REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4245/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnica Đurđica Kos, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /50404607-5103228983 sklopljen dana 31. listopada 2006. između tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d., Jadranski trg 3 A, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke koji glasi:

„Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 244,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 2,47 eura od 17.04.2009.

- na iznos 2,47 eura od 17.04.2009.

- na iznos 2,47 eura od 22.07.2009.

- na iznos 2,47 eura od 25.07.2009.

- na iznos 2,47 eura od 25.07.2009.

- na iznos 2,47 eura od 08.10.2009.

- na iznos 2,47 eura od 05.12.2009.

- na iznos 2,47 eura od 30.12.2009.

- na iznos 2,47 eura od 06.01.2010.

- na iznos 2,47 eura od 06.02.2010.

- na iznos 2,47 eura od 06.03.2010.

- na iznos 5,19 eura od 07.04.2010.

- na iznos 5,19 eura od 06.05.2010.

- na iznos 5,19 eura od 05.06.2010.

- na iznos 5,19 eura od 06.07.2010.

- na iznos 5,19 eura od 05.08.2010.

- na iznos 5,19 eura od 07.09.2010.

- na iznos 5,19 eura od 06.10.2010.

- na iznos 5,19 eura od 06.11.2010.

- na iznos 5,19 eura od 07.12.2010.

- na iznos 5,19 eura od 06.01.2011.

- na iznos 5,19 eura od 05.02.2011.

- na iznos 5,19 eura od 05.03.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.04.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.05.2011.

- na iznos 5,19 eura od 07.06.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.07.2011.

- na iznos 5,19 eura od 05.08.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.09.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.10.2011.

- na iznos 5,19 eura od 05.11.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.12.2011.

- na iznos 5,19 eura od 06.01.2012.

- na iznos 5,19 eura od 07.02.2012.

- na iznos 5,19 eura od 06.03.2012.

- na iznos 5,19 eura od 06.04.2012.

- na iznos 5,19 eura od 05.05.2012.

- na iznos 5,19 eura od 06.06.2012.

- na iznos 5,19 eura od 07.07.2012.

- na iznos 5,19 eura od 04.08.2012.

- na iznos 5,19 eura od 06.09.2012.

- na iznos 5,19 eura od 06.10.2012.

- na iznos 5,19 eura od 07.11.2012.

- na iznos 5,19 eura od 08.12.2012.

- na iznos 5,19 eura od 09.01.2013.

- na iznos 5,19 eura od 08.02.2013.

- na iznos 35,70 eura od 13.02.2013.

do isplate po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 843,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 9.290,60 eura (70.000,00 kuna). Tužiteljica dalje navodi da je prema odredbi čl. 8 Ugovora propisano da je kamatna stopa promjenjiva te da u trenutku ugovaranja iznosi 9,65% godišnje te da za vrijeme trajanja ugovora banka može vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu sa svojim odlukama. Tužiteljica ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu ugovora o kojima stranke nisu pregovarale te da tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njihov sadržaj. Dalje tvrdi da tuženik nije objasnio tužiteljici postupak formiranja kamatne stope zbog čega smatra da je predmetna odredba protivna čl. 81 i 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te čl. 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Također ukazuje na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13. Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio čl. 8. st. 2. predmetnog ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 244,42 eura, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva tužiteljice u cijelosti. Istaknuo je da se presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne mogu primijeniti na sporni ugovorni odnos, jer se radi o kreditu zaključenom u domaćoj valuti (kuni). Ukazao je da je tužiteljica dužna dokazati svojstvo potrošača. Istaknuo je prigovor zastare. Tvrdio je da je promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Osporio je tijek zateznih kamata. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi mu parnični trošak.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. veljače 2025., tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio čl. 8. st. 2. predmetnog ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 244,52 eura, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 194-195 spisa).

3.1. Dakle, tužiteljica je podneskom od 3. veljače 2025. preinačila tužbu na način da je povećala iznos čiju isplatu traži. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 7-10 spisa), potvrdu tuženika (list 11 spisa), otplatni plan za kredit (listovi 13-14 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 15 spisa), pregled prometa po kreditu (listovi 16-24 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (listovi 178-184 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 204 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te za isplatu više isplaćenih iznosa.

5.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5103228983 od 31. listopada 2006. na iznos 70.000,00 kuna (dalje Ugovor o kreditu).

5.2. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate te s tim u vezi sporno je pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

6. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer je predmet tog postupka bilo ocjenjivanje valjanosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu vezanih za valutu švicarski franak, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.).

7. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

8. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je prema čl. 8. ugovorena kamatna stopa promjenjiva te da u trenutku ugovaranja iznosi 9,65% godišnje, kao i da se kamata obračunava primjenom proporcionalne metode. Prema čl. 8. st. 2. ugovorne strane suglasne su da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

9. Imajući na umu izložene odredbe o promjenjivosti kamatne stope može se zaključiti da je u konkretnoj situaciji ugovorena kamatna stopa promjenjiva, time da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa. Iz navedenog slijedi da je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope od strane tuženika.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je kod tuženika sklopila Ugovor o nenamjenskom kreditu. Novac je potrošila za osobne potrebe i to za sestrinu svadbu te za uređenje kuće u kojoj i danas živi. Tu kuću nije nikada iznajmljivala niti davala u zakup. Ugovor o kreditu je pročitala te je vidjela da se kamatna stopa može mijenjati jer je ugovorena kao promjenjiva, ali nitko joj nije objasnio na koji način se ta stopa mijenja, niti parametre o kojima ovisi ta promjena. Nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, već je dobila gotov Ugovor sa kojim je išla kod javnog bilježnika.

11. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka.

12. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice, način formulacije spornih odredbi ugovora i sadržaj samog ugovora o kreditu sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužiteljica kao korisnica kredita nije s tuženikom mogla pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno važećim odlukama banke.

13. Tuženik kao profesionalac, nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima koje ona sklapanjem predmetnog ugovora prihvaća te je propustio iste te informacije uklopiti u sadržaj ugovora, a sve kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donose sporne ugovorne odredbe i kako bi o tome mogla donijeti informiranu odluku.

14. Također, sud utvrđuje da tužiteljica nije bila upoznata s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

15. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

15.1. Međutim, sporna odredba čl. 8 st. 2. ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužiteljica, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogla usporediti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova eventualna povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima kamatne stope, niti "formula" prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora.

17. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

18. Istina je da su odredbe Ugovoru o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive te je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne. Međutim te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive potrošačima, što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu. Iz ugovora proizlazi samo to da se visina kamata može mijenjati jednostrano te da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Ne navode se kriteriji i način promjene kamatne stope.

19. Sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

20. Tužiteljici su u ugovoru morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba i ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da banka jednostrano određuje obvezu tužiteljice koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Valja reći da Zakon o zaštiti potrošača, a isto tako ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu da li je pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 12. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

21. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tuženik u ugovoru u kojem koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredio referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

22. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23. Pri tome, tužiteljica kao policajka, niti po prirodi svog zanimanja i stupnja obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

23.1. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio kao istinitog, proizlazi da je novac koji je dobila predmetnim Ugovorom o kreditu potrošila za osobne potrebe.

23.2. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

23.3. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice te sadržaj spisa iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se uopće bavila takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

24. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

24.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24.2. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

24.3. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, koja je sukladna odredbi čl. 87. ZZP ništetna.

25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi.

25.1. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković.

25.1. U svom nalazu i mišljenju vještakinja Petra Blašković navela je da razlika u iznosima koje je tužiteljica platila primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćala da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9,65% iznosi 244,52 eura. Vještakinja je navela da je kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora u utuženom razdoblju cijelo vrijeme rasla, odnosno nije padala zbog čega nema negativnih razlika (list 184 spisa).

25.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te se nije pojavila sumnja u nalaz i mišljenje vještakinje, a niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje.

25.3. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

26. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati sa egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamate stope slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata, kako je zatraženo, od prvog dana nakon dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

26.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

27. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

27.1. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (26. svibnja 2025.), jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora 244,52 eura.

29.1. Naime, tužiteljica je u tužbi kao vrijednosti predmeta spora naznačila iznos 1.571,65 eura, a tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu te isplatu iznosa 244,52 eura.

29.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 244,52 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.)

29.3. Stoga je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora, priznat trošak sastava tužbe u visini 25 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 19. prosinca 2023. u visini 6,25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 28. siječnja 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 22. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 25. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 3. veljače 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

29.4. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 312,50 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 390,62 eura.

29.5. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 eura, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 26,55 eura te trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu 400,00 eura.

29.6. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 843,72 eura.

29.7. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. punomoćniku tuženika