REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4809/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u točkama 4.4., 6.2. i 9.1. koji čine sastavni dio Ugovora o kreditu broj 17665 sklopljenog dana 20.02.2006. godine između tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB:90275854576, kao kreditora, u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a da se za takvu prilagodbu ne traži suglasnost korisnika kredita pa stoga iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 835,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 3,98 eura od 12.9.2006.

- na iznos 3,98 eura od 13.10.2006.

- na iznos 3,98 eura od 14.11.2006.

- na iznos 3,98 eura od 8.12.2006.

- na iznos 8,45 eura od 16.1.2007.

- na iznos 8,44 eura od 9.2.2007.

- na iznos 8,44 eura od 9.3.2007.

- na iznos 8,43 eura od 13.4.2007.

- na iznos 8,44 eura od 15.5.2007.

- na iznos 8,43 eura od 11.6.2007.

- na iznos 12,78 eura od 16.7.2007.

- na iznos 12,78 eura od 13.8.2007.

- na iznos 12,78 eura od 13.9.2007.

- na iznos 12,78 eura od 12.10.2007.

- na iznos 12,78 eura od 13.11.2007.

- na iznos 12,77 eura od 12.12.2007.

- na iznos 12,78 eura od 11.1.2008.

- na iznos 12,78 eura od 13.2.2008.

- na iznos 12,78 eura od 13.3.2008.

- na iznos 12,78 eura od 11.4.2008.

- na iznos 12,78 eura od 12.5.2008.

- na iznos 12,78 eura od 17.6.2008.

- na iznos 12,78 eura od 10.7.2008.

- na iznos 12,78 eura od 12.8.2008.

- na iznos 12,78 eura od 10.9.2008.

- na iznos 12,79 eura od 15.10.2008.

- na iznos 12,78 eura od 13.11.2008.

- na iznos 12,78 eura od 12.12.2008.

- na iznos 12,78 eura od 14.1.2009.

- na iznos 12,78 eura od 16.2.2009.

- na iznos 12,78 eura od 13.3.2009.

- na iznos 12,78 eura od 14.4.2009.

- na iznos 12,78 eura od 18.5.2009.

- na iznos 12,77 eura od 15.6.2009.

- na iznos 12,78 eura od 13.7.2009.

- na iznos 12,94 eura od 14.8.2009.

- na iznos 12,93 eura od 15.9.2009.

- na iznos 12,94 eura od 15.10.2009.

- na iznos 12,94 eura od 11.11.2009.

- na iznos 12,94 eura od 10.12.2009.

- na iznos 11,65 eura od 18.1.2010.

- na iznos 11,65 eura od 15.2.2010.

- na iznos 11,65 eura od 10.3.2010.

- na iznos 11,65 eura od 15.4.2010.

- na iznos 11,65 eura od 18.5.2010.

- na iznos 11,65 eura od 16.6.2010.

- na iznos 11,65 eura od 22.7.2010.

- na iznos 11,65 eura od 17.8.2010.

- na iznos 11,65 eura od 16.9.2010.

- na iznos 11,65 eura od 12.10.2010.

- na iznos 11,65 eura od 11.11.2010.

- na iznos 11,65 eura od 13.12.2010.

- na iznos 11,65 eura od 12.1.2011.

- na iznos 11,65 eura od 8.2.2011.

- na iznos 11,65 eura od 11.3.2011.

- na iznos 11,65 eura od 13.4.2011.

- na iznos 11,65 eura od 12.5.2011.

- na iznos 11,65 eura od 16.6.2011.

- na iznos 11,65 eura od 18.7.2011.

- na iznos 11,65 eura od 11.8.2011.

- na iznos 11,65 eura od 19.9.2011.

- na iznos 11,65 eura od 17.10.2011.

- na iznos 11,65 eura od 15.11.2011.

- na iznos 11,65 eura od 12.12.2011.

- na iznos 11,65 eura od 12.1.2012.

- na iznos 11,65 eura od 9.2.2012.

- na iznos 11,65 eura od 13.3.2012.

- na iznos 11,65 eura od 12.4.2012.

- na iznos 11,65 eura od 15.5.2012.

- na iznos 11,65 eura od 14.6.2012.

- na iznos 11,65 eura od 19.7.2012.

- na iznos 11,65 eura od 21.8.2012.

- na iznos 11,65 eura od 14.9.2012.

- na iznos 11,66 eura od 17.10.2012.

- na iznos 11,65 eura od 15.11.2012.

- na iznos 11,66 eura od 13.12.2012.

- na iznos 11,66 eura od 17.1.2013.

- na iznos 11,52 eura od 18.2.2013.

do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 4,56 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku 15 dana.

IV Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u točki 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu koja čini sastavni dio Ugovora o kreditu broj 17665 sklopljenog dana 20.02.2006. godine između tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB:90275854576 kao kreditora, i to odredba kojom je određena obveza povrata iznosa kredita, plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

V Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 2.327,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 5,04 eura od 13.11.2008.

- na iznos 0,88 eura od 12.12.2008.

- na iznos 12,54 eura od 14.1.2009.

- na iznos 15,57 eura od 16.2.2009.

- na iznos 16,94 eura od 13.3.2009.

- na iznos 13,50 eura od 14.4.2009.

- na iznos 11,73 eura od 18.5.2009.

- na iznos 8,64 eura od 15.6.2009.

- na iznos 6,21 eura od 13.7.2009.

- na iznos 6,20 eura od 14.8.2009.

- na iznos 8,80 eura od 15.9.2009.

- na iznos 7,26 eura od 15.10.2009.

- na iznos 7,17 eura od 11.11.2009.

- na iznos 8,56 eura od 10.12.2009.

- na iznos 11,96 eura od 18.1.2010.

- na iznos 14,32 eura od 15.2.2010.

- na iznos 14,53 eura od 10.3.2010.

- na iznos 21,98 eura od 15.4.2010.

- na iznos 18,71 eura od 18.5.2010.

- na iznos 21,87 eura od 16.6.2010.

- na iznos 33,86 eura od 22.7.2010.

- na iznos 29,68 eura od 17.8.2010.

- na iznos 43,21 eura od 16.9.2010.

- na iznos 37,25 eura od 12.10.2010.

- na iznos 32,39 eura od 11.11.2010.

- na iznos 46,71 eura od 13.12.2010.

- na iznos 60,23 eura od 12.1.2011.

- na iznos 50,77 eura od 8.2.2011.

- na iznos 54,40 eura od 11.3.2011.

- na iznos 45,47 eura od 13.4.2011.

- na iznos 50,67 eura od 12.5.2011.

- na iznos 69,83 eura od 16.6.2011.

- na iznos 63,72 eura od 18.7.2011.

- na iznos 91,99 eura od 11.8.2011.

- na iznos 105,98 eura od 19.9.2011.

- na iznos 69,44 eura od 17.10.2011.

- na iznos 72,47 eura od 15.11.2011.

- na iznos 71,01 eura od 12.12.2011.

- na iznos 74,73 eura od 12.1.2012.

- na iznos 79,00 eura od 9.2.2012.

- na iznos 77,85 eura od 13.3.2012.

- na iznos 75,90 eura od 12.4.2012.

- na iznos 76,70 eura od 15.5.2012.

- na iznos 78,73 eura od 14.6.2012.

- na iznos 77,13 eura od 19.7.2012.

- na iznos 77,89 eura od 21.8.2012.

- na iznos 75,49 eura od 14.9.2012.

- na iznos 73,29 eura od 17.10.2012.

- na iznos 76,37 eura od 15.11.2012.

- na iznos 74,67 eura od 13.12.2012.

- na iznos 76,93 eura od 17.1.2013.

- na iznos 71,76 eura od 18.12.2013.

do isplate po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, naknaditi tužitelju HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.817,24 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 20. veljače 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 17665, kojim Ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos 23.684,55 CHF, isplaćen u kunama prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita. Ukazuje da su ugovorili promjenjivu kamatu stopu jednostranom odlukom tuženika, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Također ukazuje da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, koju ugovornu odredbu jednako tako smatra ništetnom. Ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13 te Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 ističući da iako tuženik nije bio stranka tih postupaka, utvrđenja iz kolektivnog spora glede valute CHF imaju svoju primjenu i na predmetni ugovora. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 839,77 eura (6.327,25 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u zahtjevu te iznos 2.266,54 eura (17.077,25 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u zahtjevu, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor zastare potraživanja te je osporio osnovanost i visinu zahtjeva u cijelosti. Smatra da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive pa da nije dopušteno ocjenjivati njihovu (ne)poštenost, kao i da ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba te da je tužitelj imao mogućnost pregovaranja, jer je mogao sklopiti ugovor u valuti euro ili u kunama. Tvrdio je da je tužitelja informirao o rizicima promjene tečaja te nije imao sigurnih spoznaja o kretanju tečaja valute CHF. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi naveo je da nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već na temelju objektivnih kriterija koji ne ovise o volji tuženika. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U podnesku od 24. siječnja 2025. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 835,21 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu te iznos 2.327,93 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu dok je u preostalom dijelu zahtjev ostao nepromijenjen (listovi 535-540 spisa).

3.1. U podnesku od 30. siječnja 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

3.2. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U istom stavku propisano je i da će se, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrati da je pristao na povlačenje.

3.3. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021., broj: Su-IV-16/2021-8 smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.

3.4. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe, odnosno zahtjevu za isplatu iznosa 839,77 eura po osnovi promjenjive kamatne stope.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 20. veljače 2006. (listovi 10-12 spisa), Ugovor o kreditu broj 17665 (listovi 13-16 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 258-332 spisa), dopis (list 333 spisa), plan otplate uz Ugovor o kreditu broj 17665 (listovi 134-135 spisa), pregled uplata (listovi 336-342 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope za Ugovor broj 17665 (list 343 spisa), arhivu tečajne liste (listovi 344-428 spisa), izračun tužitelja (listovi 429-430 spisa), Izjavu (listovi 489-491 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 517-528 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 554-555 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i u dijelu u kojem je ugovoren promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.

5.1. Nije sporno da su stranke ovog spora sklopile Ugovor o kreditu broj 17665 od 20. veljače 2006. te da je na temelju tog Ugovora tuženik odobrio i isplatio kredit za kupnju novog vozila u iznosu 23.684,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja.

5.2. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te s tim u vezi pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene tih ugovornih odredaba.

6. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.).

7. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

8. Iz toč. 9.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF: 2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita H.

8.1. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kunska protuvrijednost 23.684,55 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja.

8.2. Iz odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao novo vozilo koje je koristio za osobne potrebe. U vrijeme sklapanja ugovora, a niti kasnije nije imao obrt ili trgovačko društvo. Ponudili su mu sklapanje ugovora u valuti euro i u valuti CHF te su mu rekli da je ugovor u valuti CHF povoljniji zbog niže kamatne stope. Nitko ga nije upozorio na posebne rizike za sklapanje ugovora u valuti CHF. Dobio je prijedlog ugovora te je sve funkcioniralo po principu „uzmi ili ostavi“. Ugovor je pročitao te je znao da se visina anuiteta može mijenjati ovisno o promjeni kamatne stope ili tečaja, ali nije znao da visina anuiteta može biti duplo veća. Nitko mu nije objasnio o čemu ovisi i na koji se način može mijenjati kamatna stopa.

10.1. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je on iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka, a tuženik nije niti predlagao saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju spornog ugovora o kreditu.

11. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja, način formulacije spornih odredbi ugovora i sadržaj samog Ugovora o kreditu sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom mogao pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena kamatna stopa koja "podliježe prilagodbi" kao niti o ugovornoj odredbi kojom je ugovoreno da je glavnica kredita vezana za valutu švicarski franak.

11.1. Tuženik kao profesionalac, nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja, informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima koje on sklapanjem predmetnog ugovora prihvaća te je također propustio iste te informacije uklopiti u sadržaj ugovora, a sve kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donose sporne ugovorne odredbe i kako bi o tome mogao donijeti informiranu odluku.

11.2. U odnosu na valutnu klauzulu kao pružanje cjelovite informacije tužitelju, mogla se smatrati samo situacija da je tužitelj od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznat sa specifičnim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima pa da bi tužitelj kao potrošač, imajući u vidu to saznanje mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.

11.3. Stoga je ugovaranje predmetnih odredaba, protivno načelu savjesnosti i poštenja, izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Naime, u konkretnom slučaju je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu između stranaka u svrhu definiranja načina otplate, ugovorena valutna klauzula s valutom švicarski franak, a koja je u vrijeme sklapanja tog ugovora predstavljala povećani rizik za tužitelja, kao korisnika kredita i potrošača, a koji rizik se ubrzo i realizirao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni.

11.4. Dakle, iako je tužitelj mogao načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno moglo biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

11.5. Treba reći da navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

11.6. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.

11.7. Također, sud utvrđuje da tužitelj nije bio upoznat niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

11.8. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

11.9. Međutim, sporna odredba toč. 9.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova eventualna povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču.

11.10. I iz iskaza tužitelja proizlazi da mu prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima kamatne stope, niti "formula" prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora, već je mislio da će kredit otplaćivati prema planu otplate.

11.11. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

11.12. Kako su odredbe o ugovorenoj kamati, koja "podliježe prilagodbi…", dakle u skladu s odlukama tuženika, u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP te ugovorne odredbe ništetne.

12. Pri tome, tužitelj kao trgovac, niti po prirodi svog zanimanja i stupnja obrazovanja nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.

12.1. Nadalje, iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio kao istinitog, proizlazi da je novcem kojeg je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe.

12.2. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

12.3. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se uopće bavio takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

13.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13.2. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13.3. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, koje su sukladno odredbi čl. 87. ZZP ništetne.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi te iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan dospijeća i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

15. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

15.1. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević naveo je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi 835,21 eura. Razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi:

- uzimajući u obzir samo pozitivne razlike iznosi 2.327,93 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa);

- ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza iznosi ukupno 2.098,98 eura (što predstavlja zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa).

15.1.1. Niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a tuženik se na ročištu održanom 23. travnja 2025. očitovao da ne predlaže zvati vještaka na ročište radi usmenog očitovanja.

15.3. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i to samo tzv. "pozitivne razlike".

15.3.1. Ovo zato što u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti pojedine odredbe ugovora o kreditu, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada su kamata ili tečaj bili manji od onih na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023., čime je odstupljeno na shvaćanju iz odluke VSRH Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.).

15.4. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.4.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i prodajnog tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati sa egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamate stope i ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

15.4.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

16.1. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (26. svibnja 2025.), jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž- 1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I, II , III i IV izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 24. svibnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 24. listopada 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 24. siječnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.000,00 eura odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.250,00 eura.

18.3. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 39,73 eura, sudske pristojbe za presudu u iznosu 77,51 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 450,00 eura.

18.4. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.817,24 eura.

18.5. Tužitelju je trošak dosuđen u cijelosti temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

18.6. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Rj

-tužitelju po pun pristojba za presudu u iznosu 77,51 eura