Posl. br. P-2789/2015-102
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Kristini Cerin Načinović odvjetnici iz Rovinja i punomoćniku Mirku Mastiloviću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate i dr., nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 29. travnja 2025. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tužene, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 26. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208118468, kreditna partija 7103450671 od 21.12.2006. potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Mirne Pliško u Puli 22.12.2006. broj: OU-1169/06 koji su zaključili prvotužitelji SO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB:92963223473 kao kreditor sa druge strane i to:
- dio odredbe članka 1. navedenog Ugovora u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, - dio odredbe članka 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,
- dio odredba članka 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banka d.d.,
- dio odredbe članka 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora i
- dio odredbe članka 23. P) navedenog Ugovora u kojem je ugovoreno da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora.
II Utvrđuje se nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog u vidu prigovora radi prijeboja u parnici po osnovi otkazanog ugovora iz stavka I izreke ove presude u iznosu od 1.080.167,30 kn / 143.362,84 eura.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB:92963223473 da isplati prvotužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]:
- na ime preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 13.465,76 EUR (slovima: trinaesttisuća četiristo šezdeset pet eura i sedamdeset šest centi) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na pojedinačne iznose kako slijedi:
88,87 EUR od 15.11.2007.
88,82 EUR od 15.12.2007.
88,77 EUR od 15.1.2008.
88,73 EUR od 15.2.2008.
176,13 EUR od 15.3.2008.
176,05 EUR od 15.4.2008.
175,97 EUR od 19.5.2008.
175,89 EUR od 18.6.2008.
175,81 EUR od 15.7.2008.
175,72 EUR od 15.8.2008.
175,64 EUR od 15.9.2008.
175,55 EUR od 15.10.2008.
175,45 EUR od 15.11.2008.
175,36 EUR od 15.12.2008.
175,27 EUR od 15.1.2009.
175,17 EUR od 15.2.2009.
175,06 EUR od 15.3.2009.
174,97 EUR od 15.4.2009.
174,87 EUR od 15.5.2009.
115,12 EUR od 15.6.2009.
59,64 EUR od 16.6.2009.
174,65 EUR od 15.7.2009.
231,16 EUR od 24.8.2009.
231,03 EUR od 15.9.2009.
230,91 EUR od 15.10.2009.
230,77 EUR od 17.11.2009.
230,64 EUR od 15.12.2009.
160,65 EUR od 15.1.2010.
69,85 EUR od 21.1.2010.
89,72 EUR od 11.5.2010.
349,54 EUR od 17.5.2010.
120,65 EUR od 24.5.2010.
1.049,57 EUR od 4.8.2010.
128,90 EUR od 20.9.2010.
184,05 EUR od 15.10.2010.
145,51 EUR od 21.10.2010.
228,98 EUR od 16.11.2010.
140,82 EUR od 23.12.2010.
281,25 EUR od 11.2.2011.
293,44 EUR od 31.5.2011.
493,93 EUR od 4.7.2011.
199,30 EUR od 30.8.2011.
77,11 EUR od 20.9.2011.
122,01 EUR od 30.9.2011.
419,72 EUR od 4.1.2012.
573,01 EUR od 28.2.2012.
94,58 EUR od 3.8.2012.
313,53 EUR od 30.8.2012.
442,11 EUR od 10.1.2013.
24,39 EUR od 11.1.2013.
19,50 EUR od 14.1.2013.
531,10 EUR od 17.1.2013.
73,06 EUR od 21.5.2013.
683,85 EUR od 22.5.2013.
53,30 EUR od 23.5.2013.
171,59 EUR od 24.5.2013.
30,45 EUR od 12.6.2013.
201,84 EUR od 29.6.2013.
201,62 EUR od 31.7.2013.
40,32 EUR od 19.8.2013.
520,55 EUR od 21.11.2013.
3,39 EUR od 27.1.2014.
440,55 EUR od 28.1.2014.
- s osnove preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak iznos od 15.656,46 EUR (slovima: petnaest tisuća šesto pedeset šeste ura i četrdeset šest censti) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na pojedinačne iznose kako slijedi:
6,54 EUR od 15.3.2008.
0,02 EUR od 1.4.2008.
0,99 EUR od 15.4.2008.
5,49 EUR od 15.10.2008.
27,25 EUR od 15.11.2008.
79,72 EUR od 15.1.2009.
80,58 EUR od 15.2.2009.
52,58 EUR od 15.3.2009.
59,00 EUR od 15.4.2009.
60,28 EUR od 15.5.2009.
33,56 EUR od 15.6.2009.
14,05 EUR od 16.6.2009.
51,16 EUR od 15.7.2009.
6,44 EUR od 15.8.2009.
37,21 EUR od 24.8.2009.
9,26 EUR od 8.9.2009.
54,65 EUR od 15.9.2009.
42,38 EUR od 15.10.2009.
23,99 EUR od 15.11.2009.
28,43 EUR od 17.11.2009.
49,76 EUR od 15.12.2009.
50,75 EUR od 15.1.2010.
23,56 EUR od 21.1.2010.
32,27 EUR od 15.2.2010.
5,52 EUR od 16.3.2010.
194,63 EUR od 11.5.2010.
44,64 EUR od 17.5.2010.
12,08 EUR od 24.5.2010.
140,67 EUR od 7.7.2010.
380,91 EUR od 4.8.2010.
93,98 EUR od 15.8.2010.
77,59 EUR od 23.8.2010.
0,27 EUR od 1.9.2010.
2,38 EUR od 15.9.2010.
121,34 EUR od 20.9.2010.
136,24 EUR od 15.10.2010.
65,19 EUR od 21.10.2010.
57,63 EUR od 25.10.2010.
0,75 EUR od 1.11.2010.
200,84 EUR od 16.11.2010.
0,31 EUR od 1.12.2010.
204,42 EUR od 23.12.2010.
485,83 EUR od 11.2.2011.
7,68 EUR od 1.3.2011.
133,99 EUR od 9.5.2011.
151,61 EUR od 25.5.2011.
265,91 EUR od 31.5.2011.
576,47 EUR od 4.7.2011.
301,63 EUR od 28.7.2011.
365,28 EUR od 30.8.2011.
207,81 EUR od 20.9.2011.
234,28 EUR od 30.9.2011.
228,80 EUR od 2.11.2011.
262,12 EUR od 16.12.2011.
338,08 EUR od 4.1.2012.
940,12 EUR od 28.2.2012.
2,14 EUR od 1.7.2012.
31,13 EUR od 15.7.2012.
35,19 EUR od 24.7.2012.
334,25 EUR od 3.8.2012.
322,44 EUR od 30.8.2012.
60,35 EUR od 1.9.2012.
140,44 EUR od 17.10.2012.
139,32 EUR od 19.10.2012.
168,89 EUR od 19.11.2012.
279,57 EUR od 9.1.2013.
281,83 EUR od 10.1.2013.
8,87 EUR od 11.1.2013.
6,95 EUR od 14.1.2013.
672,78 EUR od 17.1.2013.
16,94 EUR od 1.2.2013.
156,38 EUR od 19.3.2013.
240,92 EUR od 15.5.2013.
71,65 EUR od 16.5.2013.
102,17 EUR od 17.5.2013.
71,09 EUR od 20.5.2013.
24,25 EUR od 21.5.2013.
220,82 EUR od 22.5.2013.
29,91 EUR od 23.5.2013.
98,87 EUR od 24.5.2013.
41,12 EUR od 27.5.2013.
23,56 EUR od 28.5.2013.
35,54 EUR od 31.5.2013.
39,86 EUR od 4.6.2013.
15,17 EUR od 6.6.2013.
88,56 EUR od 10.6.2013.
75,33 EUR od 12.6.2013.
159,62 EUR od 29.6.2013.
285,33 EUR od 31.7.2013.
501,04 EUR od 19.8.2013.
0,39 EUR od 1.9.2013.
352,53 EUR od 28.10.2013.
353,97 EUR od 21.11.2013.
47,43 EUR od 9.1.2014.
108,80 EUR od 13.1.2014.
13,27 EUR od 15.1.2014.
72,15 EUR od 17.1.2014.
38,22 EUR od 20.1.2014.
13,31 EUR od 21.1.2014.
25,05 EUR od 23.1.2014.
4,80 EUR od 24.1.2014.
13,53 EUR od 27.1.2014.
170,01 EUR od 28.1.2014.
36,86 EUR od 29.1.2014.
262,15 EUR od 30.1.2014.
4,80 EUR od 31.1.2014.
11,07 EUR od 3.2.2014.
27,99 EUR od 7.2.2014.
23,79 EUR od 10.2.2014.
188,13 EUR od 12.2.2014.
11,12 EUR od 13.2.2014.
253,90 EUR od 5.5.2014.
278,01 EUR od 2.6.2014.
269,09 EUR od 28.7.2014.
285,77 EUR od 31.7.2014.
364,32 EUR od 1.9.2014.
350,98 EUR od 31.10.2014.
223,82 EUR od 1.12.2014.,
a sve to u roku od 15 dana.
IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženoj u dijelu u kojem je tužitelj tražio nalaganje tuženoj da u roku 15 dana izda brisovno očitovanja podobno za brisanje založnog prava (hipoteke) na nekretnini k. č. [katastarska čestica] vikendica i dvorište površine 802 m2 upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 1, suvlasnički dio 1 i rednim brojem 3, suvlasnički dio 1, a u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i u dijelu glede isplate na ime razlike nedospjele glavnice iznosa od 3.225,63 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od 14.9.2015.godine,kao neosnovan.
V Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 9.794,26 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 67.5.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
VI Odbijaju se, tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, te tužitelj prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznato u stavku V izreke ove presude sa kamatom na isti, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Odbija se subjektivna preinaka-proširenje tužbe na način da se ne dopušta pristupanje uz tužitelja ZO još i nove tužiteljice ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
II Dopušta se objektivna preinaka tužbe sadržajno navedena u podnesku od 20.03.2025. na listovima 603-608 spisa.
III Utvrđuje se da je tužitelj povukao svoj primarno postavljeni tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 3.3.2017.godine, list 197 spisa u kojem je tražio da se utvrdi ništetnim u cijelosti Ugovor o namjenskom kreditu broj:3208118468 kreditna partija 7103450671 od 21.12.2006.godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navode da je između njega i ČO s jedne strane kao založnog dužnika te tuženika banke sklopljen dana 21.12.2006. godine Ugovor o namjenskom kreditu, da je predmetnim Ugovorom tuženik odobrio a potom i isplatio ovdje tužitelju kredit u iznosu od 235.340,00 CHF, da je u članku 2 predmetnog Ugovora ugovorena kamatna stopa od 4,90% godišnja, promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiraju građana. Navodi da je tuženik u naznačenom kreditnom poslu predmetni ugovora sastavio kao "trgovac" u smislu odredbe čl. 3 st. 1 točka 8 ZZP-a s tužiteljem kao "potrošačem" u smislu čl. 3 st. 1 točka 4 tog zakona, dakle kao unaprijed formulirani standardni ugovor te da nisu utvrđeni egzaktni parametri za izračun kamata i efektivne mjesečne odnosno nije razvidna metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamata i sama metoda izračuna pomoću takvih parametara koji bi utjecali na donošenje odluke banke o kreditiranju građana kao kreditora. Oslanjajući se na takvo svoje-nepošteno ugovoreno diskrecijsko pravo, tuženik je povećavao kamatu stopu, mjesečni anuiteti tužitelja su rasli proporcionalno s povisivanjem kamatne stope zbog čega tužitelj više nije bio u mogućnosti uredno otplaćivati mjesečne rate te mu je tuženik predmetni ugovor jednostrano otkazao. Neopravdanim otkazom tužitelj smatra da je doveden u znatno nepovoljniji položaj nego što bi bio da kredit nije otkazan, jer razlika između zakonske zatezne kamate i ugovorene kamate nije zanemariva-štoviše iznosa za koji se tužitelja tereti mjesečno samo za zakonsku zateznu kamatu iznosi 14.186,00 što je dvostruko više od iznosa njegove početne rate od 6.350,00 kuna. Slijedom navedenog tužitelji su predložili prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da učinak odluka na koje se poziva tužitelj presude VTS da se ne može primijeniti na ovaj slučaj te da ista nije relevantna za ovaj spor. Tuženik je učinio nespornim da je s tužiteljem sklopio nenamjenski ugovor o kreditu od 21.12.2006..g. list 87 spisa kao i činjenicu da se početna kamatna stopa mijenjala na način kako je to naveo na listu 4 odgovora na tužbu uz navod da je tužitelj za vrijeme plaćanja kredita koristio odgodu otplate-moratorij u razdoblju od 01.03.2012. do 30.06.2013. zbog čega je tužitelju naplaćena naknada za moratorij od 5.257,29 CHF. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Tuženik je nadalje u bitnom istaknuo da su za pravni odnos tužitelja i tuženika bili mjerodavni Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke od 06.07.1999.g. Tuženik je nadalje naveo da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenom tržišnih uvjeta te da se redovna kamata utvrđivala uz primjenu objektivnih parametara sukladno čl. 5 i 14 Zakona o izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju a da se promjena kamata vršila zbog promjene tržišnih uvjeta list 7 odgovora na tužbu. Tuženik je naveo da promjena kamatne stope u RH zbog promjene tržišnih uvjeta je bila posljedica toga da u praksi nije postojala jedinstvena referentna stopa. Tuženik je nadalje u bitnom naveo da je modus promjenjivosti redovne kamate iz čl. 2 ugovora utemeljen na zakonu. Tuženik je nadalje naveo da hrvatski zakoni kao i ustaljena sudska praksa nisu zabranjivali jednostranu promjenu ugovorne kamate u potrošačkim kreditima te da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva. Tuženik je također ponovio prigovor zastare navodeći da se ona odnosi na povrat stečenog bez osnove za sve tražbine nastale prije 08.09.2010. list 17 odgovora na tužbu, da tuženik nije bio nepošten. Stoga je tuženik u bitnom naveo da je imao valjano zakonsko ovlaštenje upravo pozivom na Zakon o zaštiti potrošača ugovoriti promjenjivost ugovorne kamate zbog promjene tržišnih uvjeta, da u ovoj parnici valja uvažiti specifičnu narav financijske usluge te da je promjenjivost ugovorne kamate u dugoročnim ugovorim o potrošačkim kreditima odraz ekonomske nužnosti u poslovanju banaka te da je kamata na tržištima i sama podložna promjena LIBOR-a uz navod da nije postojala jedna referentna kamatna stopa koja bi cjelovito iskazivala zaduživanje hrvatskih banaka u CHF. Tuženik je naveo da je fiksna kamata neprihvatljiva za ovakvu vrstu ugovora te da tužitelj nikad nije prigovarao promjeni kamate niti tražio raskid ugovora uz navod da konkretne stope ugovorenih kamata nikad nisu premašile zakonom propisane najviše stope, predloživši da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem: dokumentacije na listovima 10-80 spisa, 106-166 spisa, 209-210 spisa, 220-224 spisa, 225-263 spisa, 287-289 spisa s iskazima svjedoka-zapisnik od 18.04.2019.g., 312-331 spisa-nalaza vještaka financijske struke, 354-357 spisa-zapisnika, 391-411 spisa, 450-452 spisa- zapisnika, 477 spisa-zapisnika, 485-489 spisa-zapisnika s iskazima tužitelja i svjedoka, 493-506 spisa, 523-528 spisa-dopune nalaza, 529-530 spisa-zapisnika, 550-562 spisa, 573-575 spisa-zapisnika od 11.02.2025., 577-599 spisa-dopuna vještačenja, 602-610 spisa-specificiranog tužbenog zahtjeva zaprimljenog 20.03.2025.g. te zapisnika od 08.04.2025. godine.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj, koji je specificiran sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u konačnici u podnesku od 20.3.2025.godine, godine listovi 602 do 608 spisa osnovan je u pretežitom dijelu.
5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su parnične stranke dana 21.12.2006. godine zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3208118468, koji prileži na listovima 10-14 spisa, u daljnjem dijelu teksta predmetni ugovor, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 235.340,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.
6. Nije sporna činjenica da je temeljem čl. 6 namjena kredita bila kupnja kuće list 11 spisa.
7. Nije sporna činjenica da predmetni ugovor o kreditu nije konvertiran što je uostalom potvrdila i tužena list 183 spisa u podnesku od 28.07.2016.g.
8. Nije sporna činjenica da je temeljem članka 2. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem odluka o kamatnim stopama Zagrebačke banke koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje. Nije sporna činjenica da je i sama tužena u odgovoru na tužbu list 4 odgovora nesporno potvrdila promjenu kamatnih stopa , list 87 spisa.
9. Nije sporna činjenica da se ugovorne odredbe čl. 1 i 2 te dio odredbe čl. 23 vezuju za valutnu klauzulu a kako je to i navedeno u deklaratornom dijelu tužbe.
10. Nije sporna činjenica koja je vidljiva i iz sadržaja predmetnog ugovora na strani 10-14 spisa, da je predmetni ugovor pisala banka što je potvrđeno i iskazom samog tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 23.11.2022. godine.
11. Nije sporna činjenica da je predmetni ugovor o kreditu zaključen na razdoblje od 24 godine što proizlazi iz čl. 3 predmetnog ugovora (288 mjeseci). Nije sporna činjenica da na listovima 159-165 spisa prileži od strane tužene dostavljeni promet po predmetnom kreditu, da na listu 166 spisa prileži obavijest o novostima vezano za utvrđivanje visine kamatne stope, nije sporna činjenica da je sukladno i očitovanju tužene u odgovoru na tužbu list 5 spisa da je predmetni kredit tužena otkazala tužitelju što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja sa ročišta od 23.11.2022.godine, list 4 zapisnika. Nije sporna činjenica da tužena nije vezano za navedeno podnijela protutužbu, a niti je istaknula materijalno pravni prigovor prijeboja u parnici odlukom suda. Naprotiv tužena je nesporno navela da je istaknula prigovor radi prijeboja (ročište od 22.3.2018. godine, što je potvrdila i na ročištu od 23.11.2022.godine, list 485 spisa navodeći da se radi o prigovoru prijeboja u parnici i to na ukupan iznos od 1.080.167,39 kn (sada 143.362,84 eura).Nesporna je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu otkazan od strane tužene, kao i da iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke proizlazi da se očito prema njemu od strane tužene provodi ovrha što proizlazi iz njegovog iskaza da ima zaštićeni računa uz navod "svaki mjesec uzimaju redovito po ovom ugovoru 1.000,00 kn", list 4 zap. od 23.11.2022.godine.
12. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.
13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje da li tužitelj traži kroz ovu parnicu da mu se prizna da je ugovorena fiksna kamatna stopa, da li je nepoštena ugovorna odredba predmetnog ugovora i to dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno Odluci banke, kao i odredba o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u kojima s glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka. U svezi s tim sporno je pitanje da li Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva te visina tražbine tužene istaknuta u vidu prigovora prijeboja u parnici. Sporan je i prigovor tužene glede promašene aktivne legitimacije, list 414 spisa (podnesak od 5.10.2021.godine) budući tužena navodi da sve uplate nije vršio tužitelj već KO odnosno DO.
14. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je isti zaključen u Puli (članak 59 ZPP-a), list 10 spisa. Vezano za istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije jer da sve iznose nije platio tužitelj, list 414 spisa, isti je bio neosnovan. Naime iz iskaza tužitelja i njegove supruge jasno proizlazi da su anuiteti kredita plaćani iz zajedničke kase. No čak i da tome nije tako takav prigovor sukladno recentnoj sudskoj praksi nije ovlaštena isticati tužena nego eventualno treća osoba to tim više što tužena i ne tvrdi da je ona uplate od te "treće" osobe vratila natrag (primjerice Gž- 1141/2020-2 presuda Županijskog suda u Zadru od 25.10.2021.godine). Stoga je tužitelj aktivno legitimiran a tužena pasivno u ovom parnici.
15. Vezano za istaknuti prigovor zastare od strane tužene isti nije bio osnovan.
16. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine. Dakle presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , zatim presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine) zbog čega niti od 13.6.2014. odnosno od prvog slijedeće dana 14.6.2014. kada počinje ponovo teći zastara pa do dana 8.9.2015.godine kad je bila i podnesena prvotna tužba u ovom predmetu nije protekao opći zastarni rok primjenom čl. 225 ZOO-a (petogodišnji opći zastarni rok) budući se radi o kondikcijskoj tužbi.
17. Točno je da u prvotnoj tužbi tužitelj nije specificirao svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev s osnova preplaćene valutne klauzule, list 4 spisa, već tužitelj postavlja svoj tužbeni zahtjev po ovom činjeničnom i pravnom osnovu po prvi put u podnesku od 3.3.2017.godine, list 198 spisa. Međutim prigovor zastare je valjalo odbiti i za ovaj činjenični osnov iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku. Naime prema najnovijem stajalištu Vrhovnog suda Rh broj Su-IV-123/2024-5 od 27.5.2024.godine u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190 i 191 ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Ovdje je međutim tužitelj ( i to višekratno tijekom postupka) stalno mijenjao svoj tužbeni petit kako objektivnom preinakom tako i subjektivnom preinakom proširenjem za strani tužitelja, što glede objektivne preinake tužbenog zahtjeva vezano za prigovor zastare tužitelja ipak nije dovelo u nepovoljniji položaj (za razliku od subjektivnog proširenja). Naime kondemnatoran dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ( vrijedi analogno sve ono što je prethodno navedeno) valja za taj dio tražbine vezano za prekid zastare uzimati datum 14.6.2018. godine sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632 /2017. ( u tom smislu ide i presuda Žapanijskog suda u Zagrebu Gž- 3850/2022-2 od 15.11.2022.godine itd.), što znači da od 14.6.2018. godine (zastara je ponovo počela teći prvi slijedeći dan tj. 15.6.2018.godine) zastare nema budući je po tom činjeničnom i pravnom osnovu tužitelj već radnije 3.3.2017.godine podnio tužbu po tom osnovu pa je i za tu tražbinu valjalo odbiti prigovor zastare budući nije protekao opći zastarni rok od 5 godina za ovu kondemnatornu tražbinu vezanu za preplatu s osnova valutne klauzule, a što je potvrđeno kroz odluku Vrhovnog suda Rh rev 2221/2018-11 od 3.9.2019.godine, a što će se u nastavku detaljnije obrazložiti (u tom smislu ide i sudska praksa primjerice Presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž- 3850/2022-2 od 15.11.2022.godine) pa je stoga valjalo u cijelosti odbiti tuženičin prigovor zastare kao neosnovan.
18. Osim toga i u revizijskog odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi (list 7 i 8 obrazloženja) da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatak posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.
19. Kako je već navedeno u konkretnom slučaju tužitelj je tijekom ove parnice višekratno mijenjao svoje tužbene petite i u objektivnom smislu vršeći preinake prvi put kroz podnesak na str. 188 do 199 spisa pa je primjenom članka 190 st. 3 ZPP-a istu valjalo dopustiti, list 184 spisa, kao i glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva glede objektivne preinake listovi 602 do 608 spisa te odlučiti kao u stavku II izreke ovog rješenja. Međutim sukladno članku 196 st. 3 ZPP-a valjalo je odbiti subjektivnu preinaku – proširenje tužbe sa novom tužiteljicom, stav I izreke rješenja, budući se tuženik tome izričito usprotivio na ročištu od 23.11.2022.godine, list 485 spisa.
20. Vezano za izvršenu preplatu na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF po ocjeni ovog suda kako je i navedeno prigovor zastare nije bio osnovan budući u tom dijelu nije protekao opći zastarni rok iz članka 225 ZOO-a (kondikcijski zahtjev) gledano od 14.6.2018.godine (kad je došlo do prekida zastare u smislu članku 241 ZOO-a, upućuje se na sve prethodno obrazloženo da se ne ponavlja jer nije protekao petogodišnji zastarni rok. Stoga je za taj dio kondemnatoren tražbine valjalo odbiti istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. Glede deklaracije nema zastare (članak 328 ZOO-a).
21. U odnosu na pravni interes tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine.Štoviše pravni interes za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu imaju čak i oni potrošači koji su zaključili i dodatke tim ugovorima o kreditu (primjerice Rev-809/21 od 21.12.2022.godine), a u konkretnom slučaju tužitelj nije zaključio dodatak ugovoru o kreditu pa tim više ima pravni interes za postavljene deklaracije tužbenog petita.
22. U odnosu na meritum spora tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka u konačnici nakon gomile (nepotrebnih op.a.) višekratnih izmjena specificirao svoj tužbeni zahtjev na str. 602 do 608 spisa glede kondemnacije sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na listovima 577 do 599 prema tim pojedinačnim iznosima prikazanim u tabelama br. 1 i (str. 583) i tabeli broj 3 list 593 spisa.
23. Nadalje, vezano za prigovore tužene, sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
24. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu.
25. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidne odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev -2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.
26. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da nije točno da nisu postojali egzaktni parametri prilikom promjena kamatne stope, tvrdnji da je tužitelj svjesno odabrao kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva), zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također bila tužitelju jasno uočljiva te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su postojale odluke banke te drugi opći akti temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope što je određeno sukladno tekućim tržišnim prilikama, cijeni novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu proveden je dokaz i saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
27. Iz životnog i objektivnog iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 23.11.2022. godine potvrđeno je u bitnom da se radi o predmetnom ugovoru o kreditu na listu 10-14 spisa, da je banka sačinila taj ugovor. Na upit suca kako je došlo da se obratim Zagrebačkoj banci naveo je da je tamo imao račun, imao je veliku firmu i dva restorana. Imao je obrt [obrt]. Imao je i prije kredite sve u eurima. Na upit kako je došlo do podizanja kredita u ovoj valuti odgovorio je da je došao tamo, da je radio jedan crni dečko kojem se ne sjeća se imena, da je htio uzeti u eurima a on je rekao uzmi u chf to je sigurna valuta, to se više isplati, a na upit suca što se više isplati odgovorio je da je rekao da je to stabilnija valuta od eura i da je manja kamata tako da nije imao izbora. Na upit suca u kojem smislu nije imao izbora odgovorio je da mu je rečeno to je to i da je napravio ugovor, da je to bilo u jedan dan. Da li je rekao nešto do kojeg iznosa anuiteta može ići odgovorio je nekih 4-5.000,00 kuna i tako je bilo. Da li je pročitao ovaj ugovor prije potpisivanja odgovorio je da nije, malo, djelomično. Na upit suca da li mu je netko objasnio temeljem kojih parametara će se vršiti promjena kamatne stope odgovorio je da nitko ništa nije objasnio. Najveća rata anuiteta mu je iznosila oko 11.000,00 kuna. Na upit suca da li je očekivao takvu promjenu anuiteta odgovorio je "ma kakvi niti slučajno". Na upit odgovorio je da je otkazan ugovor o kreditu i da je to banka napravila a ne zna zašto. Naveo je da je točno da nisu redovito plaćali, ali dan danas plaćaju po ovom kreditu pa je morao zaštiti račun. Svaki mjesec uzimaju redovito po ovom ugovoru 1.000,00 kuna. Odgovorio je da je dobio kući odluku banke o otkazu ugovora o kreditu i da je točno da je dao prigovor vezano za izračun konverzije tako da nije zaključio nikakav dodatak ugovoru. Na upit punomoćnika tužitelja da nije ni na koji način utjecao na kamatu ili ju mogao mijenjati, da je to bilo samo idi mi dođi, uzmi. Na upit suca kad kaže idi mi dođi mi da li je to od strane njega ili banke odgovorio je od strane banke, daje on htio kredit u eurima, da je prije imao ugovor o kreditu za auto od 12.000,00 eura kod iste banke. Na upit kuću u kojoj žive je prizemnica, 100m2, da u njoj žive on i supruga s djecom, da je to za obiteljske potrebe te da drugo nemaju ništa. Naveo je da je prije tužbe banka ga zvala da dođe sam bez odvjetnika u Zagreb a sve radi sklapanja nagodbe međutim kad su vidjeli odvjetnika onda nije bilo ništa. Na upit punomoćnika tuženika nije nudio nekakav prijedlog nagodbe banci te da nisu ni pitali, da su samo dobili kući da je kredit otkazan i ništa više, da prije sklapanja ugovora nije išao u druge banke raspitati se o uvjetima kreditiranja, na upit da li mu je nešto u tom ugovoru bilo nejasno odgovorio je da mu je više manje sve bilo jasno, da nije bio svjestan da se kamatna stopa može toliko mijenjati, da je bio svjestan da se može mijenjati ali ne onoliko koliko se mijenjala te da je po stručnoj spremi kuhar. Na upit suca da li mu je netko nešto rekao vezano za karakteristiku chf kao valute odgovorio je da mu ništa nitko nije rekao vezano za to. Na upit da li je bio svjestan da se anuitet može mijenjati ovisno o tečaju valute odgovorio je da je njemu bankar rekao da je to odlična valuta, da je imao dosta novaca u toj banci i čovjeku je vjerovao normalno. Da li je nakon otkaza ugovora 2015. samoinicijativno plaćao bilo što ili samo ono što nije ovršeno odgovorio je samo ono što nije ovršeno tih 1.000,00 kuna mjesečno. Da li mu je prilikom prezentiranja ugovora prezentiran i otplatni plan u eurima odgovorio je da nije. Da li se prije sklapanja ugovora informirao o promjeni tečaja odgovorio je da se nema on šta informirati, tu je osobni bankar. Naveo je da se kuća nalazi na adresi [adresa], a Kod kaštela je na adresi u [adresa]. Bistro Vili je na adresi [adresa]. Društvo Zlatna iskra d.d. je njegova žena vlasnik a on je direktor, a to društvo se nalazi na adresi [adresa]. Na upit da li je to ista adresa na kojoj se nalazi kupljena kuća odgovorio je potvrdno, da je to društvo tamo registrirano 8 godina. Na upit s obzirom da je rekao da kuća nije korištena za poslovne aktivnosti a sad ispada da je sjedište ove tvrtke odgovorio je da tamo dobiva poštu ništa drugo jer je restoran na adresi [adresa]. Na upit zašto firma nije registrirana na adresi [adresa] odgovorio je jer mu je ovako lakše. Popodne kad dođe kući mu stave u sandučić a na adresi [adresa] nema nikoga jer rade od 9-17, a iza 17 sati nema, nikoga. Na upit punomoćnika tužitelja naveo je da nije vlasnik objekta na adresi [adresa] nego je u zakupu te da nikad u Zagrebačkoj banci nije imao ušteđevinu niti je radio u Švicarskoj, niti je primio doznake iz Švicarske. Isto tako i iz iskaza supruge tužitelja svjedokinje DO razvidno je da su oni skupa plaćali anuitete iz zajedničke kase te da u predmetnoj kući oni žive sa troje djece,list 3 zap. od 23.11.2022.godine.
28. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti jer je isti bio životan, spontan i iskren (blagodat načela neposrednosti), te u suglasju s postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru, a tužena suprotno nije dokazala. Razvidno je da je tužitelj trebao kredit isključivo za stambene potrebe što proizlazi i iz njegovog iskaza kad opisuje da živi u kući koja je prizemnica te da se kuća nalazi na adresi [adresa], dok su objekti na koje je ukazivala tužena na drugoj adresi, te da obiteljska kuća nije korištena za poslovne aktivnosti već da tamo samo dobija poštu.Sukladno postojećim dokazima u spisu potvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu na listovima sastavila banka (što je potvrđeno i iskazom tužitelja te se vidi i iz obrasca ugovora, te da je novac iz kredita koristio za rješavanje stambenog prostora (članak 3 Zakona o zaštiti potrošača ZZP NN 96/03),što dodatno potvrdila i svjedokinja DO, pa je teret suprotnog dokaza ležao na strani tužene osobito u kontekstu kad su i svjedoci tužene na ročištu od 18.4.2019.godine listovi 287 do 290 spisa potvrdili da se tužitelj obratio upravo vezano za kredit za kupnju kuće.
29. Na temelju analize iskaza tužitelja kao i postojećih pisanih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu od 21.12.2006.godine . Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
30. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev zasniva, a što je predmet ovog spora, u bitnom na tvrdnji da je tužena kao banka njemu kao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj, a njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužitelj stoga smatra da je opisano ponašanje tužene banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj je stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je glede kondemnacije specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatraživši između ostalog da se utvrde i ništetnim dijelova ugovora o predmetnom kreditu kako je i navedeno u deklaratornom petitu, a vezano za prethodno iznesenu problematiku.
31. Postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena "servirala" tužitelju predmetni ugovor o kreditu u valuti CHF kroz jasno danu joj ponudu i to na unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tog ugovora i to kako na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF te se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Opisano je uostalom potvrđeno kroz objektivan iskaz tužitelja kao parnične stranke, ali i iskaz svjedoka ŠO koja je potvrdila da nije razgovarano na koji način će se mijenjati kamatna stopa te da niti ona nije znala temeljem kojih parametara će se ista mijenjati, list 288 spisa. Sud ne prihvaća navode svjedokinje Z da se sa klijentima razgovaralo o rizicima valute CHF to ti više što je i sama svjedokinja iskazala da ne zna da li je banka mogla predvidjeti koliko bi moglo doći do promjene tečaja. Stoga sud ne prihvaća navode svjedokinje koji su bili u suprotnosti sa iskazom tužitelja i svjedokinje DO. Postojeći dokazi u spisu naročito financijsko vještačenje, o kojem će kasnije biti riječi, potvrđuje da je došlo od strane banke do jednostranih i netransparentnih izmjena kamatnih stopa po predmetnom ugovoru o kreditu što je rezultiralo pretplatom i u tom dijelu od strane tužitelja što je razvidno i iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke list 577 do 599 spisa dopune od 12.2.2025.godine vezano za taj osnov. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama o kamatnim stopama banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se nije suglasio, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama između tužitelja i tužene, kao ugovornih strana, ali isključivo na štetu tužitelja kao potrošača na kojeg je u biti prevaljen sav teret utvrđene razlike, zbog čega su te odredbe nepoštene.
32. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke s obzirom da je u takvoj situaciji prepušteno banci da samostalno odlučuje o promjeni kamatne stope a da pri tom, što proizlazi i iz iskaza tužitelja da joj nisu predočeni nikakvi jasno vidljivi i konkretni elementi u vidu parametara o kojima će ovisiti promjena te kamatne stope. Štoviše iskaz tužitelja jasno upućuje na zaključak da je njemu upravo od strane banke prezentirana povoljnost ako uzme kredit upravo u valuti CHF kao "stabilnijoj valuti".
33. Vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutne klauzulu vezano za CHF naglašava se da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene i u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužitelju prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita (kojeg u konkretnom slučaju čak nije niti bilo) zbog čega je tužitelj bio i onemoguće procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama a vezano za obim njezinih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, te o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene što je potvrđeno iskazom tužitelja, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj kao potrošač nije mogao imati utjecaja na njihov sadržaj , te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužitelj objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogao sagledati kao cjelinu.
34. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava ZOH i SOH protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO-a (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora (zbog čega je uostalom tužitelj naknadno i povukao svoj primarno postavljeni tužbeni zahtjev list 573 spisa o čemu je odlučeno rješenjem.
35. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.
36. Naime, sukladno obrazloženom i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 87. st 1. ZZP/03 valjalo je prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 21.12.2006.godine, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.
37. Vezano za istaknuti prigovor prijeboja u parnici tužena po ocjeni ovog suda nije dokazala visinu istog niti je predložila provođenje dokaza na tu okolnost. Naime kako je već navedeno isti je po prvi put bio pravodobno istaknut na ročištu od 22.3.2018.godine list 210 spisa na način da je tužena navela da je nakon otkaza tužitelju ugovor o kreditu tužitelj njoj samo na ime glavnice dugovao 1.412.706,98 kn , da bi na ročištu od 23.11.202.godine, list 485 spisa naveo da se radi o iznosu od 1.080.167,30 kn što potvrđuje navode tužitelja da mu se mjesečno skida redovito iznos od 1.000,00 eura (sada 132,72 eura). Tuženik je istaknuo jasnu činjeničnu osnovu vezano za prigovor prijeboja u parnici (tražbina po otkazanom ugovoru o kreditu). Međutim po ocjeni ovog suda teret dokaza glede konkretne visine te tražbine ležao je na strani tužene. Naime razvidno je da je i sama tužena na ročištu od 22.3.2018.godine potvrdila da je tužitelju otkazan predmetni ugovor o kreditu jer je bio neuredan platiša (list 2 zapisnika od 22.3.2018.godine), te da je i sama tužena potvrdila činjenicom da je na ročištu od 23.11.2022.godine snizila tražbinu na iznos od 1.080.167,30 kn, list 485 spisa da razvidno prisilno naplaćuje tu tražbinu od tužitelja budući je i tužitelj potvrdio svakomjesečno skidanje iznosa od 1.000,00 kn. U takvom kontekstu razvidno je, kraj činjenice da tužitelj nije učinio nespornim visinu tražbine tužene po tom osnovu, da je teret dokaza da ista postoji u toj visini prebačen na strani tužene koja je bila zastupana po punomoćniku profesionalcu. Na ročištu od 29.4.2025.godine na izričiti upit suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, list 629 spisa, a koji upit je, što je bitno naglasiti, strankama postavljen dva puta, list 630 spisa te tuženik nije predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine svoje tražbine. U takvom kontekstu valjalo je primijeniti pravilo o teretu dokaza te utvrditi, stavak II izreke ove presude nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog u vidu prigovora radi prijeboja u parnici po osnovi otkazanog ugovora iz stavka I izreke ove presude u iznosu od 1.080.167,30 kn / 143.362,84 eura (1 euro = 7,53450 kn).
37. Poradi utvrđivanja visine tražbine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke iz tvrtke MARIMAR-FIN d.o.o. pa je provedeno vještvo od 24.08.2020. godine listovi 312 do 331 spisa, prva dopuna nalaza na str. 523 do 527 spisa od 29.4.2024.godnie, te dopuna nalaza i mišljenja od12.2.2025.godine, listovi 577 do 599 spisa.
38. Iz pisanog nalaza i mišljenja od 24.08.2020. godine list 312 spisa vještakinja je navela da prema navedenim utvrđenjima i izračunima, vještak je mišljenja da razlika između ugovorene kamatne stope od 4,9% i kasnijih promjena kamatne stope, odnosno iznosi više uplaćenih rata na ime promjena kamatne stope po Ugovoru o namjenskom kreditu od 21. prosinca 2006. godine broj 3208118468 ukupno iznosi 22.104,98 CHF, odnosno 101.457,75 HRK. Nadalje je navela da pojedinačni iznosi preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope po mjesecima specificirani su u stupcu 23 Tabele br. 4. Nadalje je navela da razlike između plaćenih obroka kredita i visine obroka na temelju tečaja CHF u vrijeme plasiranja – isplate kredita ukupno iznose 114.534,37 HRK. Ukupan utvrđeni iznos predstavlja zbroj i pozitivnih i negativnih tečajnih razlika. Pojedinačni iznosi razlike između plaćenih anuiteta s osnova promjene tečaja po mjesecima specificirani su u stupcu 22 Tabele br. 5. Iznosi s pozitivnim predznakom predstavljaju razliku kada je tečaj plaćanja anuiteta bio viši od početnog tečaja (tečaj na dan isplate kredita), dok iznosi s negativnim predznakom predstavljaju iznose razlike anuiteta kada je tečaj plaćanja anuiteta bio niži od početnog tečaja valute CHF, list 331 spisa. Navedeni iznosi prikazani su u kunama. Iz prve pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka od 29.04.2024. list 523 vještakinja je utvrdila da uzimajući u obzir razdoblje nakon otkaza Ugovora o kreditu sve do 01.10.2022. godine tužitelj je izvršio uplate u iznosu od 5.156,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti, dok je prema redoslijedu ispunjenja prvenstvena tražbina tuženika s osnova zatezne kamate iznosila na dan 14.09.2015. godine 6.410,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Dakle, izvršenim uplatama zatvara se dospjela zatezna kamata. Slijedom navedenog, izračunom je vještak utvrdio da nakon otkaza Ugovora o kreditu nema daljnje evidentirane preplate s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na početne uvjete kredita list 528 spisa.Iz druge pisane dopune nalaza i mišljenja od 12.02.2025. godine list 577 spisa vještakinja je navela da razlika između ugovorene stope od 4,90% i kasnijih promjena kamatne stope, odnosno više uplaćeni anuiteti na ime promjena kamatne stope po Ugovoru o namjenskom kreditu od 21. prosinca 2006. godine broj 3208118468 ukupno iznosi *13.465,76 EUR kako je specificirano u stupcu 4 Tabele br. 1 ove Dopune nalaza i mišljenja. Nadalje da razlike između plaćenih anuiteta kredita i visine anuiteta na temelju tečaja CHF u vrijeme plasiranja – isplate kredita s pozitivnim i negativnim tečajnim razlikama ukupno iznose *15.201,25 EUR kako je specificirano u stupcu 4 Tabele br. 2 ove Dopune nalaza i mišljenja, od čega: samo pozitivne tečajne razlike ukupno iznose *15.656,46 EUR kako je specificirano u stupcu 4 Tabele br. 3 ove Dopune nalaza i mišljenja, samo negativne tečajne razlike ukupno iznose *455,21 EUR kako je specificirano negativnim iznosima u stupcu 4 Tabele br. 4 ove Dopune nalaza i mišljenja list 599 spisa.
39. Vještakinja je na ročištu od 11.02.2025. godine u cijelosti ustrajala u svojim nalazima te tužena nije imala nikakve primjedbe, a na istom ročištu je predloženo da se iznosi iz dopuna prikažu u valuti eur što je vještakinja i prikazala u svom nalazu i mišljenju od 12.2.2025.godnie, listovi 577 do 599 spisa, a stranke su se na ročištu od 29.4.2025.godine, list 630 spisa izričito suglasile da nema potrebe ponovo usmeno saslušavati vještaka. Na istom ročištu od 11.2.2025.godine tužitelj je povukao svoj ranije primarno postavljeni tužbeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnih cijelog predmetnog ugovora o kreditu , list 197 spisa s kojim povlačenjem se tužena suglasila list 574 spisa pa je valjalo odlučiti kao u stavku III izreke ovog rješenja.
40. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje imenovane vještakinje od 12.2.2025.godine budući je isti najcjelovitiji (dopuna) koji je izrađen sukladno pravilima struke, ali i postojećim dokazima u spisu, to tim više što su se stranke na izričito upit suda i na ročištu od 29.4.2025.godine suglasile da nema potrebe više usmeno saslušavati vještakinju, pa je valjalo tužitelju dosuditi s osnova preplaćene kamate iznos od 13.465,76 eura, list 599 spisa te osnova preplaćene tečajne razlike iznos od 15.656,46 eura (samo pozitivni iznosi iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku), stav III izreke ove presude a temeljem specifikacije u podnesku na str. 602 do 608 spisa od 20.3.2025.godine.
41. Tužitelju sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos pretplata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. prema datumima kako je to specificirano u stavku III izreke ove presude sukladno članku 29 st. 2 ZOO-a dospijeća pa do isplate da se sve ne ponavlja, a sve prema pojedinačnim iznosima na str. 579 do 583 spisa zadnji stupac i na str. 588 do 593 spisa zadnji stupac.
42. Vezano za pitanje da li je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž-1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11 a st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž-755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž- 1616/2019-2 od 18.6.2020.godine). Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine. Stoga i iz tog razloga ovaj sud neprihaća da su se morali uzeti u obzir samo iznosi tzv. pozitivnih razlika na ime pretplate. Isto tako tužena nije istaknula prigovor prijeboja u parnici po osnovu negativnih razlika da bi sud umanjivao po tom osnovu tražbinu tužitelja (Rev-549/2023-4 od 18.12.2023.godine).
43. Valjalo je međutim odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženoj u kojem je tužitelj tražio da se naloži Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473, Zagreb, Paromlinska 2, da u roku 15 dana izda brisovno očitovanja podobno za brisanje založnog prava (hipoteke) na nekretnini k. č. [katastarska čestica] vikendica i dvorište površine 802 m2 upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 1, suvlasnički dio 1 i rednim brojem 3, suvlasnički dio 1, a u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao neosnovan. Naime razvidno je da je tužitelj primio veliki novčani iznos na ime kredita kojeg nije uredno otplaćivao te isti nije vratio, zbog čega je i sam priznao da mu se očito u ovršnom postupku svakomjesečno skida iznos od 1.000,00 kn odnosno sada 132,72 eura što jasno ukazuje da on kao ugovorna strana nije ispoštovao predmetni ugovor o kreditu zbog čega je isti i otkazan od strane tužene, pa stoga ne postoji pravni osnov tužene za izdavanje brisovnog očitovanja, jer tužena ima tražbinu prema tužitelju koja je u ovom postupku (što je bitno naglasiti) glede visine nedokazana ali očito egzistira, pa je valjalo odlučiti kao u stavku IV izreke ove presude. Isto tako valjalo je odbiti tužitelja i u dijelu glede isplate na ime razlike nedospjele glavnice iznosa od 3.225,63 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od 14.9.2015.godine, stav IV izreke ove presude budući iz konačne dopune nalaza vještaka od 12.2.2025.godine navedeni iznos ne proizlazi list 599 spisa.
44. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja, a na izričit upit suca u skladu otvorenog pravosuđenja stranke su se na ročištu od 29.4.2025.godine izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu, što je dva puta ponovljeno sudu, listovi 1 i 2 istog zapisnika. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 28.5.2025.godine ali je isto prezakazano rješenjem ranije tj. za dan 26.05.2025. godine.
45. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5 ZPP-a. Naime, kvalitativno gledano tužitelj je uspio glede osnovanosti osnove u cijelosti (primarno postavljeni tuženi zahtjev vezano za utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora kasnije povučen pa vezao za navedeno nije došlo do dodatnog troška u odnosu na dokazne prijedloge), dok je glede visine tražbine tužitelj uspio gotovo u cijelosti osim glede iznosa od 3.225,63 eura. Tužitelj je isto tako odbijen jedino u dijelu tužbenog zahtjeva (manjem dijelu) koji se odnosio na brisanje založnog prava za što tijekom postupka nije nastao dodatan trošak pa je valjalo uz kvantitativan uspjeh tužitelja u parnici cijeniti i kvalitativan uspjeh tj. činjenici da je sveukupno gledajući sa svojim tužbenim zahtjevima uspio gotovo u cijelosti.
46. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe od 04.09.2015. 250 bodova Tbr 7/1, za sastav obrazloženih četiriju podnesaka po Tbr 8 točka 1 i to: od 03.03.2017., 19.03.2018., 17.04.2019. i 09.06.2021. po 250 bodova za svaki taj podnesak Tbr 8/1, za podnesak (neobrazloženi) od 14.05.2019. Tbr 8/3 27,5 bodova, za zastupanje na ročištima od: 06.03.2017., 22.03.2018., 18.04.2019., 09.06.2021., 11.10.2021., 23.11.2022., 13.06.2024., 11.02.2025., 08.04.2025. po 250 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, što iznosi ukupno 3527,50 bodova ili 7.055,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 1.763,75 eura odnosno po toj osnovi zbrojeno 8.818,75 eura. Tužitelju nadalje pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu list 81 spisa od 245,54 eura po tar. br. 1 st. 1 te troškovi uplaćenih predujmova za vještačenje od 729,97 eura sukladno obračunskom listu što s iznosom od 8.818,75 eura daje na ime ukupnog parničnog troška 9.794,26 eura, koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužitelju stav V izreke ove presude zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos počinje teći od dana objave presude tj. od 26.05.2025. pa do isplate stav V izreke ove presude.
47. Budući je tužena izgubila ovu parnicu valjalo ju je odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška prema tužitelju kao neosnovan stav VI izreke dok je tužitelja valjalo odbiti preko iznosa parničnog troška prema tuženoj priznatog u stavku V izreke ove presude s kamatom na isti kao neosnovan stav VI.
48. Sukladno čl. 155 ZPP-a list 609-610 spisa tužitelju temeljem Tbr 8 točka 1 Tarife o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika ne pripada nagrada za više od 4 podnesak uz tužbu pa je tužitelja valjalo dobiti za sve druge podneske kojima je potraživao nagradu budući mu je priznata po toj osnovi nagrada za 4 obrazložena podnesak. Isto tako tužitelja je valjalo odbiti primjerice i za podneske od 29.04.2019, 14.05.2020., 09.12.2020. jer isti nisu bili neophodni za vođenje postupka. Isto tako valjalo je odbiti tužitelja za ročište za objavu presude budući je isto rješenjem preodgođeno za dan 26.5.2025.godine,a tužitelj na isto nije pristupio na ročište.
U Puli, 26. svibnja 2025. godine
Sudac:
Saša Javoran
POUK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.
Dna:
l. tužitelju po pun.
2. tuženoj po pun.
