Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-201/2025-2

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist ŠH, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice DH, rođ. Š, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu broj P-4871/2019-45 od 14. studenog 2024., 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o trošku sadržane pod pobijanom toč. II. presude Općinskog suda u Splitu broj P- 4871/2019-45 od 14. studenog 2024.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se odluka o trošku postupka sadržana pod pobijanom toč. III. presude Općinskog suda u Splitu broj P-4871/2019-45 od 14. studenog 2024. preinačuje na način da sada glasi:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.215,96 eura sa zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.492,50 € uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana 1. rujna 2018. godine pa do isplate ( toč. I. izreke ) kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.291,76 € uvećan za zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.291,76 €, a do zatraženog iznosa od 4.007,72 €.

2. Protiv prvostupanjske odluke, u dijelu pod toč. II. III. kojima je riješeno o parničnim troškovima, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP ) predlažući ovom sudu da isto preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je djelomično nedopuštena i djelomično osnovana.

4. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud utemeljio na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te je tužitelju pod toč. II. izreke priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), sastav podneska od 2. studenog 2020., 6. prosinca 2021., 15. veljače 2022., 31. svibnja 2022. i 25. rujna 2024. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 8.3.) te za zastupanja na ročištu od 14. travnja 2021., 7. rujna 2021., 18. siječnja 2022., 9. svibnja 2022., 22. rujna 2022. i 9. listopada 2024. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), što uz PDV od 25% te trošak sudskih pristojbi ( za tužbu i presudu ukupno 132,72 eura), ukupno iznosi 2.291,76 eura. Pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev za naknadom troška za sastav ostalih podnesaka jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice ili se sadržaj istih mogao iznijeti na ročištima na kojima je stranka ( punomoćnik) pribivala te je odbijen trošak za pristup ročištu za objavu presude kao nepotreban. Također, prvostupanjski sud navodi da je vrijednost boda određena prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

5. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud matematički pogrešno obračunao dosuđeni trošak jer da prema obrazloženju presude proizlazi da mu je priznao radnje čiji zbroj daje iznos od 3.132,72 €, a ne iznos od 2.291,76 €. Zbog te i proturječnosti između izreke pobijanog rješenja i obrazloženja da je pod toč. II. ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se ne može ispitati. Također, da je pogrešna primjena materijalnog prava i to odredbe Tbr. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) jer je valjalo primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke kao i priznati trošak pristupa na ročištu za objavu presude.

6. Žalbu tužitelja protiv pobijane toč. II. izreke kojom je tuženici naloženo plaćanje parničnog troška tužitelju valjalo je odbaciti jer tužitelj nema pravni interes istu pobijati.

7. Međutim, pravilno tužitelj ukazuje da mu je trebalo pored već priznatih radnji od strane prvostupanjskog suda priznati i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se prema shvaćanju ovog suda, a koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. rujna 2020., radi o nužnom i opravdanom trošku, a zahtjev za isti stavljen je pravovremeno, još na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Pristup na ročište za objavu presude osobito je važan zbog pravila ZPP sadržanih u odredbi članka 335. ZPP, kako u svezi uručenja presude gdje je pravilo da se presuda uručuje na ročištu za objavu a ne izuzetak, kao i zbog pravila o računanju roka za žalbu koji teče od dana objave presude, ali i zbog prava stranke na kratko usmeno obrazloženje presude. Motiv zakonodavca za donošenje ovih pravila bio je discipliniranje i suda i stranaka glede obveze održavanja i nazočnosti ročištu za objavu presude i sa svrhom izbjegavanja zlouporaba pri dostavi odluka.

8. Dakle, tužitelju je valjalo priznati za svaki podnesak i svako ročište koje je pobrojao prvostupanjski sud po 100 bodova kao i dodatnih 50 bodova za ročište za objavu presude, ukupno 1250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda ( 2,00 eura ), pridodanim PDVom ( 650,00 eura ) te sudskim pristojbama na tužbu i presudu ( 132,72 eura ) ukupno daje trošak od 3.257,72 eura, a za više traženo ( do iznosa od 4.007,72 eura ) zahtjev tužitelja nije osnovan. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, prema Tbr. 52. st. 3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Tbr. 54. Tarife („Narodne novine“ broj 138/23.), vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

9. Tužitelju za sastav žalbe protiv rješenja pripada trošak u visini od 100 bodova ( Tbr. 10. toč. 4. u svezi sa Tbr. 7. toč. 1. Tarife ) što pomnoženo s vrijednošću boda i pridodanim PDVom iznosi 250,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer prema stanju u spisu ne proizlazi da ga je tužitelj imao. Dakle, trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka tužitelja ukupno bio bi 3.507,72 eura. Kako je prvostupanjskom odlukom, u dijelu u kojem je žalba tužitelja odbačena, tuženici već naloženo plaćanje iznosa od 2.291,76 eura, trebalo je preinačiti pobijanu toč. III. i obvezati tuženicu da tužitelju naknadi trošak u daljnjem iznosu od 1.215,96 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. Zbog navedenog, temeljem odredbi članka 380. točka 1. u svezi čl. 358. st. 3. ZPP-a, te odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 26. svibnja 2025.

S U T K I NJ A:

Dragica Samardžić