REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-349/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužiteljice LF, ranije vlasnica obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u OD Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika OPĆINA PODGORA, OIB: 87761142122, Andrije Kačića Miošića 2, Podgora, kojeg zastupa zastupnica po zakonu, načelnica Petra Radić i punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti privremene punomoćnice tužitelja Ane Močić, odvjetnice u OD Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita i zamjenika punomoćnika tuženika Matka Bebeka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
”1. Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.lipnja 2023.godine pa do isplate.„
”2. Dužna je tužena u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.„
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je 19. lipnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi naknade štete. Tvrdi da je tužiteljica vlasnica i posjednica kioska nalazio na šetnici, rivi, u mjestu [adresa] u blizini plaže u kojem je godinama obavljala gospodarsku djelatnost i ostvarivala prihode. Međutim, da je rješenjem tuženika, odnosno Jedinstvenog upravnog odjela Općine Podgora, klase: UP-I-363-04/20-01/19 od 13. veljače 2020. tužiteljici naloženo da odmah ukloni predmetni kiosk koji se nalazio usred obuhvata građevinskih radova na uređenju šetnice na rivi u [adresa]. Budući tužiteljica nije postupila po tuženikovom rješenju, uklanjanje kioska je provedeno prisilnim putem po trećoj osobi, sukladno točki II. citiranog rješenja.
2. Tužiteljica nadalje navodi da je rješenje tuženika ukinuto rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, klase: UP/II 363-04-20/01/0010, urbroja:2181-10/13-20- 0002 protiv kojeg rješenja je tužena pokrenula upravni spor u kojem je pravomoćnom odlukom Upravnog suda u Splitu potvrđeno drugostupanjsko rješenje.
3. Nadalje, tužiteljica navodi da kiosk, unatoč navedenim pravomoćnim odlukama, nakon uklanjanja nije vraćen na mjesto odakle je uklonjen, unatoč tome što su radovi na šetnici i uređenju plaže završeni prije ljeta 2020. Stoga tužiteljica smatra da ne postoji pravna osnova za uklanjanje kioska, odnosno da je njegovo uklanjanje bilo nezakonito.
4. Radi navedenog, tužiteljica traži naknadu štete u visini 20.000,00 EUR, koji iznos pridržava urediti nakon vještačenja, a koju štetu da je pretrpjela jer nije mogla obavljati poslovnu djelatnost, ostvarivati korist, prehranjivati obitelj, a sve zbog isključivo nezakonitog postupanja tuženika.
5. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi svim navodima iz tužbe i ističe da je ista u cijelosti neosnovana. Naime, da tuženik, odnosno općinski načelnik, svake godine donosi Plan upravljanja javnim površinama, a koji plan u članku 9. propisuje da se svake godine donosi odluka o raspisivanju Oglasa za korištenje javnih površina za tekuću godinu, i to za prodaju roba, pružanje usluga i drugih planom predviđenih djelatnosti. Nakon donošenja plana, tuženik oglašava poziv za podnošenje zahtjeva za korištenje javnih površina na području svoje općine za tekuću godinu. Tuženik navodi kako se tužiteljica nakon 2019. godine nije javila ni na jedan poziv, odnosno da nije podnijela niti jedan zahtjev za korištenje javne površine na području Općine Podgora.
6. Tuženik navodi da je iz dokumentacije koju je dostavila tužiteljica, odnosno zaključka od 29. svibnja 2008. i rješenja od 12. lipnja 2019., razvidno da su istoj odobrenja za korištenje javne površine dana za razdoblja od jedne godine. Također, tuženik je istaknuo kako je tužiteljica kao predlagateljica osiguranja podnijela protiv tuženika kao protivnika osiguranja prijedloge za osiguranje nenovčane tražbine, i to pred ovim sudom koji je takav prijedlog odbio pravomoćnim rješenjem R1-38/21 od 4. listopada 2022. kao i pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom koji je taj prijedlog odbacio rješenjem poslovnog broja Ovr-419/2021-13 od 14. lipnja 2023.
7. Na ročištu održanom 11. travnja 2025. stranke su ostale kod svojih navoda.
8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu, i to Rješenje o izvršenju Općine Podgora, Klasa: UP- I-363-04/20-01/9, Ur. broj: 2147/05-03/05-20-2 od 20. veljače 2020. (str. 5.-6.), Rješenje Općine Podgora, Klasa: UP-I-363-04/20-01/9, Ur. broj: 2147/05-03/05-19-10 od 28. veljače 2020. (str. 7.-8.), Rješenje, Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, Komunalne poslove infrastrukturu i investicije, Klasa: UP/II 363-04-20/01/0010, UR BROJ: 2181-10/13-20-0002 od 9. travnja 2020., (str.9. -11.), Obrazac PO-SD (STR. 12.-13.), fotografije lica mjesta (str. 14. – 27.), kupoprodajni ugovor od 5. siječnja 2020. (str.28.-30.), darovni ugovor (str.31.-32.), zaključak Općine Podgora klase 2147/05-08/1 od 29. svibnja 2008. (str. 33.), Rješenje Općine Podgora od 12. lipnja 2019. (str. 34.), odluka Općine Podgora od 25. travnja 1997., Rješenje Ureda Državne uprave, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Makarska od 24. lipnja 2008. (str. 36.), Zaključak Ureda Državne uprave, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Makarska od 24. lipnja 2008. (str. 38.), Rješenje Općine Podgora, Klasa: UP-I-363-04/20-01/9, Ur. broj:
2147/05-03/05-20-2 od 13. veljače 2020. (str. 39.-41.), presuda Upravnog suda u Splitu br. Usž-1476/21-2 od 13. svibnja 2021. (str. 41. -43.), Plan upravljanja javnim površinama od 2020., 2021., 2022. i 2023. (str. 55.-86.), Poziv za podnošenje zahtjeva za korištenje javnih površina na području Općine Podgora za 2020., 2021., 2022. i 2023. (str. 87.- 97.), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj R1-38/2021-6 od 4. listopada 2021. (str. 98.-106.), Rješenje Visokog trgovačkog suda RH od 21. studenog 2022. (str. 107.-112.), Rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-419/2021-13 od 14. lipnja 2023. (str.113. -115.)Sud nije izvodio dokaze vještačenjem po vještaku geodetu, očevid na licu mjesta i saslušanje tužiteljice predloženih od tužitelja jer je izvođenje istih ocijenio neprikladnim i suvišnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, sud nije izveo dokaz pribave podataka od Porezne uprave kao ni vještačenje po vještaku financijske struke predložene na okolnost visine tužbenog zahtjeva budući tužitelj, po stavu ovog suda, nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz istog razloga sud nije izvodio dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka koje dokaze je predložio tuženik.
9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete nastale radi uklanjanja njenog kioska od strane tuženika, odnosno posljedično nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti i ostvarivanja koristi.
11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica kioska koji je do 2020. bio postavljen na javnoj površini na lokaciji ispred kuće L, predio Plaža ([adresa]) u [adresa].
12. Među strankama nije sporno da je rješenjem tuženika od 13. veljače 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje) naloženo tužiteljici da odmah ukloni kiosk koji se nalazio nasred obuhvata građevinskih radova na uređenju šetnice na rivi u [adresa], a kako tužiteljica nije po istom postupila, da je predmetni kiosk uklonio tuženik.
13. Među strankama nije sporno da je prvostupanjsko rješenje poništeno rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije od 9. travnja 2020. i vraćeno na ponovno rješavanje.
14. Sporna je među strankama osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljici šteta koju potražuje radi nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti nastala upravo uslijed uklanjanja njenog kioska od strane tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva.
15. Sukladno odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
16. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se kumulativno ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.
17. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica tvrdi da joj je šteta radi nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti, odnosno u pogledu izmakle koristi nastala radi provođenja nezakonite odluke tuženika - prvostupanjskog rješenja od 13. veljače 2020. Stoga, tužiteljica je kao oštećena u ovom postupku morala dokazati uzročnu vezu između uklanjanja kioska i štete koja joj je nastala radi neobavljanja djelatnosti u tom kiosku. Prije svega, tužiteljica je trebala dokazati da je u vrijeme uklanjanja kioska, i nakon, bila ovlaštena postaviti kiosk i koristiti javnu površinu na predmetnoj lokaciji, odnosno u tom kiosku obavljati poslovnu djelatnost.
18. Tužiteljica u ovom postupku ne navodi kojeg je dana njen kiosk uklonjen, a također ne navodi za koje razdoblje potražuje štetu.
19. Budući je rješenje o izvršenju (prvostupanjskog rješenja) tuženika doneseno 20. veljače 2020. (str. 5.) u svakom bi se slučaju radilo o razdoblju nakon 20. veljače 2020.
20. Iz zaključka tuženika od 29. svibnja 2008. (str. 33.) razvidno je da je tužiteljici, tada kao vlasnici turističke agencije, dana javna površina u [adresa], na lokaciji predio vala – uz plažu, ispred kuće L za korištenje kioska u 2008. godini.
21. Iz rješenja tuženika, odnosno Općinskog načelnika od 12. lipnja 2019. (str. 34.) razvidno je da je tužiteljici kao vlasnici turističko trgovačkog obrta " [obrt]" odobreno korištenje javne površine na lokaciji ispred kuće L, predio plaža za obavljanje djelatnosti u svrhu izložbenog prostora kućice otvorenog tipa za prodaju trgovačke robe. U točki 3. tog rješenja je navedeno da korisnica, ovdje tužiteljica, može postaviti izložbeni prostor na površini od oko 12 m2, a da će površina naknadno biti određena nakon očevida komunalnog redara. U točki 4. tog rješenja je navedeno "ovo rješenje važi samo za 2019. godinu.''
22. Iz navedenih akata je razvidno da je odobrenje za korištenje javne površine tuženik izdavao za svaku pojedinu godinu, odnosno da je isto vrijedilo samo za tekuću godinu u kojoj bi takva odluka bila izdana. Iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj proizlazi da je posljednje odobrenje koje je tužiteljica dobila (po rješenju tuženika od 12. lipnja 2019.) prestalo istekom 2019. godine.
23. Tužiteljica nije ovom sudu dostavila odobrenje za korištenje javne površine za obavljanje djelatnosti, odnosno za postavljanje predmetnog kioska na predmetnoj lokaciji za 2020. godinu kao ni za godine koje su uslijedile.
24. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako svake godine donosi Plan upravljanja javnim površinama, a potom Poziv za podnošenje zahtjeva za korištenje javnih površina na području Općine Podgora te je u spis dostavio planove, odnosno pozive za 2020. - 2023. i istaknuo kako se tužiteljica, nakon 2019. godine., na navedene pozive nikada nije odazvala.
25. Tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka nije osporila iznesene navode i predložene dokaze tuženika, niti je sudu dostavila dokaze na okolnost odobrenja za postavljanje kioska i korištenja javne površine na predmetnoj lokaciji u 2020. i/ili nakon, odnosno dokaz da je ista podnijela zahtjev za korištenje javne površine nakon 2019. godine. Kako se navedeno može dokazati samo ispravama, odnosno pisanom dokumentacijom, to sud nije izvodio druge dokaze predložene od strane tužitelja.
26. Slijedom navedenog, za zaključiti je da tužiteljica nije ostvarivala imovinsku korist za obavljanje poslovne djelatnosti u predmetnom kiosku u 2020. godini i kasnijim razdobljima jer nije imala odobrenje za postavljanje kioska radi obavljanja djelatnosti i korištenje javne površine na predmetnoj lokaciji, a ne zato što joj je kiosk uklonjen. Radi navedenog, a prema shvaćanju ovog suda, nema mjesta tužbenim navodima tužiteljice da joj je šteta radi neobavljanja djelatnosti nastala radi štetne radnje tuženika.
27. Pored navedenog, tužiteljica ističe da je uklanjanje kioska od strane tuženika nezakonito, a da je tako potvrdilo rješenje višeg stupnja.
28. Iz rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije od 9. travnja 2020. (str.9. -11.) razvidno je da je prvostupanjsko rješenje tuženika od 13. veljače 2020. poništeno jer spisu ne prileže podaci o činjenicama navedenim u sadržaju pobijanog rješenja, odnosno da rješenje ne sadrži sve obrazložene razloge rješavanja te upravne stvari u smislu odredbi 8., 47. i 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09). S tim u vezi, iz drugostupanjske odluke bi proizlazilo da je predmet vraćen na ponovno rješavanje jer je prvostupanjsko rješenje imalo nedostatke u obrazloženju, odnosno bilo je nerazumljivo i nije se moglo ispitati.
29. S tim u vezi, a pored činjenice da tužena nije imala odobrenje za postavljanje kioska na javnoj površini u veljači 2020. kada joj je isti uklonjen, pored nepostojanja uzročne veze između štete i radnje tuženika, prema shvaćanju ovog suda nije dokazana ni pretpostavka protupravnosti tuženikove radnje, odnosno uklanjanja kioska.
30. Slijedom navedenog, sud je odbio predmetni tužbeni zahtjev jer je ocijenio, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbi članka 219., stavka 1. i članka 221.a ZPP-a, da nisu kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štetu te da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati naknadu štete nastale radi neobavljanja poslovne djelatnosti.
31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
32. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, proizlazi da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154., stavka 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, tužitelja je valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa sastav odgovora na tužbu i pristup na ročište 11. travnja 2025., radnja po 250 bodova, odnosno 500,00 eura, ukupno 1.000,00 EUR što sve uvećano za PDV od 25% sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), iznosi 1.250,00 EUR.
33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Splitu, 26. svibnja 2025.
Sutkinja
Maja Čelan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
