Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-889/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja ŽHA, državljanina Nepala, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/564, URBROJ:511-01-212-25-11 od 21. veljače 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 (petsto) EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 125,00 (stodvadesetpet) EUR-a, kao i putni trošak u iznosu od 16,12 EUR- a u iznosu od 16,12 (šesnaesteuradvanaestcenti) EUR-a dakle sveukupno iznos od 641,12 (šestočetrdesetjedaneurodvanaestcenti) EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/564, URBROJ:511-01-212-25-11 od 21. veljače 2025. odbačen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određen transfer na Maltu u roku od šest mjeseci od odluke Malte o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti ove odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da ima informacije da su uvjeti prihvata tražitelja međunarodne zaštite na Malti nehumani, te smatra da bi bio izložen nehumanom postupanju, što predstavlja kršenje članka 3. i 4. Povelje EU o temeljnim pravima. Navodi da je Malta već ranije bila kritizirana zbog prenapučenosti prihvatnih centara i loših uvjeta smještaja i ograničenog pristupa. S druge strane smatra da Hrvatska može preuzeti odgovornost za njegov zahtjev temeljem diskrecione odluke.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tuženika u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 21. veljače 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbačen te je određen transfer na Maltu u roku od šest mjeseci od odluke Malte o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti ove odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom, s obrazloženjem da je prilikom podnošenja zahtjeva tužitelj izjavio da je na Maltu došao s ishođenom radnom dozvolom, koja mu je omogućila ulazak na teritorij Europskog gospodarskog prostora i rad na Malti do studenog 2023. Nadalje, tuženik se pozvao na članak 3. stavak 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj državi članici podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na temelju koje odredbe je od Malte zatraženo da preuzme odgovornost za ispitivanje zahtjeva na temelju članka 12. stavka 4. navedene Uredbe. Malta je odlukom od 17. veljače 2025. prihvatila odgovornost, pa je na temelju članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) i članka 29. stavak 1. Dublinske uredbe riješeno kao u izreci.
8. Odredbom članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva.
9. Odredbom članka 3. stavka 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj državi članici podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (u daljnjem tekstu Uredbe) propisano je da države članice razmatraju svaki zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji podnese zahtjev na državnom području bilo koje države članice, uključujući granicu ili područje tranzita. Zahtjev razmatra samo jedna država članica i to ona koja je prema kriterijima iz poglavlja III. navedena kao odgovorna.
10. Sukladno odredbi članka 12. stavka 4. Uredbe kada podnositelj zahtjeva posjeduje samo jedan ili više dokumenata o boravku kojima je važenje isteklo prije manje od dviju godina ili jednu ili više viza kojima je važenje isteklo prije manje od šest mjeseci i koji su mu stvarno omogućili ulazak na državno područje države članice, za vrijeme koje podnositelj zahtjeva ne napušta državno područje država članica, primjenjuju se stavci 1., 2. i 3.
11. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Uredbe iznimno od članka 3. stavka 1. svaka država članica može odlučiti da razmotri zahtjev za međunarodnu zaštitu koji u njoj podnese državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i onda kada takvo razmatranje nije njezina odgovornost na temelju kriterija iz ove Uredbe.
12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju postoji odgovornost Malte kao druge države članice Europskoga gospodarskog prostora sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 43. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Iz navedenog razloga, tuženik je imao osnove postupiti prema članku 29. stavku 1. Dublinske uredbe, te tužitelj prigovorima iznesenima u tužbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja.
13. Nadalje, primjena članka 17. Uredbe nije obvezujuća, pa je tuženik prilikom utvrđivanja odgovornosti za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja poštivao primjenu hijerarhije kriterija propisane u Glavi III. Uredbe, te je stupnjevitom primjenom kriterija utvrdilo odgovornost Malte. Također je primjena navedene odredbe propisana kao iznimka, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje iznimnih okolnosti
14. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
16. Stoga je opunomoćenici tužitelja, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. i 3. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a i putni trošak u iznosu od 16,21 EUR-a (Tbr. 49) priznat trošak u ukupnom iznosu od 641,21 EUR-a.
U Zagrebu, 26. svibnja 2025.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
