REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-221/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Unikom d.o.o., Osijek, Ružina ulica 11A, OIB 07507345484, kojega zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1311/2025-2 od 10. travnja 2025., dana 26. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se u pobijanom dijelu – točka II. izreke, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 1311/2025-2 od 10. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Nalaže se ovršeniku AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi ovrhovoditelju Unikom d.o.o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484, trošak postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 46,88 eura(četrdesetšest eura i osamdesetosam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja.“ 2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u odbijajućem dijelu
– točka II. izreke, pobija ovrhovoditelj zbog apsolutno bitnih povreda odredaba ovršnog i parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. te zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona, te u vezi s člankom 14., stavak 4. do 6. Ovršnog zakona, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je odluka u pobijanom dijelu nezakonita i nepravilna te u suprotnosti s člankom 14. stavak 4. do 6. Ovršnog zakona, i to iz razloga što je u ovome predmetu izdano rješenje o ovrsi u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, a izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti je izvršeno na temelju zahtjeva koji je po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku ovrhovoditelj uputio dana 12. ožujka 2025. a po kom zahtjevu je i izdana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi. Ističe da ovrhovoditelj ne bi imao pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo u situaciji kada bi klauzula bila izdana bez zahtjeva ovrhovoditelja. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. sukladno kom je zauzeto pravno shvaćanje da ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14., stavak 6. Ovršnog zakona, kao i za radnje privabe klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje, proizlazi da je sud prvoga stupnja rješenjem od dana 10. travnja 2025. (predmetno rješenje) odlučio o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe koju je pred Financijskom agencijom pokrenuo dana 21. ožujka 2025. radi naplate pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od strane javnog bilježnika Maria Čerkeza iz Darde pod brojem Ovrv-1434/2025 od 17. veljače 2025., kojim je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos glavnice od 204,12 eur u roku od 8 dana, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima, a koju tražbinu ovršenik nije ispunio dobrovoljno, i to na način da je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati iznos od ukupno 46,88 eur i to na ime sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 31,25 eur (trošak PDV-a je uključen) - sukladno tarifnom broju 11. točki 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetničke tarife) te trošak sastava zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 15,63 eura (trošak PDV-a je uključen) - sukladno tarifnom broju. 11. točki 10. Odvjetničke tarife.
4.1. Istim rješenjem, sud prvoga stupnja je kao neosnovan odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška privabe klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, uz obrazloženje u osnovnom da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), pozivajući se pritom na sadržaj odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ.
5. Ispitujući predmetno rješenje u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP utvrđeno je da nije ostvarena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP te da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članaka 14. stavak 4. OZ.
5.1. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je rješenje razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost.
6. Naime, odredbom članka 283. stavak 1. i 4. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju. Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi obveza je javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP u svezi s članka 21. OZ.
6.1. Citirana odredba članka 283. stavak 1. i 4. OZ stupila je na snagu 28. studenog 2020. Izmjenama i dopunama OZ-a („Narodne novine“ broj 131/2020.) kojima je u članku 16. izmijenjena dotadašnja odredba članka 283. stavak 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju. Isto tako navedenim Izmjenama i dopunama OZ u članku 20. stavak 1. propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona, uz određene iznimke, dovršiti primjenom prijašnjih odredbi OZ („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/2017.). Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu citiranih Izmjena i dopuna OZ iz 2020. javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja, u slučaju ne zaprimanja prigovora, pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka, međutim nakon stupanja na snagu navedenih Izmjena i dopuna (28. studenoga 2020.) javni bilježnici obvezni su u slučaju nepodnošenja prigovora po službenoj dužnosti dostaviti ovrhovoditelju (bez njegova zahtjeva), potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti slijedom čega se podnošenje zahtjeva od strane ovrhovoditelja ukazuje nepotrebnim za vođenje ovršnog postupka, posebno na teret ovršenika, kao druge strane u postupku.
6.2. Slijedom navedenog, a kako je predmetni ovršni postupak pokrenut nakon stupanja na snagu citiranih Izmjena i dopuna OZ iz 2020., to se na istog primjenjuje važeća odredba članka 283. stavak 1. i 4. OZ prema kojoj javni bilježnik u slučaju nepodnošenja prigovora po službenoj dužnosti dostavlja ovrhovoditelju potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom tog dijela ovršnog troška, neovisno o tome što je uz svoj prijedlog ovrhovoditelj dostavio podnesak kojim „moli“ da mu se izda potvrda pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi kada se za to stvore zakonski uvjeti, jer se radi o radnji koju je javni bilježnik dužan poduzeti po službenoj dužnosti (u trenutku kada se za to ostvare zakonski uvjeti) pa je zatraženi trošak ovrhovoditelja i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja, nije bio potreban (članak 155. ZPP).
6.3. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja, valja reći da ovaj sud drugoga stupnja ne obvezuju pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, a obzirom na izričito propisanu dužnost javnog bilježnika da izda klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti nakon proteka roka, ne radi se o postupanju protivno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023., jer u konkretnom slučaju radnja pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije bila potrebna.
7. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i odlučit kao u izreci.
8. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 26. svibnja 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
