REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1954/2018-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva na način da umjesto predaje u posjed vozila marke: Suzuki, tip: SX4, broj šasije:

TSMEYA11S00196484 i prometne dozvole broj [broj prometne dozvole] izdane od Policijske uprave Zagrebačke tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 3.607,75 Eura sa zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.607,75 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VŠ , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.956,81 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.456,24 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Dana 12. travnja 2018. tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o korištenju osobnog automobila, koji sadrži elemente kupoprodajnog ugovora pri čemu su stranke ugovorile cijenu vozila od 5.754,00 Eura, a kojim se ugovorom tuženik obvezao platiti cijenu obročnom otplatom ugovorne cijene u jednakim mjesečnim ratama na račun Splitske banke d.d., koja je bila kreditor tužitelju za kupovinu vozila. Navodi da je Splitska banka d.d. raskinula ugovor o kreditu sa tužiteljem, proglasila dug dospjelim te je pokrenula naplatu potraživanja po kreditu. Tužitelj je platio dug banci plaćanjem preostalog duga jednokratnom isplatom iznosa od 10.000,00 kn dana 25. listopada 2017., a kojim je postao vlasnikom vozila. Budući da je tuženik kasnio i nije plaćao svoju obvezu, ostvarili su se uvjeti za raskid ugovora te je ugovor raskinut 30. ožujka 2018.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže isti odbaciti, a podredno odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 16. travnja 2022. tužitelj je naveo da tuženik više nije u posjedu predmetnog vozila te potražuje isplatu tržišne vrijednosti vozila u trenutku raskida ugovora u iznosu od 17.000,00 kn.

4. Punomoćnik tuženika je na ročištu održanom 17. svibnja 2024. naveo da je očito da tuženik nije u posjedu stvari i da se protiv njega traži nemoguća činidba.

5. Podneskom od 25. listopada 2024. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev te zahtjeva isplatu iznosa od 3.607,75 Eura. Tuženik se na ročištu održanom 11. travnja 2025. protivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Budući da je do preinake tužbe došlo zbog činjenice da tuženik više nema u posjedu predmetno vozilo, ovaj sud smatra da je navedena preinaka dopuštena budući da je nakon zaključenja glavne prethodnog postupka došlo do promjene okolnosti pa tužitelj zahtijeva iz iste činjenične osnove umjesto predaje stvari novčanu svotu pa se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti ( čl. 191.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 155/23- dalje u tekstu: ZPP) Nadalje, sud smatra da je preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva za isplatu svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući da preinaku temelji na nalazu i mišljenju vještaka koje je izrađeno nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prometnu dozvolu (list 4-5 spisa), brisovno očitovanje (list 5 spisa), ugovor o korištenju osobnog vozila (list 6 spisa),potvrda o plaćanju (list 7 spisa), e-mail (list 8 spisa), dopis OTP banke d.d. (list 19-23 spisa), saslušao je tužitelja (list 25-26 spisa), tuženika (list 26-27, 44-45 spisa), svjedoka DŠ (list 36-37 spisa), LŠ (list 42-43 spisa), izvršio uvid u dopis Ministarstva unutarnjih poslova (list 48 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-786/18.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora tužiteljev je zahtjev za isplatu iznosa od 3.607,75 Eura.

9. Između stranaka nije sporno da tuženik više nije u posjedu vozila marke:

Suzuki, tip: SX4, broj šasije: [broj šasije] te da su sklopili ugovor o korištenju osobnog automobila od 29. kolovoza 2013.

10. Uvidom u presliku prometne dozvole sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik vozila marke Suzuki, tip: SX4, broj šasije: [broj šasije] te da je navedena napomena: prijenos prava vlasništva radi osiguranja po zaključku FINE br. 3143- 301/11.

11. Iz brisovnog očitovanja od 8. studenog 2017. sud je utvrdio da je Splitska banka d.d. dozvolila brisanje u svoje ime i u svoju korist prenesenog prava vlasništva na vozilu marke: Suzuki, tip: SX4, broj šasije: [broj šasije].

12. Iz ugovora o korištenju osobnog automobila proizlazi da je tužitelj dao, a tuženik preuzeo vozilo marke: Suzuki, tip: SX4, broj šasije. TSMEYA11S00196485, da cijena iznosi 5.754,00 Eura, a koju cijenu će tuženik plaćati tužitelju u jednakim mjesečnim ratama počevši sa rujnom 2013. u korist žiro računa banke broj 2330003- 1000000013, a posljednji anuitet dospijeva 5. travnja 2017. Nadalje, ugovoreno je da tužitelj zadržava pravo vlasništva nad vozilom do trenutka isplate kupoprodajne cijene te da su ugovorne strane suglasne da u slučaju raskida tužitelj nije tuženiku dužan vratiti primljene iznose. Ugovor je sklopljen 29. kolovoza 2013.

13. Iz konto kartice na listu 21-22 spisa proizlazi da je DŠ **.**.2013. platila iznos od 12.200,00 kn, 25. rujna 2013. iznos od 1.185,00 kn, 5. studenog 2013. iznos od 1.165,00 kn, 16. siječnja 2014. iznos od 1.185,00 kn.

14. Iz potvrde o plaćanju proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 10.000,00 kn dana 25. listopada 2017. te da je opis plaćanja uplata kredita u cijelosti.

15. Iz iskaza tužitelja ĐŠ proizlazi da tuženik prema sklopljenom ugovoru nije platio kod Splitske banke u ratama iznos od 5.754 Eura, da je tužitelj platio banci iznos od 10.000,00 kuna u rujnu 2017., da je sa tuženikom sklopio ugovor o korištenju osobnog automobila iz razloga jer nije bio vlasnik vozila, vlasnik je bila banka, taj ugovor je sklopljen 2013., a vlasnik vozila je postao 2017. Prilikom sklapanja ugovora o korištenju osobnog automobila bio je dužan banci pet rata i svaka je rata je bila 1.200,00 kuna i navedeno nije bilo u ugovoru da je trebao platiti tuženik. Moguće da je DŠ uplatila iznos od 12.200,00 kuna na račun Splitske banke za navedeni kredit za auto i to 10. rujna 2013., ne zna zašto je DŠ uplatila 10 rata, i nakon toga je DŠ i više osoba uplaćivalo. Moguće je da je i PŠ uplaćivala određene rate, ali ju nikada nije upoznao. On je sam ukupno platio navedeno vozilo 35.000,00 kuna, prije nego što je sačinio navedeni ugovor platio je negdje oko 25.000,00 kuna, nakon sklapanja ugovora je uplatio još 10.000,00 kuna, u gotovini na račun banke. Iznos od 10.000,00 kn je uplatio jer mu je banka ponudila nagodbu jer je trebala ići u ovrhu, od zadnje uplate pa do plaćanja iznosa od 10.000,00 kuna, prošlo je više mjeseci. Kod zadnje uplate ne zna kod koga je bilo vozilo jer je tuženik prodao navedeno vozilo određenoj osobi i više osoba je koristilo to vozilo, da mu je račun bio u blokadi kada je izvršio zadnje plaćanje. Kad je platio zadnji iznos od 10.000,00 kuna, banka mu je dala potvrdu i ima tu potvrdu, dobio je od banke brisovno očitovanje tjedan dana nakon uplate navedenog iznosa, od tuženika nije tražio nikakav novac za brisovno očitovanje, nakon što mu je banka dostavila opomenu zbog neredovitog plaćanja dostavila je i iznos glavnice i kamate, te je tražio od tuženika da to plati kao i učinjene prekršaje sa vozilom, a to je bilo malo prije nego što je uplatio iznos od 5.000,00 kuna, nakon sklapanja ugovora nije registrirao navedeno vozilo, sa područja Ogulina i Karlovca sa prekršajnih sudova su dolazile kazne za prekršaje i on je to platio.

16. Iz iskaza tuženika KŠ proizlazi je nakon potpisivanja navedenog ugovora dobio vozilo u posjed i da je njegova supruga plaćala rate, a dio je rata platila i B, kad je preuzeo vozilo bilo je još neplaćenih rata 12.000,00 kn i to je on platio. Zna da ga je tužitelj izvijestio da treba uplatiti 10.000,00 kn da se zatvori kredit, te su otišli u banku, prizemlje Savske i Vukovarske ulice, te mu je dao iznos kojeg je uplatio. Fotografirao je navedenu potvrdu. Isti dan su otišli u Splitsku banku radi brisovnog očitovanja te mu je dao 100,00 kn za to, da mu tužitelj nije htio dati brisovno očitovanje kada mu je bilo potrebno radi prijepisa i tražio ga je 100 Eura, a on mu to nije dao pa mu tužitelj nije dao brisovno očitovanje. PŠ je iz Ozlja te se je tužitelj upoznat s njom pri potpisivanju papira za vozilo, ne zna koje je točno papire potpisala IŠ s tužiteljem, da je tužitelj znao da je vozilo dao na korištenje PŠ, ne zna da li je možda plaćeno više od 5.200 eura kako je navedeno u ugovoru.

17. Iz iskaza svjedoka DŠ proizlazi da je ona izvanbračna supruga tuženika VŠ, da su ona i tuženik imali u to vrijeme kafić i tužitelj je često dolazio u kafić, žalio se da ne može otplatiti ratu kredita za vozilo, tada je tuženik pristao da otplati do kraja kredit za to vozilo i dobio je u posjed od tužitelja to vozilo, ne može točno znati koliko je tuženiku trebalo otplati navedenog kredita kada je stupio u posjed vozila, ali zna da je do kraja bio otplaćen kredit i to zadnjih 10.000,00- 12.000,00 kuna. Bila je nazočna kada je tuženik tužitelju dao iznos od nekih 12.000,00 kuna i tužitelj je otišao u banku i nakon toga je pokazao potvrdu da je uplatio. Sjeća se da je tuženik tražio od tužitelja potvrdu za brisovno očitovanje, što mu tužitelj nije htio dati jer je tražio 100,00 Eura, a tuženik mu nije dao 100,00 Eura. Poznaje LŠ i bio je nazočan kada je tuženik davao novac tužitelju.

18. Iz iskaza svjedoka LŠ proizlazi da ne zna ĐŠ, da zna VŠ već 20 godina, sjeća se da je tuženik došao sa vozilom i rekao je da je kupio vozilo od osobe za koju misli da se zove BŠ i da mora otplatiti do kraja kredit od Splitske banke, a koji se odnosio na taj auto da ga je pozvao i pitao da li ima neki auto za prodaju za njegove susjede i on mu je ponudio taj auto Suzuki i došao je do njega s autom. Navedeni auto je bio ponuđen PŠ i ona se dogovorila da će platiti sve rate navedenog kredita i na taj način kupiti auto. Nakon tri do četiri mjeseca mu je tuženik rekao da PŠ ne plaća rate za navedeni auto. Tuženik ima kafić blizu vulkanizera Bračun u [adresa] i sjeća se da se sa tuženikom našao u kafiću i tada mu je rekao da ima dogovor sa BŠ da otiđu u banku i da plati 10.000,00 kn koji se odnosi na navedeni kredit. On nije vidio da li je platio ili nije jer nije bio s njima, ali zna da ga je kasnije zvao na telefon i da je rekao da je platio 10.000,00 kn, ali da nije htio platiti 100 Eura što ga je zatražio BŠ iz razloga što je izgubio taj dan, da mu je tuženik rekao da nije htio platiti taj iznos i na tome je ostalo, da mu je RŠ rekla da je ona platila sve rate navedenog kredita sve do duga iznosa 10.000,00 kuna, a RŠ je tuženikova supruga, ne zna kako se preziva.

19. Sud smatra da iskaz svjedoka DŠ i tuženika nije istinit te da je usmjeren na otklanjanje tuženikove odgovornosti, osobito u dijelu koji se odnosi na predaju iznosa od 10.000,00 kn tužitelju. Naime iskazi DŠ i tuženika su kontradiktorni jer DŠ navodi: "da je bila nazočna kada je tuženik tužitelju dao iznos od nekih 12.000,00 kuna i tužitelj je otišao u banku i nakon toga je pokazao potvrdu da je uplatio", dok tuženik tvrdi da: "ga je tužitelj izvijestio da treba uplatiti 10.000,00 kn da se zatvori kredit, te su otišli u banku, prizemlje Savske i Vukovarske ulice, te mu je dao iznos kojeg je uplatio." Nadalje, neživotno je i nelogično da tuženik, odnosno RŠ nisu plaćali svoju obvezu sukladno ugovoru o korištenju vozila, premda su imali podatke potrebne za plaćanje svoje obveze iz ugovora, ali da je tuženik dao tužitelju iznos od 10.000,00 kn da tužitelj izvrši plaćanje duga banci, budući da su navedeni iznos i sami prilikom dospijeća mogli uplatiti na račun banke.

20. Sud smatra da je istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je sam uplatio iznos od 10.000,00 kn banci u gotovini, budući da mu je račun bio u blokadi. Činjenica da je tužitelj uplatio iznos od 10.000,00 kn banci i proizlazi iz potvrde o uplati, budući da se na potvrdi o uplati nalazi se potpis tužitelja kao uplatitelja.

21. Budući da je sud utvrdio da je tužitelj izvršio plaćanje iznosa od 10.000,00 kn Splitskoj banci vlastitim sredstvima, a ne sredstvima koje mu je dao tuženik, evidentno je da tuženik nije postupio sukladno ugovoru o korištenju vozila, odnosno da nije plaćao vozilo u jednakim mjesečnim ratama.

22. Prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) ugovor je sklopljen pod uvjetom ako se nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Konačna otplata kredita je odgodni uvjet, jer se učinak ugovora u dijelu koji se odnosi na pravo vlasništva nad vozilom, veže uz mjesečnu otplatu kupoprodajne cijene, uplatama Splitskoj banci d.d., što po prirodi stvari ima značaj buduće i neizvjesne okolnosti u smislu čl. 297. st. 1. ZOO.

23. Odredbom čl. 297 st. 2. ZOO-a propisano je da kada je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proističe što drugo. Dakle, ako se uvjetu ne udovolji učinci ugovora ne nastaju, odnosno kada ugovoreni uvjet nije ostvaren smatra se da ugovor nije niti sklopljen.

24. Budući da predmetni Ugovor nazvan ugovorom o korištenju vozila po svom sadržaju predstavlja ugovor o kupoprodaji vozila, jer je ugovoren pridržaj prava vlasništva do isplate kupoprodajne cijene koja isplata kupoprodajne cijene banci predstavlja odgodni uvjet koji nije nastupio pa se smatra da predmetni ugovor o korištenju osobnog vozila od 29. kolovoza 2013. nije nastao.

25. Odredbom iz čl. 1111. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

26. Odredbom iz čl. 1115. propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Budući da tuženik više nema u posjedu vozilu, a što je učinjeno nespornim na ročištu održanom 17. svibnja 2024., tuženik je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi, a budući da je tuženik zadržao vozilo i otuđio ga, ostvarenu korist predstavlja vrijednost vozila.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi da tržišna vrijednost osobnog vozila SUZUKI SX4 1.5 2WD, reg. oznake [registarska oznaka] i broja šasije [broj šasije] je na dan 30. ožujka 2018. zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 3.607,75 Eura.

29. Ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića izrađen u skladu sa pravilima struke, a stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića

30. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja navesti da isti nije osnovan, budući da je tražbina tužitelja prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove nastupila 6. travnja 2017., a tužba radi povrata stvari podnesena je 12. travnja 2018. Činjenica da je tužitelj preinačio tužbu i umjesto predaje u posjed vozila traži isplatu iznosa od 3.607,75 Eura nije odlučna, budući da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu tužitelja do 1. veljače 2021., te je tek nakon toga postala nemoguća tražbina za predaju stvari i tužitelj je tada mogao zahtijevati isplatu novčanog iznosa u visini vrijednosti postignute koristi. Budući da od 1. veljače 2021. do 16. travnja 2022., odnosno do 25. listopada 2024. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 ZOO-a.

31. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate počevši od 6. travnja 2017., budući da sud smatra da je od navedenog dana tuženik nepošten, međutim tužitelj je zahtijevao zakonske zatezne kamate od 31. ožujka 2018. pa je sud tuženika obvezano na isplatu zateznih kamata od traženog datuma po stopi koja je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO/15) za ostale odnose.

32. Tužitelj je uspio u parnici u cijelosti pa ima pravo na naknadu svih troškova potrebnih za vođenje parnice sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

33. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom i to trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), zastupanja na ročištu dana 10. rujna 2019. i 10. veljače 2022. u visini od 25 bodova ( Tbr. 9.5. Tarife), zastupanja na ročištu dana 19. listopada 2018., 15. ožujka 2019.,4. studenog 2021., 8. lipnja 2022., 2. studenog 2022., 17. svibnja 2024. i 11. travnja 2025. svako u visini od po 100 bodova ( Tbr. 9.2. Tarife), trošak sastava podneska od 16. travnja 2022. i 25. listopada 2024 u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), što valja pomnožiti sa 2 Eura i uvećano za PDV iznosi 2625,00. Nadalje tužitelj ima pravo na cjelokupnu naknadu plaćenih troškova prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 Eura. Odnosno tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 2.956,81 Eura.

34. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu 10. svibnja 2021. budući da se radi o ročištu radi povrata u prijašnje stanje koji trošak snosi tužitelj niti ima pravo na naknadu troškova pristupa na ročišta od 10. rujna 2019. i 10. veljače 2022 preko dosuđenog iznosa budući da se radilo o ročištima iz Tbr 9.5 Tarife. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od12. prosinca 2019. budući da se radilo o ročištu kojim tužitelj predlaže povrat u prijašnje stanje niti ima pravo na naknadu troškova podnesaka od 224. siječnja 2020 i 17. svibnja 2024. budući da navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje ovog parničnog postupka. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbi i na presudu budući da je naveo da je pokrenuo postupak oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 1.456,24 Eura

35. Slijedom svega gore navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu. 26. svibnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).