Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-3805/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP Banke d.d., Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠB i punomoćnika tuženika CB, na ročištu za objavu presude, dana 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj 54365/06 od 23.10.2006. godine, kojeg su zaključili GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom kreditora.

II. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., OIB: 52508873833, da tužitelju GB, OIB: [osobni identifikacijski broj] , u roku 15 dana, isplati iznos od 4.852,60 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, kako slijedi:

- na iznos 23,75 EUR od 12.3.2007.

- na iznos 23,89 EUR od 10.4.2007.

- na iznos 23,72 EUR od 10.5.2007.

- na iznos 23,75 EUR od 11.6.2007.

- na iznos 17,69 EUR od 10.7.2007.

- na iznos 17,72 EUR od 10.8.2007.

- na iznos 17,74 EUR od 10.9.2007.

- na iznos 17,78 EUR od 10.10.2007.

- na iznos 17,79 EUR od 12.11.2007.

- na iznos 17,75 EUR od 10.12.2007.

- na iznos 17,82 EUR od 10.1.2008.

- na iznos 17,67 EUR od 11.2.2008.

- na iznos 17,65 EUR od 10.3.2008.

- na iznos 17,64 EUR od 10.4.2008.

- na iznos 17,61 EUR od 12.5.2008.

- na iznos 17,60 EUR od 10.6.2008.

- na iznos 17,56 EUR od 10.7.2008.

- na iznos 17,49 EUR od 12.8.2008.

- na iznos 17,32 EUR od 10.9.2008.

- na iznos 17,32 EUR od 10.10.2008.

- na iznos 17,34 EUR od 10.11.2008.

- na iznos 17,46 EUR od 10.12.2008.

- na iznos 17,76 EUR od 12.1.2009.

- na iznos 18,04 EUR od 10.2.2009.

- na iznos 18,03 EUR od 10.3.2009.

- na iznos 18,02 EUR od 10.4.2009.

- na iznos 17,90 EUR od 11.5.2009.

- na iznos 17,73 EUR od 10.6.2009.

- na iznos 38,96 EUR od 10.7.2009.

- na iznos 38,90 EUR od 10.8.2009.

- na iznos 38,91 EUR od 10.9.2009.

- na iznos 38,51 EUR od 12.10.2009.

- na iznos 38,62 EUR od 10.11.2009.

- na iznos 38,56 EUR od 10.12.2009.

- na iznos 38,69 EUR od 11.1.2010.

- na iznos 38,88 EUR od 10.2.2010.

- na iznos 38,57 EUR od 10.3.2010.

- na iznos 38,57 EUR od 12.4.2010.

- na iznos 38,54 EUR od 10.5.2010.

- na iznos 38,41 EUR od 10.6.2010.

- na iznos 38,23 EUR od 12.7.2010.

- na iznos 38,36 EUR od 10.8.2010.

- na iznos 38,68 EUR od 10.9.2010.

- na iznos 38,81 EUR od 11.10.2010.

- na iznos 39,02 EUR od 10.11.2010.

- na iznos 39,20 EUR od 10.12.2010.

- na iznos 39,20 EUR od 10.1.2011.

- na iznos 39,33 EUR od 10.2.2011.

- na iznos 39,20 EUR od 10.3.2011.

- na iznos 39,07 EUR od 11.4.2011.

- na iznos 39,13 EUR od 10.5.2011.

- na iznos 39,33 EUR od 10.6.2011.

- na iznos 39,23 EUR od 11.7.2011.

- na iznos 39,54 EUR od 10.8.2011.

- na iznos 39,73 EUR od 12.9.2011.

- na iznos 39,76 EUR od 10.10.2011.

- na iznos 39,73 EUR od 10.11.2011.

- na iznos 39,78 EUR od 12.12.2011.

- na iznos 39,94 EUR od 10.1.2012.

- na iznos 40,26 EUR od 10.2.2012.

- na iznos 40,07 EUR od 12.3.2012.

- na iznos 39,68 EUR od 10.4.2012.

- na iznos 39,81 EUR od 10.5.2012.

- na iznos 40,10 EUR od 11.6.2012.

- na iznos 39,73 EUR od 10.7.2012.

- na iznos 39,78 EUR od 10.8.2012.

- na iznos 39,44 EUR od 10.9.2012.

- na iznos 39,71 EUR od 10.10.2012.

- na iznos 39,99 EUR od 12.11.2012.

- na iznos 39,94 EUR od 10.12.2012.

- na iznos 40,15 EUR od 10.1.2013.

- na iznos 40,23 EUR od 22.2.2013.

- na iznos 40,26 EUR od 11.3.2013.

- na iznos 40,36 EUR od 10.4.2013.

- na iznos 40,15 EUR od 10.5.2013.

- na iznos 39,90 EUR od 10.6.2013.

- na iznos 39,89 EUR od 10.7.2013.

- na iznos 39,87 EUR od 12.8.2013.

- na iznos 40,75 EUR od 10.9.2013.

- na iznos 40,86 EUR od 10.10.2013.

- na iznos 40,92 EUR od 11.11.2013.

- na iznos 41,03 EUR od 11.12.2013.

- na iznos 40,95 EUR od 13.1.2014.

- na iznos 41,06 EUR od 10.2.2014.

- na iznos 42,35 EUR od 10.3.2014.

- na iznos 42,22 EUR od 10.4.2014.

- na iznos 41,96 EUR od 12.5.2014.

- na iznos 41,92 EUR od 10.6.2014.

- na iznos 42,08 EUR od 10.7.2014.

- na iznos 40,13 EUR od 11.8.2014.

- na iznos 39,94 EUR od 10.9.2014.

- na iznos 40,13 EUR od 10.10.2014.

- na iznos 40,21 EUR od 10.11.2014.

- na iznos 40,23 EUR od 10.12.2014.

- na iznos 40,28 EUR od 12.1.2015.

- na iznos 37,43 EUR od 10.2.2015.

- na iznos 36,97 EUR od 10.3.2015.

- na iznos 36,82 EUR od 10.4.2015.

- na iznos 36,64 EUR od 11.5.2015.

- na iznos 36,64 EUR od 10.6.2015.

- na iznos 36,67 EUR od 10.7.2015.

- na iznos 33,84 EUR od 11.8.2015.

- na iznos 33,93 EUR od 10.9.2015.

- na iznos 34,28 EUR od 12.10.2015.

- na iznos 34,01 EUR od 10.11.2015.

- na iznos 34,30 EUR od 10.12.2015.

- na iznos 34,37 EUR od 12.1.2016.

- na iznos 32,37 EUR od 10.2.2016.

- na iznos 32,05 EUR od 10.3.2016.

- na iznos 31,76 EUR od 11.4.2016.

- na iznos 31,69 EUR od 10.5.2016.

- na iznos 31,99 EUR od 10.6.2016.

- na iznos 31,80 EUR od 11.7.2016.

- na iznos 28,81 EUR od 10.8.2016.

- na iznos 28,86 EUR od 12.9.2016.

- na iznos 28,94 EUR od 10.10.2016.

- na iznos 28,93 EUR od 10.11.2016.

- na iznos 29,06 EUR od 12.12.2016.

- na iznos 29,12 EUR od 10.1.2017.

- na iznos 27,93 EUR od 10.2.2017.

- na iznos 27,78 EUR od 10.3.2017.

- na iznos 27,85 EUR od 10.4.2017.

- na iznos 27,73 EUR od 10.5.2017.

- na iznos 27,72 EUR od 12.6.2017.

- na iznos 27,71 EUR od 10.7.2017.

- na iznos 26,71 EUR od 10.8.2017.

- na iznos 26,82 EUR od 11.9.2017.

- na iznos 27,07 EUR od 10.10.2017.

- na iznos 27,20 EUR od 10.11.2017.

- na iznos 27,25 EUR od 11.12.2017.

- na iznos 26,88 EUR od 10.1.2018.

- na iznos 26,86 EUR od 12.2.2018.

- na iznos 26,84 EUR od 12.3.2018.

- na iznos 26,82 EUR od 10.4.2018.

- na iznos 26,66 EUR od 10.5.2018.

- na iznos 26,64 EUR od 11.6.2018.

- na iznos 26,75 EUR od 10.7.2018.

- na iznos 26,84 EUR od 10.8.2018.

- na iznos 26,80 EUR od 10.9.2018.

- na iznos 21,02 EUR od 10.10.2018.

- na iznos 21,05 EUR od 12.11.2018.

- na iznos 19,58 EUR od 1.12.2018.

- na iznos 19,69 EUR od 11.12.2018.

- na iznos 19,64 EUR od 10.1.2019.

- na iznos 19,66 EUR od 11.2.2019.

- na iznos 19,68 EUR od 11.3.2019.

- na iznos 19,63 EUR od 9.4.2019.

- na iznos 19,65 EUR od 10.5.2019.

- na iznos 19,59 EUR od 11.6.2019.

- na iznos 15,10 EUR od 9.7.2019.

- na iznos 10,64 EUR od 9.8.2019.

- na iznos 10,67 EUR od 10.9.2019.

- na iznos 10,68 EUR od 10.10.2019.

- na iznos 10,69 EUR od 12.11.2019.

- na iznos 10,70 EUR od 9.12.2019.

- na iznos 8,66 EUR od 13.1.2020.

- na iznos 6,71 EUR od 11.2.2020.

- na iznos 6,82 EUR od 10.3.2020.

- na iznos 6,76 EUR od 9.4.2020.

- na iznos 6,76 EUR od 12.5.2020.

- na iznos 6,74 EUR od 9.6.2020.

- na iznos 4,91 EUR od 9.7.2020.

- na iznos 3,29 EUR od 12.8.2020.

- na iznos 3,30 EUR od 9.9.2020.

- na iznos 3,30 EUR od 9.10.2020.

- na iznos 3,29 EUR od 10.11.2020.

- na iznos 3,30 EUR od 9.12.2020.

- na iznos 1,58 EUR od 13.1.2021.

- na iznos 0,02 EUR od 9.2.2021.

- na iznos 0,02 EUR od 9.3.2021.

- na iznos 0,02 EUR od 12.4.2021.

- na iznos 0,02 EUR od 11.5.2021.

- na iznos 0,02 EUR od 10.6.2021.

III. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., OIB: 52508873833, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.022,99 eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 26. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 12. lipnja 2019., navodi se u bitnome da je tužitelj dana 23. listopada 2006., s tuženikom kao kreditorom, konkretno sa tuženiku pripojenim društvom, Splitska banka d.d. , zaključio Ugovor o kreditu broj 54365/06, temeljem kojega mu je tuženik stavio na raspolaganje krediti iskazan kao 50.000,00 eura, a isplaćen u kunama prema prodajnom tečaju tuženika. Tuženik da je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru, i to u članku 5., naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,40 % godišnje, ugovorivši u članku 11. kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke, bez navođenja egzaktnih jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način, i to na način da je u ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa tužiteljem pojedinačno pregovarao niti je utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u Zakon o zaštiti potrošača, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja banke, protiv iste je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/22.

1.1. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita da je napravljen izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o jednostavno promjenjivim kamatnim stopama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način iznosi 44.894,30 HRK.

1.2. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja kako je nepoštena ugovorna odredba o jednostavno promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna od samog početka, to jest od kada je ugovorena, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno temeljem članka 323. st. 1. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj 54365/06, od 23. listopada 2006., kojeg su zaključile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom kreditora, kao i da se naloži tuženiku da tužitelja u roku od 15 dama isplati iznos od 44,894.30 HRK (5.958,50 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima kako je to navedeno u točki 2. petita tužbenog zahtjeva, te da mu naknadi troškove postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 16. listopada 2023., godine, tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, te poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što je navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova parničnog postupka.

2.1. Tuženik navodi da sporne ugovorne odredbe predstavljaju pravno valjane ugovorne odredbe, kako u skladu s općim pravilima Zakona o obveznim odnosima, tako i da nisu u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, pa je sporna ugovorna odredba izraz autonomije volje ugovornih stranaka, a sve promjene kamatnih stopa da su se kretale unutar zakonom dopuštenih granica. Nadalje, navodi da presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. nije ustanovila nikakvo subjektivno pravo za tužitelja koje bi mu dalo osnovu za podizanje ove tužbe, jer se ugovorni odnosi između stranaka u ovom postupku temelji na ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, a ne na ugovoru o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF. Donošenjem navedene presude da nije otpala osnova stjecanja, obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača, te da utvrđenja iz toga postupka nisu od značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.

2.2. Sporna ugovorna odredba da nije u suprotnosti sa odredbama ZZP-a, ista je bila premetom pojedinačnog pregovaranja, tužitelj je bio informiran o posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope te je sa svim ugovornim odredbama bio upoznat i sa njima se usuglasio, pa da je između stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare te predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, uz osudu tužitelja na snašanje troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 6. studenoga 2024. tužitelj je, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev tako da istim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe članka 11. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom kreditora, te isplatu ukupnog iznosa od 4.852,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od dana kad su isplate vršene, kako je navedeno u tome podnesku.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom dokumentacije koja je priložena u spis: izračuna priloženog uz tužbu (list 9-11); Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava zaključenog dana 23. listopada 2006. (list 12-18), dopisa tuženika od 20.prosinca 2021. (list 19); izvadaka sa banke (list 20-48); promet po računu tužitelja (list 49-60). Nadalje, izveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o.) te saslušanjem tužitelja kao parničnih stranaka.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova odredbi članka 11. Ugovora o kreditu broj 54365/06 od 23. listopada 2006., u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom kreditora.

8. Nadalje, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.852,60 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime vraćanja stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9.

Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između prednika tuženika – Societe Generale – Splitska banka d.d., kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 23. listopada 2006. godine sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 54365/06, za namjenu kupnje: adaptacija , da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 eura, a isplaćen je po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za EUR na dan korištenja kredita.

10. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 11. Ugovora o kreditu ugovorile redovnu kamatu koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora. Konačno, nije sporno ni da je kamatna stopa u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,40% godišnje te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 286 mjeseci.

11. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o ugovaranju promjenjive kamatne stope, nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatom stečenog bez osnove, i to u visini razlike zbog promjene kamatne stope tijekom otplatnog perioda.

11.1. Sporna je i osnovanost prigovora zastare. Nadalje, sporno je i primjenjuju li se u ovoj pravnoj stvari utvrđenja iz kolektivnog spora „Potrošač“.

12. Uvodno je za navesti da se svaki potrošač, u odnosu na kojeg trgovac zahtjeva ispunjenje obveze temeljem odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom, može se pozvati na učinke te odluke. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Odlučno je da obveza potrošača proizlazi iz odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom. Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka zato nema učinak na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu, kao u konkretnom slučaju (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-210/2023-2 od ).

13. Obzirom na činjenični osnov tužbe, valjalo je ispitati ništetnost sporne ugovorne odredbe članka 11. predmetnog Ugovora o kreditu primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.; dalje: ZOO) odnosno Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03), koji je ovdje za primijeniti obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o kreditu.

14. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Nadalje, člankom 270. st. 1. ZOO propisano je da, kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14.1. Činidba je određena ako se u vrijeme sklapanja ugovora unaprijed točno zna što je dužnik obvezan u vjerovnikovu korist u vrijeme ispunjenja.

15. Ugovorna kamata sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obavezuje platiti za korištenje novčanih sredstava što mu ih banka stavlja na raspolaganje određeno vremensko razdoblje, a način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom. Stoga kamata mora biti određena ili odrediva, u smislu članka 269.st.2. ZOO u vezi sa člankom 272. ZOO.

16. U svom stranačkom iskazu tužitelj u bitnome navodi da je predmetni ugovor o kreditu podigao u banci tuženiku za namjene kupnje stana, da mu je tada djelatnica banke sugerirala da zaključi ugovor o kreditu u valuti CHF, međutim to je odbio jer je smatrao da je valuta EUR stabilnija i sigurnija od valute CHF. Vezano za sam način zaključenja ugovora, nije mogao pregovarati o sadržaju ugovornih odredbi, predan mu je unaprijed pripremljeni obrazac po principu „uzmi ili ostavi“, a službenica u banci mu nije dovoljno jasno obrazložila značenje promjenjive kamatne stope odnosno po kojim se parametrima ista može mijenjati tijekom otplatnog perioda. Na početku otplate, rata je iznosila oko 2.600,00 kn da bi nakon nekog vremena počela znatno rasti, a u nekim razdobljima se i smanjivala.

17. Člankom 3. ZOO propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. Prema članku 4., u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, prema članku 6. ZOO, zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, dok je člankom 7. propisano da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

18. Čitanjem članka 11. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke ugovorile da je redovna kamatna stope promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora.

18.1.Iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da istome nije bilo dovoljno obrazloženo od strane bankarskih službenika što bi značila promjenjiva kamatna stopa, a ugovor je sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu te o sadržaju istoga nije mogao pregovarati.

19. Međutim, navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa, nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope, time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja.

19.1. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika, u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope, tako i razlozi koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive. Razlozi za promjenjivost kamatne stope, a na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

20. Ugovor o kreditu je dvostrani pravi posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, točnije ugovorne odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama banke tuženik je mogao postupiti kako je htio tj. savjesno i nesavjesno te je isto u suprotnosti s navedenim načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali koliko je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli cijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

21. Konkludira, prema stavu ovog suda, formulacija "promjenjiva kamatna stopa" ne definira tu stopu određenom odnosno odredivom, jer na takav način tužitelj, kao korisnik kredita, jedino zna visinu kamatne stope prilikom ugovaranja, a nema mogućnost predvidjeti kako će se ona kretati za vrijeme trajanja ugovora, pa istome niti ne može biti jasan pojam promjenjive kamatne stope (u konkretnom slučaju, iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da istome nije bilo dovoljno obrazloženo od strane bankarskih službenika što bi značila promjenjiva kamatna stopa, a ugovor je sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu te o sadržaju istoga nije mogao pregovarati).

22. Zbog iznesenog, tužitelj je, prema stavu ovog suda, od samog početka ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, kao kreditora.

23. Dakle, iz navedenoga bi proizlazilo da je odredba članka 11. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se utvrđuje odlukom Kreditora, ništetna jer se ne radi o činidbi koja je određena, niti je odrediva, što ima za posljedicu ništetnost, u smislu citiranih odredbi ZOO.

24. Valja reći da Zakon o zaštiti potrošača, a isto tako ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu da li je pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 12. ZOO, kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

24.1. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena, potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

24.2. Prema odredbi čl. 83. st. 1. ZZP/03, prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

25. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tuženik u ugovoru u kojem koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredio referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja

26. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5 Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

27. Slijedom izloženog, ovaj sud je stava da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu sadržana u članku 11. predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. st. 1 ZZP/03, u vezi s člankom 83. st. 1. ZZP/03, to tim više što je ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

28. Stoga je ovaj sud stava kako je članka 11. odredba predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva, te da se utvrđuje odlukom Kreditora, nepoštena, a samim tim i ništetna, u smislu citiranih odredbi ZOO i ZZP/03..

29. Kako je sud, kao prethodno pitanje, utvrdio ništetnost navedene ugovorne odredbe, valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove, onoga što je isplaćeno po utvrđenoj ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

30. Sukladno odredbi članka 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne uređuje. Nadalje, prema članku 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

31. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je tijekom postupka izveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o.), iz kojega u bitnome proizlazi kako, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija, nije mogla mijenjati kamatna stopa:

1. ukupan iznos pretplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje u spisu prileži dokumentacija, iznose 4.852,60 eura;

2. ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, iznose 14,70 eura.

31.1. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja razdoblja za koje u spisu prileži dokumentacija, slijedom promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita, iznosi 4.837,90 eura.

32. Nakon primitka nalaza i mišljenja, tužitelj je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 6. studenoga 2024. konačno specificirao tužbeni zahtjev, kako je to navedeno u točki 3. obrazloženja ove odluke, kojim potražuje utvrđenje ništetnim dijela odredbe članka 11. predmetnog Ugovora o kreditu te s osnova restitucijskog zahtjeva na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplatu iznosa od 4.852,60 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima kako je navedeno u podnesku.

33. Tuženik je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 12. studenoga 2024., naveo u bitnome da ukupna pretplata po kreditu predstavlja zbroj više i manje plaćenih iznosa tijekom otplate kredita, i to u iznosu od 4.837,90 eura (4.852,60 eura – 14,70 eura). Kako tužitelj podneskom od 6.studenoga 2024., postavlja tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa koji predstavlja samo tzv.pozitivne razlike, dok tzv. negativne razlike ne uzima u obzir, da tužitelj nije tužbeni zahtjev uredio sa nalazom i mišljenjem vještaka, a osim toga, da tužitelj , tako postavljenim tužbenim zahtjevom, premašuje predmet ovog postupka, kako je on determiniran tužbom – stjecanje bez osnove (članak 1111. ZOO). Nadalje, da predmet povrata može biti samo ono što je tuženik eventualno neosnovano stekao, a da to jedino može biti iznos koji predstavlja razliku između iznosa kojeg je stvarno platio po primijenjenim kamatnim stopama, koji iznos predstavlja 4.837,90 eura, a ne po tužitelju utuženih 4.852,60 eura.

34. Prema stavu ovog suda, izneseni navodi tuženika su neosnovani. Naime, pored činjenice da tuženik u postupku nije postavio nikakav određeni zahtjev, kako protutužbeni, tako niti prigovor radi prijeboja, ne postoji nikakav osnov za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu.

34.1. Dodatno prednjem, kada bi takav zahtjev i postojao, isti bi bio u direktnoj suprotnosti s člankom 323. st. 2. ZOO, prema kojoj ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla (a to je u konkretnom slučaju tuženik) odgovara svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima slučaja nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Osim toga, tužitelj plaćanjem anuiteta kredita nije ništa primio, zbog čega niti nema obvezu bilo što vratiti temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO.

34.2. Prema stavu ovog suda, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva (što je ovdje slučaj), u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv.potplaćenim iznosima , odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK –CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

35. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ines Lozić, prema kojemu je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.852,60 eura, s osnova restitucije temeljem ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti. Jednako tako, za navesti je kako stranke na navedeni nalaz i mišljenje nisu imali prigovora.

36. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

37. Kako je ništetnost ugovorne odredbe članka 11. predmetnog ugovora o kreditu utvrđena u ovom postupku, to nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva s osnova ništetne ugovorne odredbe, radi čega je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

38. Tužitelj, dakle, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim, potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

39. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, što također proizlazi iz priloženog Izračuna.

40. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22).

41. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

42. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

43. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.852,60 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

44. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 19. listopada 2022. (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 29. travnja 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

-sastav podneska od 6. studenoga 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 24. travnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura,

- pristup na ročište radi objave presude od 26. svibnja 2025. (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 100,00 eura, odnosno ukupni iznos od 1.100,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (275,00 eura), daje iznos od 1.375,00 eura.

45. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak predujma na ime provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,02 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 94,97 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

46. Dakle, tužitelju je na ime troškova ovog parničnog postupka dosuđen iznos od 2.022,99 eura sa traženom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, dakle od 26. svibnja 2025. do isplate (članak 151. st. 3. ZPP-a).

47. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 26. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis