u savjetodavni tretman i pružana im je pomoć i podrška. Međutim, isto izvješće ne sadrži niti jedan koristan podatak vezano za odnos oca i djece koji bi se mogao dovesti u vezu s konkretnim događajem te stoga sud isti dokaz cijeni irelevantnim u odnosu na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika.

5.7. U tijeku postupka sud nije ispitao maloljetnog ĐG kao svjedoka smatrajući da bi, s obzirom na životnu dob djeteta (rođen 2014.) i protek vremena od počinjenog prekršaja, to imalo nepovoljan utjecaj na dijete i predstavljalo bi sekundarnu viktimizaciju istog kao žrtve. Iako su iskazi svjedokinja MG i maloljetne UG u potpunosti kontradiktorni u odnosu na obranu okrivljenika, sud nije provodio suočenje između istih i okrivljenika smatrajući da bi to imalo negativan utjecaj na iste kao žrtve i također predstavljalo njihovu sekundarnu viktimizaciju, imajući u vidu da iz njihovih iskaza proizlazi da su izrazito opterećene odnosnom s ocem, a da je MG u tijeku iskazivanja plakala i ispoljavala izrazitu uznemirenost. Iz istog razloga sud je prihvatio i prijedlog istih svjedokinja da budu ispitane u odsutnosti okrivljenika.

6. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona). Kao olakotno okrivljeniku je cijenjena činjenica da je isti lošeg imovnog stanja i korektno držanje pred sudom, dok mu je otegotnim cijenjeno to što je isti nakon ovog događaja, sukladno uvodno citiranoj odluci, pravomoćno prekršajno kažnjavan u pogledu istovrsnog prekršaja počinjenog na štetu djece.

6.1. Unatoč činjenici što je okrivljenik nakon kritičnog događaja pravomoćno prekršajno kažnjavan za djelo prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjeno na štetu djece, sud je primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona istom novčanu kaznu ublažio uzimajući u obzir da okrivljenik ostvaruje razmjerno niska mjesečna primanja, a obveznik je uzdržavanja troje djece. Sud je također uzeo u obzir da je predmetni prekršaj počinjen nakon događaja koji je predmet ovog postupka i da mu je tada izrečena uvjetna osuda, pri čemu u roku kušnje nije prekršio uvjet, i okrivljeniku je izrekao novčanu kaznu u iznosu koji mu je bio izrečen u postupku koji je prethodio ukidnoj odluci. Pri tome sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i njegovim osobnim prilikama i da će se istom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni počinjenja ovakvih ili sličnih prekršaja.

6.2. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

7 . Trošak prekršajnog postupka određen je u paušalnom iznosu koji se smatra primjerenim s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

8. Prema optuženju okrivljeniku se stavlja na teret da je kritičnom zgodom počinio psihičko nasilje prema maloljetnoj djeci, pri čemu MG rođena **.**.2002. nije u tom trenutku bila maloljetna, time da sud to nije uzeo kao poseban prekršaj psihičkog nasilja prema punoljetnoj osobi imajući u vidu da prekršajno djelo počinjeno na štetu djece predstavlja teži oblik prekršaja pa je samim tim djelo koje je tada počinjeno i na štetu punoljetne osobe ukonzumirano u navedeni prekršaj.

8.1. Prema činjeničnom opisu radnje prekršaja okrivljeniku se stavlja na teret da je kritičnom zgodom pljuvao po vratima stana i iza sebe ostavio popljuvana vrata u kojem dijelu isti nije proglašen krivim, budući da sud nije nedvojbeno utvrdio da bi se okrivljenik ponašao i na taj način. Naime, svjedokinje MG i maloljetna CG su suglasno izjavile da je okrivljenik lupao po vratima, a svjedokinja ZG izjavila da su vrata bila zaprljana, ali se nije očitovala jesu li vrata bila i popljuvana. Stoga je sud taj dio činjeničnog opisa radnje prekršaja ispustio iz izreke presude ne mijenjajući time objektivni identitet optužbe.

9. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja žrtava nasilja u obitelji predloženu po ovlaštenom tužitelju budući da smatra da izricanje iste mjere u konkretnom slučaju ne bi bilo opravdano i primjereno. Naime, imajući u vidu protek vremena od počinjenog prekršaja, kao i činjenicu da iz izvješća nadležne socijalne službe proizlazi da se roditeljima pruža potpora u cilju normalizacije odnosa i kontakata vezanih za odgoj djece, sud smatra da bi izricanje iste mjere imalo nepovoljan utjecaj na kontakte oca i djece, s čim se u završnoj riječi složila i predstavnica tužitelja navodeći kako smatra da izricanje iste mjere nije potrebno.

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

26. svibnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Ivana Kraljić

Katarina Jurišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu u [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik: OG, [adresa]

2. branitelj okrivljenika: Odvjetničko društvo Vukadin i partneri jtd., Biskupa Galjufa 7A, [adresa] Zagreb

3. žrtva nasilja: MG, [adresa]

4. žrtva nasilja: maloljetna CG i maloljetni ĐG putem zakonske zastupnice OGE, [adresa]

5. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Peščenica, Zapoljska 1, 10000

Zagreb

6. tužitelj: PU zagrebačka, V policijska postaja Zagreb, Vlaška 106, [adresa] Zagreb

7. pismohrana: ovdje