REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-262/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branimira Miljevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SG zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11) sve uz primjenu članka 52. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 1. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po braniteljici Maji Džajić, odvjetnici iz Vukovara i žalbi izjavljenoj osobno protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K-71/2025-9 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika SG odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-71/2025-9 od 3. ožujka 2025. okrivljeni SG proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - teške krađe, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 sve uz primjenu članka 52. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. Na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 44. KZ/11 uz primjenu članka 52. KZ/11 okrivljeni SG je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom SG u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja dana 18. prosinca 2024. u 14:00 sati, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Vukovaru, broj Kir-746/2024-3 od 19. prosinca 2024., produljenog rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Kov-5/2025-5 od 17. siječnja 2025. i rješenjem K-71/2025 od 3. ožujka 2025.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici zbog odluke o izrečenoj kaznenopravnoj sankciji. Ističe kako sud prilikom odlučivanja o visini kaznenopravne sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenog. Navodi kako se od trenutka uhićenja nije opirao pravosudnim tijelima, da je surađivao i priznao počinjenje navedenih djela krađe, te je naveo da je motiv za počinjenje loše imovno stanje. Smatra da je vrijednost ukradenih stvari mala i da je otuđena vrijednost vraćena oštećenicima te da zadnjih deset godina nije počinio niti jedno kazneno djelo protiv imovine, a zadnje četiri godine nije uopće osuđivan. Nadalje navodi svoje izrazito loše zdravstveno stanje, te poodmaklu životnu dob, te smatra da bi se generalna i specijalna prevencija mogla postići i izricanjem zakonskog minimuma kaznenopravne sankcije. Ističe da su precijenjene otegotne okolnosti. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i izreći uvjetnu osudu, te ukinuti istražni zatvor.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik osobno sa zamolbom da sud ponovno razmotri presudu budući da smatra kako djela koja je počinio ne odgovaraju kazni koja mu je izrečena. Navodi da je priznao počinjenje kaznenih djela i da je ista počinio zbog egzistencije, ta da se nije mogao liječiti, a zdravlje mu je jako narušeno. Ističe kako je izricanjem presude za njega počinjena velika nepravda, te da kaznena djela zastarijevaju, a njemu se pripisuju djela koja je počinio prije dvadeset godina, što smatra da nije pravno zasnovano na zakonu RH. Zamoljava sud da razmotri cijeli slučaj, jer isti kao laik vidi puno nelogičnosti te moli izricanje blaže kazne odnosno uvjetne osude, uzimajući u obzir njegovo loše zdravstveno stanje i njegovu životnu dob.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Nije u pravu okrivljeni kada predlaže da mu se umanji izrečena bezuvjetna kazna zatvora, odnosno da ga se osudi na uvjetnu osudu. Prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio okolnost što je nezaposlen, bez primanja i prema vlastitim navodima lošeg imovnog stanja i stariju životnu dob od gotovo 74 godine, dok je kao otegotnu okolnost cijenio prethodnu kaznenu višestruku osuđivanost od 1999. do 2020. i to primarno kaznena djela protiv imovine za koja kaznena djela je osuđivan ukupno 20 puta, kako u inozemstvu tako i u Republici Hrvatskoj. Na tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski sud je okrivljenika na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

5. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 47. KZ/11 kojom je propisano odmjeravanje kazne te svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te je pravilno kao olakotno i otegotno cijenio sve navedene okolnosti i okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

6. Ovaj drugostupanjski sud smatra, kako upravo iz razloga opće svrhe kažnjavanja te specijalne prevencije nije moguća u konkretnom slučaju blaža kazna ili uvjetna osuda obzirom je okrivljeni do sada već 20 puta kazneno osuđivana osoba, od toga većim dijelom zbog kaznenih djela protiv imovine, iz čega proizlazi da dosadašnje kaznene pravomoćne presude nisu dale rezultata odnosno da okrivljenik uskladi svoje ponašanje u skladu s pravilima zajednice u kojoj živi, isti se ponovno vraća kao specijalni povratnik, pa će se upravo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, te izraziti potrebna društvena osuda prema okrivljeniku.

7. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11.

8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi okrivljenika nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

U Požegi 26. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić