Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-131/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. FP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad. 2. JP, [adresa] str. 25, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja ad 1. osobno, punomoćnika tužitelja Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zz tuženice PP, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljima nasljeđivanjem iza smrti EP pripala u suvlasništvo na jednake dijelove nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] Donje Raštane, pašnjak, površine 1438 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru (po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču kao povjereniku suda) posl. br. O-867/11 UPP/OS-78/11 od 15. svibnja 2013. godine, opisana kao: „Nekretnina zv. F koja sa sjevera graniči nekretninom RP, sa juga javnim putem, sa istoka nekretninom AP a sa zapada nekretninom ZP a upisano u k. o. [katastarska općina] Donje“, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji upišu svoje suvlasništvo na označenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju ad. 1. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici ad. 2. JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.829,64 EUR (tisućuosamstodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 22. siječnja 2024. navode da su nasljeđivanjem iza smrti svog djeda EP dobili u suvlasništvo na jednake dijelove nekretninu u k. o. [katastarska općina], koja je u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru (po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču kao povjereniku suda) posl. br. O-867/11 UPP/OS-78/11 od 15. svibnja 2013., opisana kao: „Nekretnina zv. Naglovac koja sa sjevera graniči nekretninom RP, sa juga javnim putem, sa istoka nekretninom AP a sa zapada nekretninom ZP a upisano u k. o. [katastarska općina] Donje“. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige nekretnina zv. Naglovac identificirana je kao kat. čest. [katastarska čestica] Donje Raštane, pašnjak, površine 1438 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Opisana nekretnina da je još od prije Drugog svjetskog rata u posjedu obitelji pok. EP. Tužitelje, a prije njih ni njihove prednike nitko nikada da nije smetao u posjedu i vlasništvu utužene nekretnine. Nekretnina da je ograđena i nema spora u pogledu međa u odnosu na susjedne nekretnine. Prema podacima iz Povijesti promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je izdala DGU Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, Klasa: 930-04/23-05/100; Urbroj: 541-24-04/8-23-2 od 05. srpnja 2023., kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere da je evidentirana prema posjedovnom stanju 1955/56. godine u ABC registru broj domaćinstva 26 na ime SP pok. KP (djed tužitelja). Prije pokretanja ove tužbe tužitelji da su uputili prijedlog tuženoj da mirnim putem riješe pitanje vlasništva označene nekretnine. U konačnici tužena da nije odgovorila na prijedlog, iako su tužitelji dostavili i dodatnu dokumentaciju koju je tužena tražila. Predlažu da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 18. ožujka 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo i to temeljem zapisnika broj Z-10211/2015/2542 donesenog u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Imajući u vidu činjenicu da su tužitelji bili uredno pozvani, ali da nisu pristupili ročištu zakazanom u povodu preoblikovanja za k. o. [katastarska općina], predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Nadalje, da je za istaknuti kako tužitelji u postupku obnove stječu saznanje da nekretnina nije upisana u zemljišnim knjigama na njihovo ime, pa time postaju nepošteni posjednici, ako su ikad i bili u posjedu predmetne nekretnine. Time je njihov posjed prekinut, jer se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje ne znaju ili nisu mogli znati da im ne pripada pravo na posjed. Iz dokaza na koje se tužitelji u tužbi pozivaju da ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da tužitelji u prvom redu nisu priložili dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi njihovi prednici bili vlasnici predmetne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1438 m[2] . Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču u ostavinskom postupku iza smrti EP pok. KP, broj: O-867/11 da slijedi da ostavinsku imovinu ostavitelja čini, između ostalog, dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je nastala predmetna nekretnina), ali u površini od 200 m[2] , a ne u površini od 1438 m , kako tužitelji navode u tužbi. Predmetnom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju nasljednici da nisu prigovarali. Nadalje, imajući u vidu da tužitelji navode da je predmetna nekretnina još od prije II. svjetskog rata u posjedu obitelji pok. EP, a prije da njih ni njihove prednike nitko da nije smetao u posjedu i vlasništvu utužene nekretnine, dakle da su stekli pravo vlasništva dosjelošću, isti da bi trebali dokazati da su predmetnu nekretninu stekli dugogodišnjim posjedovanjem, a za što moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Za istaknuti je da prema podacima iz Povijesti promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere), odnosno iz ABC registra broj domaćinstva 26, kojeg su tužitelji priložili u spis, nije moguće utvrditi u kojoj površini je predmetna nekretnina bila evidentirana na ime EP. Tužitelji svojim navodima da nisu doveli u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tuženice, niti predložili dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na imenu ove tuženice pogrešna. Slijedom svega naprijed navedenog, zakonski zastupnik tuženice predlaže tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, donesenog po povjereniku suda javnom bilježniku Dušanu Kvartuču u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-867/11, UPP/OS 78/11 od 15. svibnja 2013. ( list spisa 7-11), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 12), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru na dan 10. veljače 2023. (list spisa 14), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930-04/23-05/100, urbroj: 541-24-04/8-23-2 od 5. srpnja 2023. (list spisa 15-18, 64), zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 19-23), zapisnik sastavljen u povodu preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-10211/2015/2542 (list spisa 30- 31), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković, dipl. ing. geod. (list spisa 47-50, 57), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušani su svjedoci NP (list spisa 61), MP (list spisa 76), izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ad. 1. FP (list spisa 79) te je izvršen uvid u spis ovog suda posl. br. Z-10211/2015/2542.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su nasljeđivanjem stekli pravo suvlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na jednake dijelove, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi. Ujedno tužitelji su postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se utvrdi da su dosjelošću stekli vlasništvo na jednake dijelove predmetne nekretnine te upis tog prava u zemljišne knjige.

6. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo upisana tuženica. Ujedno nije sporno da su se tužitelji u skladu s odredbom članka 186. a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora dana 10. veljače 2023. koji je dopunjen 3. svibnja 2025., a na koji zahtjev tuženica nije odgovorila u zakonom propisanom roku ( list spisa 19-23).

7. Među strankama je sporno jesu li tužitelji ispunili uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-10211/2015/2542 razvidno je da je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak. Nadalje proizlazi da su evidentirani posjednici upisani u popisnom listu broj 413 na predmetnoj nekretnini tužitelji GP i JP koji nisu pristupili na zakazano ročište u postupku obnove zemljišne knjige.

9. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, donesenog po povjereniku suda javnom bilježniku Dušanu Kvartuču u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-867/11, UPP/OS 78/11 od 15. svibnja 2013. ( list spisa 7-11) proizlazi da su kao nasljednici pok. ostavitelja EP pok. KP, rođenog **.**.1920., a umrlog **.**.2010. proglašeni: kćer ŠP, unuka JP, unuk GP i sin ČP. Dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] zvana oko kuće u naravi oranica površine 200 m2 ( dio koje nekretnine odgovara predmetnoj nekretnini 490 k. o. [katastarska općina] je utvrđena je kao ostavinska imovina u izvanknjižnom vlasništvu pok. ostavitelja EP. Ujedno proizlazi da su njegovi nasljednici JP i HP, ovdje tužitelji naslijedili nekretninu zv. Naglovac koja sa sjevera graniči s nekretninom RP, sa juga javnim putem, sa zapada nekretninom CP, a sa zapada nekretninom ZP, a upisano u k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela.

10. Iz povijesti promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/23-05/100, UR.BROJ: 541-24-04/8-23-2 od 5. srpnja 2023. (list spisa15-17) proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] izmjere odnosi na dio čestice zemlje [katastarska čestica] stare izmjere. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina] koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./56. godine dio čestice zemlje [katastarska čestica] upisana u ABC registar broj domaćinstva 26. Uvidom u priloženi registar razvidno je da je pok. ZP EP pok. KP upisan kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica], oko kuće, bez vidljive naznake površine. Do izlaganja nove izmjere za k. o. [katastarska općina] na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] upisanoj u posjedovni list 23 nije bilo drugih promjena. U postupku izlaganja nove izmjere za k. o. [katastarska općina] (izlaganje započelo u lipnju 2015., trajalo do srpnja 2019.), dio čestice zemlje [katastarska čestica] obuhvaćena je novim katastarskim brojem 490.

11. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak na kojem se nalazi nisko raslinje i ostalo samoniklo bilje. Nadalje je na licu mjesta utvrđeno da je nekretnina većim dijelom ograđena betonskim zidovima, osim prema asfaltnom putu gdje među predstavlja plot i zabijeni drveni kolac.

12. Svjedok NP (list spisa 61) je u svom iskazu naveo da se njegova nekretnina nalazi odmah do predmetne, dok je s druge strane tužiteljeve nekretnine njihov stric pa tako da sve tri nekretnine predstavljale jednu cjelinu, a koja je bila u vlasništvu njihovog pretka i to KP. Naime, KP je preminuo 1953. te su ga naslijedili: EP, J, P i E, tj. njegovi sinovi, s tim da je prednik od tužitelja EP koji je preminuo **.**.2010., a njega su naslijedili ovdje tužitelji i to u pogledu predmetne nekretnine. Velika nekretnina, a koja je sada dio predmetne su naslijedili tri sina i to: EP, J i P, dok je E dobio druge nekretnine. Za vrijeme života KP ta velika nekretnina da je bila jednim dijelom pašnjak, a jednim dijelom oranica te njegovog djeda R, a niti njegove nasljednike nitko nikada nije ometao u posjedu niti mu osporavao pravo vlasništva, upravo na dijelu nekretnine, a koja je susjedna do predmetne je njegov pok. otac sagradio kuću u kojoj danas živi njegov brat, dok stric EP nije na sad predmetnoj nekretnini nikad ništa gradio već je istu nekretninu koristio kao pašnjak i dijelom oranicu, a kuću je sagradio na drugom dijelu odnosno drugoj nekretnini. Nikad nije bilo sporova među njima gdje je međa i gdje su granice između njih. KP, njihov prednik, je držao površinu od cca. 5000 m[2] pa je tako svakog sina, a nakon njegove smrti spalo oko cca. 1500 m[2] .

13. Svjedok MP je u svom iskazu (list spisa 76) naveo da mu je poznat predmet spora budući da njegova pokojna baka ima kuću odmah do ove predmetne parcele koja danas pripada djeci pok. UP, odnosno FP i JP. Ova zemlja je nekad pripadala djedu EP koji je imao djecu A, NP, pok. UP i ŠP. Kad je bila ostavinska rasprava iza pok. EP, poznato mu je da je ova zemlja pripala FP i JP. Zna da je ova predmetna parcela u dijelu kojim graniči s kućom pok. bake ZP zvane IP, ograđena suhozidom, s jedne strane su bili plotovi. Nakon što mu je predočena skica sudskog očevida (list spisa 49) naveo je da pokazana skica u dijelu kojom je obojana žutom bojom i koja nosi oznaku 490 predstavlja parcelu pok. EP. Navodi da dio na skici koji nosi oznaku 488 predstavlja parcelu AP, misli da je pripala njegovom sinu VP, a dio na skici označen broj 489 predstavlja kuću RP koja danas pripada njegovom sinu. Nadalje je naveo da s druge strane graniči kuća njegove pok. bake, a koja po pokazanoj skici odgovara dijelu koji nosi oznaku 491. Potom je naveo da je pok. EP na ovoj parceli čuvao blago. EP se dobro sjeća i viđao ga je na ovoj parceli, sve dok se nije razbolio. Zaključno je naveo da nikada nitko nije smetao pok. EP u posjedovanju ove nekretnine i cijelom selu je bilo poznato da je to njihovo.

14. U svom stranačkom iskazu tužitelj ad.1. ŽP je naveo da su predmetnu parcelu koju su nazivali "Naglovac" njegova sestra i on stekli nasljeđivanjem pokojnoga djeda EP. Još kao djeca su dolazili svako ljeto u Raštane i sjeća se pokojnoga djeda da je na ovoj parceli gonio ovce i uvijek nešto radio. Nije mu poznato kako je njegov djed stekao ovu predmetnu parcelu. Koliko mu je poznato nitko nikada njemu i njegovoj obitelji nije osporavao pravo vlasništva ove parcele koja je oduvijek koliko ja pamti ograđena.

15. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

16. Odredbom članka 120. stavka 1. ZVDSP proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, dok je odredbom članka 128. stavka 1. ZVDSP propisano da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

17. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

18. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

19. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

20. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

21. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

22. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

23. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala tu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

24. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NP i MP koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da obojica svjedoka imaju svoje parcele u neposrednoj blizini utužene nekretnine, da su imajući u obzir navedeno iskazivali na licu mjesta suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako obojica svjedoka iskazala da je predmetna parcela ranije pripadala pok. EP, djedu tužitelja kojeg su poslije njegove smrti naslijedili upravo tužitelji. Obojica su suglasno navela da prema njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji EP nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine niti bi ih netko treći u tome ometao. Svjedok NP je naveo da je pok. EP predmetnu nekretninu koristio kao pašnjak, a dijelom kao oranicu, a ujedno svjedok MP je dodao da je pok. EP predmetnu parcelu koristio i za čuvanje blaga.

25. Nadalje, da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužiteljevih prednika, pored izvedenih personalnih dokaza, proizlazi iz materijalne dokumentacije koje je priložio tužitelj. Prvenstveno iz povijesti promjena Državne geodetske uprave proizlazi da je prednik tužitelja pok. EP, prema najranijim evidentiranim podacima posjedovnog stanja 1955./1956. upisan u ABC registar 23, broj domaćinstva 26 ( list spisa 17, 64) i to na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], Oko kuće, k. o. [katastarska općina], dok se nesporno predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] odnosi upravo na dio kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere.

26. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još djed tužitelja pok. EP, koji je rođen 1920., a umro 2010., što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju (koji prileži na listu spisa 7-11), koja nekretnina je i utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja koju je koristio dijelom kao oranicu, dijelom kao pašnjak te za čuvanje blaga, a kojeg su naslijedili upravo tužitelji u jednakim suvlasničkim udjelima, a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine jasno omeđene od susjednih nekretnina. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da je prednik tužitelja pok. EP posjedovao predmetnu nekretninu još od revizije katastra 1955./1956., budući da je djed tužitelja evidentiran u katastarskom operatu kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Iako prema podacima iz operata nije razvidno koliko površinu je posjedovao prednik tužitelja, dok iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. EP bi proizlazilo da se radi o površini od 200 m[2] , po stavu ovog suda podaci u operatu glede površine redovito ne odgovaraju stvarnom, zbiljskom faktičnom stanju na terenu s obzirom na tadašnje tehničke mogućnosti izmjere te da je predmetni dio nekretnine djed tužitelja još tada ogradio suhozidom i plotovima manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno očevidom i zorno prikazano na skici lica mjesta (list spisa 49) i saslušanjem svjedoka NP i MP, koji su suglasno naveli da u odnosu na međe nikad nije bilo spora, dok je svjedok NP ujedno naveo da je pok. EP držao oko 1500 m2, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina još od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pok. EP, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Time su tužitelji dokazali neprekinuti pravni slijed izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva jer je sporna nekretnina raspravljena kao dio ostavine djeda tužitelja pok. EP, koji je vlasništvo stekao temeljem dosjelosti, a tužitelji njegovim nasljeđivanjem, s time da ne postoje suprostavljeni privatni interesi trećih osoba.

27. Zaključno, neosnovan je stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, pod posl.br. Rev-919/2018 od 1. veljače 2023. zauzeo stav da rješenje koje je doneseno u završnom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv tog rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjenično stanju tužbeni zahtjev treba odbiti, ujedno ističući da su tužitelji bili uredno pozvani, ali da nisu pristupili zakazanom ročištu, pa iz tog razloga predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Međutim, po stavu ovog suda, navedeno shvaćanje revizijskog suda nije primjenjivo u konkretnoj pravnoj stvari, budući da tužitelji nesporno nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

29. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

30. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužiteljima naknaditi troškove postupka jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu.

30.1. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 23. svibnja 2024. u visini zatraženih 50 bodova, trošak 12. lipnja 2024. ( uviđaj na licu mjesta), trošak zastupanja na ročištima od 2. rujna 2024., 10. veljače 2025. i 14. svibnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Nadalje, tužitelju pripada i zatražena naknada prema Tbr. 39. Tarife i to za zatraženih 25 bodova. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 22. listopada 2022. u zatraženih 100 bodova, već u iznosu od 25 bodova sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife, s obzirom da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu od 26,55 EUR koji je tužitelj platio i dostavio dokaz u spis, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Slijedom čega, tužiteljima je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.829,64 EUR.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljima po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj P-DO-25/2024).