REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-897/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku ŽH, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju HH, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos 1.358,68 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 3.033,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 12. rujna 2018. vozio lokalnom cestom prema svojoj vikendici kada mu se na automobil urušio suhozid koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] Veli Lošinj. Tuženik je u posjedu spomenute čestice. Tužitelj dalje navodi da mu je na automobilu nastala šteta u iznosu 11.138,07 kn, dok je iznos 339,60 kn potrošio na taxi usluge u razdoblju u kojem mu automobil nije bio u voznom stanju. Tužitelj je u nekoliko navrata upozoravao tuženika na loše stanje suhozida i opasnost urušavanja. Tuženik mu je obećao javiti se radi dogovora oko saniranja štete, što nije učinio. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će tuženiku naložiti isplatiti mu 11.477,67 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije te naveo da nema saznanja o navodnom štetnom događaju. Istaknuo je da priložena potvrda MUP-a datira od 25. rujna 2018. dok se štetni događaj navodno dogodio 20. rujna 2018. Osporio je uzročnu posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu. Osporio je tijek zateznih kamata. U odnosu na račune taxi usluge naveo je da isti ne koreliraju sa datumima popravka vozila. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 14. studenog 2022. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 1.358,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamata, sve u roku od 15 dana (listovi 139 – 140 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista (list 4 spisa), potvrdu od 25. rujna 2018. (list 5 spisa), izvid štete (list 6 spisa), račune (listovi 7-9, 11-17 spisa), izdatnicu (list 10 spisa), opomenu pred tužbu (list 18 spisa), fotografije (listovi 40-48, 53-54 spisa), povratnicu (list 49 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 52 spisa), specifikaciju poziva (listovi 55-56 spisa), potvrdu od 1. lipnja 2012. (list 57 spisa), email Oryx-a (list 58 spisa), presliku prometne dozvole (listovi 74-75 spisa), štetovni spis Allianz osiguranja (listovi 78-94 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju (listovi 165-166 spisa), saslušani su tužitelj (listovi 109-110 spisa) i tuženik (list 111 spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu (listovi 132-134, 169-170, 192-195 i 222-223 spisa) i uviđajem (listovi 181-182 spisa).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje CH, jer je tužitelj na ročištu održanom 11. veljače 2022. (list 119 spisa) odustao od tog dokaznog prijedloga.

4.2. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka RH i ŠH, čije saslušanje je predložio tuženik na okolnost stanja suhozida, jer to nije bilo potrebno za utvrđenje pravno relevantnih činjenica.

4.3. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora, prema konačno postavljenom zahtjevu, je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete na vozilu u iznosu 1.358,68 eura, koju štetu je tužitelj pretrpio u vezi štetnog događaja od 12. rujna 2018.

5.1. Između parničnih stranaka sporni su aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, dinamika nastanka štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja te visina zahtjeva tužitelja.

6. Uvidom u presliku prometne dozvole utvrđeno je da je tužitelj vlasnik vozila marke ŠKODA, registarske oznake [registarska oznaka] (list 74-75 spisa). Stoga je sud našao neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

7. U odnosu na pasivnu legitimaciju treba reći da je tuženik u svom iskazu naveo da je tužitelj prije dosta godina presložio suhozid u njegovu zemlju, jer mu je put bio preuzak. Naveo je i da se vodi postupak radi utvrđenja vlasništva dosjelošću, ali niti u jednom trenutku nije osporio da suhozid odnosno zemljište na kojem se on nalazi ne bi bili njegovo vlasništvo.

8. U odnosu na navode tuženika da se on tek tijekom 2023. upisao kao vlasnik zemljišta na kojem se nalazi suhozid i to na temelju pravomoćne i ovršne presude treba reći da je tuženik u svom iskazu naveo da se vodi postupak za utvrđenje vlasništva dosjelošću. Radi se o stjecanju vlasništva na temelju zakona, odnosno ispunjenjem pretpostavki koje zakon propisuje. Stoga nije relevantan trenutak upisa tuženika kao vlasnika, već trenutak ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki.

8.1. Stoga je sud našao neosnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja te uzročno posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja izvršen je uvid u Potvrdu MUP-a, saslušane su parnične stranke te su izvedeni uviđaj i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu

9.1. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU Primorsko goranska Rijeka, PP Mali Lošinj od 25. rujna 2018. utvrđeno je da je istom potvrđeno da je tužitelj 20. rujna 2018. prijavio djelatnicima te policijske postaje da se dogodilo urušavanje kamenog suhozida na osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Dalje proizlazi da je u prijavi tužitelj naveo da je 12. rujna 2018. upravljao svojim vozilom na javnom putu (zemljana cesta širine oko 2 metra) prema svom parkiralištu te da se urušilo nekoliko većih kamena suhozida koji je sagrađen uz navedeni put.

9.2. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je susjed tuženika u Velom Lošinju te da do njegove nekretnine vodi jedan uzak put. Unatrag par godina upozoravao je tuženika na stanje zida. Na dan štetnog događaja vozio se autom te se u jednom trenutku na auto urušilo kamenje iz zida. Ono je palo na prednji kraj automobila, pod prednji desni kotač te je puknula guma. Obzirom da je na tom dijelu put bio širok cca 2 metra nije mogao otvoriti vrata auta, a obzirom na svoj invaliditet i da je mogao otvoriti vrata, ne bi mogao izaći van iz automobila, jer bi taj izlazak eventualno mogao napraviti kroz suvozačeva vrata. Naime, zid se nalazio s njegove desne strane.

Obzirom da u to doba godine skoro nikoga nije bilo ubacio je u prvu brzinu i pokušao izvući auto. Radilo se o padu možda 30-40 kamena različitih veličina, možda sve skupa 1 m3. Taj dan već je prošao tim putem te je suhozid bio čitav, odnosno nije bilo rasutog kamenja. Suhozid je bio visine do 1,8 metara te loše napravljen. Pretpostavlja da je do urušavanja suhozida došlo uslijed vibracija nastalih zbog vožnje automobilima koji koriste taj put.

Kako je počeo izvlačiti auto iz tog kamenja tako se i ono razbacalo na možda 1-2 m2. Svoj auto odvezao je u dvorište te je obavijestio o tome jednog susjeda koji je došao do njega navečer. S njegovog mobitela zvao je tuženika koji ga je zamolio da ne zove policiju, jer da će doći za jedan do dva dana. Ovaj susjed nažalost je preminuo. I nakon ovog dana, u više navrata pokušao je zvati tuženika telefonom, ali on se nije javljao. Ovaj susjed pomogao mu je promijeniti gumu na autu.

Štetu je pokušao prijaviti u Malom Lošinju, ali nije mogao, jer nitko nije htio prihvatiti prijavu, niti su htjeli doći iz Allianza iz Rijeke, već su rekli da sve prijavi kada dođe u Zagreb.

Već prilikom izvlačenja automobila iz kamenja osjetio se miris, jer je kuplung počeo gorjeti. U Zagreb se vraćao početkom listopada, točan datum je na računu od šlepanja te je kuplung tijekom puta počeo proklizavati, a na 12 km od Zagreba auto je otkazao te je zvao šlep službu. U Zagrebu se obratio Allianzu da naprave izvid štete te je čekao nekih 10-ak dana za to. Tek nakon toga vozio je auto na popravak u Autorad gdje su mu dali račune za sve popravke, koje je on podmirio.

Na listu 81 spisa fotografiran je suhohozid nakon štetnog događaja, a ne u trenutku kada je kamenje bilo urušeno.

U razdoblju od štetnog događaja do šlepanja automobila koristio je svoj auto dok se vozio od kuće do plaže, koja relacija je otprilike kilometar dužine u svakom smjeru. Naveo je i da jedna susjeda parkira svoj auto kraj suhozida, ali na samom početku puta, na dijelu na kojem se nije dogodio štetni događaj. Fotografije tog dijela na kojem susjeda parkira prileže listovima 73-75 spisa.

Nakon 4 dana od štetnog događaja pozvao je policiju te je ona izašla na lice mjesta. U vrijeme štetnog događaja nije imao mobitel kod sebe. Njegova nekretnina je na osami, a u to doba godine nikoga više nije bilo tamo, osim jednog susjeda. Ponovio je da se štetni događaj dogodio na način da se kamenje urušilo na njegov auto, a ne da se prethodno nalazilo na putu. Urušilo se na način da je palo skroz oko kotača. Kada se nagnuo kroz prozor vidio je kamenje sa svih strana kotača. Naveo je da su ogrebotine na blatobranu, koje su vidljive na fotografiji sa lista 88 spisa nastale uslijed urušavanja suhozida.

9.3. Tuženik je u svojem iskazu naveo da mu se tužitelj obratio telefonom govoreći da je zid u lošem stanju i da bi se mogao srušiti, a jednom prilikom nazvao ga je i govorio o kvarovima na autu, jer da se suhozid urušio zbog vibracija. Rekao mu je da nije tada bio tamo i da ne zna što se dogodilo. Tužitelj ga je nazvao još jednom sa zahtjevom za odštetu te ga je pitao zašto nije zvao policiju. Misli da nije došlo do urušavanja suhozida zbog vibracija, već da je vjerojatno tužitelj svojim autom dotaknuo zid pa da se on urušio na auto. Ovo misli zato što jedini susjed koji tamo živi na tom putu parkira svoj auto. Ne vjeruje da se suhozid baš u tom trenutku mogao urušiti na vozilo tužitelja sam od sebe, odnosno od vibracija. Susjed koji parkira kraj suhozida nikada se nije žalio da bi mu neki kamen iz suhozida pao na vozilo i oštetilo ga.

9.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ereša proizlazi da, uzimajući u obzir činjenicu da na mjestu štetnog događaja nije obavljen očevid od strane policije tako da na raspolaganju nema bilo kakvih podataka o točnoj konfiguraciji kolnika i mogućim materijalnim tragovima, tehničkim putem, na temelju stanja spisa, nije moguće isključiti mogućnost da je urušavanje dijela suhozida tuženika moglo biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja na način kako to navodi tužitelj u svom iskazu na listovima 109-110 spisa. Naime, položaj i oblik nastalih oštećenja na vozilu tužitelja prema fotografijama snimljenima prilikom izvida štete u tehničkom smislu bi mogao odgovarati naletu prednjeg desnog bočnog dijela vozila tužitelja u vožnji na prepreku u obliku kamenja koja su se urušila sa suhozida dok je kasnije oštećenje lamele i dijelova spojke moglo biti posljedica višekratnog pokušaja nastavljanja vožnje od strane tužitelja po dijelu kolnika na kojemu se nalazi urušeno kamenje.

9.4.1. Slijedom navedenog svi računi na listovima 7-12 spisa mogli su biti posljedica predmetnog štetnog događaja osim polovice dijela računa na listu 8 spisa koji se odnosi na dvije gume, dok je prema izvidu štete na vozilu tužitelja bila oštećena samo jedna guma pa stoga tehnički opravdani troškovi popravka vozila tužitelja kao moguća posljedica predmetnog štetnog događaja iznose ukupno s PDV-om 116,60+920,76+3.613,20+1.217,49+926,10+3.423,16=10.217,31 kn.

9.4.2. Dakle, temeljem provedene analize vještak je mišljenja da tehničkim putem na temelju stanja spisa nije moguće isključiti mogućnost da je urušavanje dijela suhozida tuženika moglo biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja na način kako to navodi tužitelj u svom iskazu na listovima 109-110 spisa pri čemu tehnički opravdani troškovi popravka vozila tužitelja kao moguća posljedica predmetnog štetnog događaja iznose ukupno s PDV-om 10.217,31 kuna.

9.5. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Ereša, dok je tuženik istome prigovorio navodeći da se vještak nije očitovao o postojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vozilu, o dinamici štetnog događaja, a niti da je naveo koji je točan uzrok urušavanja suhozida.

9.6. Na ročištu održanom 4. listopada 2023. vještak Ereš usmeno se očitovao navodeći da je pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa pri čemu nije mogao utvrditi detaljnu dinamiku, već samo nije mogao isključiti mogućnost da je urušavanje dijela suhozida tuženika moglo biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Obzirom na navedeno kao i stanje spisa ne može niti isključiti mogućnost da bi tužitelj tijekom kretanja sa svojim vozilom došao u kontakt sa suhozidom tuženika koji je uslijed takvog kontakta mogao biti urušen. Vještak je mišljenja da njegov nalaz nije kontradiktoran, dok su sami zaključci takvi kakvo je stanje spisa, pri čemu nije bilo moguće utvrditi točnu dinamiku, pa je stoga i u mišljenju koristio izraz da je urušavanje dijela suhozida tuženika moglo biti uzrokom predmetnog štetnog događaja, a ne da je bilo. Dakle, vještak je samo dopustio varijantu tužitelja kao takvu. Također je naveo da su oštećenja na prednjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja nastala naletom na nekakvu prepreku, a što je moglo biti i na nekom drugom mjestu i na neki drugi način nego što je iskazano u spisu. Oštećenje spojki i mjenjača moglo je biti posljedica korištenja vozila, a ne samog štetnog događaja. U opisanoj prometnoj situaciji bilo bi realno za očekivati da vozač izađe iz vozila kako bi uklonio kamenje, ako je za to bilo dovoljno prostora. U spisu nema materijalnih tragova na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je do štetnog događaja došlo na način kako je to iskazao tužitelj. Nije realno za očekivati da bi se suhozid srušio samo uslijed prolaska vozila i njegove težine. Obzirom na stanje spisa, provođenjem očevida uz pokazivanje tužitelja, mogla bi se detaljnije utvrditi dinamika. Vještak s apsolutnom sigurnošću ne može isključiti mogućnost da bi prolazak vozila tužitelja pokraj suhozida mogao uzrokovati njegovo urušavanje.

9.7. Nakon usmenog očitovanja vještaka punomoćnik tužitelja predložio je izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta, uz sudjelovanje mjerničkog i prometnog vještaka, čemu se punomoćnik tuženika nije protivio.

9.8. Stoga je u nastavku postupka izveden dokaz uviđajem na licu mjestu uz sudjelovanje vještaka Ereša, nakon čega je on izradio pisanu dopunu nalaza i mišljenja.

9.9. U svojoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 31. listopada 2024. vještak je naveo da je mjerenjem prilikom očevida utvrdio da širina kolnog prilaza do kuće tužitelja na pokazanom mjestu štetnog događaja od strane tužitelja iznosi oko 2,7 do 2,8 m dok visina suhozida tuženika na pokazanom mjestu štetnog događaja od strane tužitelja iznosi oko 0,9-1 m, a visina ostalog dijela suhozida tuženika iznosi oko 1,4 m. Uzimajući u obzir širinu kolnog prilaza na mjestu štetnog događaja od 2,7-2,8 m i širinu vozila tužitelja od 1,783 m dobivamo da je kretanjem vozila tužitelja po sredini kolnog prilaza bočni razmak do suhozida tuženika s njegove desne strane i do kameno- betonskog stubišta s njegove lijeve strane iznosio oko 0,4835 m. Na prednjem braniku s desne bočne strane i prednjem desnom blatobranu vozila tužitelja utvrđena su oštećenja u vidu uzdužnih vodoravnih ogrebotina do visine od oko 0,65 m koja su praktički istog intenziteta na način kako to prikazuju fotografije na listu 88 i 92 spisa.

Položaj i oblik navedenih oštećenja ukazuje na nalet vozila tužitelja na približno ravnu i okomitu prepreku koja je mogla biti i složeni kameni suhozid, ali tehnički isključuje mogućnost da su opisana oštećenja mogla nastati odronom suhozida tuženika na vozilo tužitelja ili kasnijim naletom vozila tužitelja na odron suhozida tuženika na mjestu štetnog događaja.

Naime, kada bi se radilo o oštećenjima koja su posljedica odrona suhozida, tada bi na prednjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja bilo realno za očekivati nastanak oštećenja u vidu ogrebotina koje bi se pružale okomito kod zaustavljenog vozila ili ukoso kod vozila u kretanju, a što ovdje nije bio slučaj, jer se ogrebotine na vozilu tužitelja pružaju vodoravno. Isto tako kasniji nalet vozila na odron suhozida tuženika ne bi ostavio opisane jednolične ogrebotine na prednjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja u visini od čak oko 0,6-0,7 m jer bi u tom slučaju bilo realno za očekivati smanjenje intenziteta nastalih oštećenja prema gornjem dijelu vozila dok utvrđeni bočni razmak vozila tužitelja u odnosu na suhozid tuženika od oko 0,4835 m i utvrđeni nedostatak suhozida u visini od samo oko 0,4-0,5 m tehnički isključuju mogućnost nastanka oštećenja na vozilu tužitelja u visini od oko 0,6-0,7 m. S druge strane utvrđeni bočni razmak s lijeve strane vozila tužitelja do kameno - betonskog stubišta od oko 0,4835 m u tehničkom smislu bio je dovoljan da bi tužitelj odnosu na svoju građu tijela mogao izaći iz svog vozila bez nužne potrebe za nastavkom vožnje i naknadnog posljedičnog oštećenja lamele i dijelova spojke. Slijedom navedenog opisana analiza mogućnosti nastanka utvrđenih oštećenja na vozilu tužitelja, nakon provedenog očevida na mjestu štetnog događaja, ukazuje na zaključak da urušavanje dijela suhozida tuženika pokazanom od strane tužitelja prilikom očevida nije moglo biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja i utvrđenih oštećenja na vozilu tužitelja na način kako to navodi tužitelj u svom iskazu na listovima 109-110 spisa.

9.10. Pisanoj dopuni nalaza i mišljenja prigovorio je tužitelj, dok tuženik nije imao primjedbi.

9.11. Na ročištu održanom 7. svibnja 2025. vještak Ereš usmeno se očitovao na primjedbe tuženika navodeći da je dopunu nalaza izradio nakon provedenog očevida na mjestu štetnog događaja pri čemu je u konačnici zaključio da urušavanje dijela suhozida tuženika koje je pokazano od strane tužitelja prilikom očevida nije moglo biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja te nastalih oštećenja na vozilu tužitelja na način kako to navodi tužitelj u svom iskazu na listovima 109 i 110 spisa. Čak i u slučaju da je kamenje padalo jedno na drugo tada opet, ne bi moglo dosegnuti visinu nastalih oštećenja na vozilu tužitelja. U svojoj dopuni, obzirom na nastanak utvrđenih oštećenja, vještak je isključio mogućnost nastanka istih u smislu dva kriterija i dvije varijante na način da oštećenja nisu mogla nastati dok je kamenje padalo sa suhozida, a niti su mogla nastati naletom vozila tužitelja na već odronjeno kamenje. Što se tiče izlaska tužitelja iz vozila nakon štetnog događaja, tužitelj je, obzirom na svoj iskaz, uočio kako je došlo do odrona suhozida na njegovo vozilo pa stoga ako mu je tako kamenje pružalo određeni otpor, a na što bi ukazivalo i oštećenje dijela prijenosa samog vozila, tada je tehnički realno za očekivati da vozač izađe iz vozila te ne nastavi svoju vožnju ili da prije nastavka vožnje ukloni kamenje koje mu je predstavljalo prepreku. Slijedom navedenog vještak je u cijelosti ostao kod svoje pisane dopune nalaza i mišljenja od 31. listopada 2024.

Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužitelja vještak je dodatno pojasnio da je imao iste fotografije oštećenja na vozilu tužitelja i prilikom izrade svog osnovnog nalaza i mišljenja i prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja. U osnovnom nalazu samo je tehnički dopustio mogućnost da su oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati naletom na prepreku u obliku kamenja s time da tada nije znao kolika bi bila visina takve prepreke dok je provedenim očevidom zaključio da visina prepreke u vidu odronjenog kamenja nije mogla dosegnuti visinu nastalih oštećenja, pa je u tome osnovna razlika. Obzirom na oblik nastalih oštećenja u vidu vodoravnih ogrebotina vještak je isključio mogućnost nastanka oštećenja tijekom odrona kamenja, dok je, mogućnost kasnijeg naleta na već odronjeno kamenje, kojemu bi takav oblik oštećenja odgovarao, vještak isključio zbog premale visine dijela suhozida koji nedostaje, a koji podatak nije imao prilikom izrade osnovnog nalaza. Da je do oštećenja vozila tužitelja došlo tijekom kretanja vozila tužitelja na kamenje koje se nalazilo u odronjavanju, tada bi oblik ogrebotina bio približno okomit, a ne vodoravan kakav je u konkretnom slučaju, a što je i naveo u pisanoj dopuni nalaza.

Iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi vozilo tužitelja bilo oštećeno od ranije. Obzirom na dopunu nalaza i mišljenja ne postoji uzročno posljedična veza između oštećenja na vozilu tužitelja na način kako to proizlazi iz spisa.

9.12. I nakon usmenog očitovanja vještaka punomoćnik tužitelja ostao je kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da postoji proturječnost između osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja, zbog čega je predložio „provesti vještačenje sa drugim vještakom prometne struke“.

10. Međutim, prema mišljenju ovoga suda između osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Ereša ne postoji proturječnost, na koju tužitelj izričito niti ne ukazuje, već se osnovni i dopunski nalaz i mišljenje međusobno dopunjavaju.

10.1. Naime, u svom osnovnom nalazu i mišljenju te prvom usmenom očitovanju vještak je naveo da nije bilo moguće utvrditi točnu dinamiku te da nije mogao isključiti mogućnost da bi urušavanje dijela suhozida tuženika moglo biti uzrokom predmetnog štetnog događaja. Dakle, vještak je ostavio takvu mogućnost. Istovremeno je pojasnio da su oštećenja na prednjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja nastala naletom na nekakvu prepreku, a što je moglo biti i na nekom drugom mjestu i na neki drugi način, kao i da je oštećenje spojki i mjenjača moglo biti posljedica korištenja vozila, a ne štetnog događaja. Također, vještak je naveo da nema materijalnih tragova na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je do štetnog događaja došlo na način kako je to iskazao tužitelj, ali da nije realno za očekivati da bi se suhozid srušio samo uslijed prolaska vozila i njegove težine.

10.2. Međutim, prilikom uviđaja vještak je utvrdio širinu kolnog prilaza do kuće tužitelja te točno mjesto štetnog događaja i visinu suhozida, sve prema pokazivanju tužitelja.

10.3. Dovodeći u vezu ove podatke te položaj i oblik oštećenja na vozilu tužitelja koja predstavljaju uzdužne vodoravne ogrebotine do visine od oko 0,65 cm, koja su praktički istog intenziteta vještak je zaključio da su ona nastala naletom vozila tužitelja na približno ravnu i okomitu prepreku koja je mogla biti i složeni kameni suhozid, ali je tehnički isključio mogućnost da su oštećenja mogla nastati tijekom odronom suhozida tuženika na vozilo tužitelja ili kasnijim naletom vozila tužitelja na odronjeno kamenje tuženika na mjestu štetnog događaja. Ovo zato što bi, u slučaju da su oštećenja na vozilu posljedica odrona suhozida, bila okomita kod zaustavljenog vozila ili ukoso kod vozila u kretanju, a ne vodoravna, kao u konkretnom slučaju. Isto tako, kasniji nalet vozila na odron suhozida tuženika ne bi ostavio jednolične ogrebotine na prednjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja u visini od čak oko 0,6-0,7 m, jer bi u tom slučaju bilo realno za očekivati smanjenje intenziteta nastalih oštećenja prema gornjem dijelu vozila. Također, utvrđeni nedostatak suhozida u visini od samo oko 0,4-0,5 m tehnički isključuju mogućnost nastanka oštećenja na vozilu tužitelja u visini od oko 0,6-0,7 m, jer čak i da je kamenje padalo jedno na drugo, ono ne bi moglo dosegnuti visinu nastalih oštećenja na vozilu tužitelja.

10.4. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Nevena Ereša budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, imajući pri tome na umu da je vještak prilikom saslušanja otklonio sve prigovore tuženika. Zato je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem kao nepotreban temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.

10.5. S tim u vezi sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o dinamici nastanka štetnog događaja, jer je isti suprotan nalazu i mišljenju vještaka.

10.6. Osim toga i navodi tužitelja tijekom postupka su kontradiktorni kada s jedne strane u svom iskazu navodi da se nakon štetnog događaja odvezao u dvorište, obavijestio jednog susjeda koji je došao do njega navečer te da je s njegovog mobitela zvao tuženika, a koji susjed mu je pomogao promijeniti gumu na automobilu te je u međuvremenu preminuo. S druge strane na kraju istog ročišta naveo je da je svjedokinja CH na dan štetnog događaja došla do njega, a nakon što se štetni događaj dogodio. Ovakve navode tužitelj je iznio još u podnesku kojeg je predao u spis na ročištu održanom 6. prosinca 2019.

10.7. Dodatno, u istom podnesku tužitelj je naveo da je tuženik o štetnom događaju bio obavješten tek 17. kolovoza 2018. (očitom greškom u pisanju obzirom da se štetni događaj navodno dogodio 12. rujna 2018.). U tužbi je tužitelj naveo da je tuženika obavijestio o štetnom događaju na dan nezgode, dok tek u svom iskazu tužitelj govori o susjedu (a ne o svjedokinji CH) sa čijeg je mobitela navodno zvao tuženika. Niti u podnesku, uz koji je tužitelj dostavio u spis specifikaciju poziva za svoj telefonski broj, tužitelj nije spomenuo da bi na dan štetnog događaja zvao tuženika sa mobitela susjeda.

10.8. Ovome treba dodati i da su i tužitelj i tuženik suglasno iskazivali o tome da susjed(a) pokraj istog suhozida parkira svoje vozilo kada takvo parkiranje ne ometa promet te da iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi ikada došlo do urušavanja suhozida ili da bi ikada na parkiranom vozilu nastala imovinska šteta.

11. Iz odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP slijedi da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, odnosno da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne.

11.1. Na tužitelju je u ovom postupku teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica, odnosno teret dovođenja uvjerenje suda u stupnju izvjesnosti u pogledu postojanja i sadržaja pravno relevantnih činjenica. Stupanj izvjesnosti postojanja činjenica podrazumijeva da je uvjerenje suda takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

11.2. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelj tijekom postupka nije uspio sa stupnjem izvjesnosti uvjeriti sud da bi oštećenja na njegovom vozilu nastala na način na koji je u svom iskazu tvrdio da su nastala, odnosno na način da se kamenje urušilo na njegov auto (list 109 i 110 spisa), jer je vještak isključio takvu mogućnost zbog položaja i oblika oštećenja na vozilu tužitelja.

11.3. Zbog svega navedenog sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi se štetni događaj dogodio prema njegovim tvrdnjama tj. da bi se sporni suhozid urušio na njegovo vozilo, dok je njime upravljao pa da bi za nastalu štetu bio odgovoran tuženik.

12. Slijedom svega navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

13.1. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu odbijen je i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

13.2. Stoga je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištu 6. prosinca 2019. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 8. svibnja 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 12. studenog 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 6. svibnja 2021. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 11. veljače 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 17. studenog 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 5. lipnja 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 4. listopada 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sudjelovanje na uviđaju 23. svibnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/7 Tarife, sastava podneska od 19. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 7. svibnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

13.3. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 2.400,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 3.000,00 eura.

13.4. Tuženiku je priznat i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu 33,33 eura.

13.5. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2023., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

13.6. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 3.033,33 eura.

13.7. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika