Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2088/2021-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice iz Rijeka, protiv tuženika Istarska kreditna banka Umag d.d. Umag, Ernesta Miloša 1, OIB: 65723536010, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 7162006780 solemniziranog dana 05.09.2006 godine po javnom bilježniku Dušanu Dobrili, iz Rijeke, br. OU-332/06 sklopljenog između Istarske kreditne banke Umag d.d. (OIB: 65723536010) kao Kreditora te TM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao Korisnika kredita i zalogodavatelja i AM kao sudužnika te OM i LM kao zalogodavatelja, a u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5.89 % godišnje.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.079,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
– na iznos od 14,38 eura od 29.11.2008 do isplate,
– na iznos od 14,36 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 14,34 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 14,30 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 37,65 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 37,44 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 37,84 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 37,58 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 38,58 eura od 19.8.2009 do isplate,
– na iznos od 38,95 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 39,17 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 39,36 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 39,15 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,34 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,74 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,37 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,43 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,93 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,38 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,14 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,16 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,17 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,81 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,83 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,60 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,76 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,15 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,59 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 68,98 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,12 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,61 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 70,36 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 69,96 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 70,30 eura od 17.2.2011 do isplate,
– na iznos od 70,31 eura od 19.3.2011 do isplate,
– na iznos od 69,98 eura od 16.4.2011 do isplate,
– na iznos od 69,71 eura od 17.5.2011 do isplate,
– na iznos od 70,48 eura od 18.11.2011 do isplate,
– na iznos od 69,96 eura od 18.11.2011 do isplate,
– na iznos od 70,54 eura od 18.11.2011 do isplate,
– na iznos od 70,88 eura od 18.11.2011 do isplate,
– na iznos od 71,02 eura od 18.11.2011 do isplate,
– na iznos od 71,02 eura od 18.11.2011 do isplate,
– na iznos od 71,09 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,51 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,89 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,85 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,19 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,38 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,72 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,29 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,39 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 70,93 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 70,74 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,45 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,58 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 71,72 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 72,00 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 72,10 eura od 6.4.2013 do isplate,
– na iznos od 72,11 eura od 27.4.2013 do isplate,
– na iznos od 72,10 eura od 28.5.2013 do isplate,
– na iznos od 71,71 eura od 9.7.2013 do isplate,
– na iznos od 70,72 eura od 17.7.2013 do isplate,
– na iznos od 68,40 eura od 20.9.2013 do isplate,
– na iznos od 68,98 eura od 16.10.2013 do isplate,
– na iznos od 69,39 eura od 16.10.2013 do isplate,
– na iznos od 69,47 eura od 4.12.2013 do isplate,
– na iznos od 69,56 eura od 4.12.2013 do isplate,
– na iznos od 69,58 eura od 15.2.2014 do isplate,
– na iznos od 63,43 eura od 15.2.2014 do isplate,
– na iznos od 63,47 eura od 13.3.2014 do isplate,
– na iznos od 63,50 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 63,03 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 62,89 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 62,76 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 55,15 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 55,14 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 55,13 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 55,32 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 55,38 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 55,21 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 48,99 eura od 17.2.2015 do isplate,
– na iznos od 48,94 eura od 1.5.2015 do isplate,
– na iznos od 48,61 eura od 24.6.2015 do isplate,
– na iznos od 48,19 eura od 30.6.2015 do isplate,
– na iznos od 48,17 eura od 30.9.2015 do isplate,
– na iznos od 48,17 eura od 30.9.2015 do isplate,
– na iznos od 42,14 eura od 30.9.2015 do isplate,
– na iznos od 41,86 eura od 30.9.2015 do isplate,
– na iznos od 42,34 eura od 31.12.2015 do isplate,
– na iznos od 42,02 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 42,19 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 42,25 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 35,68 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 35,50 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 34,98 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 34,89 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 34,77 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 34,91 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 25,63 eura od 27.8.2016 do isplate,
– na iznos od 25,61 eura od 28.1.2017 do isplate,
– na iznos od 25,68 eura od 28.1.2017 do isplate,
– na iznos od 25,63 eura od 28.1.2017 do isplate,
– na iznos od 25,71 eura od 28.1.2017 do isplate,
– na iznos od 25,77 eura od 28.1.2017 do isplate,
– na iznos od 15,63 eura od 25.5.2017 do isplate,
– na iznos od 15,52 eura od 27.6.2017 do isplate,
– na iznos od 15,51 eura od 30.6.2017 do isplate,
– na iznos od 15,54 eura od 29.7.2017 do isplate,
– na iznos od 15,42 eura od 29.8.2017 do isplate,
– na iznos od 15,40 eura od 19.9.2017 do isplate,
– na iznos od 5,45 eura od 19.10.2017 do isplate,
– na iznos od 5,44 eura od 22.11.2017 do isplate,
– na iznos od 5,49 eura od 9.12.2017 do isplate,
– na iznos od 5,50 eura od 18.1.2018 do isplate,
– na iznos od 5,49 eura od 18.1.2018 do isplate,
– na iznos od 5,44 eura od 17.2.2018 do isplate,
po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 1.917,28 eura sa zateznim kamatama koje teku na
– iznos od 2,73 eura počev od 23.03.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 2,76 eura počev od 31.03.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 2,75 eura počev od 24.04.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 2,76 eura počev od 31.05.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 2,75 eura počev od 28.06.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 2,75 eura počev od 31.07.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 9,35 eura počev od 28.09.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 9,40 eura počev od 28.09.2018. godine pa do isplate;
– iznos od 9,39 eura počev od 22.01.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 9,39 eura počev od 31.01.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 9,38 eura počev od 26.02.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 9,37 eura počev od 26.02.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 13,72 eura počev od 27.02.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 13,72 eura počev od 15.03.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 13,73 eura počev od 17.04.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 13,68 eura počev od 15.05.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 13,68 eura počev od 14.06.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,64 eura počev od 19.07.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,51 eura počev od 22.08.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,54 eura počev od 20.09.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,55 eura počev od 18.10.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,66 eura počev od 21.11.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,57 eura počev od 18.12.2019. godine pa do isplate;
– iznos od 16,59 eura počev od 17.01.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 18,93 eura počev od 29.02.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 18,98 eura počev od 28.03.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 19,37 eura počev od 22.04.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 19,20 eura počev od 19.05.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 19,23 eura počev od 20.06.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 19,17 eura počev od 31.07.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 20,46 eura počev od 27.08.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 20,56 eura počev od 24.09.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 20,60 eura počev od 20.10.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 20,65 eura počev od 14.11.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 20,56 eura počev od 19.12.2020. godine pa do isplate;
– iznos od 20,52 eura počev od 19.01.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 23,61 eura počev od 17.02.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 23,63 eura počev od 17.03.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 23,56 eura počev od 17.04.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 23,48 eura počev od 16.05.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 23,34 eura počev od 18.06.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 23,23 eura počev od 16.07.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 27,45 eura počev od 14.08.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 27,38 eura počev od 14.09.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 27,36 eura počev od 19.10.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 27,40 eura počev od 17.11.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 27,37 eura počev od 18.12.2021. godine pa do isplate;
– iznos od 27,29 eura počev od 18.01.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 33,63 eura počev od 15.02.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 33,64 eura počev od 15.03.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 33,69 eura počev od 14.04.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 33,59 eura počev od 14.05.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 33,40 eura počev od 15.06.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 33,28 eura počev od 15.07.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 37,46 eura počev od 13.08.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 37,28 eura počev od 15.09.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 37,30 eura počev od 15.10.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 37,24 eura počev od 16.11.2022. godine pa do isplate;
– iznos od 37,23 eura počev od 14.12.2022. godine pa do isplate; – iznos od 37,15 eura počev od 14.01.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 40,06 eura počev od 01.02.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 39,96 eura počev od 01.03.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 39,86 eura počev od 01.04.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 39,76 eura počev od 16.05.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 39,67 eura počev od 15.06.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 39,56 eura počev od 14.07.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 45,32 eura počev od 15.08.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 45,20 eura počev od 16.09.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 45,08 eura počev od 17.10.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 44,95 eura počev od 22.11.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 44,83 eura počev od 15.12.2023. godine pa do isplate;
– iznos od 44,70 eura počev od 16.01.2024. godine pa do isplate;
– iznos od 45,89 eura počev od 01.02.2024. godine pa do isplate;
– iznos od 45,75 eura počev od 01.03.2024. godine pa do isplate;
– iznos od 45,62 eura počev od 17.04.2024. godine pa do isplate;
– iznos od 45,48 eura počev od 16.05.2024. godine pa do isplate;
od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.018,11 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao, neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, učinjena u podnesku od 10. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29. kolovoza 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 7162006780 sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke solemniziranog po javnom bilježniku Dušanu Dobrili iz Rijeke, br. OU-332-1/06. Ugovor je kao sudužnik supotpisao AM iz [adresa] te OM LM i LM iz [adresa] kao zalogodavatelji, a sve u svrhu osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu. Također, naprijed navedene stranke su 29. kolovoza 2006. godine potpisale i Aneks br. 1 Ugovoru o kreditu kojim je izmijenjen čl. 08 Glavnog ugovora o kreditu, a koji se odnosi na zasnivanje založnog prava u korist Banke. Visina odobrenog kredita iznosila je 40.000,00 EUR, a koji iznos je banka tužitelju isplatila u kunama u visini od 292.061,76 kn dana 29. kolovoza 2006. godine. Radi se o gotovinskom dugoročnom- stambenom kreditu radi dovršenja obiteljske kuće, na rok otplate od 30 godina. Predmetnim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, te u trenutku ugovaranja ista je iznosila 5,89 % godišnje. Tuženik nije obavještavao tužitelja o promjenama kamatne stope tako da tužitelj nije ni mogao, imao mogućnosti prigovarati učinjenim promjenama. Tužitelj je osjetio kroz mjesečne rate da je došlo do promjene na način da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao, međutim usmeni prigovori tužitelja su ostali bez ikakvog učinka. Dakle, niti sa jednom promjenom, tužitelj se nije suglasio! Do nepovoljne situacije za tužitelja u smislu povećanja mjesečnih anuiteta od početnog, došlo je uslijed ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, između ostalog, utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odnosno Visokim trgovačkim sudom u kolektivnom sporu protiv banaka. Bez obzira na činjenicu što tužena banka u ovom sporu nije bila tužena i u navedenom kolektivnom sporu, utvrđenja iz kolektivnog spora neizravno su primjenjiva i na ovaj postupak. Promjene kamatnih stopa nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika, tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Pored navedenog, ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako je istu ugovarao tuženik, proizlazi i iz odredaba Zakona o obveznim odnosima. Naime, u dijelu na stranici 4 pod naslovom Ostali uvjeti koji čine sastavni dio Ugovora, pod naslovom Način otplate i obračun kamata, ugovoreno je, stavkom 2, da se kamate na odobreni kredit obračunavaju i naplaćuju u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama banke u trenutku obračuna kamata. Obzirom da predmetna naprijed navedena odredba ugovora ne sadrži parametre temeljem kojih bi se odredila obaveza tužitelja te je takva obaveza neodređena, neodrediva, slijedom čega je i ništetna. Sukladno čl. 323. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, zbog ništetnosti, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je tužitelj, sukladno toj odredbi, prije podnošenja tužbe, sačinio okvirni izračun preplaćenih iznosa na ime promjenjive kamatne stope te utvrdio da je tuženik u obavezi isplatiti okviran iznos u visini od 45.192,63 kn. Tužitelj će u svakom slučaju konačno precizirati visinu tužbenog zahtjeva po izvršenom vještačenju u ovom postupku. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide u prilog tuženiku budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na euro kredite se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (Euribor). Od početka 2008.g. Euribor neprestano pada pa je jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na međunarodnom tržištu, tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Vrijednost EURIBOR-a ovisi o referentnoj kamatnoj stopi ECB-a, odnosno o njenoj monetarnoj politici. Monetarna politika i njen smjer prvenstveno ovise o ekonomskom ciklusu u kojem se ekonomija nalazi. Na EURIBOR utječu i očekivanja koja vladaju na financijskim tržištima. Riječ je o očekivanjima glede budućih kretanja inflacije, promjene rasta realnog sektora i zaposlenosti. Sukladno ekonomskom ciklusu i budućim očekivanjima, ECB određuje smjer monetarne politike te spušta ili podiže referentnu kamatnu stopu. Ovisno o tome u kojem smjeru će odrediti promjenu referentne kamatne stope, mijenjat će se i EURIBOR. Od 2000. do 2020. godine je došlo do značajnog pada vrijednosti EURIBOR-a. U srpnju 2000. godine dosegnuo je vrijednost od 5,34% nakon čega se bilježi njegov pad do razine od 2,1% u 2005. godini. Nakon dostizanja najniže razine u pet godina, opet počinje rasti i dostiže svoj vrhunac ovog promatranog razdoblju u listopadu 2008. godine kada je bio na razini od 5,49%, a nakon čega je u kontinuiranom padu izuzev u 2012. Ako promatramo period od 2005. godine do 2020. godine vrijednost EURIBORa smanjila se s 5,34% na -0,5%, odnosno pala je za 5,84%. Ovo kretanje u prilog ide svima onima koji imaju ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu na svoje kredite, a čiji se promjenjivi dio te varijabilne kamatne stope veže uz EURIBOR. Tim korisnicima kredita se značajno smanjila kamatna koju plaćaju kao cijenu za posuđena sredstva. Dakle, kao što je naprijed navedeno, kretanje na međunarodnom tržištu zasigurno ne ide u prilog tuženiku koji je u utuženom periodu konstantno povećavao kamatnu stopu sa početnih 5,89% na čak 8,05%. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamati na temelju odluke banke ništetna, jer je protivna Zakonu o zaštiti potrošača. Naime, Sud je u citiranoj presudi utvrdio kako standardni ugovor o potrošačkom kreditu tuženika sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer brojni i nepovezani kriteriji koje sadrže opći uvjeti ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti opći uvjeti na koji se Ugovor poziva ne sadrže niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba ne samo da nije razumljiva prosječnom potrošaču, nego nije razumljiva nikome, čemu u prilog ide i činjenica da je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope, koja se mijenja, odluka banke, koja može i ne mora biti u skladu s kriterijima iz općih uvjeta, kad bi oni i bili razumljivi. Naime, u ugovorima čak nije navedeno da je promjena kamatne stope (što treba shvatiti kao promjenu obveze potrošača) vezana za odluku banke prema kriterijima iz općih uvjeta poslovanja, nego samo za odluku banke, što možda podrazumijeva i pod uvjetima iz općih uvjeta, ali nije tako navedeno. Sud je nadalje utvrdio kako ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe banke su potpuno izbjegli utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora i kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena. Konačno, Sud je utvrdio kako činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci uslijed valutne klauzule, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu potrošača i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Zaključno, činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara, uzrokuje da ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača. Stoga je Sud utvrdio da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Također, u obrazloženju navedenih presuda navedeno je da su takve nezakonite promjene kamatnih stopa korištene i u ugovorima u kojima se glavnica kredita veže uz valutu Eur. Iako predmetne presude nemaju izravan učinak na ovaj postupak, evidentno je kako je postupanje Tuženika istovjetno sa postupanjem tuženih banaka u kolektivnom postupku budući je upravo i u ovom konkretnom slučaju, a što je i razvidno iz samih spornih ugovornih odredbi, Tuženik propustio izložiti jasne kriterije/parametre koji utječu na promjenu kamatne stope, odnosno izložiti funkcioniranje konkretnog mehanizma konverzije u stranu valutu, a temeljem kojih bi Tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz predmetnog ugovora. Slijedom navedenog, jasno je da predmetnim odredbama nedostaje razumljivosti, Također, a kako je već navedeno, o predmetnim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo budući Tuženik u konkretnom slučaju ne nudi nikakav adekvatni materijalni dokaz da je na bilo koji način Tužitelja informirao o predmetnim odredbama. Tužitelj je napravio preliminaran obračun na način da je, kod promjene kamatne stope banke, tu promjenu zanemario te utvrdio kamatnu stopu koja je tužitelju bila poznata prilikom ugovaranja, te je na taj način obračunao anuitete koje je bio u obavezi platiti tuženoj banci da nije bilo promjene kamatne stope. Tužitelj zadržava pravo konačnog preciziranja visine tužbenog zahtjeva po izvršenom vještačenju u predmetnom postupku. Također, predlaže se da tuženik u spis dostavi svu dokumentaciju vezanu uz predmetni ugovor o kreditu a koja još nije dostavljena, posebice Promjene kamatnih stopa te svu drugu dokumentaciju na zahtjev vještaka za potrebe provođenja financijskog vještačenja. Slijedom naprijed navedenog i obrazloženog, tužitelj predlaže sudu da, po provedenom postupku, donese presudu kojom će utvrditi ništetnost odredbe Ugovora o kreditu u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5.89 % godišnje te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 45.192,63 kuna (što izraženo u valuti euro prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 5.998,09 eura) s pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškovima.
2. Po provedenom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva isplatu iznos od 6.079,45 eura sa zateznim kamatama, dakle povisio je tužbeni zahtjev. Sud je tu preinaku dopustio iako je izjavljena nakon zaključenja prethodnog postupka jer tužitelj prije provedenog vještačenja nije niti mogao znati točan iznos preplata, a tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi bez da se prije toga protivio preinaci (članak 190. stavci 2. i 5. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima iz razloga kako slijedi. Prvotno, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja paušalan i nejasan jer uopće ne navodi koje se odredbe Ugovora imaju smatrati ništetnima. U Ugovoru o kreditu nisu sadržane odredbe o promjenjivosti kamatne stope koje bi bile ništetne. Sama činjenica da je redovna kamata ugovorena kao promjenjiva ne znači da je takva govorna odredba ništetna. Tužitelju je kamatna stopa uvećana iz razloga izričito i jasno propisanog ugovorom (čl. 4. Ugovora), odnosno iz razloga što je visina dospjelog duga po predmetnom kreditu dostigla iznos zbroja dvaju anuiteta. U tom slučaju kamatna stopa se uvećava sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama, a kako je to izričito propisano ugovorom i sa čime je tužitelj bio upoznat i u znak suglasnosti i razumijevanja potpisao ugovor. S obzirom da je na dan 31.07.2008. godine dospjeli dug po kreditu iznosio 3.611,92 kn, uslijed kašnjenja u plaćanju dospjelih obveza u iznosu dva anuiteta, kamatna stopa na ugovoreni kredit je od 31.08.2008. godine uvećana za 0,75 postotnih poena i to sve do kraja otplate kredita kako je utvrđeno Ugovorom. Dakle, odredba o povećanju kamatne stope uslijed kašnjenja u plaćanju je sama po sebi dovoljno jasna te je tužitelj mogao predvidjeti da će do povećanja doći kada nije podmirio dva uzastopna anuiteta. Iznos povećanja temeljio se na Odluci o kamatnim stopama i Listi kamatnih stopa koje se od tada nisu mijenjale. Dakle, tužitelj kao potrošač je dobio sve relevantne informacije potrebne za donošenje odluke o sklapanju ugovora te je isti odlučio sklopiti. Tuženik ističe i kako određena odredba mora uzrokovati i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača da bi se smatrala nepoštenom. Tuženik ističe kako se u konkretnom ugovornom odnosu, koji i dalje traje, kamatna stopa mijenjala na više i niže od izvorno ugovorene, a kako je navedeno detaljnije u toč. V. ovog odgovora na tužbu. Iz toga jasno proizlazi kako intencija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila dovesti potrošača u nepovoljniji položaj, jer je rizik povećanja/smanjenja kamatne stope bio i dalje jest na obje ugovorne strane. Tužitelj se u tužbi poziva na praksu Visokog trgovačkog suda (dalje: VTS) i to na presudu posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine. Da bi cit. presuda bila primjenjiva na ovu parnicu, tužena banka morala je biti stranka postupka iz koje je potekla predmetna presuda. U tom bi slučaju ovaj sud bio vezan za utvrđenja u parnici na koju se tužitelj poziva. Obzirom da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora na koji se tužitelj poziva, to VTS nije niti mogao razmatrati ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koje je tuženik sklapao sa fizičkim osobama kao potrošačima. Dakle, sud je u kolektivnom sporu morao utvrditi koje su točno ugovorne odredbe ništetne i na koje razdoblje se one odnose da bi se eventualno mogla donijeti odluka o ništetnosti odredba predmetnog ugovora. Dodatno, u restitucijskim parnicama koje su fizičke i pravne osobe ovlaštene pokrenuti temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a radi utvrđenja odredbe o promjenjivosti kamatne stope ništetnom, na tužitelju je teret dokaza glede činjenica koje moraju biti ispunjene u spornom razdoblju da bi se na tako utvrđeno činjenično stanje mogla primijeniti odluka suda po kolektivnoj tužbi. Drugim riječima, tužitelj, da bi se pozvao na pravne učinke presude iz postupka po kolektivnoj tužbi mora dokazati da je njegov konkretan slučaj obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom, što znači da tužitelj mora dokazati činjenicu sklapanja kredita s kamatnom stopom kao promjenljivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke u spornom razdoblju (radi se o vremenskom periodu koji je za svaku od osam banaka (među kojima nije tuženik) konkretno određen presudama VTS-a). Dakle, iz navedenog se može zaključiti da se u konkretnoj stvari uopće ne radi o restitucijskoj parnici u okviru koje bi se tužitelj mogao pozvati na pravna utvrđenje iz cit. presude VTS-a. Iz do sada navedenog je jasno da se ovdje radi o tužbi za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe slijedom čega cit. presuda VTS-a nije primjenjiva niti obvezujuća u ovoj pravnoj stvari. U tom smislu, tužitelj ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja iznosa od 45.192,63 kn iz razloga što je protekao zastarni rok od 5 godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Čak i da sud utvrdi da je neka odredba ugovora ništetna (a nije), tužitelju je protekao rok u kojem je mogao potraživati povrat eventualno preplaćenih kamata. Tuženik ponovno ističe, da sama činjenica da je kamatna stopa određena kao promjenjiva ne predstavlja razlog da bi takva odredba bila ništetna. U konkretnom slučaju sam izraz „promjenjiva“ znači isključivo to da se kamatna stopa za vrijeme otplate kredita može izmijeniti i na više i na niže od ugovorene kamatne stope bilo na prijedlog tužene ili tužitelja. Tako je u ovom slučaju stopa redovne kamate mijenjana na više ali i na niže od početno ugovorene kamatne stope. Dakle, takva „odredba“ nije usmjerena isključivo na štetu tužitelja i ne postoji razlog zašto bi se ista imala smatrati ništetnom. Jednako tako nema osnove da bi se i bilo koja odredba Odluke o kamatnim stopama imala smatrati ništetnom. Dodatno treba istaknuti da u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojao niti jedan propis temeljem kojega bi se u sadržaj ugovora trebalo uključiti kriterije za promjenu kamatne stope niti je takva obveza bila propisana kao obveza za tuženika. To je postalo zakonom predviđena obveza tek temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) koji je stupio na snagu 09.01.2013. godine, dakle 7 godina nakon zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Jedina obveza koju je tuženik imao prije toga je obveza da u slučaju promjene kamatne stope prethodno obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos (članak 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06 te članak 306. Zakona o kreditnim institucijama, NN 117/08). Tužitelj se u razdoblju od 2008. godine do 2017. godine u razdoblju za koje navodi da je plaćao kamatu po stopi višoj od ugovorene niti jednom nije obratio tuženiku u svezi predmetnog kredita, niti prigovorio promjeni kamatne stope ili zatražio smanjenje kamatne stope iako ga je tuženik kao kreditor uredno obavještavao o promjenama kamatne stope. Tuženik ističe kako je predmetni kredit još uvijek u otplati te da je počevši od 31.07.2017. kamatna stopa snižena na stopu koja je niža od redovne ugovorene kamatne stope te je od tada 9 (devet) puta dodatno snižavana (5,87%, 5,58%, 5,34%, 5,18%, 5,07%, 4,98%, 4,92%, 4,80%, 4,63%, 4,37%), a od 31. siječnja 2022. godine obračunavaju se kamate na predmetni kredit po stopi od 4,37%. Iz toga prvenstveno proizlazi kako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa uistinu i bila promjenjiva i to od sklapanja ugovora na gore/više, a od 31.07.2017. na dolje/niže, dakle na štetu odnosno korist obje ugovorne strane (a ne samo tužitelja), a koji rizik su obje ugovorne strane preuzele ugovaranjem promjenjive kamatne stope. Ukoliko ugovorne strane nisu željele preuzeti rizik promjene kamatne stope na niže ili više sukladno propisanoj zakonskoj proceduri, mogle su ugovoriti fiksnu kamatnu stopu kod koje bi bile sigurne da neće doći do promjene stope. U smislu navoda iz prethodne točke ovog odgovora na tužbu, te ukoliko sud utvrdi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna te da se ima primijeniti ugovorena redovna kamatna stopa (bez promjenjivosti), tuženik ima pravo potraživati od tužitelja razliku kamata koja je nastala uslijed činjenice da se od 31.07.2017. godine na predmetni kredit obračunava kamata po nižoj stopi od one koja je izvorno ugovorena. Ta razlika bi do dana 31.01.2022. godine iznosila 796,79 EUR, sukladno dostavljenom obračunu, koji se iznos uvećava za zatezne kamate. U tom smislu tuženik ističe kako se u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-262/2019 od 3. srpnja 2019. godine navodi: ''da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru…'' Dakle, ukoliko sud utvrdi i da je tužbeni zahtjev osnovan tuženik od tužitelja potražuje razliku kamata koje je tužitelj platio po nižoj stopi od ugovorene u razdoblju od 31.07.2017.godine pa nadalje, a koje do dana 31.01.2022. godine iznose 796,79 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zateznim kamatama. Nadalje, potrebno je istaknuti da tužitelj u svojoj tužbi potražuje i zateznu kamatu na navodno preplaćene iznose kamata i to počevši od dana dospijeća trinaestog anuiteta kredita odnosno od 01.05.2008. godine. Čak i ukoliko bi sud utvrdio da tužitelj ima pravo potraživati tako obračunate preplaćene iznose kamate, zateznu kamatu može potraživati isključivo od datuma kad je tuženik uistinu i platio predmetni preplaćeni iznos, a nikako ne od samog dospijeća anuiteta. Tužitelj nije dokazao da je iznose koje potražuje platio zadnjeg dana u mjesecu, slijedom čega se osporava i obračun temeljem koje je tužitelj postavio tužbeni zahtjev. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
4. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe članka odredba Ugovora o kreditu kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke. Predmet spora je i tužiteljev restitucijski zahtjev radi povrata preplaćenih iznosa na ime razlike s osnova promjene kamatne stope a u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Nadalje, predmet ovog postupka je i tuženikov zahtjev da sud presudom izvrši prebijanje tužiteljeve tražbine s tražbinom tuženika (specificirane po provedenom vještačenju u podnesku od 16. srpnja 2024.) koju ističe da ima s osnove potplaćenih anuiteta kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.
5. Pri tome se tužitelj, između ostalog, pozvao na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. ožujka 2013. Međutim, budući da je tužitelj zaključio ugovor o kreditu ne s valutnom klauzulom u EUR, a ne s valutnom klauzulom CHF, na njega se ne odnose učinci predmetnog kolektivnog spora, budući da je predmet tog spora isključivo bilo pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano uz ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, kako to proizlazi iz same presude na koju se tužitelj pozvao. Stoga je u ovom postupku valjalo ocijeniti jesu li ugovaranjem sporne odredbe Ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču povrijeđena prava odnosno je li ta odredba nepoštena i time ništetna, a posljedično pripada li mu i u kojem iznosu pravo na isplatu.
6. Sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu od 29. kolovoza 2006. (list 13- 22 spisa, dalje: Ugovor o kreditu), plan otplate (list 23-31 spisa), promet po kreditu (list 34-100 spisa), pregled plana otplate kredita (list 101-107 spisa), Odluku tuženika o kamatnim stopama i Lista kamatnih stopa (list 124-145 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću iz Rijeke i saslušan je tužitelj.
7. Ocjenjujući provedene dokaze u bitnom je utvrđeno:
– da su stranke, i to tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, 29. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o kreditu na iznos od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja od 30 godina;
– da je kao kredit odobren kao namjenski – za dovršenje obiteljske kuće (članak 6. Ugovora);
– da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamatna po stopi od 5,89% godišnje, promjenjiva, uz odredbu da kad visina duga po tom kreditu dostigne iznos zbroja dvaju anuiteta, redovna kamatna stopa se uvećava za postotne poene utvrđene tada važećom Odlukom o kamatnim stopama i to sve do kraja otplate kredita, (članak 4. Ugovora),
– da je tuženik u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,89 % jednostrano mijenjao kamatnu stopu kako slijedi:
– 29.09.2006 do 01.04.2008 5,89%
– 01.04.2008 do 01.08.2008 6,34%
– 01.08.2008 do 01.05.2009 7,09%
– 01.05.2009 do 01.07.2013 8,05%
– 01.07.2013 do 01.01.2014 7,96%
– 01.01.2014 do 01.07.2014 7,76%
– 01.07.2014 do 01.01.2015 7,50%
– 01.01.2015 do 01.07.2015 7,29%
– 01.07.2015 do 01.01.2016 7,09%
– 01.01.2016 do 01.07.2016 6,87%
– 01.07.2016 do 01.01.2017 6,56%
– 01.01.2017 do 01.07.2017 6,22%
– 01.07.2017 do 01.01.2018 5,87%
– 01.01.2018 do 01.07.2018 5,58%
– 01.07.2018 do 01.01.2019 5,34%
– 01.01.2019 do 01.07.2019 5,18%
– 01.07.2019 do 01.01.2020 5,07%
– 01.01.2020 do 01.07.2020 4,98%
– 01.07.2020 do 01.01.2021 4,92%
– 01.01.2021 do 01.07.2021 4,80%
– 01.07.2021 do 01.01.2022 4,63%
– 01.01.2022 do 01.07.2022 4,37%
– 01.07.2022 do 01.01.2023 4,19%
– 01.01.2023 do 01.07.2023 4,05%
– 01.07.2023 do 01.01.2024 3,79%
– 01.01.2024 nadalje 3,73%
– da je predmetni ugovor o kreditu još uvijek u otplati.
8. Tužitelj je iskazao da je predmetni ugovor o kreditu zaključio jer su mu bila potrebna sredstva za obnovu obiteljske kuće na adresi [adresa], u kojoj dan danas živi sa svojom obitelji. Kuća je isključivo korištena za privatne potrebe stanovanja. Sadržaj ugovora je pripremila banka, tužitelj ga je jedino mogao prihvatiti ili ne prihvatiti. Ne sjeća se da li mu je ponuđen kakav drugi ugovor o kreditu. Ovaj konkretan mu je predstavljen kao povoljan. Nije mu pojašnjeno po kojim parametrima će se mijenati kamatna stopa. Ne sjeća se niti da mu je objašnjeno kako će se odrediti uvećana kamatna stopa za slučaj kašnjenja s otplatom kredita. Ne sjeća se da mu je na bilo koji način pojašnjeno koliko i kako će se mijenjati kamatna stopa. Na odredbe ugovora se nije moglo utjecati. Nije mu detaljno pojašnjena odredba o povećanju kamatne stope u slučaju kad visina dospjelog duga dostigne iznos zbroja dvaju anuiteta i da li se to odnosi na dva uzastopna anuiteta ili bilo koja druga dva anuiteta. Ne sjeća se je li mu došla obavijest banke o promjeni kamatne stope iz tog razloga. Ne sjeća se ni da li je posebno obavještavan o promjeni kamatne stope, jednom godišnje dobijem otplatnu tablicu. Ne zna da li se kamatna stopa smanjivala, svaki mjesec plaća mrvicu višu ratu. U jednom trenutku došlo je do značajnijeg porasta anuiteta sa 1.700,00 kn na oko 2.000,00 kn. Moguće da je kasnije i došlo do sniženja anuiteta, ali ne u tolikoj mjeri da bi to opazio.
9. Sud je iskaz tužitelja u cijelosti prihvatio kao istinit jer je bio logičan, uvjerljiv i sukladan ispravama u spisu. Tako je i u samom Ugovoru o kreditu navedeno da se radi o namjenskom kreditu za dovršenje obiteljske kuće, kako je to iskazao i tužitelj. Osim toga, niti jedna isprava priložena u spis ne govori o tome da bi tužitelj prije zaključenja ugovora bi bio upoznat s parametrima na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa (o kojima će nastavno biti više riječi), a iz samog sadržaja ugovora vidljivo je da se radi o tipskom ugovoru, čiji je sadržaj bio pripremljen od strane tuženika i kojeg je tužitelj mogao prihvatiti ili odbiti.
10. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP/03) koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., dalje ZOO) kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. Taj se posebni propis primjenjuje jer je nedvojbeno da je tužitelj- fizička osoba predmetni Ugovor o kreditu zaključio radi dovršetka obiteljske kuće, dakle u privatne svrhe, djelujući stoga izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj je, dakle, prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nastupao u svojstvu potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03, pa se stoga na ovaj ugovorni odnos primjenjuju pravila ZZP/03.
11. Prema članku 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Prema članku 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema stavku 2. istog članka ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
12. Člankom 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
13. Iz sadržaja priloženog Ugovora o kreditu vidljivo je da se radi o standardnom, tipskom ugovoru, čiji je sadržaj priredio tuženik (trgovac). Budući da cjelokupna ocjena Ugovora o kreditu ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, na tuženiku je, prema citiranoj odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, teret dokaza da se o pojedinim odredbama pojedinačno pregovaralo. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz o tome da se o spornoj odredbi kojom je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa čija se visina određuje skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama tuženika pojedinačno pregovaralo, niti to proizlazi iz provedenih dokaza. Upravo suprotno, tužitelj je iskazao da je sadržaj ugovora pripremila banka, a tužitelj ga je jedino mogao prihvatiti ili ne prihvatiti.
14. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama proizlazi da su odredbe članka 4. Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile vidno istaknute, odnosno da su te ugovorne odredbe bile lako uočljive. Isto tako proizlazi i da je u navedenim odredbama bilo jasno naznačeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva uz odredbu da kad visina duga po tom kreditu dostigne iznos zbroja dvaju anuiteta, redovna kamatna stopa se uvećava za postotne poene utvrđene tada važećom Odlukom o kamatnim stopama i to sve do kraja otplate kredita, iz čega proizlazi da su bile jasne u jezičnom i gramatičkom smislu.
15. Međutim, s obzirom na to da tužitelju nisu jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena kamatne stope, niti su takvi kriteriji uneseni u Ugovor o kreditu, sporna odredba nije razumljiva. Dakle, odredba prema kojoj je promjena kamatne stope (što treba shvatiti kao promjenu obveze potrošača) vezana za odluku banke, bez da je navedeno na temelju kojih elemenata banka svojom odlukom definira kamatne stope i bez da je naveden precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, tužitelju nije bila razumljiva, a nije mu niti mogla biti bez navedenih objektiviziranih kriterija koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze. Napominje se i to da su odredbom o tome da će se redovna kamatna stopa uvećati za postotne poene utvrđene tada važećom Odlukom o kamatnim stopama i to sve do kraja otplate kredita kad visina duga po tom kreditu dostigne iznos zbroja dvaju anuiteta ugovorene tek pretpostavke pod kojima će doći do povećanja kamatne stope ali ne u kojem iznosu niti kako će se taj iznos odrediti, pa ni u tom dijelu odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije razumljiva no odrediva.
16. Treba reći i da članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. (dalje: Direktiva 93/13) iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, ali pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
17. Ovakva odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditiranju ne sadrži nikakve određene, transparentne, jasne i lako razumljive kriterije za promjenu kamatne stope, pa tužitelj kao potrošač, na temelju sadržaja te odredbe nije mogao u vrijeme sklapanja ugovora procijeniti bilo kakve ekonomske posljedice takve ugovorne odredbe. Na temelju takve odredbe tužitelj kao potrošač u vrijeme sklapanja ugovora nije mogao procijeniti ekonomsko značenje posljedica koje proizlaze iz takve ugovorne odredbe.
18. Na takvu ocjenu (ne)razumljivosti odredbe nema utjecaj niti čin solemnizacije Ugovora o kreditu od strane javnog bilježnika, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu ne može potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru – tada važećeg Zakona o javnom bilježništvu.
19. Nadalje, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tužitelju je u potpunosti da onemogućen utjecaj na cijenu.
20. Takve je odredba i protivna načelu savjesnosti i poštenja, jer je njome omogućena jednostrana promjena kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija, a time i jednostrano određivanje obveze koju potrošač ima prema banci. Tuženik tužitelja nije informirao o tome pod kojim će uvjetima jednostrano mijenjati ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu (o referentnoj kamatnoj stopi ili o nekom drugom fiksnom i unaprijed određenom načinu izračuna), pa mu nije pružio dovoljno informacija za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Načelo savjesnosti i poštenja je jedno od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., dalje ZOO), važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, kojima je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik je kao gospodarstvenik i stručna osoba trebao sam, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem predloženog ugovora prihvaća, a kako nije postupio na opisani način, postupio je protivno načelu savjesnosti i poštenja.
21. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao Obavijesti o promjeni kamatne stope i uskladio svoje Opće uvjete o utvrđivanju promjene kamatnih stopa sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 112/12.). To ne utječe na sadržaj spornih odredbi ugovora, a niti su se one promijenile na način da je njihov sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredba se uopće nije tijekom cijelog razdoblja mijenjala.
22. Valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao parametrima na temelju kojih će to činiti.
23. Budući da je, slijedom navedenog, odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nerazumljiva tužitelju kao potrošaču, a protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ista je u tom dijelu nepoštena i time ništetna (odnosno prema izričaju tada važećeg ZZP/03- ništava).
24. Unatoč tome što je utvrđena djelomična ništetnost (ništavost) odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama tuženika, primjenom članka 87. stavak 2. ZZP/03 i članka 105. stavak 1. ZOO-a, predmetni ugovor može opstati i bez te ništetne odredaba. Ništetni dio predmetne odredbe ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. S obzirom na to da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u trenutku sklapanja ugovora je iznosila 5,89%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 5,89%, sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim.
25. Prema članku 296. stavak 1. i 3. i članku 323. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema kamatnoj stopi višoj od početno ugovorene tijekom utuženog razdoblja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi koju je, kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti tužitelju, zajedno sa zateznom kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.
26. Visinu preplate s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te datume stjecanja sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića, koji je preplatu po osnovi kamate prikazao u Tablici 5 nalaza i mišljenja i koja iznosi utuženih 6.079,45 eura. Citirani Nalaz i mišljenje sud je prihvatio jer je isti dan objektivno i u skladu sa pravilima struke, a stranke (nakon što je vještak ispravio očite omaške u brojevima u nalazu) nisu imale primjedbe na matematički obračun.
27. Tuženik je u očitovanju na nalaz i mišljenje istaknuo i to da vještak ne uzima u obzir ugovorenu promjenu kamatne stope koja je nastupila 31. kolovoza 2008. godine sukladno čl. 4. Ugovora o kreditu te predlaže da se vještak uputi da dopuni nalaz i mišljenje na način da u izračune uključi povećanje kamatne stope za 0,75 postotnih poena koje je uslijedilo uslijed kašnjenja u plaćanju dospjelih obveza i to od 31. kolovoza 2008. godine do potpune otplate kredita. Naime, tužitelju je kamatna stopa uvećana iz razloga izričito i jasno propisanog ugovorom (čl. 4. Ugovora), odnosno iz razloga što je visina dospjelog duga po predmetnom kreditu dostigla iznos zbroja dvaju anuiteta. U tom slučaju kamatna stopa se uvećava sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama, a kako je to izričito propisano ugovorom i sa čime je tužitelj bio upoznat i u znak suglasnosti i razumijevanja potpisao ugovor. S obzirom da je na dan 31. srpnja 2008. godine dospjeli dug po kreditu iznosio 3.611,92 kn, uslijed kašnjenja u plaćanju dospjelih obveza u iznosu dva anuiteta, kamatna stopa na ugovoreni kredit je od 31. kolovoza 2008. godine uvećana za 0,75 postotnih poena i to sve do kraja otplate kredita kako je utvrđeno Ugovorom. Sukladno navedenom, tuženik predlaže da stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Tomislav Prpić, dipl.oec. dopuni svoj Nalaz i mišljenje od 12.06.2024. godine: - na okolnost eventualnih preplata tužitelja s osnova promjene kamatne stope, a u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,89% do 31.08.2008. godine, a od 01.09.2008. u odnosu na kamatnu stopu 6,64% (početna stopa uvećana za 0,75 postotnih poena) u utuženom razdoblju; - na okolnost utvrđivanja razlike manje plaćenih kamata koja je nastala uslijed činjenice da se od 31. srpnja 2016. godine na predmetni kredit obračunava redovna kamata po stopi nižoj od 6,64% (početna stopa uvećana za 0,75 postotnih poena).
28. Međutim, kao što je već ranije navedeno, niti odredba o uvećanju kamatne stope zbog kašnjenja u otplati kredita tužitelju kao potrošaču nije bila niti mogla biti razumljiva jer nije bilo navedeno za koji će se postotak u toj situaciji povisiti kamatna stopa niti su bili definirani parametri po kojima bi se to moglo odrediti, odnosno povišenje kamatne stope od 0,75% godišnje određeno je jednostranom odlukom tuženika. Kako je stoga i ta odredba ništetna, jer protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ne postoji osnova za naplatu tako uvećane kamatne stope te stoga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se vještačenje dopuni tako da se uzme u obzir i navedeno povećanje kamatne stope od 0,75% godišnje.
29. Pritom, prigovor zastare nije osnovan. Naime, predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a. No, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a takvo pravno shvaćanje doneseno je na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. Obzirom da zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja počinje teći tek pravomoćnošću presude kojom je utvrđena djelomična ništetnost ugovora, tražbina tužitelja nije zastarjela jer je tek ovom presudom utvrđena ništetnost dijela odredbe članka 4. Ugovora o kreditu.
30. Nije osnovan niti tuženikov prigovor radi prebijanja. Tuženik iznos od 1.917,28 eura potražuje ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa potražuje manje plaćane anuitete zbog tečajne razlike. Što se tiče visine tuženikovog potraživanja, treba reći da je vještak utvrdio da je tužitelj u određenom razdoblju vršio otplatu anuiteta kredita po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene, te je tako manje platio iznos od 1.917,28 eura. Međutim, tuženik nema pravo zahtijevati isplatu i naknadu predmetnog iznosa od tužitelju niti za taj iznos postoji tražbina tuženika prema tužitelju pa kako za taj iznos ne egzistira novčano potraživanje tuženika prema tužitelju, to je po tuženiku istaknuti prigovor rad prebijanja, neosnovan. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe članka 323. stavak 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Osim toga, u predmetnom razdoblju tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio isplatu kako je on od njega zatražio i obračunao te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja i primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111 ZOO-a.
31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom pa mu je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, prema vrijednosti predmeta spora od 6.09,45 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za podnesak kojim se očitovao na odgovor na tužbu od 28. ožujka 2022. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za podnesak kojim se očitovao na nalaz vještaka od 10. srpnja 2024. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 13. svibnja 2025., 7. prosinca 2023. i 19. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura po radnji (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura ukupno 1.300,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.625,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi vještačenja u iznosu od 200,00 eura te troškovi preliminarnog izračuna prema priloženom računu u iznosu od 82,95 eura prema priloženom računu, jer bez istog tužitelj ne bi mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev. Tužitelju je odmjeren i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,08 eura te na presudu u iznosu od 55,08 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastav podnesaka od 22. prosinca 2021. i 11. prosinca 2023. kojim izvješćuje sud da je platio pristojbu i predujam za vještačenja jer je dokaz o uplati mogao dostaviti i bez da o tome sastavlja poseban podnesak pa se ne radi o trošku potrebnom za provođenje postupka. Tužitelju nije odmjeren niti trošak za sastav podneska od 11. kolovoza 2024. jer se o istim razlozima već očitovao tijekom postupka, pa ni to nije trošak potreban za provođenje postupka. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
32. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Opatiji 26. svibnja 2024.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
