REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-12/2024-62

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

[adresa], PG

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri“ j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika TG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu „Labura“ u Šibeniku, radi isplate i naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja sa zamjenikom punomoćnika Markom Petkovićem, odvjetnikom u Šibeniku i tuženika s punomoćnicom, na ročištu za objavu presude održanom 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu preostalom nakon djelomične pravomoćnosti presude ovog suda br. 24 P-138/16 od 1. lipnja 2021. ranije donesene u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

„1. Tuženik TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta " [obrt]", iznos od 150,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 12. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta " [obrt]", iznos od 92,91 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Tuženik TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta " [obrt]", iznos od 1.100,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 580,65 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu, i to glede razlike od ukupno obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 580,65 EUR do ukupno potraživanog iznosa od 1.327,20 EUR (tj. u iznosu od 746,55 EUR uvećano za „trošak podneska od 27.07.2020.“ u neoznačenom iznosu).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. prosinca 2016. tvrdi da je s tuženikom za razdoblje 5. - 12. srpnja 2016. sklopio ugovor o najmu plovila na ime čega da mu je tuženik bio dužan isplatiti iznos od 600,00 EUR, međutim, koji iznos da je tuženik propustio podmiriti, a osim toga, da je tuženik u razdoblju 13. - 24. srpnja 2016. nastavio koristiti brod bez ugovora te mu iz tog osnova ostao dužan iznos od 100,00 EUR po danu tj. 1.100,00 EUR ukupno. Osim toga, da su na brodu nastala oštećenja za čiju sanaciju da su utrošeni iznosi od 226,25 tadašnjih kuna (za popravak sajle) i 700,00 tadašnjih kuna (za popravak broda). Stoga je, slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, ustao zahtjevom tražeći da se tuženiku naloži da mu isplati ukupne iznose od 1.700,00 EUR i 926,25 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate. Tužitelj je ujedno u podnesku od 19. travnja 2018., a prije dostave tužbe tuženiku, naveo da je u razdoblju 1. srpnja 2015. - 31. kolovoza 2017. bio vlasnik obrta za pružanje usluga u turizmu „Suzya“ registriranog za iznajmljivanje plovila u turističke svrhe, a u svrhu obavljanja koje djelatnosti da je koristio plovilo - gumenjak Maestral RIS H80F, te iznajmljivanjem kojeg plovila da je tijekom 2016. ostvario ukupne primitke u visini od 13.200,00 kuna. Osim toga, naveo je da je s tuženikom 5. srpnja 2016. sklopio ugovor o najmu navedenog plovila za razdoblje 5. - 12. srpnja 2016. za iznos najma u visini od 600,00 EUR, međutim, da je tuženik koristeći navedeno plovilo oštetio pozicijsko noćno svjetlo i tubus gumenjaka zbog čega da isto nije bilo u plovnom stanju, te u svezi s čim da je navedeno plovilo bio prisiljen odmah dati na popravak kod servisera „Gumi centar Pirovac“, a kod kojeg da se plovilo nalazilo u razdoblju 13. - 24. srpnja 2016. te uslijed čega da ga nije mogao iznajmljivati unatoč postojanju rezervacija i zbog toga pretrpio štetu u vidu izmakle koristi u ukupnoj visini od 1.100,00 EUR, te u svezi popravka kojih oštećenja da je serviseru platio iznos od 779,00 tadašnjih kuna. Stoga je konačno ustao zahtjevom kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznose kako slijedi:

- kunsku protuvrijednost iznosa od 600,00 EUR (na ime najma plovila u razdoblju 5. - 12. srpnja 2016.) uvećano za zakonske zatezne kamate počev od 12. srpnja 2016. do isplate,

- 700,00 kuna (na ime popravka tubusa plovila) uvećano za zakonske zatezne kamate počev od 24. srpnja 2016. do isplate,

- kunsku protuvrijednost iznosa od 1.100,00 EUR (na ime naknade štete iz osnova izmakle koristi) uvećano za zakonske zatezne kamate počev od 25. srpnja 2016. do isplate i

- 79,00 kuna (na ime popravka pozicijskog noćnog svjetla) uvećano za zakonske zatezne kamate počev od 2. kolovoza 2016. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava postojanje ugovora o najmu plovila, međutim, kako da mu tužitelj nije izdao odgovarajući račun, to da nije niti mogao podmiriti trošak najma predmetnog plovila; da mu je tužitelj odbio podmiriti trošak popravka sajle gasa koja da se pokvarila tijekom vremena najma (koji trošak je tužitelj osporavao); da mu tužitelj tijekom preuzimanja plovila nije istaknuo kakve prigovore, osim glede navigacijskog svjetla. Ujedno je naveo da priznaje svoju obvezu iz osnova najma plovila u visini od 600,00 EUR, a koji iznos da valja umanjiti za trošak popravka sajle gasa (u visini od 1.100,00 kuna), kao i trošak pozicijskog noćnog svjetla, dok da ostala potraživanja tužitelja osporava. Slijedom navedenog, predložio je da se zahtjev tužitelja u osporavanom dijelu odbije kao neosnovan.

3. Presudom ovog suda br. 24 P-138/16 od 1. lipnja 2021. ranije donesenom u ovoj pravnoj stvari u cijelosti je bio prihvaćen postavljeni zahtjev tužitelja, međutim, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv iste, a odlukom drugostupanjskog suda (presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. 34 Gž-2475/2021-2 od 29. lipnja 2022.), rečena prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iz osnova najma plovila u visini iznad kunske protuvrijednosti iznosa od 450,00 EUR tj. u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 150,00 EUR, zatim, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iz osnova popravka tubusa plovila u visini od 700,00 kuna te u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade štete iz osnova izmakle koristi u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 1.100,00 EUR, te predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, dok je u ostalom dijelu ta presuda potvrđena (u dijelu kojim je odlučeno o dijelu zahtjevu tužitelja za isplatu iz osnova najma plovila u visini od 450,00 EUR, te u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 79,00 kuna na ime troška popravka pozicijskog noćnog svjetla).

4. Stranke su u nastavku postupka ustrajale u navodima isticanima tijekom ranije provedenog postupka, s tim da je tužitelj u podnesku od 10. siječnja 2025. dio zahtjeva koji nije obuhvaćen pravomoćnošću presude ranije donesene u ovoj pravnoj stvari konačno stavio u sadržaju koji je predmet odlučivanja ovom presudom.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem nedatiranog Ugovora o najmu plovila za razdoblje 5. - 12. srpnja 2016., „pisma namjere“ od 18. srpnja 2016., računa „Gumi centar Pirovac“ od 23. srpnja 2016., računa „WASI“ od 1. kolovoza 2016., ponude „WASI“ od 1. kolovoza 2016., prijedloga od 2. kolovoza 2016., pisma tužitelja upućenog tuženiku od 10. listopada 2016., poreznog rješenja od 10. svibnja 2017., izvatka iz obrtnog registra od 19. travnja 2018., zapisnika s očevida od 13. srpnja 2020., dopisa Lučke kapetanije Šibenik od 22. srpnja 2020. s prilogom (izvatkom iz Upisnika brodova od 22. srpnja 2020.), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za brodogradnju „Mariner Brod-Ing Betina“ d.o.o. od 22. listopada 2020. i usmene dopune istih dane na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. ožujka 2025., fotografija lica mjesta dostavljenih u spis predmeta od strane tužitelja, pisane izjave PGA ovjerovljene 21. prosinca 2022., iskaza stranaka, te iskaza svjedoka KG, ĆG, FG, MG i AG, dok su odbijeni prijedlozi tuženika za izvođenje dokaza pribavom spisa PU Šibensko-kninske br. 511-13-7-147-PU-93/16, pribavom potvrde o certifikatu fiskalne blagajne obrta tužitelja i pribavom porezne prijave prometa obrta tužitelja za 2015., 2016. i 2017., zatim, za provođenjem grafološkog vještačenja vlastoručnog potpisa stavljenog na Ugovoru o najmu plovila na mjestu najmoprimca, te dopunskim saslušanjem svjedoka FG, a sve kraj ocjene ovog suda da se rečeni dokazni prijedlozi ukazuju irelevantnima za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja, odnosno suvišnima kraj ocjene ovog suda o dovoljnoj raspravljenosti stanja stvari na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev u dijelu preostalom nakon djelomične pravomoćnosti presude ovog suda br. 24 P-138/16 od 1. lipnja 2021. ranije donesene u ovoj pravnoj stvari nije osnovan.

7. Predmet odlučivanja ovom presudom jest zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži ispunjenje Ugovora o najmu brodice isplatom preostalog dijela ugovorene najamnine u visini od 150,00 EUR, zatim, zahtjev kojim na ime naknade štete iz osnova oštećenja plovila potražuje iznos od 92,91 EUR, te zahtjev kojim na ime naknade štete iz osnova izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog plovila u razdoblju 13. - 24. srpnja 2016. potražuje iznos od 1.100,00 EUR (11 dana x 100,00 EUR).

8. U postupku nije sporno da je tužitelj bio vlasnik obrta „ [obrt]“ za pružanje usluga u turizmu od 2. srpnja 2015. do odjave 31. kolovoza 2017., zatim, da je kao vlasnik rečenog obrta s tuženikom sklopio Ugovor o najmu plovila (gumene brodice koju je 2001. proizveo A. D. Plastik, model Maestral 80F, registarske oznake i broja ŠB 1320) za razdoblje 5. - 12. srpnja 2016. te za iznos najamnine od 600,00 EUR i da tuženik nakon vraćanja plovila tužitelju po isteku najma nije platio ugovorenu najamninu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 600,00 EUR, a dio kojeg potraživanja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 450,00 EUR je pravomoćno dosuđen tužitelju odlukom ranije donesenom u ovoj pravnoj stvari, dok glede preostalog dijela rečenog iznosa u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150,00 EUR tuženik drži da je za vrijeme najma predmetnog plovila nabavio i ugradio sajlu gasa vanbrodskog motora koja da je puknula tijekom razdoblja najma, slijedom čega da se iznos najamnine treba umanjiti za taj izdatak koji da upravo iznosi 150,00 EUR, dok je, pak, sporna odgovornost tuženika za običnu štetu koja bi tužitelju bila prouzročena popravkom tubusa predmetne gumene brodice u visini od 92,91 EUR i izmakle koristi u visini od 1.100,00 EUR, ovo potonje zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog plovila 11 dana tijekom kojih se to plovilo nalazilo na popravku zbog oštećenja koja bi nastala za vrijeme najma tog plovila tuženiku.

9. Sud je, prihvaćajući iskaz svjedoka IG vjerodostojnim i objektivnim, a koji je naveo da je od strane agencije bio upućen na intervenciju na predmetnom plovilu koje se nalazilo na vezu u Splitu, a na kojem plovilu da je izvršio zamjenu odgovarajuće sajle koju da je zatekao puknutom, te na ime izvršenja koje usluge da mu je u gotovini podmirena naknada u visini od „tisuću i nešto ili dvije tisuća kuna“, utvrđenja da je tuženik podmirio trošak nabavke i izmjene odgovarajuće sajle na predmetnom plovilu u visini koja je svakako iznosila 150,00 EUR (1.130,18 kuna), a koji popravak nije trpio odgađanje budući da se u suprotnom predmetno plovilo ne bi moglo pokretati, pa kako je u smislu odredbe članka 553. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 81/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) dužnost najmodavca predati i održavati stvar u stanju podobom za ugovorenu uporabu (članak 553. stavak 1. ZOO-a) i o svom trošku pravodobno izvršiti popravak stvari (članak 554. stavak 1. ZOO), odnosno naknaditi najmoprimcu troškove popravka koje je izvršio, bilo stoga što nisu trpjeli odgađanje ili ih najmodavac, obaviješten o njima, nije izvršio u primjerenom roku (članak 554. stavak 2. ZOO), u svezi s čim se ističe da se u konkretnom slučaju nije radilo o trošku sitnog popravka ili trošku redovite uporabe stvari koji u smislu članka 554. stavak 3. ZOO pada na teret najmoprimca, te kako najmoprimac u smislu odredbi članka 554. stavak 2. ZOO ima pravo zahtijevati sniženje najamnine za slučaj podmirenja troškova popravka stvari koje nije trpjelo odgađanje, to tuženik u ovom postupku utemeljeno zahtijeva sniženje ugovorene najamnine upravo za iznos od 150,00 EUR, a koliko je najmanje iznosio trošak predmetnog popravka plovila (kako to uostalom približno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka brodograđevne struke angažiranog u ovom postupku, a koji je trošak nabave i ugradnje sajle za upravljanje motorom procijenio u visini od 1.026,25 kuna tj. 136,21 EUR), to je zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu najamnine u daljnjem iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 12. srpnja 2025. do isplate valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I/1. izreke, a u svezi s kojom odlukom valja navesti da okolnost što je u odnosno vrijeme tužitelj pribavio ponudu za nabavku sajle vrijednosti 226,25 kuna nije od utjecaja na visinu utvrđenog troška tuženika iz osnova nabavka i ugradnje sajle, a to sve polazeći od činjenice da je u konkretnom slučaju bila riječ o izvanrednoj intervenciji i pristupanju servisera na lice mjesta, a što svakako poskupljuje rečeni trošak.

10. Nadalje, među strankama nije sporno da je predmetno plovilo dano u najam u ispravnom stanju, pa tako i glede spornog tubusa, međutim, sporno je da li je do oštećenja tubusa došlo tijekom razdoblja najma plovila (5. - 12. srpnja 2016.).

11. Ocjenom u postupku provedenih personalnih dokaza te nalaza i mišljenja vještaka brodograđevne struke iz kojih proizlazi kako slijedi:

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je tuženik po isteku vremena najma plovila predmetni gumenjak dovezao na Jadriju gdje da se i on ukrcao u isti, te potom zajedno otplovili do benzinske crpke u [adresa]; da je nakon davanja iskaza u policiji u svezi konflikta s tuženikom zajedno s ocem otišao do predmetnog plovila i uočio da je jedan tubus probušen i napunjen morem, a gumenjak nagnut, u svezi s čim da je rukom opipao oštećenje preko kojeg da je more prodiralo u tubus gumenjaka, s tim da je on tijekom plovidbe od Jadrije do [adresa] već bio uočio da je plovilo nagnuto na jednu stranu, međutim, da je smatrao da je plovilo u nagnutom položaju zbog odloženih tuženikovih stvari, zbog čega da tuženiku nije niti isticao prigovore koji bi se ticali nagnutosti plovila,

- da je tuženik naveo da se nakon zamjene sajle na predmetnom plovilu u Splitu bez problema odvezao do Jadrije gdje da se u isto ukrcao tužitelj s kojim da je nastavio plovidbu do [adresa], te tijekom čega da mu tužitelj nije isticao kakve prigovore koji bi se ticali tubusa plovila, s tim da za slučaj postojanja oštećenja na tubusu predmetnog gumenjaka u to vrijeme plovidba predmetnim plovilom s dva putnika iz Jadrije do [adresa] ne bi bila moguća,

- da je svjedokinja KG navela da ju je tužitelj nazvao i kazao da se brod mora vaditi van zbog štete, ne navodeći pritom tko bi prouzročio štetu na istom i u kojim okolnostima,

- da je svjedok ĆG, otac tužitelja, naveo je da su tužitelj i on nakon povratka iz policije, a hodajući prema predmetnom plovilu vezanom na gradskoj obali u blizini benzinske crpke, uočili da je predmetno plovilo nagnuto, a nakon čega da je tužitelj odvezao brod na vez u Jadriji,

- da je svjedok FG naveo da je zadnji dan najma njegovog broda za potrebe kojeg je iznajmljeno predmetno plovilo došao do marine u Splitu (gdje da je otklanjan kvar na predmetnom plovilu) te potom on svojim brodom i tuženik s predmetnim plovilom zajedno izašli iz marine u Splitu i zatim cca 22 milje glisirali do mjesta gdje da se desno skreće za Trogir (gdje da je on išao), dok da je tuženik nastavio plovidbu prema [adresa],

- da je svjedok MG naveo da s obzirom na uočeno oštećenje na predmetnom plovilu isto nije bilo u plovnom stanju budući da se s oštećenim tubusom predmetnog plovila nije moglo ploviti jer je puštao zrak,

- da je svjedok AG naveo da je na predmetnom plovilu bio rasparan desni tubus, kao i da se radilo o većem oštećenju,

- da je svjedok IG naveo da je predmetno plovilo prilikom intervencije na istom u marini u Splitu bilo mekano na jednoj strani zbog starosti, dok da bi se isti potopio da je bio izdušen, sve zbog prodora mora u tubus, te se takvim plovilom ne bi moglo upravljati,

- vještak Hrvoje Marinčić, dipl. ing. brodogradnje iz tvrtke „Mariner Brod- Ing Betina“ d.o.o. je naveo da se tubus predmetnog gumenjaka sastojao od više komora tako da je bilo moguće upravljati istim za slučaj oštećenja jedne komore (koja se u tom slučaju brzo isprazni od zraka) uz značajne rizike zbog nestabilnosti plovila (zbog čega da bi bilo nužno ploviti manjom brzinom), ali isključivo do prvog sigurnog mjesta; da osobno ne bi sudjelovao u plovidbi plovilom u stanju oštećenog tubusa, natočenog rezervoara i dvoje putnika,

ovaj sud je zaključka da po tužitelju tijekom postupka nije dokazano da bi do oštećenja komore tubusa na predmetnom plovilu došlo uslijed protupravne uporabe predmetnog plovila ili uporabe kojoj to plovilo nije namijenjeno tijekom najma istog u razdoblju 5. - 12. srpnja 2016., a to stoga jer bi navedeno veće oštećenje tubusa sasvim sigurno bilo uočljivo tužitelju tijekom plovidbe predmetnog plovila iz Jadrije do [adresa] 12. srpnja 2016. budući da bi isto značajno ometalo stabilnost plovila i sigurnost upravljanja istim, ovo posebno kraj činjenice što je predmetno plovilo prethodno do Jadrije dovezeno iz Splita udaljenog cca 50 nautičkih milja, te koje plovilo je tijekom plovidbe od Splita do Trogira udaljenog cca 22 nautičke milje glisiralo nedaleko od broda u vlasništvu svjedoka FG (a što ne bi bilo moguće u okolnostima konkretnog oštećenja komore tubusa predmetnog plovila), međutim, na koje oštećenje tubusa tužitelj nije niti posumnjao tijekom plovidbe predmetnim plovilom od Jadrije do [adresa] ili tuženiku komentirao kakve teškoće u upravljanju plovilom i samom plovidbom, pa je kraj navedenog stanja stvari zahtjev tužitelja za naknadu obične štete prouzročene mu popravkom tubusa predmetnog gumenjaka u visini od 92,91 EUR i izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog plovila u razdoblju 13. - 24. srpnja 2016. tj. u razdoblju tijekom kojeg se predmetno plovilo nalazilo kod servisera radi saniranja oštećenja na tubusu u visini od 1.100,00 EUR valjalo odbiti kao neosnovane i presuditi kao pod točkama I./2. i I./3. izreke, pri čemu se u svezi s tim odlukama ističe i da je do oštećenja tubusa na predmetnom plovilu moglo doći nakon preuzimanja istog od strane tužitelja, primjerice, na vezu gradske obale u [adresa] ili tijekom upravljanja istim od [adresa] do Jadrije.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

12.1. Uvodno valja navesti da sud uspjeh stranaka utvrđuje u visini od 75% (uspjeh tuženika) i 25% (uspjeh tužitelja), ovo sve kraj činjenice jer je tužitelj od ukupno potraživanih 1.803,40 EUR uspio s dijelom zahtjeva u visini od 460,49 EUR, slijedom čega će tuženiku biti obistinjeno 50% od ukupno mu prouzročenih opravdanih troškova ovom parnicom.

12.2. Tuženik je u troškovniku stavljenom usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. travnja 2021. stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetnicima u ovom postupku, i to za sastav odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima od 16.10.2018., 21.11.2018., 30.05.2019., 24.09.2019., 15.12.2020., 25.02.2021. i 01.04.2021. u visini od po 1.250,00 kuna tj. 165,90 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96. i 91/04., odnosno „Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.-ispravak i 107/15., dalje: Tarifa), te za „trošak podneska od 27.07.2020.“.

12.3. Sud je kao opravdane troškove tuženika prouzročene mu zastupanjem po odvjetnicima u ovom postupku, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u visini od 1.803,40 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav odgovora na tužbu u potraživanoj visini od 165,90 EUR (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 16.10.2018., 21.11.2018., 30.05.2019., 24.09.2019. i 01.04.2021. u potraživanoj visini od po 165,90 EUR za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te zastupanje na ročištima od 15.12.2020. i 25.02.2021. u visini od po 82,95 EUR (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) tj. sveukupno 1.161,30 EUR.

12.4. Nasuprot tome, kako zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška stavljen u sadržaju kako slijedi: „trošak podneska od 27.07.2020.“ nije stavljen na način propisan člankom 164. stavak 2. ZPP tj. određenim navođenjem visine zahtjeva u svezi sastava podneska čija se nadoknada potražuje, to zahtjevu tuženika za nadoknadu parničnog troška u rečenom dijelu nije bilo moguće udovoljiti.

12.5. Nadalje, kako su zahtjevi tuženika za nadoknadu parničnog troška od 28. svibnja 2021. i 15. travnja 2025. stavljeni zakašnjelo (nakon završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima - 1. travnja 2021. i 10. travnja 2025.) tj. protivno odredbi članka 164. stavak 3. ZPP, to sud navedene zahtjeve tuženika nije ni uzeo u obzir.

12.6. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju naložiti da tuženiku nadoknadi opravdane troškove prouzročene mu ovom parnicom, a razmjerno uspjehu postignutom u postupku, u ukupnom iznosu od 580,65 EUR, dok je zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 746,55 EUR uvećano za „trošak podneska od 27.07.2020.“ u neoznačenom iznosu) valjalo odbiti i o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 26. svibnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima