Posl. broj: Ovr-390/2025-4.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku SJ, odvjetniku iz [adresa], protiv ovršenice AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika, 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

O d b i j a s e prijedlog ovršenice da se naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. broj: P-1013/2009. od 5. studenoga 2009.

z a k lj u č i o  j e

I. Ovršenica SJH upućuje se da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka pokrene protiv ovrhovoditelja Hrvatskog ureda za osiguranje parnicu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zaboku posl. broj: P-1013/2009. od 5. studenoga 2009., zbog tvrdnje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućena ovršenica može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknula u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu.

Obrazloženje

1. Ovršenica je 9. travnja 2025. podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj 18. veljače 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke suda poslovni broj: P1013/09, Općinskog suda u Zaboku, a koja presuda zbog ogluhe je donesena 05. studenog 2009. godine, a koju je Financijska agencija zaprimila dana 21.02.2025. godine. Ovim putem ovršenik sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga jer je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave. Navodi da prema odredbi čl. 233. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stoga je pljenidba i prijenos temeljem ovršne odluke Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj P-1013/09, donesena dana 05. studenog 2009. godine, nedopušten. U samoj zahtjevu ovršenica predlaže i da se odgodi provedba prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava s njenog računa na račun ovrhovoditelja.

2. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem posl. broj: Ovr-1317/2025-2. od 11. travnja 2025. oglasio mjesno nenadležnim je nakon pravomoćnosti rješenje predmet dostavio ovome sudu kao mjesno nadležnom.

3. Prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ),, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenjem kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

4. Prema stavku 2. tog članka, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Prema stavku 3., o prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka, sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji.

6. Imajući u vidu da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskog agenciji još 31. ožujka 2025., a da je ovaj sud predmet primio 14. svibnja 2025., zbog čega o prijedlogu za odgodu nije mogao odlučiti u roku određenom čl. 206. st. 3. OZ, sud o prijedlogu za odgodu prijenosa nije odlučio u roku od osam dana već je prijedlog dostavio na očitovanje ovrhovoditelju, sukladno odredbama čl. 65. st. 2. i čl. 54. st. 1. OZ-a.

7. Ovrhovoditelj se podneskom od 23. svibnja 2025. protivi prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Navodi da je ovršenica podnijela "Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim", dok istim predlaže donošenje rješenja koji će se Financijskoj agenciji zabraniti provedba prijenosa zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja; donošenje rješenja kojim će se naložiti Financijskog agenciji da odgodi provedbu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava te da se utvrdi neosnovanim zahtjev za izravnu naplatu te naloži Financijskog agenciji da sva sredstva koja su možebitno zaplijenjena po navedenom zahtjevu vrati na račun ovršenika. U odnosu na prigovor zastare ovrhovoditelj prije svega, ovrhovoditelj osporava navode ovršenika da je nastupila zastara tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. broj P1013/09, a na temelju koje je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu. Ovršenik se poziva na odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare no ne obrazlaže po čemu zaključuje da je nastupila zastara. Nesporno je da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu ovršne odluke – presude Općinskog suda u Zaboku, posl. broj P-1013/09 od dana 5. studenog 2009. godine te da je predmetna presuda ovršna s danom 02.02.2011. godine no netočno je da bi nastupila zastara. Naime, ovrhovoditelj je dana 27. rujna 2011. godine podnio Općinskom sudu u Zaboku prijedlog za ovrhu na temelju ovršne odluke – presude Općinskog suda u Zaboku, posl. broj P1013/09. Općinski sud u Zaboku je na temelju prijedloga ovrhovoditelja dana 20. listopada 2011. godine donio rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-798/11. Navedeni ovršni postupak je i nadalje u tijeku, a sada se vodi pod posl. brojem Pu Ovr-23/2024 kod Općinskog suda u Zlataru no u istome tražbina nije namirena. Slijedom navedenog nesporno je da je ovrhovoditelj poduzeo pred nadležnim tijelom radnju u cilju ostvarenja tražbine pa je danom podnošenja prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Zaboku došlo do prekida zastare (27.09.2011). Odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Odredbom članka 245. st. 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „(4) Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. (5) Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.“ Dakle, podnošenjem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj je prekinuo zastaru, a prekid zastare traje i nadalje jer je ovršni postupak protiv ovdje ovršenika i nadalje u tijeku dok će zastara početi ponovno teći tek nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka odnosno nakon okončanja tog postupka. Iz svega navedenog notorno je da u ovom ovršnom postupku tražbina utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-1013/2009 od dana 5. studenog 2009. godine nije zastarjela ni danas, a ni u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Naime, podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Zaboku došlo je do prekida zastare, a koji prekid i dalje traje jer je ovršni postupak u tijeku sada pred naslovbnim sudom pod posl. brojem Pu Ovr-23/2024. Slijedom svega navedenog predlaže se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbiti kao neosnovan, a isto se predlaže i u odnosu na sve ostale prijedloge ovršenika (prijedlog za odgodu, utvrđenje neosnovanosti Zahtjeva za izravnu naplatu, nalaganju FINI da vrati zapljenjena sredstva na račun ovršenika i druge). U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhovoditelj navodi da je odredbom članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona propisano: „Na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:……“. Ovrhovoditelj ističe da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti je učino vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, ovršenik čak ni ne navodi bilo koji razlog zbog kojeg traži donošenje rješenja o odgodi provedbe prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava već samo isto predlaže. Notorno je da bi se ispunila zakonska pretpostavka za odgodu ovrhe ovršenik je morao učiniti vjerojatnim mogućnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete zbog provedbe ovrhe za koju predlaže odgodu jer se navedeno ne pretpostavlja samo po sebi, a što ovršenik navedeno nije učinio ni u jednoj rečenici svog prijedloga. Ovršenik nije naveo ni jedan razlog zbog kojeg predlaže odgodu. Sama činjenica što bi provedbom ovrhe ovršenik ostao bez novčanih sredstava ne predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Također, ovršenik nije učinio vjerojatnim ni postojanje bilo kojeg od taksativno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. navedenih pod točkom 1. do 11., a koji mora biti ispunjen za odgodu ovrhe. Obzirom da pretpostavke za odgodu ovrhe – prijenosa moraju biti kumulativno ispunjene, a u konkretnom slučaju nije ispunjena ni jedna od zakonom propisanih pretpostavki ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog za odgodu ovrhe odnosno kako navodi ovršenik odgodu provedbe prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja uz naknadu ovrhovoditelju prouzročenih troškova ovog postupka.Dakle, iz svega navedenog proizlazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje prijenosa i zapljene nedopuštenim kao i za odgodu provedbe prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstvava obzirom da tražbina na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nije u zastari te da ovršenik nije dokazao da bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Slijedom navedenog predlaže se odbiti prijedloge ovršenika za proglašenje prijenosa i zapljene nedopuštenim kao i za odgodu provedbe prijenosa zaplijenjenih sredstava te posljedično i sve ostale prijedloge ovršenika uz obvezivanje ovršenika na plaćanje nastalih troškova ovog postupka.

8. U postupku su pročitani: zahtjev za izravnu naplatu od 31. ožujka 2025., presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku posl. broj: P-1013/09-25. od 5. studenoga 2009., prijedlog za ovrhu od 22. rujna 2011. te rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zaboku posl. broj: Ovr-798/11-2. od 20. listopada 2011.

9. Prijedlog za davanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

10. Naime, na ovaj se prijedlog, sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

11. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: ako je ispunjen koji od uvjeta iz čl. 1. točke 1- 8., tog članka.

12. Budući da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na koji se prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), ispunjen je uvjet iz čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a.

13. No, po ocjeni suda, ovršenica nije niti iznijela bilo kakvu tvrdnju kojom bi učinila vjerojatnim da bi provedbom zahtjeva za izravnu naplatu pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, jasno je da svaka provedba ovrhe otežava imovinske prilike ovršenika ali to ne znači da zbog toga prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta budući da ovršenik može po pravilima o stjecanju bez osnove mogao ostvariti vraćanja naplaćenog iznosa (ako, naravno, uspije s pobijanjem same osnove za plaćanje, odnosno proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim).

14. Sukladno navedenom, riješeno je kao u točci I. izreke.

15. Što se tiče prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenica tvrdi da je nastupila zastara tražbine o kojoj odlučeno ovršnom ispravom, a što predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a,

16. Budući da ovrhovoditelj taj žalbeni razlog osporava, rješenje o tom žalbenom razlogu ovisi o utvrđivanju spornih činjenica koje ovršenik ne dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su te činjenice općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je, temeljem odredbi čl. 55. OZ-a, ovršenicu zaključkom uputiti na parnicu. Pri tome treba reći da se navedeni članak primjenjuje iako se u odredbi čl. 210. st. 2. ZOO-a izrijekom spominju samo članci 50 i 53. OZ-a, budući da o ovom žalbenom razlogu nije moguće meritorno odlučivati u ovršnom postupku, a na što izravno upućuje i odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a.

U Zlataru 26. svibnja 2025.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog je rješenja dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a.).

DNA:

1. punomoćniku ovrhovoditelja SJ, odvjetniku iz [adresa]

2. punomoćniku ovršenice Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, uz podnesak ovrhovoditelja