REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-206/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, zastupanoga po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: OVR-1610/2025-2 od 10. travnja 2025., 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: OVR-1610/2025-2 od 10. travnja 2025. u pobijanom dijelu u kojemu je odbijen preostali zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Nalaže se ovršeniku VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o., [adresa], OIB: 29524210204, trošak u iznosu od 93,75 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz nadstečajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška kao neosnovan.“

2. Protiv „odbijajućeg“ dijela navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi da mu pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pripada temeljem Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) i da se pri tomu odredbama navedene Tarife nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovomu slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, posljedično čemu smatra da mu je trebalo priznati i ovaj zahtijevani trošak, pri čemu ukazuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. te pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbe ili da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Tijekom ovoga postupka utvrđeno je: da je ovrhovoditelj 13. ožujka 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izvansudsku ovrhu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka poslovni broj: Ovrv- 9942/2024 od 25. srpnja 2024.; da je podneskom od 8. travnja 2025. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 156,25 eura i to na ime troškova sastava prijedloga radi dostave Financijskoj agenciji pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 62,50 eura, troškova sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova izvansudske ovrhe od 13. ožujka 2025. u iznosu od 31,25 eura te troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu 62,50 eura, a u koje je zahtijevane troškove uključen i trošak PDV; da mu je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, priznao pravo na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 eura, dok je u preostalomu dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova ove ovrhe (koji se odnosi na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura), odbijen kao neosnovan.

5.1. Pri tomu je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, uzimljući u obzir da je odredbom članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom istoga članka stavkom 4. propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju, posljedično čemu za razliku od sudskih odluka kada sud potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdaje na prijedlog ovrhovoditelja, javni bilježnik po službenoj dužnosti takvu potvrdu dostavlja ovrhovoditelju pa stoga ovrhovoditelj neopravdano potražuje navedeni trošak na teret protivne stranke.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje zakonito i pravilno.

7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba ovršnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žalitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. Tijekom ovoga postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti od značaja za donošenje zakonite i valjanje odluke i na temelju sadržaja u postupku provedenih dokaza valjano utvrdio sporne odlučne činjenice, izloživši ih u obrazloženju pobijanog rješenja. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje pa, prema tomu, nije osnovan niti žalbeni razlog ovrhovoditelja u dijelu u kojemu ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. U ovomu dijelu postupka, obzirom na žalbu žalitelja, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova izvansudske ovrhe kod Financijske agencije već je sporno ima li pravo i na naknadu troškova koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi Tbr. 36. stavka 2. Tarife.

11. Na temelju odredbe Tbr. 36. stavka 2. Tarife propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

12. Odredbom članka 283. stavka 1. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom stavka 4. toga članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

13. Prema odredbi članka 14. stavka 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u konkretnomu slučaju ne radi se o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije već o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije.

14.1. Naime, izvansudska ovrha se kod Financijske agencije u smislu članka 284. stavka 1. OZ pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u članku 209. OZ.

15. Povratno, u ovomu slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka poslovni broj: Ovrv-9942/2024 od 25. srpnja 2024. tako da, posljedično tomu, prema odredbi članka 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati te ju je konkretno i izdao i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta (stranica 18 spisa) pa se, posljedično tomu, tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ.

16. U prilog takvomu pravnom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, „govori“ i to da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. („Narodne novine“ broj: 131/20) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“

17. U odnosu na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja u žalbi ukazuje žalitelj, valja istaknuti da su ona izražena u odnosu na činjenično i materijalnopravno drugačije slučajeve (jer se odnose na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate prema odredbi članka 209. OZ) pa stoga ona nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja, u kojemu se radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe prema odredbi članka 283. OZ) pa je žalba žalitelja i u tomu dijelu neosnovana.

18. Povratno, u konkretnomu slučaju taj, po ovrhovoditelju zatraženi trošak, nije ni nastao pa, posljedično tomu, ne proizlazi ni osnov da bi se isti priznao, obzirom da se ne radi o iznimnom slučaju kada javni bilježnik ne bi stavio potvrdu na rješenje o ovrsi pa bi ovrhovoditelj eventualno imao pravo i na naknadu toga troška, ukoliko bi dokazao i poduzimanje te radnje, a što ovdje nije bio slučaj.

19. Pri tomu, valja istaknuti i da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Županijskog suda u Puli - Pola od 14. travnja 2025., a na kojem je pravnom shvaćanju utemeljena i ova odluka, ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe.

20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se u konkretnomu slučaju radi o izvansudskoj ovrsi za koju ovrhovoditelju ne bi pripadalo pravo i na ovaj zahtijevani trošak, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I ovog rješenja.

21. Tijekom žalbenog postupka ovrhovoditelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom i riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja (članka 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ).

U Puli – Pola 26. svibnja 2025.

Sudac

Miroslav Ružić