REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2401/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice NOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2.1. Ugovora o kreditu broj: 218028 od dana 17. lipnja 2008.g., sklopljen između tužiteljice, NO iz [adresa] tužene, VOLKSBANK d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, a koji glasi: „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.
II Utvrđuje se ništetnim članak 4. koji glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“ i dio članka 8. koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 341,78 CHF (tristočetrdesetjedanšvicarskifranakisedamdesetosamcenti) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.“ Ugovora o kreditu broj: 218028 od dana 17. lipnja 2008.g., sklopljen između tužiteljice, NO iz [adresa] tužene, VOLKSBANK d.d. iz Zagreba, Varšavska 9.
III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici NOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 5.084,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 0,99 eura od 7.10.2008.
- na iznos 18,32 eura od 4.11.2008.
- na iznos 0,24 eura od 10.12.2008.
- na iznos 5,64 eura od 10.12.2008.
- na iznos 0,02 eura od 2.1.2009.
- na iznos 19,84 eura od 2.1.2009.
- na iznos 0,14 eura od 2.2.2009.
- na iznos 21,64 eura od 2.2.2009.
- na iznos 0,28 eura od 2.3.2009.
- na iznos 22,46 eura od 2.3.2009.
- na iznos 0,44 eura od 1.4.2009.
- na iznos 20,01 eura od 1.4.2009.
- na iznos 0,56 eura od 4.5.2009.
- na iznos 19,48 eura od 4.5.2009.
- na iznos 0,76 eura od 23.6.2009.
- na iznos 15,28 eura od 23.6.2009.
- na iznos 1,31 eura od 17.7.2009.
- na iznos 13,38 eura od 17.7.2009.
- na iznos 14,45 eura od 3.8.2009.
- na iznos 0,06 eura od 4.9.2009.
- na iznos 16,88 eura od 4.9.2009.
- na iznos 15,87 eura od 16.10.2009.
- na iznos 14,52 eura od 17.11.2009.
- na iznos 16,92 eura od 15.12.2009.
- na iznos 0,69 eura od 15.1.2010.
- na iznos 18,57 eura od 15.1.2010.
- na iznos 1,98 eura od 12.2.2010.
- na iznos 20,56 eura od 12.2.2010.
- na iznos 3,08 eura od 8.4.2010.
- na iznos 17,17 eura od 8.4.2010.
- na iznos 5,67 eura od 26.4.2010.
- na iznos 21,34 eura od 26.4.2010.
- na iznos 6,70 eura od 17.5.2010.
- na iznos 20,01 eura od 17.5.2010.
- na iznos 6,69 eura od 14.6.2010.
- na iznos 21,88 eura od 14.6.2010.
- na iznos 7,44 eura od 22.7.2010.
- na iznos 29,45 eura od 22.7.2010.
- na iznos 14,62 eura od 27.7.2010.
- na iznos 33,46 eura od 10.9.2010.
- na iznos 7,25 eura od 11.10.2010.
- na iznos 53,30 eura od 11.10.2010.
- na iznos 3,52 eura od 11.10.2010.
- na iznos 43,14 eura od 15.11.2010.
- na iznos 41,66 eura od 15.11.2010.
- na iznos 0,00 eura od 13.12.2010.
- na iznos 56,20 eura od 13.12.2010.
- na iznos 0,65 eura od 12.1.2011.
- na iznos 62,82 eura od 12.1.2011.
- na iznos 3,42 eura od 17.1.2011.
- na iznos 59,44 eura od 15.2.2011.
- na iznos 60,44 eura od 1.3.2011.
- na iznos 0,98 eura od 1.4.2011.
- na iznos 54,57 eura od 13.4.2011.
- na iznos 0,92 eura od 2.5.2011.
- na iznos 56,14 eura od 11.5.2011.
- na iznos 2,78 eura od 1.6.2011.
- na iznos 70,91 eura od 13.6.2011.
- na iznos 1,41 eura od 1.7.2011.
- na iznos 74,61 eura od 11.7.2011.
- na iznos 3,49 eura od 1.8.2011.
- na iznos 90,93 eura od 10.8.2011.
- na iznos 7,50 eura od 1.9.2011.
- na iznos 80,24 eura od 12.9.2011.
- na iznos 4,16 eura od 1.10.2011.
- na iznos 73,17 eura od 12.10.2011.
- na iznos 3,21 eura od 2.11.2011.
- na iznos 73,85 eura od 10.11.2011.
- na iznos 2,03 eura od 1.12.2011.
- na iznos 73,89 eura od 19.12.2011.
- na iznos 1,38 eura od 2.1.2012.
- na iznos 78,32 eura od 11.1.2012.
- na iznos 81,54 eura od 10.2.2012.
- na iznos 2,32 eura od 9.3.2012.
- na iznos 78,77 eura od 9.3.2012.
- na iznos 5,22 eura od 10.4.2012.
- na iznos 72,67 eura od 10.4.2012.
- na iznos 8,71 eura od 9.5.2012.
- na iznos 77,22 eura od 9.5.2012.
- na iznos 5,21 eura od 11.6.2012.
- na iznos 81,93 eura od 11.6.2012.
- na iznos 2,07 eura od 10.7.2012.
- na iznos 80,11 eura od 10.7.2012.
- na iznos 2,20 eura od 9.8.2012.
- na iznos 82,46 eura od 9.8.2012.
- na iznos 0,70 eura od 1.9.2012.
- na iznos 80,21 eura od 11.9.2012.
- na iznos 4,57 eura od 1.10.2012.
- na iznos 73,47 eura od 10.10.2012.
- na iznos 17,04 eura od 2.11.2012.
- na iznos 64,49 eura od 12.11.2012.
- na iznos 28,69 eura od 1.12.2012.
- na iznos 54,11 eura od 11.12.2012.
- na iznos 32,10 eura od 2.1.2013.
- na iznos 50,19 eura od 14.1.2013.
- na iznos 34,16 eura od 1.2.2013.
- na iznos 43,03 eura od 14.2.2013.
- na iznos 40,33 eura od 1.3.2013.
- na iznos 40,39 eura od 15.3.2013.
- na iznos 44,72 eura od 2.4.2013.
- na iznos 36,82 eura od 15.4.2013.
- na iznos 47,93 eura od 2.5.2013.
- na iznos 32,02 eura od 13.5.2013.
- na iznos 49,99 eura od 1.6.2013.
- na iznos 25,24 eura od 11.6.2013.
- na iznos 53,81 eura od 1.7.2013.
- na iznos 18,50 eura od 24.7.2013.
- na iznos 57,82 eura od 1.8.2013.
- na iznos 17,08 eura od 4.9.2013.
- na iznos 64,32 eura od 4.9.2013.
- na iznos 12,37 eura od 20.9.2013.
- na iznos 64,87 eura od 1.10.2013.
- na iznos 16,38 eura od 23.10.2013.
- na iznos 60,03 eura od 2.11.2013.
- na iznos 18,71 eura od 25.11.2013.
- na iznos 57,90 eura od 2.12.2013.
- na iznos 21,97 eura od 27.12.2013.
- na iznos 55,25 eura od 2.1.2014.
- na iznos 25,53 eura od 17.1.2014.
- na iznos 52,73 eura od 1.2.2014.
- na iznos 29,81 eura od 24.2.2014.
- na iznos 49,53 eura od 1.3.2014.
- na iznos 34,85 eura od 31.3.2014.
- na iznos 21,65 eura od 1.4.2014.
- na iznos 61,79 eura od 23.4.2014.
- na iznos 16,89 eura od 2.5.2014.
- na iznos 64,71 eura od 26.5.2014.
- na iznos 12,84 eura od 2.6.2014.
- na iznos 67,94 eura od 16.7.2014.
- na iznos 1,55 eura od 16.7.2014.
- na iznos 31,92 eura od 6.8.2014.
- na iznos 36,79 eura od 27.8.2014.
- na iznos 10,87 eura od 3.9.2014.
- na iznos 83,44 eura od 3.9.2014.
- na iznos 85,80 eura od 3.9.2014.
- na iznos 85,59 eura od 1.10.2014.
- na iznos 5,18 eura od 3.11.2014.
- na iznos 74,74 eura od 12.1.2015.
- na iznos 6,86 eura od 14.1.2015.
- na iznos 80,33 eura od 14.1.2015.
- na iznos 8,15 eura od 30.1.2015.
- na iznos 87,79 eura od 30.1.2015.
- na iznos 0,76 eura od 2.2.2015.
- na iznos 87,99 eura od 13.2.2015.
- na iznos 10,54 eura od 2.3.2015.
- na iznos 78,21 eura od 11.3.2015.
- na iznos 20,41 eura od 1.4.2015.
- na iznos 39,76 eura od 16.4.2015.
- na iznos 27,61 eura od 4.5.2015.
- na iznos 0,53 eura od 9.6.2015.
- na iznos 0,43 eura od 12.6.2015.
- na iznos 79,09 eura od 12.6.2015.
- na iznos 9,77 eura od 24.7.2015.
- na iznos 88,86 eura od 24.7.2015.
- na iznos 63,73 eura od 24.7.2015.
- na iznos 25,13 eura od 10.8.2015.
do isplate po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici NOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 313,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 4,47 eura od 16.10.2009.
- na iznos 4,47 eura od 17.11.2009.
- na iznos 4,47 eura od 15.1.2010.
- na iznos 4,47 eura od 12.2.2010.
- na iznos 4,47 eura od 8.4.2010.
- na iznos 4,47 eura od 26.4.2010.
- na iznos 4,47 eura od 17.5.2010.
- na iznos 4,47 eura od 14.6.2010.
- na iznos 4,47 eura od 22.7.2010.
- na iznos 4,47 eura od 27.7.2010.
- na iznos 4,47 eura od 11.10.2010.
- na iznos 4,47 eura od 11.10.2010.
- na iznos 4,47 eura od 15.11.2010.
- na iznos 4,47 eura od 15.11.2010.
- na iznos 2,08 eura od 13.12.2010.
- na iznos 2,39 eura od 12.1.2011.
- na iznos 4,47 eura od 17.1.2011.
- na iznos 4,47 eura od 15.2.2011.
- na iznos 4,47 eura od 1.3.2011.
- na iznos 4,47 eura od 13.4.2011.
- na iznos 4,47 eura od 11.5.2011.
- na iznos 4,47 eura od 13.6.2011.
- na iznos 4,47 eura od 11.7.2011.
- na iznos 4,47 eura od 10.8.2011.
- na iznos 4,47 eura od 12.9.2011.
- na iznos 4,47 eura od 12.10.2011.
- na iznos 4,47 eura od 10.11.2011.
- na iznos 4,47 eura od 19.12.2011.
- na iznos 4,47 eura od 11.1.2012.
- na iznos 4,47 eura od 9.3.2012.
- na iznos 4,47 eura od 10.4.2012.
- na iznos 4,47 eura od 9.5.2012.
- na iznos 4,47 eura od 11.6.2012.
- na iznos 4,47 eura od 10.7.2012.
- na iznos 4,47 eura od 9.8.2012.
- na iznos 4,47 eura od 9.8.2012.
- na iznos 4,47 eura od 11.9.2012.
- na iznos 4,47 eura od 10.10.2012.
- na iznos 4,47 eura od 12.11.2012.
- na iznos 4,47 eura od 11.12.2012.
- na iznos 4,47 eura od 14.1.2013.
- na iznos 4,47 eura od 14.2.2013.
- na iznos 4,47 eura od 15.3.2013.
- na iznos 4,47 eura od 15.4.2013.
- na iznos 4,47 eura od 13.5.2013.
- na iznos 4,47 eura od 11.6.2013.
- na iznos 4,47 eura od 24.7.2013.
- na iznos 4,47 eura od 4.9.2013.
- na iznos 4,47 eura od 20.9.2013.
- na iznos 4,47 eura od 23.10.2013.
- na iznos 4,47 eura od 25.11.2013.
- na iznos 4,47 eura od 27.12.2013.
- na iznos 4,47 eura od 17.1.2014.
- na iznos 4,47 eura od 24.2.2014.
- na iznos 4,47 eura od 31.3.2014.
- na iznos 4,47 eura od 23.4.2014.
- na iznos 4,47 eura od 26.5.2014.
- na iznos 4,47 eura od 16.7.2014.
- na iznos 4,47 eura od 3.9.2014.
- na iznos 4,47 eura od 3.9.2014.
- na iznos 4,47 eura od 3.9.2014.
- na iznos 4,47 eura od 1.10.2014.
- na iznos 4,47 eura od 14.1.2015.
- na iznos 4,47 eura od 30.1.2015.
- na iznos 4,47 eura od 30.1.2015.
- na iznos 4,47 eura od 13.2.2015.
- na iznos 4,47 eura od 11.3.2015.
- na iznos 2,21 eura od 4.5.2015.
- na iznos 1,25 eura od 9.6.2015.
- na iznos 1,01 eura od 12.6.2015.
- na iznos 4,72 eura od 24.7.2015.
- na iznos 4,72 eura od 24.7.2015.
- na iznos 4,72 eura od 10.8.2015.
do isplate po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici NOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 850,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 218028, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 23.472,51 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamate 5,90 % godišnja promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Tužiteljica dalje navodi da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te ukazuje na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dijelove pojedinih odredaba predmetnog ugovora o kreditu i naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 5.084,88 eura (38.312,06 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos 313,84 eura (2.364,60 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a da sve kada bi i bila primjenjiva, niti tada da nema mjesta izravnoj primjeni i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Sve kada bi presuda bila primjenjiva, smatra da ugovorne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač te da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naveo da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Navodi da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je istaknuo da je ona jasna i lako uočljiva te da se tužiteljica bila dužna sama informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obveze. Tuženik je također istaknuo da nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine zahtjeva tužiteljice, ali da samu visinu zahtjeva ne osporava. Zaključno je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 218028 (listovi 13-18 spisa), izvadak iz sudskog registra (listovi 19-29 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 329 spisa).
3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po tim osnovama.
5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 17. lipnja 2008. Ugovor o kreditu broj 218028 na iznos 23.472,51 CHF (dalje Ugovor o kreditu).
5.1. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.
6. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa 5,90% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.
6.1. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća.
7. Presudom VSRH poslovni broj Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je Sberbank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući Ugovore o kreditu, koristeći u njima, nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku Sberbank d.d. o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača, pa je time Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7.1. Istim presudama također je utvrđeno da je Sberbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužiteljice kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.
8.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.
8.2. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.
8.3. Tuženik u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti tvrdio da je tužiteljicu upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena početno ugovorene stope redovne kamate, dok u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik nije niti tvrdio da bi tužiteljici objasnio pojam rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF.
8.4. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tvrdio da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je tvrdio da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva i da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Naveo je i da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima.
8.5. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je tvrdio da je ona jasna i lako uočljiva te da se tužiteljica bila dužna sama informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obveze.
8.6. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kupovala automobil, koji je koristila za osobne potrebe. U auto kući rekli su joj da surađuju sa prednikom tuženika, koji je najbolja banka te su joj preporučili sklapanje ugovora u valuti CHF, kao najpovoljniju valutu. Sve je obavila u auto kući te uopće nije bila u banci. Dobila je gotov ugovor i nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Ugovor je pročitala te joj je bilo jasno da se visina anuiteta može mijenjati u slučaju promjene kamatne stope i tečaja, ali nije znala da se može mijenjati u mjeri u kojoj se to dogodilo. Nitko ju nije upozorio na posebne rizike vezane za sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF, već joj je jedino bilo rečeno da kamatna stopa možda bude malo rasla. Javni bilježnik nije joj pojašnjavao pojedine ugovorne odredbe. U vrijeme sklapanja ugovora, a niti kasnije nije bila vlasnica obrta, a niti trgovačkog društva.
8.7. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje ni drugim dokazima izvedenima tijekom postupka, pri čemu se ističe da tuženik tijekom postupka nije niti predlagao saslušanje svjedoka, službenika banke.
8.8. Dakle, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je poznata bankama, a niti o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.
8.9. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo je do značajne neravnoteže.
8.10. Pri tome, tužiteljica kao medicinska sestra, niti po prirodi svog zanimanja i/ili stupnja obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.
8.11. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija kako u pogledu okolnosti o kojima ovisi promjena kamatne stope, tako i u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.
8.12. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, navela da je novac dobiven kreditom koristila za kupnju osobnog vozila koje je koristila za osobne potrebe, time da iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužiteljice, odnosno da se tužiteljica uopće bavila takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
8.13. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužiteljici kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.
8.14. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).
8.15. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano te kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF zbog čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.
9. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi 5,90 % te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom prodajnom tečaju HNB-a za CHF na dan isplate kredita.
10. Već u odgovoru na tužbu, kao i na ročištu održanom 29. veljače 2024. (list 288 spisa) tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem.
10.1. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila tužbenim zahtjevom.
11. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
11.1. Kako tuženik tijekom postupka nije osporio niti tijek zatraženih zateznih kamata, to su one dosuđene tužiteljici prema traženju.
11.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
12. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO.
12.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19 i u pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022.
12.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta uslijed promjenjive kamatne stope, kao i za isplatu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na tuženika te glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
12.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2023., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.
12.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III i IV izreke ove presude.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
13.1. Tako je tužiteljici, priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 26. rujna 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu 29. veljače 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 8. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
13.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 850,00 eura.
13.3. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i trošak sudske pristojbe na presudu, jer iste nije u obvezi platiti (čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama).
13.4. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. studenog 2024., jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
13.5. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 850,00 eura.
13.6. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. svibnja 2025.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. punomoćnici tužiteljice
2. tuženiku
