REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-424/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po Petru Petriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o. Zagreb protiv tuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kristianu Čarapiću, odvjetniku u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 28. ožujka 2025., poslovni broj: Psp-5/2023-42, 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalbe 1. tužiteljice UŠ iz [adresa], 2. tužitelja VŠ iz [adresa] i tuženika PŠ iz [adresa] odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 28. ožujka 2025., poslovni broj: Psp-5/2023-42 u pobijanim točkama I, II, II, VI i VII izreke.

II Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem, faktičnom i mirnom suposjedu suvlasničkih i zajedničkih dijelova nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi Gruh, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, U, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk, i to stubišta, na način da je promjenom brave na ulaznim vratima u stambenu zgradu izvršio oduzimanje suposjeda zajedničkih i suvlasničkih dijelova stambene zgrade koja se nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi Gruh, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, U, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk i to stubišta, čime je onemogućio tužiteljima pristup u suvlasničke i zajedničke dijelove nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi Gruh, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, U, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk i to stubište.

II. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da vrati prijašnju bravu na ulazna vrata stambene zgrade ili preda tužiteljima ključeve ulaznih vrata za ulazak u stambenu zgradu na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi Gruh, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, U, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk i to stubište, te o svom trošku omogući tužiteljima pristup u zajedničke i suvlasničke dijelove stambene zgrade sagrađene na nekretnini z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi Gruh, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, U, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk i to stubište, kao i da prestane priječiti pristup tužiteljima u zajedničke i suvlasničke dijelove stambene zgrade sagrađene na nekretnini z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi U, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, Gruh, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk, i to stubište te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem su tužitelji tražili da sud utvrdi da ih je tužitelj smetao u posljednjem posjedu stubišta, u dijelu u kojem su tužitelji tražili da sud utvrdi da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom suposjedu stubišta na način da je promijenio ulazna vrata, kao i u dijelu u kojem su tražili da sud utvrdi da ih je tuženik smetao u posjedu odnosno suposjedu potkrovlja i ostave na 2. katu zgrade-lijevo na način da je promjenom brave izvršio oduzimanje posjeda odnosno suposjeda potkrovlja i ostave na 2. katu zgrade-lijevo čime da je onemogućio tužiteljima pristup u potkrovlje i ostavu na 2. katu zgrade lijevo i da mu se naloži da o svom trošku omogući tužiteljima pristup u potkrovlje i ostavu na 2. katu zgrade te da mu se zabrani takvo ili slično smetanje.

III. Određuje se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja – tužitelja te se nalaže protivniku osiguranja – tuženiku da o svom trošku preda ključeve ulaznih vrata u stambenu zgradu na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi U, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, Gruh, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk i omogući tužiteljima pristup u zajedničke i suvlasničke dijelove stambene zgrade sagrađene na nekretnini z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, u naravi Gruh, površine 513 m2 i to dvorište, površine 317 m2 i stambena zgrada, U, površine 196 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk i to stubište.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice za smetanje posjeda.

V. Žalba protiv točke III. rješenja ne odgađa njegovu provedbu. VI. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere u dijelu u kojem tužitelji traže da se tuženiku naloži da omogući tužiteljima pristup u potkrovlje i ostavu na 2. katu zgrade- lijevo.

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji i tuženik.

3. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelji pobijaju prvostupanjsku odluku u točki II (kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva), VI i VII izreke zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) i predlažu da drugostupanjski sud preinači, odnosno ukine prvostupanjsku odluku te predmet vrati na ponovni postupak. Traže troškove žalbenog postupka.

3.1. U žalbi navode da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na zadnje stanje posjeda i nastalo smetanje pa da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, da je prvostupanjski sud vrlo šturo i tek usputno obrazložio iz kojeg razloga nije usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući da odbijajući navodi prvostupanjskog suda ne proizlaze iz dokaza provedenih tijekom postupka i da se radi o nagađanjima i paušalnim zaključcima prvostupanjskog suda pa da je rješenje doneseno protivno odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a, zatim da je sasvim životno i logično da je upravo tuženik koji je tužitelje smetao na način opisan u usvojenom dijelu tužbenog zahtjeva, na isti način smetao tužitelje u potkrovlju, dakle da je i na spremištu primijenio bravu i to u vrijeme i na isti način kao i s ulaznim vratima zgrade budući da tužitelji dok su mogli ući u zgradu i hodnik, mogli su ući i u ostavu i da je neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da niti jedan svjedok nema saznanja da bi tužitelji koristili spremište u posljednje vrijeme jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka MŠ te da je činjenica da se dio stvari koje su tužitelji naveli u tužbi i potvrdili u svom iskazu, u trenutku očevida nalazio u spremištu te da je preostali dio njihovih stvari iz spremišta izbačen neposredno nakon smetanja posjeda te da su izbačene stvari ostavljene u kantama za otpad postavljenim uz zgradu, za što dostavljaju fotografije u posjed kojih su došli tek nakon prvostupanjskog rješenja. U odnosu na fotografije dostavljene kao dokaz uz žalbu, tužitelji se pozivaju na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, iznijeto u rješenju poslovni broj Rev-235/2022-4 od 28. studenog 2023.

3.2. Dalje navode da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za izvođenje dokaza uvidom u SMS komunikaciju između tužitelja i svjedoka, koji je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a kako bi se provjerila istinitost iskaza svjedoka pa da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu postupio protivno navedenom pravnom stavu Vrhovnog suda.

3.3. Zaključno tužitelji ističu da se prvostupanjsko rješenje uopće ne može objektivno ispitati niti se mogu utvrditi razlozi za donošenje predmetnog rješenja i da je s obzirom na navedeno neosnovana odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku.

4. Tuženik pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP-a te zbog promašene aktivne i pasivne legitimacije te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud uopće nije cijenio problem nedostatka aktivne legitimacije 2. tužitelja jer isti nije niti vlasnik stana u stambenoj zgradi u [adresa], niti posjednik te osim toga da prvostupanjski sud nije ocijenio niti prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, smatrajući da su tužitelji tužbom za smetanje posjeda trebali tužiti ostale suvlasnike zgrade, a ne tuženika koji je kao predstavnik suvlasnika provodio njihove odluke pa da ako je tuženik i odbio predati ključeve tužiteljima, on to nije mogao bez suglasnosti ostalih suvlasnika, zatim da tužitelji nisu mogli biti posjednici ili suposjednici stubišta jer je 1. tužiteljica vlasnik apartmana čiji se ulaz nalazi sa strane zgrade, tako da uopće nije koristila niti posjedovala stubište koje služi za pristup drugim apartmanima, a da je 2. tužitelj bio isključivo u posjedu samog apartmana 1. tužiteljice.

4.2. Dalje se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelji nisu bili u prekluziji prilikom podnošenja tužbe budući da tužitelji nisu dokazali da su tužbu podnijeli u roku od 30 dana od dana čina smetanja posjeda ili od dana saznanja za smetanje posjeda i da tužitelji u tužbi navode da su za smetanje posjeda saznali prije 15. siječnja 2023., ali nisu naveli točan datum saznanja za smetanje posjeda, zatim da je odluka da ključeve smiju imati samo oni stanari čiji ulazi u apartmane dolaze sa središnjeg stubišta, donesena znatno prije nego što su tužitelji naveli da im je smetan posjed, da su isto tako sama vrata mijenjana znatno prije, nego što tužitelji navode da su saznali za smetanje posjeda pa da su stoga tužiteljima protekli rokovi za podnošenje tužbe.

4.3. Tuženik zaključno ističe da tužitelji nisu uspjeli dokazati dvije osnovne stvari, a to je miran posjed i čin smetanja i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te da je slijedom toga pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud na osnovu provedenih dokaza potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke koje je razumljivo obrazložio tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajno pozivaju tužitelji, a pojedini pogrešni pravni stavovi prvostupanjskog suda, nisu razlog za ukidanje prvostupanjske odluke jer je pravilnom primjenom materijalnog trebalo donijeti istu odluku.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ih je tuženik smetao u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu, odnosno suposjedu suvlasničkih i zajedničkih dijelova kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stubišta, potkrovlja i ostave na drugom katu zgrade lijevo, promjenom ulaznih vrata i ulazne brave. Osim tužbe za smetanje posjeda tužitelji su podnijeli i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere - predajom ključeva ulaznih vrata i omogućavanjem pristupa tužiteljima u zajedničke i suvlasničke dijelove stambene zagrade.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem faktičnom i mirnom suposjedu suvlasničkih i zajedničkih dijelova predmetne nekretnine i to stubišta na način da je promjenom brave na vratima stambene zgrade izvršio oduzimanje suposjeda zajedničkih i suvlasničkih dijelova zgrade (stubišta) i onemogućio tužiteljima pristup na isto pa nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da vrati prijašnju bravu na ulazna vrata ili preda tužiteljima ključeve ulaznih vrata te o svom trošku omogući tužiteljima pristup u zajedničke i suvlasničke dijelove stambene zgrade - stubište te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje. Prvostupanjski sud izdaje i privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja predajom ključeva ulaznih vrata tužiteljima i omogućavanjem pristupa u zajedničke i suvlasničke dijelove zgrade - stubište. U preostalom dijelu prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao i prijedlog za privremenu mjeru, a koji se dio tužbenog zahtjeva i prijedloga za privremenu mjeru odnosi na smetanje suposjeda, odnosno posjeda potkrovlja i ostave na 2. katu. Isto tako prvostupanjski sud odbija tužitelje sa zahtjevom za smetanje posjeda, s obzirom da se radi o suposjedu zajedničkih dijelova zgrade.

10. Prvostupanjska odluka temelji se na slijedećem činjeničnom stanju:

- da su tužitelji 15. siječnja 2023. došli u [adresa], kada su vidjeli da su ulazna vrata promijenjena i da je promijenjena brava, da su ključ tražili od susjeda BŠ, međutim s nijednim ključem nisu mogli otvoriti vrata, da je susjed BŠ zvao tuženika, koji je rekao da tužitelji ne mogu dobiti ključ od ulaznih vrata zgrade,

- da su tužitelji tužbu podnijeli 8. veljače 2023.

- da je iz iskaza svjedoka AŠ utvrđeno da se prilikom odlučivanju suvlasnika o postavljanju novih ulaznih rata nije odlučivalo tko će imati ključ od ulaznih vrata,

- da je odluka kojom su suvlasnici suglasni da ključeve novih ulaznih vrata nemaju tužitelji donesena 1. veljače 2023.,

- da su tužitelji imali ključeve od ranijih ulaznih vrata, a koja činjenica proizlazi iz iskaza svjedoka BŠ, MŠ i svjedokinje ŠŠ.

11. O žalbi tuženika

11.1. Polazeći od odredbe članka 441. ZPP-a i članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji aktivno legitimirani u ovom postupku jer su posjednici apartmana u zgradi i zajedničkih dijelova zgrade te su prije promjene ulaznih vrata i brave imali ključ od istih, što jasno proizlazi iz njihovih iskaza i iskaza svjedoka BŠ i svjedokinje ŠŠ, kao i iz činjenice da je 2. tužitelj bio predstavnik stanara pa je osnovan zaključak prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji 2. tuženika u ovom sporu. U odnosu na pasivnu legitimaciju u parnici za smetanje posjeda pasivno je legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem interesu je počinjeno smetanje ako se od toga nije ogradio. Iako je u postupku utvrđeno da su odluku o promjeni ulaznih vrata i brave na vratima donijeli svi suvlasnici, tuženik je samoinicijativno odbijajući predati ključeve nove brave tužiteljima, istima onemogućio zajednički posjed stubišta i 15. siječnja 2023. izvršio čin smetanja suposjeda, koji je naknadno opravdavao odlukom od 1. veljače 2023., iako iskazima svjedoka nije potvrđeno da bi se pri odlučivanju o promjeni ulaznih vrata raspravljalo o tome tko ima pravo na nove ključeve i korištenje stubišta. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva.

11.2. Nadalje u odnosu na žalbene navode tuženika o nepravovremenosti tužbe, prvenstveno treba reći da je stambena zgrada apartmanska zgrada u kojoj vlasnici i posjednici povremeno borave pa za subjektivni rok nije bitna činjenica kada su promijenjena ulazna vrata i brava na vratima jer su tužitelji u [adresa] došli iz [adresa] 15. siječnja 2023., kada su saznali da ne mogu dobiti ključ od novih vrata i da ne mogu ući u dio zgrade u kojem su ranije posjedovali zajedničke suvlasničke dijelove zgrade. Pri tome su netočni žalbeni navodi da su tužitelji u tužbi naveli da su za smetanje posjeda saznali prije 15. siječnja 2023. jer je tužba u ovom dijelu jasna i određena. Prema odredbi članka 21. stavka 3. ZV-a, za pravovremenost podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda bitno je da je ista podnesena u roku od trideset dana od saznanja za izvršeno smetanje i osobu koja je smetanje posjeda počinila, s tim što je propisan i objektivni rok od najkasnije godinu dana od izvršenog smetanja posjeda, pa kako je tužba podnesena 9. veljače 2023., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji tužbu podnijeli unutar prekluzivnog roka iz članka 21. stavka 3. ZV-a, tako da su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

11.3. Tužitelji su dakle, dokazali čin smetanja s obzirom da je tuženik odbio tužiteljima predati ključ od ulaznih vrata što nije niti sporno, kao i posljednji mirni posjed iskazima svjedoka BŠ, MŠ i ĆŠ te dijelom iskaza AŠ pa je žalba tuženika neosnovana.

12. O žalbi tužitelja

12.1. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u dijelu u kojem osporavaju zaključak prvostupanjskog suda o posljednjem mirnom posjedu spremišta jer iz provedenih i prihvaćenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, odnosno iz iskaza svjedoka BŠ, ČŠ i ĆŠ jasno proizlazi da su tužitelji koristili spremište i u istom odlagali svoje stvari te je jedan dio stvari tužitelja u spremištu pronađen prilikom očevida, međutim pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je čin smetanja posjeda spremišta izvršio tuženik te je u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za privremenu mjeru. Naime, prilikom ponovnog očevida na licu mjesta pozvana je ĐŠ, vlasnica apartmana u predmetnoj zgradi, otključati vrata spremišta kako bi sud i parnične stranke mogle izvršiti pregled istoga. Prilikom očevida ĐŠ je izjavila da ne zna čije su stvari u spremištu, da je spremište koristio njezin suprug HŠ koji je preminuo, da ključ od spremišta ima otprilike godinu dana, a da je bravu na vratima spremišta zamijenio njezin pokojni suprug, dok svi ostali saslušani svjedoci, kao niti parnične stranke nemaju saznanja o tome tko je promijenio bravu na predmetnim vratima. Stoga tužitelji nisu dokazali da je tuženik izvršio čin smetanja oduzimanjem suposjeda spremišta niti se promjena ulaznih vrata i brave na ulaznim vratima zgrade može, s obzirom i na promjenu brave na vratima spremišta, ujedno smatrati činom smetanja suposjeda spremišta te isto tako nije dokazano da tuženik može tužiteljima omogućiti ponovni suposjed spremišta budući da niti jedan dokaz ne potvrđuje da je tuženik zamijenio bravu na vratima i da ima ključ od vrata spremišta pa žalba tužitelja nije osnovana.

13. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio čin smetanja suposjeda stubišta i u tom dijelu odredio uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kao i privremenu mjeru te je pravilno odbio tužbeni zahtjev za smetanje suposjeda potkrovlja i ostave (spremišta) i privremenu mjeru u ovom dijelu te je stoga i pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o parničnim troškovima pa su na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a žalbe parničnih stranaka odbijene kao neosnovane te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanim točkama I, II, II, VI i VII izreke.

14. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović