Poslovni broj:Ovr.198/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Ličko-senjske županije, OIB 40774389207, Dr. Franje Tuđmana 4, Gospić, koju zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, protiv ovršenika PLATANUS d.o.o. OIB 54030208881, Na vodi 1, Trsteno i DAROJKOVIĆ d.o.o., Matije Kralja 12C, Brckovljani, oboje zastupani po Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Zagrebu, radi prigovora ovršenika u postupku izravne naplate, dana 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 28. travnja 2025.g. i 29. travnja 2025.g., temeljem bjanko zadužnica potvrđenih od strane Javnog bilježnika Jure Plećaša iz Dubrovnika, posl.br.OV-1663/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na prvoovršenika i od strane Javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog sela, posl.br.OV-1895/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na drugoovršenika.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se odgađa postupak po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od od 28. travnja 2025.g. i 29. travnja 2025.g., temeljem bjanko zadužnica potvrđenih od strane Javnog bilježnika Jure Plećaša iz Dubrovnika, posl.br.OV- 1663/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na prvoovršenika i od strane Javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog sela, posl.br.OV-1895/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na drugoovršenika.

III. Dužni su ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR sve u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odbija.

i z a k l j u č i o j e

1. Upućuje se ovršenik, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja od 28. travnja 2025.g. i 29. travnja 2025.g., temeljem bjanko zadužnica potvrđenih od strane Javnog bilježnika Jure Plećaša iz Dubrovnika, posl.br.OV-1663/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na prvoovršenika i od strane Javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog sela, posl.br.OV-1895/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na drugoovršenika jer tražbina ovrhovoditelja prema ovršenicima ne postoji s obzirom da naplata jamstva nije automatizirana radnja naručitelja u slučaju nepravilne ponude, niti njegovo bezuvjetno pravo, već pravo kojim se može koristiti ako mu je uslijed davanja nepravilne ponude ili odustajanja od sklapanja ugovora nastao trošak, što u ovom slučaju nije, iz čega je jasno da je iznos koji je zaplijenjen ovršenicima predstavlja očiti nesrazmjer u pravima i obvezama stranaka.

2. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

Obrazloženje

1.U svom prijedlogu od dana 5. svibnja 2025.g. ovršenici navode da je ovrhovoditelj protiv njih podnio Financijskoj agenciji prijedloge za izravnu naplatu 28. i 29. travnja 2025.g., temeljem bjanko zadužnica potvrđenih od strane Javnog bilježnika Jure Plećaša iz Dubrovnika, posl.br.OV-1663/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na prvoovršenika i od strane Javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog sela, posl.br.OV-1895/2025 dana 13. ožujka 2025.g. na iznos od 325.000,00 EUR u odnosu na drugoovršenika. Navodi da je u postupku javne nabave dana 08. travnja 2025. godine, Naručitelj, ovdje ovrhovoditelj donio je odluku o odabiru kojom se odabire ponuda Zajednice ponuditelja AUTOTRANS d. d. i PRIJEVOZ KNEŽEVIĆ d.o.o. kao najpovoljnija dok je ponuda ovršenika odbijena kao nepravilna. Nakon provedenog postupka nabave i donošenja odluke o odabiru Naručitelj, ovdje ovrhovoditelj, je zadužnice koje su ovršenici dostavili kao jamstvo za ozbiljnost ponude poslao je na naplatu te je dana 28. travnja 2025. godine prvoovršeniku zaplijenjen iznos od 325.663,61 eur, a drugoovršeniku dana 28. travnja 2025. iznos od 89.603,34EUR , te dana 29. travnja iznos 241.126,14 EUR. ukupno 330.729, 48 EUR. Člankom 214. st 1. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" br. 120/16., 114/22.) propisano je da javni naručitelj može od gospodarskog subjekta zahtijevati dostavu jamstva za ozbiljnost ponude, za slučaj odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine valjanosti, nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ovoga Zakona, neprihvaćanja ispravka računske greške, odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ili nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako okvirni sporazum obvezuje na sklapanje i izvršenje. Zakon o javnoj nabavi izrijekom ne propisuje obvezu naručitelja naplate jamstva za ozbiljnost ponude u slučaju nepravilne ponude, pa je na samom naručitelju ocjena postupanja u odnosu na naplatu jamstva za ozbiljnost ponude, a ponuditelj može u slučaju naplate jamstva za ozbiljnost ponude osporavati opravdanost i zakonitost naplate jamstva pred redovnim sudovima. Drugim riječima naplata jamstva za ozbiljnost ponude nije automatizirana radnja Naručitelja u slučaju nepravilne ponude niti njegovo bezuvjetno pravo, već pravo kojim se naručitelj može koristiti ako mu je uslijed davanja nepravilne ponude ili odustajanja od sklapanja ugovora nastupilo trošak. Po svojoj pravnoj prirodi jamstvo za ozbiljnost ponude, predstavlja sredstvo osiguranja plaćanja troškova odnosno štete Naručitelja koji su nastali kao posljedica odustajanja od ponude, odnosno dostave nepravilne ponude. Naime, sukladno odredbi članka 253. Zakona o obveznim odnosima ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora, a koji se u postupku javne nabave propisani dokumentacijom o nabavi. Dok je člankom 251. Zakona o obveznom odnosima propisano da ako je stranka koja je pregovarala ili prekinula pregovore sukladno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koju time prouzroči drugoj strani. U konkretnom postupku, naručitelj, ovdje ovrhovoditelj, prilikom pregleda i ocjene ponuda utvrdio je da je ponuda koju su dostavili ovdje ovršenici nepravilna, odnosno da ne udovoljava odredbama dokumentacije o nabavi, te je odabrao ponudu koju je ocijenio valjanom, mada je vrijednost te ponude bila viša o procijenjene vrijednosti nabave, pa je kao takva trebala biti ocijenjena kao neprihvatljiva, odnosno postupak nabave je mogao biti poništen. Stoga, iznos naplate s osnove jamstva za ozbiljnost ponude na koji bi Naručitelj imao pravo nije apsolutan, niti je propisan Zakonom o javnoj nabavi i Dokumentacijom o nabavi, već predstavlja iznos troška koji je Naručitelju stvarno nastao uslijed dostave nepravilne ponude odnosno odustajanja od iste, a koji iznos se može naplatiti iz sredstva osiguranja, u konkretnom slučaju zadužnice, koju je ponuditelj, dostavio u postupku javne nabave. Uzevši u obzir činjenicu da je u konkretnom postupku nabave, Naručitelj odabrao ponudu drugih ponuditelja, mada je postupak mogao poništiti, i time zaključio ugovor o javnoj nabavi, tražbina Naručitelja ne postoji jer uslijed nepravilne ponude ovršenika Naručitelju nije nastao nikakav trošak. U svakom slučaju, ako je i Naručitelju, u ovom postupku ovrhovoditelju, i nastao kakav trošak isti sigurno ne iznosi 650.000,00 EUR, na koji iznos je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu. Stoga, naplata iznosa od 656.392,58 EUR koliko je ovršenicima zaplijenjeno, predstavlja očiti nesrazmjer u odnosima stranaka, odnosno ista je nerazmjerno visoka s obzirom na svrhu radi koje je naplaćena. Stoga, tražbina Naručitelja, u ovom postupku ovrhovoditelja, ne postoji pa su ispunjeni uvjeti iz članka 50. stavak 1 točka 7., 8. i 9. Ovršnog zakona za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

1.2. Osim toga, Dokumentacijom o nabavi Naručitelje propisao jamstvo za ozbiljnost ponude vraća se svim ponuditeljima neposredno nakon završetka postupka javne nabave. Jamstvo za ozbiljnost odabrane ponude biti će vraćeno izabranom ponuditelju nakon što izabrani ponuditelj potpiše ugovor o javnoj nabavi i dostavi jamstvo za uredno izvršenje ugovora, a najkasnije u roku od 10 dana sukladno čl. 217. Zakon o javnoj nabavi (NN 120/2016 i 114/2022). Dakle, naručitelj je propisao različite rokove povrata jamstva za ozbiljnost ponude, a time i rokove važenja istih, ovisno o tome je li ponuda prihvaćena ili ne. Člankom 311. Zakona o javnoj nabavi propisano je da se postupak nabave završava izvršnošću odluke o odabiru. U konkretnom slučaju izvršnost odluke o odabiru nastupila je 18. travnja 2025. godine, dakle 10 dana prije podnošenja spornih zadužnica na prisilnu naplatu. Slijedom navedenog, jamstvo za ozbiljnost ponude onih ponuditelja koji nisu odabrani, prestaje vrijediti najkasnije na dan izvršnosti odluke o odabiru jer je u tom trenutku postupak nabave okončan, a naručitelj se obvezao ta jamstva odmah vratiti ponuditeljima. Međutim, naručitelj, ovdje ovrhovoditelj, nije izvršio povrat jamstva, već je iste poslao na naplatu, suprotno odredbama dokumentacije o nabavi. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj je jamstvo za ozbiljnost ponude naplatio nakon njegovog roka važenja.

Uslijed navedenog, ostvareni su razlozi iz članka 50 st .1. točka 3. i 8 Ovršnog zakona za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

1.3. Naručitelj, nakon što je odbio ponudu ovršenika i donio odluku o odabiru ponude drugog ponuditelja, nije pozvao ovršenike na plaćanje iako, sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi, naručitelj ne mora jamstvo za ozbiljnost ponude poslati naplatu te u najvećem broju usporedivih situacija to ne čini, već je bez ikakve najave i obrazloženja podnio zadužnice na naplatu. Obzirom da zadužnica predstavlja sredstvo osiguranja plaćanja tražbine, to je ovrhovoditelj bio dužan prije naplate, ukoliko je smatrao da ima tražbinu prema ovršenicima, naznačiti svoju tražbinu te pozvati na plaćanje iste. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima sudionici obveznih odnosa dužni su pridržavati se osnovnih načela, pa tako i načela savjesnosti i poštenja, načela zabrane zlouporabe prava, načela jednake vrijednosti činidaba i zabrane prouzročenje štete. Ovrhovoditelj, je u konkretnom slučaju postupio protivno navedenim načelima, a obzirom da je zadužnice poslao na naplatu bez da je prethodno pozvao ovršenike na plaćanje iznosa za koji smatra da mu pripada, nakon isteka roka na koje su dane, odnosno nakon proteka roka u kojem se obvezao izvršiti povrat istih i bez pravne osnove. Naime, ovršenici su renomirana trgovačka društva, koja se između ostalog bave i prijevozom putnika, a koji posao je najaktivniji za vrijeme turističke sezone. Uslijed navedenog, pljenidbom bez ikakve najave i nakon roka u kojem je trebao izvršiti povrat zadužnica, Naručitelj je onemogućio ovršenicima redovno poslovanje i doveo u pitanje nastavak poslovanja istih. Naime, oba ovršenika zajedno zapošljavaju preko 290 zaposlenika. Zapljenom predmetnog iznosa dovedeno je u pitanje isplata plaća a time i sudbina radnih odnosa i posljedično mogućnost ispunjenja preuzetih obveza, odnosno u konačnosti daljnje poslovanje ovršenika. Stoga su zaplijenjena sredstva nužna za poslovanje ovršenika. Slijedom navedeno ostvareni su uvjeti za odgodu ovrhe u skladu s odredbama članka 65. Ovršnog zakona.

1.4. Stoga ovršenici predlažu da sud donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenim, podredno, za slučaj da sud povodom ovog prijedloga, u skladu u skladu s člankom 55. Ovršnog zakona, uputi ovršenike u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tada se predlaže donošenje rješenje o odgodi ovrhe do okončanja parničnog postupka.

2.Prijedlog od dana 5. svibnja 2025.g. zaključkom od dana 7. svibnja 2025.g. dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju.

3.1. U svom podnesku od dana 19. svibnja 2025.g. ovrhovoditelj navodi da osporava sve navode prijedloga ovršenika jer isti u svom prijedlogu paušalno navode razloge iz članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona, konkretno točke 7., 8. i 9. no pritom ne navode nijednu činjeničnu okolnost kojom bi potkrijepili zašto smatraju da je neki od tih razloga u konkretnom slučaju ispunjen, odnosno ne navode zašto ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (točka 7.), ne navodi koji to uvjet određen ovršnom ispravom nije ispunjen (točka 8.) odnosno ne navodi koja to činjenica dovela do prestanka tražbine nakon zaključivanja isprave (točka 9.). U konkretnom slučaju ovršne isprave su zadužnice (ovjerene kod javnog bilježnika), koje nisu ukinute niti poništene, a ovrhovoditelj (Ličko-senjska županija) jest označen kao vjerovnik u zadužnicama, kao i ovršenici (PLATANUS d.o.o. i DAROJKOVIĆ d.o.o.). Zadužnice su uredno izdane i ovjerene, što im daje svojstvo ovršne isprave pogodne za naplatu. Također, svaki izdavatelj zadužnice (u zajednici ponuditelja) dao je vlastitu suglasnost za naplatu do naznačenog iznosa, pa ovrhovoditelj ima pravo naplate od svakog dužnika do visine njegovog dijela jamstva (ukupno do 650.000,00 EUR). Prigovor da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu stoga je neutemeljen. D okumentacija o nabavi izrijekom je propisala da će naručitelj zadržati i naplatiti jamstvo ako ponuditelj ne dostavi ažurirane popratne dokumente sukladno članku 263. ZJN. Ovršenici tu obvezu nisu ispunili, što predstavlja ostvarenje uvjeta za naplatu. I sama sudska praksa potvrđuje da je neispunjenje obveze koju je ponuditelj preuzeo predajom ponude dovoljan osnov za aktivaciju jamstva, ako je to predviđeno dokumentacijom o nabavi. Navodi izneseni u točki II. prijedloga (da je člankom 214 st.1. ZJN propisano da javni naručitelj može zahtijevati dostavu jamstva za ozbiljnost ponude, da isti zakon ne propisuje obvezu naručitelja naplate jamstva u slučaju nepravilne ponude, da naplata jamstva nije automatizirana radnja, da iznos naplate nije apsolutan te da naručitelju nije nastao nikakav trošak koji bi bio osnova za naplatu) ne predstavljaju razloge iz članka 50. stavka 1. OZ, konkretno točke 7., 8. i 9 OZ. Naime, kao što i sam navodi, ovršenik je predao predmetne zadužnice ovrhovoditelju kao jamstvo za ozbiljnost ponude s ciljem sklapanja Okvirnog sporazuma na rok od 7 godina i jednogodišnjih ugovora o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma, međutim, ovršenici ničime nisu dokazali da su ispunili svoje obveze koje su osigurane danim jamstvom, iz kojega razloga su ispunjeni uvjeti za naplatu putem predmetnih zadužnica (čl. 214 Zakona o javnoj nabavi)- navedeni stav zauzela je i sudska praksa (Odluka Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu Ovr-800/2021-6 od 17.12.2021.).

3.2. Iznosi kronologiju postupka javne nabave ističući najprije da su sukladno točki 4.2.1. Dokumentacije o nabavi (Dio II–Upute za ponuditelje 4.2.1. Jamstvo za ozbiljnost ponude), ponuditelji bili dužni dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude u iznosu od 650.000,00 EUR. Jamstvo za ozbiljnost ponude prilaže se u obliku bjanko zadužnice, zadužnice, bankovne garancije ili novčanog pologa. U roku za dostavu, oba onuditelja dostavila su jamstvo za ozbiljnost ponude. Zajednica ponuditelja PLATANUS d.o.o. i DAROJKOVIĆ d.o.o. dostavila je, kao jamstvo za ozbiljnost ponude dvije zadužnice koje su ovdje ovršne isprave. Sve ove zadužnice su dane dobrovoljno, u cijelosti svjesno i s punim razumijevanjem njihove pravne naravi i posljedica, kako u pogledu iznosa jamstva, tako i uvjeta pod kojima se jamstvo može aktivirati. To je bila poslovna odluka ponuditelja. Pri tome su ovršenici, kao ponuditelji, bili unaprijed upoznati s dokumentacijom o nabavi, koja je jasno i nedvosmisleno propisivala okolnosti pod kojima će se jamstvo za ozbiljnost ponude zadržati i naplatiti, uključujući i nedostavu ažuriranih popratnih dokumenata sukladno čl. 263. ZJN. Time su ovršenici, prihvaćanjem sudjelovanja u postupku i dostavom ponude, prihvatili i sve rizike i odgovornosti koje proizlaze iz tako postavljenih uvjeta. Tijekom pregleda i ocjene ponuda, Naručitelj je Zajednici ponuditelja PLATANUS d.o.o. i DAROJKOVIĆ d.o.o. dostavio Zahtjev za pojašnjenje, tj. upotpunjavanje ponude (KLASA: 406-01/25-02/01, URBROJ: 2125-12-25-18, od 17.03.2025. godine) radi dokaza za kriterij za odabir ponuda. Zajednica ponuditelja nije dostavila odgovor te je ovrhovoditelj izvršio rangiranje bez bodova za kriterij za koji nisu dostavljeni dokazi. Zajednica ponuditelja PLATANUS d.o.o. i DAROJKOVIĆ d.o.o. je i bez navedenih bodova prema ocjeni ovrhovoditelja bila prvorangirana te je dana 25.03.2025.godine,ovrhovoditelj temeljem članka 263. stavak 1. ZJN, ovršenicima dostavio Zahtjev za dostavu ažuriranih popratnih dokumenata (KLASA: 406-01/25- 02/01, URBROJ: 2125-12-25-19). U zadanom roku, ali i do zaključenja Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda (KLASA:406-01/25-02/01, URBROJ:2125-12-25-24, od 8.04.2025. godine) Zajednica ponuditelja PLATANUS d.o.o. i DAROJKOVIĆ d.o.o. (ovdje ovršenik) nije dostavila ažurirane popratne dokumente. Naručitelj je dohvatom iz evidencija i registra RH utvrdio da oba člana zajednice ponuditelja imaju porezni dug te je kao zahtjev ažuriranih popratnih dokumenata posebno naglasio potrebu dokazivanja da članovi Zajednice ponuditelja nemaju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava. Suprotno navodima u ESPD obrascima ovršenici nisu dokazali kriterije za kvalitativni odabir te je ovrhovoditelj sukladno članku 263. stavku 3. ZJN 2016 ponudu odbio kao nepravilnu. Ovrhovoditelj je na temelju članka 302. ZJN 2016, dana 8.04.2025. godine, donio Odluku o odabiru (KLASA:406-01/25-02/01, URBROJ:2125-02-25-25) s rokom mirovanja od 10 dana. Sukladno članku 307. stavak 1. ZJN 2016, istekom roka mirovanja, odnosno istekom dana 18.04.2025. Odluka o odabiru postala je izvršna, a također istekao je i žalbeni rok. Prema tome ZJN izričito dopušta da javni naručitelj u dokumentaciji o nabavi traži jamstvo za ozbiljnost ponude, uključujući i njegovu naplatu u propisanim slučajevima. Ovrhovoditelj je koristio zakonsku mogućnost iz čl. 214 ZJN te je svojom dokumentacijom o nabavi odredio vrstu, sredstvo i uvjete jamstva. jamstvo za ozbiljnost ponude je instrument osiguranja koji ima za cilj zaštititi javnog naručitelja od rizika neozbiljnih i neodgovornih ponašanja ponuditelja tijekom trajanja postupka javne nabave te kao takvo ima preventivnu i zaštitnu funkciju, a ne samo naknadnu ili „popravnu“. Dakle, njegova svrha nije samo naknada štete, nego odvraćanje od neodgovornog ponašanja. Prihvaćanjem uvjeta iz dokumentacije o nabavi, ponuditelj preuzima rizik naplate jamstva u slučaju neispunjenja precizno navedenih uvjeta – bez potrebe za dodatnim dokazivanjem nastale štete od strane naručitelja. U postupku naplate jamstva ne utvrđuje se niti dokazuje šteta ili trošak kako bi se jamstvo za ozbiljnost ponude naplatilo već se u dokumentaciji o nabavi jasno definirano kada se ono aktivira. Dakle, odredbe dokumentacije o nabavi ima ključnu ulogu pri procjeni osnovanosti naplate – ako je dokumentacijom o nabavi propisano da će naručitelj jamstvo za ozbiljnost ponude zadržati i naplatiti u točno propisnim slučajevima, a od kojih je jedan nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata onda isti ima obvezu naplate ako se ispuni navedeni uvjet. Dokumentacijom o nabavi određuju se iznos jamstva, oblik, te uvjeti pod kojima će se jamstvo aktivirati, a sve sukladno ranije citiranim odredbama ZJN. Sama činjenica da ponuditelj nije ispunio obvezu koju je prihvatio predajom ponude (u konkretnom slučaju nije dostavio ažurirane popratne dokumente) dovoljna je osnova za aktivaciju jamstva, ako je to dokumentacijom o nabavi propisano. Postupak javne nabave je sam po sebi strogo formalan postupak pa ne daje mogućnosti tumačenja dokumentacije o nabavi drukčije nego je navedeno udokumentaciji o nabavi i upravo ta formalnost postupka doprinosi jednakom tretmanu svih ponuditelja koji sudjeluju u javnoj nabavi. U tom kontekstu, neispunjenje jasno propisane obveze – poput dostave ažuriranih popratnih dokumenata –ne ostavlja prostor za diskrecijsko odlučivanje naručitelja, već aktivira mehanizam naplate jamstva, sukladno unaprijed propisanim uvjetima iz dokumentacije o nabavi. Drugim riječima, neispunjenje obveza ponuditelja aktivira jamstvo za ozbiljnost ponude temeljem čl. 214. st. 1. ZJN, neovisno o tome je li naručitelj pretrpio posebnu štetu.

3.3. Dalje navodi da u svojem prijedlogu u točki II ovršenici ističu prigovor da im je jamstvo za ozbiljnost ponude trebalo biti vraćeno, a ne poslano na naplatu. Pritom se pozivaju na članak 50. stavak 1. točke 3. i 8. Ovršnog zakona, no ne navode niti jednu činjeničnu ni pravnu okolnost kojom bi potkrijepio postojanje navedenih razloga. U odnosu na točku 3., ovršenici ne navode da bi ovršna isprava bila ukinuta, poništena, preinačena, stavljena izvan snage ili da bi izgubila djelotvornost. Takvo što nisu niti tvrdili, a kamoli dokazali. U odnosu na točku 8., također se ne precizira koji to uvjet iz ovršne isprave nije ispunjen, niti upućuje na bilo kakvu dokumentaciju koja bi ukazivala na neispunjenje uvjeta određenih u zadužnici. Dokumentacijom o nabavi, Dio II – Upute za ponuditelje, točkom 4.2.1. Jamstvo za ozbiljnost ponude, Naručitelj je propisao: „Jamstvo za ozbiljnost ponude vraća se svim ponuditeljima neposredno nakon završetka postupka javne nabave. Jamstvo za ozbiljnost odabrane ponude biti će vraćeno izabranom ponuditelju nakon što izabrani ponuditelj potpiše ugovor o javnoj nabavi i dostavi jamstvo za uredno izvršenje ugovora, a najkasnije u roku od 10 dana sukladno čl. 217. Zakon o javnoj nabavi (NN 120/2016 i 114/2022).“ Člankom 217. ZJN 2016 propisano je: „Javni naručitelj obvezan je vratiti ponuditeljima jamstvo za ozbiljnost ponude u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, odnosno dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora o javnoj nabavi, a presliku jamstva obvezan je pohraniti.“. Nadalje, članak 216. ZJN propisuje da Javni naručitelj određuje trajanje jamstva za ozbiljnost ponude sukladno roku valjanosti ponude, a gospodarski subjekt može dostaviti jamstvo koje je duže od roka valjanosti ponude. Temeljem navedenog članka Naručitelj je Dokumentacijom o nabavi (Dio II – Upute za ponuditelje, točka 3.6. Rok valjanosti ponude) propisao rok valjanosti ponude od 120 dana od dana isteka roka za dostavu ponuda. Ovršenik je ponudio rok valjanosti ponude od 120 dana, a u skladu s Dokumentacijom o nabavi. Kao što je već ranije navedeno, jamstvo za ozbiljnost ponude vraća se ponuditeljima u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, odnosno dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora o javnoj nabavi. Također, Dokumentacijom o nabavi (Dio II – Upute za ponuditelje, točka 4.2.1. Jamstvo za ozbiljnost ponude) jasno je propisano da će Naručitelj jamstvo za ozbiljnost ponude zadržati i naplatiti u slučaju nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladnih navodima u članku 263. stavak 3. ZJN 2016, a što je Ovrhovoditelj i napravio. Napominjemo da ne postoji zakonska obveza da se ovršenika prethodno poziva na plaćanje prije podnošenja prijedloga za ovrhu temeljem zadužnice, već zadužnica kao vjerodostojna isprava omogućuje vjerovniku (ovrhovoditelju) da, u slučaju neispunjenja obveze, neposredno pokrene postupak prisilne naplate bez prethodne obavijesti dužniku (ovršeniku).

3.4. Navodi ovršenika da je ovrhovoditelj postupio protivno načelima savjesnosti i poštenja, zabrani zlouporabe prava, načelu jednake vrijednosti činidbi i zabrani prouzročenja štete nisu osnovani. Prije svega, ističemo da je postupanje ovrhovoditelja u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o javnoj nabavi, kao i važećom dokumentacijom o nabavi. Zadužnica kao vjerodostojna isprava, izdana sukladno važećim propisima, predstavlja valjanu pravnu osnovu za pokretanje ovršnog postupka bez prethodnog poziva dužniku na dobrovoljno plaćanje. S obzirom na to, ovrhovoditelj nije ni na koji način zloupotrijebio svoje pravo, niti je uzrokovao štetu, nego je koristio instrument osiguranja plaćanja na način koji zakon izričito omogućuje. U trenutku davanja zadužnice, ovršenici su bili svjesni njezine funkcije i rizika, a njezina aktivacija u jasno definiranom slučaju neispunjenja obveze (nedostava ažuriranih dokumenata) ne može predstavljati zlouporabu prava, već zakonitu realizaciju sredstva osiguranja. Dragovoljno izdavanje zadužnice u svrhu ozbiljnosti ponude predstavlja čin autonomne volje, a njezina aktivacija nije uvjetovana prethodnim dokazivanjem štete niti pozivanjem na plaćanje. Slijedom istaknutog vidljivo je kako je naplata zahtjeva za izravnu naplatu u cijelosti sukladno zakonu te da proizlazi iz članka 214. stavak 1. točka 1. vezano uz članak 263. ZJN.

3.5. U odnosu na prijedlog za odgodu ističe da je ovršenik je dužan u povodu prijedloga za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava dokazivati sve zakonom predviđene pretpostavke kao kada predlaže odgodu ovrhe koja se vodi pred sudom. Činjenični navodi ovoga prijedloga ne čine vjerojatnim postojanje tih pretpostavki, drugim riječima, u tom smislu nisu priloženi nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazila vjerojatnost da bi naplatom po zadužnici nastala takva šteta koja ne bi bila popravljiva. Tako, primjerice, spisu ne prileži dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi podnošenjem zadužnice na naplatu predlagatelj osiguranja bio onemogućen u nekom drugom budućem poslu ili slično. Sami navodi da im je onemogućeno poslovanje te da je dovedena u pitanje isplata plaće nisu dostatni za zaključak da im bez predložene odgode prijeti nenadoknadiva šteta. Vezano za to valja reći da je upravo nenadoknadivost štete (a ne iznos zadužnice kojeg ističe u prijedlogu) ključan element za prosudbu, što znači da se nužno mora raditi o šteti koju ne bi bilo moguće popraviti, a sadržaj predmetnog prijedloga ne opravdava zaključak o vjerojatnosti nepopravljive štete jer u tom smislu nema konkretnih tvrdnji niti su na okolnost nenadoknadivosti štete priloženi odgovarajući dokazi (navedeni stav zauzeo je I Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-2337/09). Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Slijedom navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio . Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. U prijedlogu ovršenik nije priložio dokaze niti naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova), pa ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Činjenica da li će biti dovedene u pitanje isplate plaće nisu zakonski osnov za odgodu ovrhe (Odluka Županijskog suda u Rijeci Poslovni broj: Gž Ovr- 316/2024-3 od 20.12.2024.g.), a osim toga čak niti za činjenica nije dokazana. Ovršenik se ne poziva, niti dokazuje u tijeku prvostupanjskog postupka postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. t. 1. -11., a niti okolnosti iz čl. 65. st. 1. OZ u smislu nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sprečavanja nasilja, slijedom čega pravilnom primjenom materijalnog prava sud navedeni prijedlog treba odbiti.

3.6. Zaključuje kako slijedom svega navedenog, jasno proizlazi da je ponašanje ovrhovoditelja bilo u cijelosti zakonito i utemeljeno na važećim propisima i dokumentaciji o nabavi a prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i prijedlog za odgodu ovrhe, utemeljeni su na netočnim pravnim i činjeničnim pretpostavkama, zbog čega ih valja u cijelosti odbiti kao neosnovane.

4.1. Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - u daljnjem tekstu OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.

4.2. Čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona propisuje da se na prijedlog proglašenje pljenidbe i prijednosa sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. istog.

5.1. Cijeneći sve navode i priložene dokaze sud nalazi da prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u dijelu u kojem je u ovom postupku ovlašten odlučivati, nije osnovan.

5.2. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kako oni sami navode u tekstu, je izjavljen, iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. toč. 3, 7, 8 i 9 OZ-a, ne specificirajući koji navod bi podveli pod koji žalbeni razlog. Ovršenici navode da tražbina ovrhovoditelja ne postoji, to stoga što izdane zadužnice, koje su bile jamstvo za ozbiljnost ponude u ovom slučaju ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti naplatu jer to nije njegovo automatsko pravo nego mogućnost u slučaju ako mu je uslijed nepravilne ponude ili odustajanja nastao trošak. Ponuda ovršenika je bila nepravilna radi nedostataka dokumentacije, ali postupak nije poništen jer je prihvaćena druga ponuda mada su uvjeti za poništenje nabave bili ispunjeni, te ovrhovoditelju nije nastao nikakav trošak, pogotovo ne visine koja je naplaćena. U takvim razlozima ovršenici smatraju da je sadržan onaj iz čl. 50. st.1. toč.8. OZ-a, a koji propisuje da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako nije ispunjen uvjet koji je propisan ovršnom ispravom. Ovršna isprava u ovom slučaju je zadužnica (točnije dvije, po jedna izdana od stane svakog od ovršenika) koja je odvojen pravni posao od onog u svrhu osiguranja ispunjenja obveza iz kojeg je izdana. Sama zadužnica nije opterećena uvjetom koji je propisan u istoj, pa sud žalbeni navod u smislu tog članka, a o kojem je dužan odlučiti u ovom postupku, smatra neosnovanim. Dalje, pozivajući se na to da je dokumentima koji reguliraju javnu nabavu ovrhovoditelj propisao da se neposredno nakon završetka javne nabave jamstvo za ozbiljnost ponude vraća svim ponuditeljima (osim onom čija je ponuda prihvaćena, za kojeg je propisan drugačiji rok, da je javna nabava okončana izvršnošću odluke o odabiru 10. travnja 2025. (deset dana prije podnošenje prijedloga za izravnu naplatu), jamstvo za ozbiljnost ponude prestaje vrijediti u trenutku kada je nabava okončana, a ovrhovoditelj koji se obvezao vratiti jamstva, suprotno propisanom je tražio izravnu naplatu temeljem jamstva za ozbiljnost ponude nakon proteka roka njegova važenja. Time smatra da su ispunjeni uvjeti iz već citirane toč.8., kao i iz toč.3. članka 50. st.1. OZ-a, koja propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenje o ovrsi ako je ovršna isprava poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka. Kako je već navedeno, u ovršnoj ispravi nije naveden uvjet, a ni ovi navodi ovršenika ne mijenjaju to utvrđenje suda. Isto tako, sud iz navedenog ne nalazi ni da bi ovršna isprava bila poništena, preinačena ili stavljena izvan snage, odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili bi bilo utvrđeno da je bez učinka, jer se radi o regulativi vraćanja jamstva nižerangiranim ponudama kada su te ponude ispunjavale sve formalne uvjete, a prihvaćena je ona koju je naručitelj ocijenio kao najpovoljniju, ali te odredbe same po sebi nemaju učinak da zadužnice izdane za osiguranje prestaju vrijediti. Time nije ispunjen ni žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč.3. OZ-a o kojem sud odlučuje u okviru ovog postupka, te je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim treba odbiti kao u toč.I. izreke rješenja.

6.1. Ovršenici dalje i u glavnom ističu razloge koji su obuhvaćeni promjenom čl. 52. st.1. i 3. OZ-a, a na te razloge se odnose i navodi koje u svom odgovoru na prijedlog iznosi ovrhovoditelj, koji se članak također primjenjuje temeljem čl. 210.st.2. OZ-a, propisuje da će ako je žalba izjavljena iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. toč. 7. i 9.- 11. OZ-a sud prvog stupnja dostaviti ovrhovoditelju žalbu radi očitovanja, te ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa (ovrhe) nedopuštenim.

6.2. Stoga su u tom dijelu ovršenici zaključkom upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja iste nedopuštenom.

7. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe kao i postojanje nekih od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. citiranog članka.

7.1. U odnosu na zahtjev ovršenika da se postupanje odgodi ( u ovoj situaciji -da se odredi odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava) sud također drži da je prijedlog neosnovan. Naime, da bi se takav prijedlog usvojio potrebno je da su ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe tj. da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji navedenih u st.1. toč.1-11 kao objektivna pretpostavka, kao i subjektivna pretpostavka, a to je nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršniku, koja bi se mogla spriječiti odgađanjem postupanja.

7.2. Ovršenici u dijelu prijedloga kojim traže odgodu navode da je ovrhovoditelj kao naručitelj, a nakon donošenja odluke u postupku, pošto je bez da je pozvao ovršenike na plaćanje iznosa za koje smatra da mu pripadaju, podnio zadužnice na naplatu iako to nije bila njegova zakonom propisana obveza i to nakon isteka roka na koji su dane, nakon isteka roka u kojem se obvezao vratiti ih i bez pravne osnove. Ovršenici su pravne osobe koje se bave prijevozom putnika, a taj prijevoz je najaktivniji za vrijeme turističke sezone. Podnošenjem prijedloga za izravnu naplatu ovrhovoditelj je istima onemogućio redovno poslovanje i doveo u pitanje nastavak poslovanja općenito. Naime ovršenici zajedno zapošljavaju preko 290 zaposlenika, te je zapljenom sredstava dovedena u pitanje isplata plaća, sudbina radnih mjesta, mogućnost ispunjenja preuzetih obveza od strane ovršenika i nastavak njihovog poslovanja. Ističu da su zaplijenjena sredstva nužna za poslovanje ovršenika.

7.3. Točno navodi ovrhovoditelj kada kaže da se ovršenici ne pozivaju na konkretnu pravnu radnju (a iste su taksativno navedene u čl. 65. st.1. OZa) koju je poduzeo kao zadovoljenje uvjeta. Isti ponovno navodi iste argumente kao u prigovoru, pa kao da prepušta sudu da pronađe pod koji bi se uvjet to moglo podvesti, jer je po stavu ovršenika drugi uvjet za odgodu zadovoljen i svakako bi je trebalo odrediti ako bi ga se upućivalo u parnicu, ali primarno smatra da treba udovoljiti prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što zbog razloga izdavanja zadužnica i odluka ovrhovoditelja u postupku javne nabave, što radi visine tražbine i utjecaja koji naplata ima na njihovo poslovanje. Formalno, zadovoljen je uvjet iz čl. 65. st.1.toč.5. OZ-a iako se na nju ovršenici ne pozivaju. Međutim zakon zahtjeva vjerojatnost nastanka štete određenog karaktera – nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Tu ovršenici ne nude nikakve dokaze da bi šteta imala potreban karakter, a to bi se dogodilo u slučaju da su vjerojatnim učinili da zaplijenjeni iznos neće moći vratiti od ovrhovoditelja u slučaju da se ispostavi da nije bio ovlašten na podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu. Naime, u ovakvim slučajevima odgoda predstavlja isključivo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelju, a ne odgodu blokade. Sredstva su blokirana i takva ostaju i u slučaju kada se odredi odgoda prijenosa, ovršenici s njima ne mogu raspolagati do okončanja parnice. Time sve ono što oni navode kao nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu institut odgode prijenosa sredstava (koji je jedini koji je na raspolaganju ovršenicima u postupcima izravne naplate) ne bi pomogao u otklanjaju tih posljedica (ne štete) od njih. U ovakvim predmetima nenadoknadiva šteta se ne procjenjuje po učinku na ovršenika, već po prilikama ovrhovoditelja, koji je ovdje jedinica lokalne samouprave, odnosno hoće li se u slučaju protuovrhe sredstva moći naplatiti natrag.

7.4. . Slijedom obrazloženog je odlučeno kao u toč.II izreke rješenja.

8. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) u vezi sa čl. 14.OZ-a. Ovrhovoditelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), i to za sastav odgovora na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 250 bodova (Tbr.12/10), što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25 %, što ukupno iznosi 625,00 EUR, dok je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom da mu se naknadi preostali iznos zatražen po Tbr.7/1 u iznosu od 11.595,00 EUR, te iznos od 1.000,00 EUR za sastav odgovora na prijedlog za odgodu ovrhe jer takav trošak nije predviđen Tarifom, a i cijeli odgovor ovrhovoditelja je bio u jednom podnesku. Ovrhovoditelju nije priznat trošak pristojbe jer nije ni obveznik iste.

U Dubrovniku, 26. svibnja 2025.g.

Sutkinja:

Ana Poljanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč.I., II. i III rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv zaključka pravni lijek nije dopušten.

DNA:

- ovrhovoditelj po punomoćnici

- ovršenici po punomoćnici