Poslovni broj: Pn-869/2022-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Aniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženika ALLIANZ OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupano po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Anić i partneri odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenica punomoćnika tuženika, dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženici 1. Allianz osiguranje d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, 2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, dužni su tužitelju LŠ iz [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti:

-iznos od 13.640,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi prvotuženiku ALLIANZ OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženiku ALLIANZ OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 Eura sa zakonskim zateznim kamatama sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 95,68 Eura sa zakonskim zateznim kamatama sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 21. listopada 2018. došlo do izlijetanja vlaka 783 između kolodvora Dugo Selo i Vrbovec, zbog tračnice ostavljene preko kolosijeka tijekom radova na istovaru tračnica, uslijed čega je tužitelj kao strojovođa zadobio ozljede te je pretrpio jak strah i neugodnosti. Tužitelj navodi da je zbog štetnog događaja pretrpio štetu u iznosu od 1.350,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, iznos od 16.785,00 kn na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, troškove liječenja u iznosu od 2.500,00 kn, gubitak u zaradi u iznosu od 3.138, 46 kn. Tužitelj ističe da je prvotuženik 30. prosinca 2019. isplatio iznos od 8.000,00 kn i iznos od 20.438,46 kn dana 24. travnja 2021. Tužbom tužitelj potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 13.640,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Prvotuženik je podnio odgovor na tužbu u kojemu u bitnom navodi da ne spori činjenicu da se dana 21. listopada 2018., dogodio predmetni štetni događaj, kao niti da je poslodavac tužitelja na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja imovine broj 1480-172921106, ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, preko nesporno plaćenog iznosa. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na troškove liječenja, prvotuženik ističe prigovor zastare, te opreza radi predlaže da se vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja očituje da li su predmetni troškovi opravdani. Prvotuženik ističe prigovor zastare i u odnosu na imovinsku štetu na ime izgubljene zarade.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu čini nespornom da se dana 21. listopada 2018. dogodio štetni događaj, odnosno izlijetanje vlaka 783 između kolodvora Dugo Selo i Vrbovec u kojem je lakše ozlijeđen tužitelj kao strojovođa. Također je nesporna činjenica da je poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja s drugotuženikom te samim time nije sporna niti pasivna legitimacija drugotuženika. Drugotuženik prvenstveno ističe prigovor zastare, budući da je od štetnog događaja, odnosno završetka liječenja prošlo više od tri godine. Drugotuženik u cijelosti osporava kako ukupnu visinu tužbenog zahtjeva, tako i osnovanost zahtjeva tužitelja po pojedinim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Iz medicinske dokumentacije je razvidno kako je tužitelj, zadobio lake ozlijede te kako se nakon kratkotrajnog liječenja oporavio od istih. Nadalje, u nalazima stoji kako se tužitelj liječio kod kiropraktičara, dok za potrebu liječenja kod istoga nije dostavljen niti jedan dokaz, što je dakle proizvoljno i ne može se dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Drugotuženik ponavlja kako je iz medicinskog nalaza KBC Zagreb, Klinike za psihijatriju od 20.02.2019., razvidno da je stanje tužitelja nakon liječenja od ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju stabilizirano, kako je ponovno krenuo na posao, kako ne osjeća više strah te nema problema sa spavanjem te je iz istoga razvidno kako tužitelj nema daljnjih tegoba. Tužitelj uz tužbu također dostavlja račun izdan od strane POLIKLINIKA AVIVA od dana 06. studenog 2018. te račun izdan od strane TAKAHASHI d.o.o. od dana 23. studenog 2018. U vezi s navedenim, drugotuženik osporava troškove liječenja, obzirom se radi o troškovima koji nisu bili inicirani medicinskom dokumentacijom u redovnom tijeku liječenja. Osim toga tužitelj je naknadu troškova liječenja mogao ostvariti na teret HZZO-a, dok je u suprotnom dužan dokazati zbog čega to nije učinio. Drugotuženik ujedno navodi kako je po navedenoj polici, a vezano za predmetni štetni događaj, prvotuženiku isplatio iznos od ukupno 14.219,23 kn, i to 4.000,00 kn dana 24. siječnja 2020. i 10.219,23 kn dana 28. travnja 2020., a što predstavlja polovinu ukupnog iznosa kojeg je prvotuženik isplatio tužitelju, odnosno 50% od navedenog iznosa.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: potvrdu Policijske postaje Vrbovec (list 5 spisa), izvješće instruktora vuče (list 6-7 spisa), nalog za isplatu (list 8 spisa), medicinska dokumentacija (list 9-24, 114-133 spisa), račune (list 25-27 spisa), dopis HŽ Putnički prijevoz d.o.o. (list 28 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 63- 64 spisa), policu osiguranja imovine (list 68-69 spisa), proveo je vještačenje po vještaku medicinske struke Jošku Filipušiću (list 93-94. 138-139 spisa).

5. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost liječenja, primanja tuđe pomoći i njege te na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja. Naime valja navesti da u ovoj pravnoj stvari nije bila sporna dinamika nastanka štetnog događaja i činjenica da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali članovi njegovog kućanstva. U odnosu na tijek liječenja, sud je izveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju te provođenjem vještačenja po vještaku medicinske struke, slijedom čega saslušanje tužitelja nije bilo nužno radi utvrđenja činjenica koje su u predmetnoj pravnoj stvari sporne.

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, već je isključivo sporna visina tražbine i da li je tražbina zastarjela te opravdanost troškova privatnog liječenja.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Joška Filipušića da je tužitelj u štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: natučenje slabinskog dijela kralješnice i natučenje desnog kuka, da je kirurško liječenje trajalo je do 26. travnja 2019., da se na listovima 25 do 28. spisa nalaze se računi za medicinske usluge koje je tužitelj mogao obaviti i o trošku HZZO-a. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 6 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 2 mjeseca bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. (psihijatrijsko liječenje trajalo je oko 4 mjeseca). Kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno ukoliko prihvatimo da je iskliznuće diskova na dva nivoa slabinske kralješnice posljedica većim dijelom predmetne traume, a manjim postojećih degenerativnih promjena. Da bi ovo mogli sa sigurnošću tvrditi potreban nam je uvid u zdravstveni karton tužitelja. Ukoliko ranije nije imao nikakvih tegoba sa slabinskom kralješnicom onda se može prihvatiti gore navedena procjena. Ukoliko je pak i prije stradavanja u predmetnom štetnom događaju imao slične probleme onda je procijenjeni postotak SŽA isključiva posljedica degenerativnih promjena a ne traume. Šteta što nitko od ordinarijusa koji su liječili tužitelja nije preporučio EMG obradu za što je postojala apsolutna indikacija a što bi nam danas bitno rasvijetlilo čitavu situaciju. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 1 sat dnevno kroz 30 dana u akutnoj fazi ozljeđivanja, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje nije zaostalo. Nakon što je na ročištu za glavnu raspravu vještaku dan na uvid zdravstveni karton tužitelja vještak je naveo da su sve tegobe tužitelja posljedica ranijih degenerativnih promjena, a ne predmetnog štetnog događaja, pa ozljeda nije dovela do pogoršanja postojećeg funkcionalnog statusa slabinske kralježnice pa ni do smanjenja životne aktivnosti, a ostale kvalifikatorne okolnosti ostaju nepromijenjene.

9. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da stranke nisu imale pitanja niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka koji je iznesen na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. travnja 2025.

10. Odredbom iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

11. Uvidom u račun na listu 25 spisa, sud je utvrdio da ga je tužitelju izdala poliklinika Aviva za MR LS ( lumbalna – donji dio kralježnice) dana 6. listopada 2018., sa datumom dospijeća 4. studenog 2018. na iznos od 1.200,00 kn. Uvidom u račun na listu 26 spisa, sud je utvrdio da je račun tužitelju izdao Kiropraktika TAKAHASHI d.o.o. dana 23. studenog 2018., sa datumom dospijeća 23. studenog 2018 za inicijalni pregled u iznosu od 300,00 kn. Uvidom u račun na listu 27 sud je utvrdio da ga je izdao Kiropraktika TAKAHASHI d.o.o i to 12. prosinca 2018 za paket 6 tretmana u iznosu od 1.000,00 kn. Budući da je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena 31. ožujka 2022. sud smatra da je nastupila zastara u odnosu na tražbinu naknade štete koja se odnosi na plaćene račune za liječenje tužitelja. Neovisno o navedenom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je plaćene medicinske usluge tužitelj mogao obaviti na teret HZZO-a, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu navedenih troškova od tuženika.

12. Uvidom u dopis HŽ putničkog prijevoza d.o.o. proizlazi da je izgubljena zarada za tužitelja nastala u razdoblju od 22. listopada 2018. do 29. siječnja 2019. iznosila 3.138,46 kn. Sud ukazuje na činjenicu da bi tužitelju plaća za siječanj 2019. trebala biti isplaćena najkasnije 15. veljače 2019., a imajući u vidu činjenicu da je tužba podnesena 31. ožujka 2022. sud je utvrdio da je i u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 3.138,46 kn po osnovi izgubljene zarade nastupila zastara.

13. Nadalje, a imajući u vidu činjenicu da je liječenje tužitelja završilo 26. travnja 2019. to do podnošenja tužbe nije nastupila zastara potraživanja po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

14. Temeljem čl. 19. ZOO-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

15. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

16. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, dob tužitelja te njegovo zaposlenje. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

17. Stoga tužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 21.000,00 kn/2.787,18 Eura.

18. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 30 sati. Između stranaka nije bilo sporno da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 120,00 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a.

19. Budući da je prvotuženik nesporno platio tužitelju iznos od 28.438,00 kn/3.774,37 Eura, sud smatra da je prvotuženik namirio tužitelju cjelokupnu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, a slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Odluka o trošku postupka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Prvotuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav podnesaka od 29. svibnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 svako bodova), zastupanje na ročištima 2. veljače 2023. i 23. travnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1. OT-100 bodova svako), odnosno ukupno 500,00 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 1.000,00 Eura. Prvotuženik ima pravo na naknadu troškova PDV-a u iznosu od 250,00 Eura što sveukupno iznosi 1.250,00 Eura.

22. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 20. travnja 2023. budući da isti nije bio nužan za vođenje parničnog postupka. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev prvotuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 62,50 Eura.

23. Drugotuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi zastupanje na ročištima 2. veljače 2023. i 23. travnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1. OT- 100 bodova svako), odnosno ukupno 200,00 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 400,00 Eura. Prvotuženik ima pravo na naknadu troškova PDV-a u iznosu od 100,00 Eura što sveukupno iznosi 500,00 Eura.

24. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 24. siječnja 2024. budući da isti nije bio nužan za vođenje parničnog postupka, niti ima pravo na naknadu sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev prvotuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 95,68 Eura.

25. Zatezne kamate na troškove parničnog postupka dosuđene su na zahtjev tuženika, a temeljem čl. 151.st.3 ZPP-a koji propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).