REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – istok, [adresa]
Poslovni broj: Pp-3097/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TH, kojeg brani Marko Kezunović, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine‟ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), povodom optužnog prijedloga VI. Policijske postaje Zagreb pod brojem 511- 19-32/05-5-422-1/21, nakon provedenog žurnog postupka, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o
I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljenik TH, sin RH i ČH, rođen **.**.1988. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, ugostitelj, nezaposlen, živi u zajedničkom kućanstvu s majkom, bratom i očuhom, neoženjen, otac troje malodobne djece, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan, nije u tijeku drugi prekršajni ili kazneni postupak,
oslobađa se od optužbe
da bi 20. rujna 2021. u 17.00 sati u stanu na adresi [adresa], počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema svom ocu RH, rođenom **.**.1952., koji je teško pokretan i boluje od raznih bolesti na način da je istog, nakon što ga je priupitao što će jesti, vrijeđao pogrdnim riječima "jedva čekam da umreš, smeće jedno, đubre" a zatim ga je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu lica, pri čemu IH nije zadobio ozljede, nakon čega se udaljio iz stana,
te time počinio prekršaj opisan u članku 10. stavku 1. točka 1. i točka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjiv po članku 22. stavku 5. istog Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 511-19- 32/05-5-422-1/21 podnijela je 15. veljače 2022. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, te je proveden žurni prekršajni postupak, budući je okrivljenik bio uhićen. Nakon provedenog postupka okrivljenik je oslobođen od optužbe presudom broj Pp-632/2022 od 21. veljače 2023. protiv koje je ovlašteni tužitelj izjavio žalbu, te je navedenu presudu Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Ppž-4191/2023 od 18. srpnja 2024. ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, budući su u postupku ispitane samo svjedokinje VH, sestra okrivljenika i ČH, majka okrivljenika, koje nisu imale neposrednih saznanja o navedenom događaju, već su svjedočile samo općenito o naravi žrtve nasilja, dok u postupku nije bila ispitana žrtva nasilja IH.
2. U ponovljenom postupku okrivljenik je obranu iznio u nazočnosti branitelja te je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Od lipnja 2021. je živio u stanu na adresi [adresa] sa svojim ocem RH, koji je bio teško bolestan, bolovao je od karcinoma pluća, kronične opstruktivne plućne bolesti, imao je stalni kateter, bio potpuno je nepokretan pa se skrbio za njega. Također je snosio sve troškove za njega jer je imao nisku mirovinu od oko 100,00 eura mjesečno. Uz sve te dijagnoze, njegov otac je bio i psihički nestabilan pa kad bi mu rekao nešto što mu se ne sviđa, otac bi počeo bacati stvari po njemu, vikati i vrijeđati ga. 20. rujna 2021. u popodnevnim satima došlo je do prepirke između njega i njegovog oca zbog nekih financijskih pitanja, radilo se o plaćanju alimentacije za njegovu polubraću, a IH je počeo vikati, govoreći mu da je nesposoban i on i njegov odvjetnik Marko Kezunović, a zatim je na njega bacio škare i čašu. Okrivljenik navodi da je nakon toga otišao van iz stana te da nije točno da bi svog oca vrijeđao govoreći mu da jedva čeka da umre, smeće jedno i đubre i da bi ga desnom rukom udario po licu. Upravo zbog zdravstvenog stanja svog oca, došao je k njemu da se brine o njemu, jer nije postojala mogućnost da ga smjesti u neku ustanovu koja bi skrbila o njemu.
3. Sudac je u dokaznom postupku pročitao iskaz svjedokinje ČH koja je iskazala da se okrivljenik TH, nakon što je neko vrijeme živio s njom, preselio kod svog oca RH jer je bio bolestan, a nije imao prihoda jer je od male mirovine morao platiti zaostatke alimentacije za djecu. IH ima četvero djece, a za njega se brinuo samo okrivljenik, a neko vrijeme brinula se i kći VH ali je ona od toga odustala zbog njegovog vrijeđanja. Dakle, okrivljenik se i financijski i na sve ostale načine brinuo za svog oca RH, međutim IH ga je učestalo vrijeđao posebno kad mu nije htio kupiti cigarete ili ići u kladionicu za njega. Tada je TH govorio da je govno i smeće, a to je čula jer je tijekom jedne od svađa, okrivljenik nju nazvao mobitelom i uključio je zvučnik. IH okrivljenika tjera iz stana, a okrivljenik joj je rekao da ga ne može ostaviti samog, jer je nemoćan, nema ni zdravstveno osiguranje ni osobnu iskaznicu niti riješeno stambeno pitanje. Nadalje, svjedokinja navodi da IH i nju vrijeđao kad bi ga nazvala i tada bi joj govorio svakakve pogrdne riječi - da je kurva, smeće, đubre. Dakle, IH je osoba izuzetno teške naravi, verbalno je agresivan, a odnosi okrivljenika i njegovog oca su loši zbog toga što IH vrijeđa okrivljenika. Svjedokinja je navela da nije prisustvovala događaju od 20. rujna 2021. i o tome nema saznanja.
3.1. Sudac je u dokaznom postupku pročitao i iskaz svjedokinje VH koja je iskazala da je IH njezin otac, da živi u gradskom stanu na adresi [adresa], znatno je narušenog zdravlja, gotovo nepokretan, a s njim živi okrivljenik TH, njezin brat koji se tu doselio da se brine o ocu. Svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o događaju koji je predmet ovog postupka te je iskazala da je njezin otac IH izuzetno težak čovjek, bezobrazno se ponaša prema svim članovima obitelji, a i ona je doživjela da ju je vrijeđao iako se nastojala brinuti za njega, pomagala mu je financijski i donosila hranu, prala mu rublje. Bez obzira na to, on je prema njoj bio bezobrazan i prost tako da je sada jako rijetko s njim u kontaktu. Svjedokinja je iskazala da ima još brata ĐH i sestru JH koji također s njim ne kontaktiraju zbog njegovog ponašanja.
3.2. Sudac je u dokaznom postupku izvršio uvid u registar JRO MUP-a RH-a iz kojeg je vidljivo da je IH preminuo **.**.2023. Iz tog razloga ga sud u ponovljenom postupku nije mogao ispitati, već je pročitan njegov iskaz sa zapisnika od 20. rujna 2021. iz kojeg proizlazi da je isti bio u stanu sa svojim sinom TH kojeg je pitao: "Što ćemo jesti?" a on mu je odgovorio: "Uzmi si sam hranu", na što mu je odgovorio: "Ne mogu, vidiš da sam bolestan", nakon čega je okrivljenik vikao na njega govoreći mu: "Jedva čekam da umreš, smeće jedno, đubre" i druge uvredljive riječi i da ga je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu lica, nakon čega se udaljio iz stana, a on je pozvao policiju.
3.3. Nakon što je okrivljeniku predočen zapisnik o ispitivanju svjedoka RH okrivljenik navodi da nisu točni navodi njegovog oca da bi tog dana došao u verbalni sukob s njim odnosno da bina njega vikao i galamio pogrdnim riječima niti da bi ga otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu lica, iz razloga što je tih dana otac često zvao policiju zbog samo njemu poznatih razloga tako da su djelatnici policije često bili kod njih u stanu i vidjeli cijelu situaciju, odnosno činjenicu da je njegov otac bio teško bolestan te su mu čak i oni znali pružiti podršku jer su znali da mu nije lako brinuti se o bolesnom ocu i trpjeti njegovu tešku narav.
3.4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i izvješće o uhićenju okrivljenika i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine.
3.5. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze, niti drugih dokaznih prijedloga, te je branitelj okrivljenika u završnoj riječi naveo da okrivljenik nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, da u najmanju ruku postoji dvojba da li je počinio prekršaj za kojeg se ga tereti te stoga predlaže da ga sud oslobodi od optužbe.
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, slobodnom ocjenom svih provedenih dokaza, po mišljenju ovog Suda nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da bi stanu na adresi [adresa], počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema svom ocu RH, rođenom **.**.1952., osobi starije životne dobi, koji je teško pokretan i boluje od raznih bolesti na način da je istog, nakon što ga je priupitao što će jesti, vrijeđao pogrdnim riječima "jedva čekam da umreš, smeće jedno, đubre", a zatim ga je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu lica, pri čemu IH nije zadobio ozljede, nakon čega se udaljio iz stana, pri čemu se u optuženju ne navodi da bi navodno psihičko nasilje okrivljenika kod žrtve izazvalo osjećaj uznemirenosti ili povredu dostojanstva. Okrivljenik je tijekom cijelog postupka uvjerljivo i dosljedno poricao počinjenje prekršaja prilikom iznošenja obrane, te je sigurno i razložno iskazivao da navedene zgode na oca nije vikao pogrdnim riječima i da bi ga udario otvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica, a da je otac uslijed brojnih zdravstvenih tegoba i psihičke nestabilnosti učestalo zvao policiju, te ga bezrazložno prijavljivao, a i sami djelatnici policije su bili svjesni cijele situacije, odnosno činjenice da upravo on brine o svom ocu, pomaže mu i financijski i u svim aspektima života, te su mu i oni davali podršku. Kako su obrana okrivljenika i iskaz svjedoka RH bili kontradiktorni, a sud uslijed činjenice da je svjedok IH preminuo prije dovršetka ovog postupka, nije mogao ispitati svjedoka niti provesti suočenje između okrivljenika i svjedoka, sud iskaz svjedoka RH nije cijenio vjerodostojnim, jer iz njegovog iskaza ne proizlazi da bi riječi za koje navodi da mu ih je uputio okrivljenik kod njega izazvale osjećaj uznemirenosti ili povredu dostojanstva, a što je bitno obilježje djela prekršaja za počinjenje psihičkog nasilja u obitelji, te isti nije zadobio nikakve vidljive tjelesne ozljede i odbio je ponuđenu liječničku pomoć, te sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da li je okrivljenik svjedoka udario otvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica. Nasuprot tome obrana okrivljenika je bila sukladna iskazima svjedokinja VH i ČH koje su svjedočile o teškoj naravi RH, koji je učestalo vrijeđao okrivljenika, te se bezobrazno i grubo ponašao i prema ostalim članovima obitelji, zbog čega su isti izbjegavali kontakte sa njim, osim okrivljenika koji je o njemu brinuo. Sud je stoga prihvatio iskaze svjedokinja VH i ČH, usprkos činjenici da iste nisu imale neposrednih saznanja o predmetnom događaju, ocijenivši ih vjerodostojnima.
5. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud smatra da nije nedvojbeno utvrđeno da bi se okrivljenik kritične zgode ponašao na način kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom.
6. Kako i nakon provedenog dokaznog postupka sud nije mogao sa potpunom izvjesnošću utvrditi da bi se okrivljenik ponašao na način kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, te kako nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi odlučne činjenice, da bi okrivljenik prema ocu počinio psihičko nasilje u obitelji, odnosno da li su riječi kojima se okrivljenik navodno obratio svom ocu RH kod istog prouzročile uznemirenost i povredu dostojanstva, što je bitno obilježje djela prekršaja, niti da li je okrivljenik prema ocu počinio fizičko nasilje u obitelji na način da bi ga udario otvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica, sud je, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe za inkriminirani prekršaj, pritom primijenivši načelo „in dubio pro reo“ (u dvojbi u korist okrivljenika), jer nije nedvojbeno i izvjesno dokazano da bi počinio prekršajno djelo za koje se optužuje.
7. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 26. svibnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Monika Golub, v.r.
Kornelija Adamec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku TH, [adresa],
2. Branitelju Marko Kezunović, Zagreb, Kombolova 3,
3. Tužitelju VI. Policijska postaja Zagreb,
4. Pismohrana.
